Početna stranicaPortalFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 Sto bi ste kazali Bogu?

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7
Autor/icaPoruka
Michael1
Riba


Male
Taurus Broj postova : 161
Age : 1967
Location : Legoland
Registration date : 19.05.2014

PostajNaslov: Re: Sto bi ste kazali Bogu?    uto srp 08, 2014 8:47 pm

MoW je napisao/la:
Michael1 je napisao/la:

Sve misticke religije su djelo ljudi. Rsazumjes li?
Religija Objave, kao sto je Judeo-krscanstvo nije djelo covjeka, nego Bozja objava, i tu je razlika izmedju Judeo-krscanstva i drugih nesavrsenih religija, koje potjecu od covjeka.
A sve sto mi ljudi stvorimo za vremena je, jer smo i mi ljudi za vremena.

Tko je rekao da je Judeo-kršćanstvo Božja objava? Pazi, nije moguće za to uzeti samu Bibliju niti njene apologete, jer isto to piše i u drugim svetim knjigama istoka i zapada.
Ono je zasigurno objava, no što znači da je ono Božja objava?
Elementi koji grade Bibliju preuzeti su iz drugih ranijih izvora, kao što su babilonski, sumerski i ostali semitski izvori. Primjeri su mitovi o kuli babilonskoj, velikom potopu, rajskom vrtu i drugi.
Kasnije, samo kršćanstvo se bazira na više različitih izvora, uključujući esenska učenja, egipatske, zoroastrijske i helenske tradicije.
S druge strane, interesantno je da kroz samu osobu Isusa upoznajemo jedan drugačiji, altruistički, milosrdni i posvećeni način života, što je novitet u odnosu na često agresivna ranije vjerska učenja. Dakle, kršćanstvo ima svoje novitete i pomak u razini svijesti na bolje u odnosu na mnoge ranije mističke škole.
Ipak, ako ustanovimo da je Bog prapočelo i svakodnevni pokretač aktivnosti u cijelome Svemiru, pomalo je grandiozno pomisliti da je neka tradicija Božja, a neka druga da nije Božja. Jer, sve je Božje i sve je njegovo djelo. Sve naprosto je.
Tu istu spoznaju dobivamo čitajući Bibliju, kao što je dobivamo čitajući svete Vedske spise, Kur'an, taoističku ili budističku filozofiju. U osnovi, sve su religije iste i njihov cilje je povezati (re-ligare) osobu s Bogom. Jedine su "nepremostive" razlike one koje nam se učine blesavima kad o njima dobro promislimo, tipa: "Hoće li me Isus spasiti kad umrem ili idem u pakao?", "Da li da obožavam Krišnu danas popodne ili moram sutra ujutro?", "Da li da okrenem drugi obraz kad me netko udari?", "Hoću li plivati protiv struje ili se naprosto pustiti?"...
Razlike izmedju misticizma i monoteisticke Objave:
Ako citamo Bibliju, konkretno Genesis 9, 17, upast ce nam u oci, da je Bog vec s Noom sklopio savez, tj. sa cijelim ljudskim rodom i na taj nacin, mitskim obrazscem pokazao, da Judeo-krscanstvo, u odnosu na druge religije, ima jedan poseban status: na jednoj se strana prema misticizmu odnosi pozitivno, a na drugoj negativno. Pozitivno je to, da nam tu postaje evidentno, kako su svi ljudi Bozji stvorovi i da mogu doci preko opce objave i posebne objave do spoznaje Boga. Osim toga, visoko moralna i eticka nacela mistickih religija Buddhizma i Hindu- denominacija upucuju na bliskost sa krscanstvom, kako bi ga na koncu u identifikaciji sa Apsolutom potpuno relativirale. Na drugoj strani, evidentan je i negativan odnos prema mistisckim religijama, koje krscanstvo smatra zabludom, iako i u svojim denominacijama ima bogatu misticku kulturu, jer je misljenja, da u ovim religijama covjek pokusava sam da se otkupi iz zla i patnje, sto krscanstvo smatra potpuno nemogucim.

Judeo-krscanstvo stupa na povjesnu pozornicu revolucionarnim aktom odbacivanja svih “bogova”, osim jednog jedinig, koji se sam covjeku objavio, te tim aktom stavlja granicu izmedju sebe i politeizma, striktnog misticizma i ateizma. Danasnji tzv. “napredni ljudi” prosvjetiteljstva, koje se cak u staroj grckoj etabliralo kao religiozna opcija razuma, dozivljava iskljucivo frustracije na svom putu i primorano je relativirati sve istine, pa i onu koju krscanstvo definira, te se priklonilo moralnom i opcem relativizmu. Zato nije veliko cudo, da se krscanstvo nigdje ne slaze sa ovim svjetonazorom i njegovim proizvoljnim moralnim i kulturoloskim premisama i postulatima.
Danasnji pojam religije, na istoku je konotiran simbolikom spiritualizma na mistickoj bazi. Religija je tu konglomerat simbola, kulteva i rituala, koji se definiraju preko psihologije i religijskih znanosti.

Indijski predsjednik Radhakrishnan, kojeg zapadni relativisti slijede na svom putu relativiranja svega i svacega smatrao je, da ce na koncu cijeli svijet biti u posjedu jedne religije, gdje ce relativiranjem svih religijskih pravaca, bogova i Istine, jednakovrijednim tretmanom, a podloga ce mu biti misticka spoznaja. A buduci, da se misticizam moze podjeliti na religiju iz prve ruke, dakle spoznaju mistika, i religiju iz druge ruke, dakle religiju participiranja na misticizmu, koju mistici prenose na druge ljude, a koji iz razlicitih razloga nisu u stanju doci do misticke spoznaje, mi imamo dvije grupacije religijskih spoznaja i praktika. Bez daljnjega, mora se priznati, da ovaj misticki dozivljaj predstavlja jednu vrstu fenomena, koji nije vezan za vremensku aksu i ima svoju vrijednost i ispravnost, ali on ipak nije ono sto mistici za njega tvrde i o njemu misle, jer postoje i druge spoznajne opcije, buduci da misticizam nije cjelina spoznaje, nego njezin dio.

Ovim nacinom propagande misticizam sputava i ogranicavcava spoznaju covjeka na putu spasenja, i zatvara mu put spoznajne dinamike, smatrajuci pojednostavljenu identifikaciju sa Apsolutom, jedinim mjerodavnim putem, a odbacujuci povjesne puteve totemizma, animizma, naturalizma, mitologije i drugih tzv. primitivnih religija, te religije Objave. Medjutim, svi ovi religijski putevi su od esencijalne vaznosti za razvoj religijskih sustava kasnijih doba, jer se te iste sukcesijom ili modificiranjem transferiraju u novije forme, do monoteizma. Tzv. primktivne religije prelaze u mitoloske oblike, a ove kasnije jednom revolucijom monoteizma u monoteisticke religije svijeta.
Ako zelimo diferencirati cijeli put religijskih sustava iz mitoloskog sustava, onda to mozemo uciniti na slijedeci nacin. Postoje tri izlaza iz mitoloske religije:
1) Monoteizam,
2) Misticizam i
3) Prosvjetiteljstvo racionalizma, danasnjeg relativizma.

Monoteizam i misticizam su sukladni i kontradiktorni istovremeno. Misticizam smatra misticku identifikaciju kao cijelu spoznaju, sto je nonsens, kako smo gore vidjeli. Monoteizam Judeo-krscanstva slijedi put objave jednog jedinog Boga, ali u svojim redovima ima misticke puteve, koji nisu toliko definirani i razradjeni kao u istocnom misticizmu, nego su proizvoljni.
Epistemolosko vrednovanje nije moguce. Vrenuje se na bazi racionalnog vjerovanja, i tu Objava monoteizma ima obuhvatniju spoznaju od misticizma. Misticka identifikacija, u monizmu subjekta i objekta relativira Apsolutum i cini ga neuvjerljivim. Pokusaju srednjovjekovnog “Hinduizma” ostvariti preko TRIMURTIJA monoteizam po uzoru na krscanki TRINITET nije uspio, jer u praksi vjernici nemogu sa TRIMURTIJEM nista zapoceti i smatraju ga suvisnom koncepcijom. Ako se pak dobro pogleda konstrukcija Trimurtija stjece se dojam, da je to predstupanj misticizma, koji nije nastao revolucijom, nego evolucijom religije.
Judeo-Krscanski monoteizam je cista “revolucija” ljudi, koji su se na Bozji poziv odlucili slijediti Bogu. Evidentna je razlika izmedju monoteisticke Objave i misticizma sa istoka, jer u misticizmu se vidi primat unutrasnjeg dozivljaja, sa Apsolutumom. to implicite potvrdjuje, da je Apsolutum cisti “Pasivum” u odnosu na monotestickog Boga, koji je cisti “Aktivum”. Dakle, u misticizmu je Bog pasivan , a u monoteistickoj Objavi aktivan, docim je covjek pasivan i slijedi Bogu. Dakle, misticizam je put covjeka do “unio mystica”, a Bog se ponasa sasvim pasivno. Obrnuto je u monotestickoj Objavi, jer mi ovdje imamo aktivnog Boga i pasivnog covjeka, koji vrsi volju Bozju.
Ovdje je covjek taj, koji iz vlastite moci ne moze nista napraviti, nego se prepusta Bozjoj providnosti i Bozjim cijevima.

Cisto fenomenoloski receno, ovdje se radi o Objavi Boga covjeku, neovisno o njegovoj vjeri, a evidentno je u zidovskim Prorocima, koji djeluju po Bozjoj volji, a vrhunac cini inkarnacija Isusa Krista, Bogocovjeka u relativni svijet patnje. Nauk koji Isus Krist donosi u svijet, nauk je vjecne Ljubavi, ljubavi prema svojim bliznjima i cak prema svojim neprijateljima, i to je najuzviseniji i najnesebicniji put u Raj.
Isus Krist umire na krizu i tim cinom pokazuje najvisi stupanj ljubavi prema bliznjima, prema ljudima. Misticizam na drugoj strani, na svom putu u Nirvanu ide putem egoizma, jer se svaki mistik mora sam uputiti na svoj misticki put. I to je velika i nepremostiva razlika. Krscanski Bog ne tolerira druge bogove i Apsolutume, jer ih u stvari niti nema, i na taj nacin pokazuje i ukazuje na zablude nas ljudi na nasem putu spoznaje i spasenja, jednostavno receno, Judeo-krscanski Bog ima karakter i nije mu sve jedno te isto.

U ovom obliku misticizam je nepovjestan i nevremenski i moze se usporediti sa mitoloskim putem, jer oba puta su bezvremenska i nepovjesna, svatko i svuda moze ih prakticirati uz odredjene praktike ili fantaziju. I dok misticke religije uce da je svijet vjecan, monoteisticka Objava uci, da on to nije i dobiva podrsku prosvjetiteljskog relativizma u znanstvenoj domeni, gdje sva dosadasnja spoznanja o univerzumu govore u prilog pocetka univerzuma.

Abraham, Izak i Jakov, Mojsije i Josua u usporedbi sa misticima istocnjackih religija, Buddhom, Konfucijem i Laotse, doimaju se usprkos njihova lukavstva, poroka, temperamenata ili nagona, kao obicni dusevni siromasi. Ni Proroci ne prolaze puno bolje: Hosea, Jeremija, Izaija i Ezekijel nisu potpuno uvjerljivi. Medjutim, ono sto im daje aureolu vjecnosti jest njihov odnos sa Bogom, njihova poslusnost, odanost i vjera daje im besmnrtnost za sva vremena, i to su imena koja se danas najvise spominju u svijetu. O Isusu Kristu nije potrebno govoriti. Za njega zna cijeli svijet. Judeo-krscanstvo je osvojilo svijet svojim ucenjem i kulturom. Omogucilo je znanost, sto u istocnom misticizmu rijetko nalazimo. To je bio pohod Bozji na svijet u ljubavi i milosrdju. Sve ono zlo koje se ucinilo u ime krscanstva nije doktrinarno dokazivo u NZ-. NZ- ne uci nigdje zlo i ne poziva nigdje na zlo, pa su za nedjela ucinjena u ime Krscanstva krivi oni ljudi, koji su to samovoljno radili, jer se na NZ- nisu u stanju pozivati. Bog mrzi zlo, jer je apsolutna moc i ljubav.

Povjesnoscu Isusa Krista, monoteisticka Objava je dobila polog i garanciju istinitosti. Svojom inkarnacijom u relativni svijet, smrcu na krizu i uskrsnucem, Isus Krist je pokazao, da je krscanstvo put ljubavi u odnosu Boga i covjeka, put nada i milosrdja. Ne odbacujuci patnju, Isus Krist ju osmisljava i trazi da i mi prihvatimo patnju i svaki svoj kriz i nosimo ga dostojno, a ne da ga se zelimo rjesiti kao u Buddhizmu.
Buddhisticki misticizam zeli prekinuti patnju i rjesiti se kataca Samsare, tj. reinkarnacija. Na tom putu je svaki mistik usamljeni egoist, elitarni adept majstora-Arhat-, koji bjezi pred patnjom, dok se njegov puk pati i reinkarnira. Sto se tu reinkarnira, to nitko ne zna, jer i Dharma i Karma su prolazne. Energetska stanja koja ovi mistici prozivljavaju, dio su relativnog svijeta, i u identifikaciji sa Apsolutom nitko vise ne zna tko je tko i sto je sto. Jos manje se zna sto se podrazumijeva sa Nirvanom. Spekulacije su trivijalne i nepozeljne.

Esencijalno pitanje, koje se ovdje samo po sebi postavlja jest: Da li sa na ovim putevima, putu objave i misticizma ide za tim, kako bi se covjek “utopio” u nedefinirani Apsolutum, ili spoznao personalni, svemoguci i sveznajuci Bog, pun ljubavi za ljude i svoju kreaciju?
Veliki zidovski mislilac M. Buber bio je na svom spoznajnom putu zaveden mistikom, i u tom periodu je napisao i jednu poznatu knjigu o misticizmu “Ekstaticke religije”, jednu vrstu jedne, za sve jedinstvene mistike. Poslije konverzije, odbacio je to djelo kao najveci sund i zabranio njegovo tiskanje i distribuciju. On kaze:
“Ne misticka identifikacija sa Apsolutom, nego osobni susret s Bogom u ljubavi, to je fundamentalna konstituanta ljudskog spoznajnog puta.”
Dalje je bio misljenja, da se kod mistike zamjenjuje dvije stvari: naime, jedno je, jedinstvo duse, koje covjeka osposobljava, da moze postati predmet meditativnog duha, a drugo je ne preispitiva vrsta samog interaktivnog cina, stapanja objekta i subjekta u jedinstvo.
Levinas to ovako objasnjava: “Gubitkom dualnosti subjekta i objekta u Apsolutumu, predstavlja jednu zabludu u misljenju i ne konsekventni put do kraja same spoznaje.” Navodeci jednu od najvecih zabluda u povjesti zapadne filozofije, on interpretira Hegelov pojam “Beskonacnosti” kao zabludu iz aspekta zajednistva sa Apsolutumom. On suprostavlja misticnom identitetu sa Apsolutumom osobni, dakle personalni dozivljaj kako slijedi:
“Jedinstvo ljubavi, gdje ti Bog stoji nasuprot kao osoba, daleko je veci dozivljaj od apersonalnog jedinstva u “unio mystica”, koji k tome nije niti sigurna spoznaja.”

Cak je i indijska filozofija pokusala uvesti personalnog Boga u svoju spoznaju u obliku Trimurtija, sto puk nije preuzao, tako da se to vise niti u filozofskim studijama ne forsira.

I na koncu imamo i problem zla u oba sustava. Krscanska filozofija je preko A. Plantinge, koji je modificirao Leibniza rjesilo logickim putem taj problem, a Isus Krist je u NZ- jasno ukazao, da je zlo udaljavanje od dobra. To su tako interpretirali i krscanski teolozi.
Medjutim, zlo se u mistickim religijama potpuno relativira. I dok se u monoteistickoj Objavi pravi razlika izmedju kontradikcije i dualnosti, mi to u misticizmu ne nalazimo. Dualizam suprotnosti je komplementaran i cini u nasoj stvarnosti spoznajnu raznolikost. Medjusobno se uvjetuju i nadopunjuju i na taj nacin prave simfoniju cjeline. Nasuprot tome, kontradikcija lomi cjelinu i simfoniju. Zlo naime nije jedna strana medalje, kako su mislili Hegel i Goethe, nego se radi o razaranju samog postojanja. U Krscanstvo zlo kao apsolutni princip ne postoji, nego se zlo definira udaljavanjem od dobra. Po mom misljenju, zlo ne pripada samoj “dijalektici” postojanja, nego ga po gornjoj predpostavci napada u samom korijenu. Na principu relativiranja zla tekli su potoci nevine krvi u “mistickim” opcijama totalitarnih sustava Komunizma i Nacizma. Po Buddhistickoj mistici identifikacije sa Apsolutumom eliminira se zlo u potpunosti.

Zato sam ja i misljenja, da je alternativa izmedju personalnog Boga u monoteizmu, i identifikacije sa Apsolutom u misticizmu iskljucivo teoretske naravi. Razlike su koncentrirane u samoj srzi spoznaje i te se prenose i u praksu. Monoteisticka Objava ima mistickih puteva, ali misticizam nema objave personalnog Boga, i to je evidentna i esencijalna razlika uz druge navedene.


[Vrh] Go down
MoW
Čovjek


Male
Libra Dog
Broj postova : 6272
Age : 34
Location : Zagreb
Registration date : 26.05.2009

PostajNaslov: Re: Sto bi ste kazali Bogu?    uto srp 08, 2014 11:26 pm

Michael1 je napisao/la:

Zato sam ja i misljenja, da je alternativa izmedju personalnog Boga u monoteizmu, i identifikacije sa Apsolutom u misticizmu iskljucivo teoretske naravi. Razlike su koncentrirane u samoj srzi spoznaje i te se prenose i u praksu. Monoteisticka Objava ima mistickih puteva, ali misticizam nema objave personalnog Boga, i to je evidentna i esencijalna razlika uz druge navedene.

Složio bih se s time svakako. Osoba koja vjeruje u personalnog Boga u monoteizmu i koja zaista živi po svojoj vjeri u Boga nema razlike u odnosu na osobu koja se identificirala s Apsolutom u misticizmu jer je za to također potrebna potpuna predaja.
Zapravo, netko neće prihvatiti da se Bog može inkarnirati u nekoj osobi kao što je bio Isus ili kao što su bili neki drugi sveci odnosno mudraci istoka kao i to da se potpunom spoznajom takve osobe može doći do Boga.
To je ipak, po mojem mišljenju, put i krajnji cilj svakog pravog kršćanina. Potpunom spoznajom Isusa iz Nazareta moguće je postići potpuno razumijevanje Boga.
Međutim, iako misticizam nema objave personalnog Boga, konačni efekt za osobu je isti kojim god putem krenuo. Oba puta su vrlo teška jer zahtjevaju predanost.
Patnja i zlo su sporedni problemi koji zapravo ni nisu bitni za takvu osobu, kako god da se sama religija prema njoj odnosi.
U konačnici, Ljubav će isijavati iz takve osobe u oba slučaja.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates
[Vrh] Go down
Michael1
Riba


Male
Taurus Broj postova : 161
Age : 1967
Location : Legoland
Registration date : 19.05.2014

PostajNaslov: Re: Sto bi ste kazali Bogu?    sri srp 09, 2014 11:01 am

Pisem na mobitelu pa cu biti vrlo kratak. Istocnjacka mistika se na svom putu upravo mora rjesit svih patnji, zla i svega karmskkog i dharmskog balasta, pa na koji nacin ti to sve zelis potisnuti i zanemariti? Ponajprije, zasto?




[Vrh] Go down
MoW
Čovjek


Male
Libra Dog
Broj postova : 6272
Age : 34
Location : Zagreb
Registration date : 26.05.2009

PostajNaslov: Re: Sto bi ste kazali Bogu?    sri srp 09, 2014 3:11 pm

Naravno da se osoba na mističnom duhovnom postupno rješava neispravnih postupaka, karme i balasta.
Međutim, nisam rekao da negativne postupke treba zanemariti i potisnuti. Govorio sam samo da su to sporedna pitanja u pogledu spoznaje Boga. Ne da ih treba potisnuti ili zanemariti, već da njihovo rješavanje samo po sebi nikad ne treba biti i niti nije cilj.
Cilj mistika je spoznaja Apsoluta i odvajanje duše od problema koje nosi fizičko tijelo kako bi vidio jasnije i mogao pomoći sebi i drugima. Služeći Bogu kroz svakodnevne društveno korisne aktivnosti, osobnu njegu, savladavanje svakodnevnih problema disciplinom i prakticiranjem određenih tehnika upravo se tome i približava. Čim je osoba bliža pravoj spoznaji Apsoluta, to ima manje patnje i manje zla u njoj i to se vidi. Dakle, smanjenje patnje i zla je posljedica duhovnog razvoja mistika, nikako ne sam cilj. Konačno, kaže se i da su siddhije (duhovne nadnaravne sposobnosti mistike) posljedica razvoja svijesti pojedinca, a nikako ne cilj.

S druge strane, spoznavanjem Isusa Krista u svojoj punini spoznajemo Božju volju što nas također iterativno i sve dublje unapređuje kao osobu. Tu također imamo svakodnevni korisni rad, osobnu njegu, savladavanje svakodnevnih problema disciplinom i molitvom. Razlika je samo u objeku fokusa. Kod mističnih tradicija to je stapanje s Apsolutom, a kod kršćanskih religija to je služenje Bogu preko Isusa, što se radi slijeđenjem uputa koje je dao Isus. Patnja i zlo prestaje biti patnja i zlo čim je osoba bliža Bogu. Nje opet biva sve manje, a ona koja i postoji, ne dodiruje više u toj mjeri Bogu posvećenu osobu. Osoba nosi "svoj križ" ali se taj križ sve lakše podnosi kako osoba napreduje u spoznaji Boga. Zato su tako mogli npr. kršćanski misionari liječiti bolesne u zemljama trećeg svijeta. Oni su odlazili tamo gdje su bili potrebni, a zlo i patnja njih nije više dodirivala dokle god su bili u Bogu, odnosno imali svoju vjeru.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Sto bi ste kazali Bogu?    sri srp 09, 2014 8:41 pm

2pac je napisao/la:
primitive101 je napisao/la:
A jel Isus bio tolerantan hahaha :) Isho je i tuko ljude :)


Ne sviđa mi se baš pristup za poprilično duhovnog čovjeka. Istina jest, zaista, da se mora odbaciti sve i krenuti od samoga sebe u duhovne dubine beskraja!
No, korisno je pročitati učenja i život o Isusu Kristu. Pa zar nije hranio siromahe i spašavao hrome ljude. Reci mi, tko to još danas radi? Za ovo prevrtljivo sjeme čovječanstva, koje očito jest izgubljeno...

Pazi, gledaj sve dobrim očima, pa i ako jest ono sve loše, ti ćeš vidjeti dobrotu!... To ti ja kažem. Pa duhovnjaci se nisu bavili tko je kakav bio i ne znam ja što još. Bili su sami i bili su potpuno dobre osobe, vječiti borci za dobrotu i uvjek pozitivan stav su imali i pozitivan razlog za nešto ako bi se drugima činilo da rade loše. Umirali su za to, Buda i svi, nisu negativno govorili, nikad!

2pac, sta je tebi,shvati kontekst u kojem govorim,govorim u pozitivnom kontekstu.Isus je itekako pokazivo odbacivanje i mrznju prema onima sto se udaljavaju od Sebe,sto je sasvim opravdano. Nije bitna forma djelovanja,nego Ispravnost,takva da probudi neku osobu.Nekad je biti fin i dobar neispravno i najebes i ti i taj prema kojem si bio fin,takvih primjera imas svaki dan u zivotu.Probudjeni ili ti ''duhovni'' covjek se ne bavi uvlacenjem u guzici masi tako sto ce biti fin, niti je Isusa ili Buddhu bolilo uvo za masu.Njima je jedino bilo stalo do toga da odrade sve Ispravno do kraja i da ne izgube transcendencijom.
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Sto bi ste kazali Bogu?    sri srp 09, 2014 8:45 pm

i da se nadovezem na Leonta.

Michael, neka je sve tacno kako ti kazes.Ali objasni publici kakvu TI vezu imas sa Isusom i Jahveo,sta si ti dozivio uz pomoc njih?

Mani se dokazivanja istinitosti Biblije,pricaj nam o svojim iskustvima,objasni nam sta znaci kada neko postane Jedno sa Isusom kroz svoju praksu.
[Vrh] Go down
Madonna
Pračovjek


Male
Virgo Dragon
Broj postova : 2438
Age : 40
Location : split-solin-rim-los angeles...@
Registration date : 07.11.2010

PostajNaslov: Re: Sto bi ste kazali Bogu?    sri svi 06, 2015 9:47 pm

fala...@ hail
[Vrh] Go down
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Sto bi ste kazali Bogu?    Today at 12:41 pm

[Vrh] Go down
 
Sto bi ste kazali Bogu?
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 7 / 7.Go to page : Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7
 Similar topics
-
» Bogu dušu Bog je neće...JOŠ!
» čudo prirode, Bogu hvala..

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 ::  Svijet oko nas :: Duhovnost-
Forum(o)Bir: