Ako se odlučimo na suzbijanje prostitucije (trgovine ženama) znači da odbijamo biti marionete međunarodne industrije prostitucije, viših političkih interesa i indoktrinirajućeg javnog mnijenja koji se ne bavi ljudskim pravima.
Prihvaćamo li legalizaciju, mirimo se s tim da su mnoge žene i djeca, primarno djevojčice, one koje su ekonomski i etnički najmarginaliziranije, tretirane kao niža klasa čija je svrha da služe muškarcima u seksualnom smislu. Ako želimo mijenjati svijet, nije li logično da se trebamo zauzeti za budućnost u kojoj su svim ženama i djeci pružene jednake mogućnosti i u kojoj se poštuju njihova ljudska prava?
Ako netko misli da ove izjave ne stoje, znači da je slabo upućeni u problem prostitucije. Legaliziranje prostitucije, svodništva i bordela povećava prostituciju i potrebu za više žena u seksualnoj industriji. O tome svjedoče činjenice i statistike na svakom uglu. U ovom postu će biti riječi o legalizaciji prostitucije i o državama koje su ju legalizirale s ciljem da spriječe kriminal, trgovinu ljudima i nasilje nad ženama. Sad ćemo vidjeti koliko su sve te zemlje u tome uspjele.
´
Sama je to tražila´
Svijet prostitucije je pun licemjerja i dvostrukih standarada. Žene se naziva prostitutkama, kurvama, droljama, djevojčurama, pičkama, prljavim kurvama, terminima okrivljavanja i osude, dok se muškarca naziva - pokrovitelj, klijent, mušterija tako da u usporedbi s ženama zvuče plemenito. To kovanje riječi nije bez razloga - time je društvu lakše žrtve pretvoriti u objekte uz pomoć kulture u kojoj jezik služi kao jezik diskriminacije. Tako je s životinjama i s rasnim predrasudama, itd. Za većinu ljudi i javno mnijenje, prostitutke su bezimena lica, osobe na dnu društvene ljestvice, koje ne zaslužuju pomoć, jer, ´same su si krive za to gdje se nalaze.´
Imao sam prilike razgovarati s ljudima koji tvrde da se prostitucija treba legalizirati jer postoje žene koje se ´žele prostituirati´ i na taj način zarađivati novac, te da u protivnom neće imati svoje pravo na to. Što je najgore, postoje žene koje same sebe prozivaju vrlo samosvjesnima, te tvrde ovakve stvari. No, to je daleko od istine.
Počnimo od pitanja: zar netko zaista vjeruje da postoji žena koja dobrovoljno pristaje na svakodnevni seks i ´jebanje´ s desetcima muškaraca, razne dobi, debelih, nezgrapnih, nasilnih, grubih i svakojakih ´mušterija´? Netko zaista vjeruje da je netko odlučio baviti se s time kao svojim zanatom, nakon (najčešće) ne završene škole i na taj način zarađivati novac? Ljudi koji u to vjeruju zaista promatraju ovaj problem površno, iz sljedećih razloga:
Žene koje se nalaze u prostituciji su isključivo unutra zbog prisile - bilo to pod prisilom svodnika ili teške socijalne situacije. I jedno i drugo jest prisila, iliti oblik nasilja. A profil žena, koje su se opredijelile za prostituciju kao svoj zanat iz užitka su maštarije pojedinaca koji time opravdavaju svoju ulogu mušterije koja tada ´ne čini ništa krivo´. No, takve žene, i da postoje, dio su postotka onih ljudi koji imaju drugačije seksualne apetite, poput nimfomana, ali i onih ekstremnijih koji su ljubitelji sado-mazo eksperimentiranja, seksa s životinjama, itd. Tako da, koliko god se zagovarači prostitucije trudili istu opravdati s ovim argumentima, oni ne stoje. Postotak žena, ili muškaraca, koji iz fetiša naplaćuju svoj sex je zanemariv u odnosu na problem prostitucije generalno.
Većinski postotak žena u prostituciji, onih 99% jesu žene žrtve oblika nasilja.
Pri tome ne mislim na tzv.´latentnu prostituciju- postizanje ciljeva, koristeći se ženstvenost i seksualnost, ali bez seksualnog kontakta. Korist koja je najčešće nematerijalne prirode. To ne računam jer također ne spada pod problem legalizacije. Oni koji zagovaraju prostituciju često postavljaju kontra-pitanje: tko štiti muške prostitutke od trgovine i zlostavljanja? No sasvim je jasno da je postotak muškaraca u trgovini seksualnog roblja gotovo zanemariv (pri tome ne mislim na mušku djecu) iz prostog razloga jer su žene traženije roblje i praktičnije za otmicu i sve ostale načine vrbovanja. Muškarci se u svijetu prostitucije češće kreću područjem eksorta, striptiza i egzotičnog plesa. Skupina koja pak jest unutar svodništva i bordela također trpi kršenje ljudskih prava no njihov omjer naspram žena je malen, no i dalje se ubraja u žrtve prostitucije.
Posttraumatski stres kao neizostavni simptomProstitucija kao takva, bez izuzetka ostavlja teške psihičke posljedice na osobu koja je primorana baviti se njome. Istina jest da unutrašnje posljedice prostitucije nisu dovoljnoj mjeri shvaćene ili analizirane u psihologiji. Čak u području traumatskog stresa nedostaje literatura koja se bavi iskustvom samih prostitutki. Na primjer, postoji propust u razumijevanju ili čak u uočavanju ´traumatske odbojnost prema opetovanom «postrojavanju» radi izbora, sa klijentima koji odlučuju o svom izboru na način vrlo sličan mesarima koji biraju krave.´
Ovo stradanje je osobito teško uočljivo zbog nevidljivosti negativnih posljedica prostitucije na žene u dominantnim medijima. Umjesto toga, vodeće filmske industrije ispiru mozak ljudima stvarajući patetično lažne slike o svijetu. Tako Julija Roberts, koja glumi prostitutku u nakaradnom filmu ´Pretty Woman´ izgovara totalnu laž kada ju njezina mušterija, Richard Gere, pita kako joj je ime, a ona odgovara ´Kako god želiš da bude´. U prostituciji, ona je depersonalizirana, njezino ime i identitet nestaju. Ona isključuje svoje osjećaje da bi se zaštitila. Ona postaje «nešto u što se on može isprazniti, služeći kao svojevrsni ljudski toalet». Bez obzira da li joj je zaprijećeno oružjem ili «igra ulogu» kako bi preživjela, ne postoji razlika. Ona konstruira sebe da bi potvrdila masturbacijske fantazije muškaraca, sebe koja smiješeći se prihvaća verbalno zlostavljanje, seksualno uznemiravanje, silovanje i torturu. Stradanje koje žene doživljavaju u prostituciji sasvim je nevidljivo, ono se ne opisuje kao seksualno uznemiravanje, niti kao silovanje, niti kao nasilje intimnog partnera već kao «seks».
U istraživanju koje je obuhvatilo oko petsto prostitutki iz pet zemalja (koje su legalizirale prostituciju), ustanovljeno je da se u 67% slučajeva javljaju simptomi karakteristični za posttraumatski stresni poremećaj ratnih vojnih veterana. Taj postotak je sličan samo kod žena žrtava nasilja, žrtava silovanja i žrtava raznih oblika torture.
Tako da, ukoliko vama nekad padne na pamet ideja da neke žene to same traže, samo stavite sebe u tu poziciju i zapitajte se želite li se vi ´fukat´ s desetak muškaraca na dan jer je to ˝lakši˝ način zarade? Naravno, uvijek se postavlja pitanje: zašto se žena u teškim socijalnim uvjetima opredjeljuje za prostituciju ako u tako groznim uvjetima može ipak prati podove i tako zaraditi neki novac? Taj upit stoji, no ljudi zaboravljaju da su upravo zemlje koje stoje na rubu ekonomskog bankrota te koje obiluju ženama koje su prisiljene na prostituciju zbog socijalnih uvjeta, a ne one razvijenije zemlje.
U problematičnim zemljama, cijelo društvo i odgoj su podređeni tome da se stvar prostitucije normalizira, dok uvjeti u kojima žene žive (glad, bolest i ovisnost cijele obitelji o jednoj osobi) dovodi do toga da se generacijski djevojke regrutiraju u prostitutke kako bi prehranile svoje obitelji. Primjerice, u Indiji se djeca od malene dobi privikavaju na prostituciju i to im čine njihove majke, koje su isto tako bile privikavane od strane svojih majki. Zbog teške socijalne situacije i ekonomije koja je praktički ispod svakog standarda, društvo se svelo na to da vlada 90% nezaposlenosti, muškarci su odani alkoholu, cjelodnevnom konzumiranju marihuane, a uvečer izlaze masovno van u potrazi za seksom. S druge strane žene očajavaju u napornim kućanskim poslovima, uzdržavanju brojne obitelji i time privikavaju djevojčice na prostituciju. Njima je to jedini način zarade ´jer to tako mora biti´. To su nasilni uvjeti u kojima žene ulaze u prostituciju, kao produkt nasilja(siromaštva) države nad ljudima.
Prostitucija je oblik nasiljaNasilje se ne očituje samo u klasično prepoznatljivom obliku fizičkog nasilja kojega svatko ima za predodžbu kada čuje tu riječ. Osim psihološki uvjetovanog nasilja, nasilje obuhvaća širi spektar i ono je svaki oblik represije ´jednoga nad drugim´ radi vlastitih interesa ili stjecanja moći. Siromaštvo je nasilje i teški socijalni uvjeti su oblici nasilja koje država(oblik nasilja) vrši nad ljudima.
Bitan preduvjet za prostituciju i trgovanje ženama su seksualni prohtjevi muškaraca usmjereni na žene, mlade djevojke i djecu. Kad muškarci seksualno iskorištavanje žena i djece ne bi smatrali pravom koje se samo po sebi razumije, prostitucija i trgovina u svrhu seksualne eksploatacije ne bi postojale. Od ovoga oblika nasilja, u zemljama gdje je ono legalizirano, profitiraju isključivo trgovci ljudima i svodnici i to na ekonomskoj, socijalnoj, političkoj i pravnoj podčinjenosti i ovisnosti žena i djevojaka.
U zemljama gdje je ostvaren napredak u poboljšanju statusa žena i uvjeta u kojima žive - u društvima u kojima su im garantirana određena bazična politička prava, dostupnost zaposlenja i obrazovanja i gdje je životni standard viši - žene i djevojke imaju više alternativa i stoga su manje ranjive i rjeđe pribjegavaju prostituciji kao načinu opstanka i egzistencije. Nije li stoga logično aktivirati se na tom pogledu i zauzeti se za reformiranje društva i inzistiranje na smjeni vlasti nego na legalizaciji prostitucije koja je ništa drugo već produbljivanje problema?
Oblici nasilja poput siromaštva, neadekvatnog i nedostupnog školovanja, beskućništva, ovisnosti o drogama, seksualnoj i rasnoj diskriminaciji jesu konstantne teme u životopisima žena koje su sada u drugom obliku nasilja - prostituciji. Pored toga, međunarodne studije pokazuju da je između 65 i 90% prostitutki bilo seksualno zlostavljano od strane muških rođaka ili poznanika dok su bile djevojke. Mnogo djece, većinom djevojčica, koje su bile seksualno iskorištavane u vrlo ranoj dobi potom prodaju u prostituciju. S obzirom da više nitko ne može kontrolirati u potpunosti rad bordela (u zemljama koje su legalizirale prostituciju) niti trgovinu ljudima koja tamo cvate, djevojkama i djevojčicama se izrađuju lažni dokumenti s lažnim datumima rođenja kako bi trgovci manipulirali dobnim granicama. Prema zadnjim međunarodnim studijama, 14 godina starosti predstavlja prosječnu dob za ulazak djevojaka u prostituciju.
Što nudi legalizacija prostitucije (o čemu se šuti)?Legaliziranje prostitucije, svodništva i bordela povećava prostituciju i potrebu za više žena u seksualnoj industriji. Iako se prostitucija u Nizozemskoj tolerira desetljećima, legalizirana je u listopadu 2000. Danas se seksualna industrija u Nizozemskoj donosi milijardu dolara godišnje, što predstavlja 5% nacionalne ekonomije. Štoviše, studije su dokazale da su godinu dana nakon legalizacije trgovci u Nizozemskoj (isti oni krijumčari trgovci i svodnici koji su ´do jučer´ bili kriminalci) kontrolirali više od polovice žena u prostituciji te da vrlo malo Nizozemki radi u bordelima. Snabdjeli su se s ženama iz trideset i dvije različite zemlje među kojima je Ukrajina, Rumunjska, Moldavija, BiH, ostale zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, te Kina, Japan, itd. Dakle, nezaobilazno je da zemlje koje prostituciju legaliziraju, uvoze tucete novog i stranog ´mesa´ u svoju trgovinu s obzirom da im sada više zakoni ne stoje na putu i tvrdnje da legalizacija sprečava kriminal i trgovinu ljudima su potpune besmislice! Krijumčarenje žena i djece sada je legalan posao. Od toga nije pošteđena niti jedna zemlja na svijetu koja je legalizirala prostituciju.
Situacija u Njemačkoj je slična a broj žena dovedenih u tu zemlju je zapanjujući. Koliko su samo maloumni komentari ljudi na forumima koje sam čitao po pitanju legalizacije prostitucije:
´ Naravno da ju treba legalizirati. Zbog kontrole spolnih bolesti i kriminala koji se veže uz prostituciju, a pogotovo trgovine ženama u roblje radi prostitucije. Legalizacijom bi svaka žena koja to radi dobila neka prava, kao i obaveze... dok bi se onda lakše ušlo u trag kriminalcima koji trguju ženama i prisiljavaju ih na prostituciju.´
´ Pa pod legalizacija prostitucije se misli, mogli bi smo reći, da prostitucija postane "pravi" legalan posao, gdje će zaposleni biti prijavljeni, gdje će dobivati staž, gdje će imati zdravstveno osiguranje, gdje bi zaposlenici "radili" o normalnim uvjetima. To bi bila legalizacija prostitucije. Osim toga, kad bi se prostitucija legalizirala ne bi bilo potrebe za svodnicima, prekinuo bi se lanac trgovanja ženama, a da ne kažem da bi i država imala korist od toga, s obzirom da bi na taj način mogla ubirati porez i ostale namete. Tako da legalizacija najstarijeg zanata čovječanstva može imati samo pozitivne posljedice. Od toga bi imali koristi i korisnici takvih usluga i sami "zaposlenici/e".´
´ Mislim, ženina p*čka je dio njenog tijela isto kao i mozak, ruke... Ako ja mogu legalno nekome iznajmiti svoje znanje, ili svoju vještinu u zamjenu za novac, zašto ne bi žena iznajmila svoj vaginalni otvor u istu svrhu.´
Ljudi govore uistinu bedastoće. Izvaliti da je legalizacija dobra jer´tada će zaposleni biti prijavljeni, dobivati će staž, imati će zdravstveno osiguranje ´ je jednako kao i reći da je dobro legalizirati dječje robovlasništvo u zemljama trećeg svijeta, te onoj djeci na plantažama kakaovca dodijeliti barem zdravstveno i socijalno tako da mogu ´raditi u normalnim uvjetima´.
Od 400 000 žena koje su se bavile prostitucijom u Njemačkoj, 75% bile su strankinje, a od njih je 80% došlo iz zemalja Srednje i Istočne Europe. Procjene zarada klubova i bordela je 4,5 milijardi dolara godišnje.
Legalizacija prostitucije iznimno otežava terećenje trgovaca i svodnika. I potpuna je zabluda tvrdnja da se legalizacijom istima ´stane na rep´. Ti kriminalci uspijevaju izbjeći krivično gonjenje pod izgovorom kako su žene pristale raditi kao prostitutke - pogodite zašto? - jer je to sada legalno! Posljedično tome, tužitelji se žale kako su suočeni s teškom situacijom da moraju povlačiti crte između dobrovoljne i prisilne prostitucije - sve ovo su namjerne zavrzlame koje su ciljano osmišljene kroz sistem legaliziranje prostitucije. Najozbiljniji problem jest policija koja od sada potpuno ignorira rad industrije bordela koji je prepun otetih žena iz ostatka svijeta. Nemoguće je teretiti svodnika i krijumčara da je oteo djevojku, jer je ona prema zakonu, prostitutka koja se doselila u Njemačku, ili bilo koji drugu zemlju koja je legalizirala prostituciju, kako bi prodavala svoje tijelo. Takav zakon, potpuno krši ljudska prava i kosi se s zdravim razumom.
Zemlje koje su legalizirale prostituciju se rapidno kreću prema prvoj skupini zemalja koje su najkritičnije u trgovini ljudima. To se događa s Njemačkom i Nizozemskom. Povećava se potražnja za plaćenim seksom jer je to sada legalna stvar i povećana potražnja iziskuje uvoz ´mesa´ iz drugih zemalja. Ove sulude stvari toliko idu u krajnosti da je predstavnik Nizozemske ambasade u Kijevu, u Ukrajini 2000. godine izjavio; ´radne vještine koje posjeduju žene izvan EU mogu donijeti korist Nizozemskoj. Tamošnjoj seksualnoj industriji može se pomoći stvaranjem posebnih radnih dozvola za sve ˝strane državljanke koje se žele baviti prostitucijom˝´ . Ma kako li je to samo ˝blagonaklono˝ od Nizozemske vlade koja želi čak mladim ukrajinskim ženama, koje su otete i prisiljene služiti u trgovini, izdati i radne dozvole kao bijeg iz siromaštva!!!
Kako to, da, ako prostitucija pak štiti ljudska prava, odbori i udruge zaduženi za promicanje i zaštitu ljudskih prava te ravnopravnost spolova su se jedinstveno odredili protiv legalizacije? Pa te udruge i odbori su zasigurno dio nekakve masonske gaj-feminističke zavjere zar ne? Osim toga, UN se javno zalaže za legalizaciju prostitucije. To nije niti ni malo čudno s obzirom da su upravo tuceti vojnika iz ˝mirovnih misija˝UN-a glavne mušterije koje čekaju u redovima ispred ilegalnih barova i bordela u Kini, Kosovu, BiH i ostalim mjestima gdje grade svoje kolonizatorske vojne utvrde.
ZaključakUnatoč nelogičnim pokušajima nekih da istaknu razliku između prostitucije i trgovanja ljudima, trgovanje ljudima je, najjednostavnije rečeno, globalni oblik prostitucije. Ekonomska ovisnost zemalja o multinacionalnim korporacijama, stvarajući za žene uvjete u kojima je prodaja njihove vlastite seksualne eksploatacije puno bolje plaćena nego drugi oblici rada, promovira i pogoršava prostituciju i trgovanje ljudima. Unatoč nekim opisima prostitucije kao razumnog posla za siromašne žene, činjenično stanje bolje opisuju višestruka kršenja ljudskih prava.
Unatoč tome što ju mnogi vole nazivati´najstarijim zanatom na svijetu´, zaboravljaju se potpuno drugačiji konteksti u kojima su živjeli ljudi u tim prastarim vremenima. Prostitucija je nastala kao dio religijskih rituala u hramovima, kao forma općenja sa natprirodnim silama. U Babilonu su djevojke zauzvrat dobivale materijalnu naknadu i bile poštovane. Hetere, konkubine, milosnice i ljubaznice su pripadale vrhu kulturne elite, njima su bila posvećena književna, filozofska i muzička djela. Kompletno društvo se psihološki-socijalno razlikovalo od današnjeg. Stoga je današnja prostitucija nešto sasvim drugo. Danas prostitucija proizlazi iz nasilja; materijalnih faktora, silovanja u djetinjstvu, otuđenosti od roditelja, socijalnog okruženja, otmica, trgovine ljudima itd. Spominjati današnju prostituciju u kontekstu ´najstarijeg ´zanata na svijetu naprosto ravno izrugivanju tragediji koju donosi ista ´praksa´.
Nadalje, ono što možete učiniti, svakako nasuprot zagovaranju legalizacije, jest misliti svojom glavom i imati svoj vlastiti kritički stav. Umjesto statusa quo, ignorancije ili slušanja onoga što promoviraju mediji, potrebno je zauzeti se i inzistirati na izmjeni sistema. Razgovarajte s ljudima o njihovim stavovima i koristite se literaturom, informacijama i linkovima koje se nalaze u ovim postovima. Umjesto legalizacije prostitucije, zagovarajte dekriminalizaciju prostitucije, a to je kazneno prekršajni zakon pri kojemu se kažnjavaju osobe koje plaćaju za seks, a prostitutke se dekriminaliziraju. U praksi se pokazalo da se s dekriminalizacijom postiglo puno više na polju zaštite ljudskih prava i trgovine ljudima nego i jedan pokušaj ili realiziranje legalizacije. Umjesto Nizozemske i Njemačke, Hrvatskoj bi stoga za primjer trebale poslužiti skandinavske zemlje: Švedska, Norveška i Island koje su znatno smanjile stopu prostitucije uvođenjem takvih odredbi. Kako je potražnja jedna od osnovnih uzroka, ovime se potražnja eliminira a tim i trgovina.
Umjesto da zagovarate legalizaciju pod ´dušobrižničkom´izlikom da će barem˝malo pomoći ženama˝, radije se prijavite za volontiranje u nekom od ženskih centara za pomoć žrtvama prostitucije i trgovine, apelirajte na gradske vlasti da izgrade prihvatilišta za žene žrtve nasilja, inzistirajte od države veća socijalna prava, protestirajte provi vlade koja ne radi ništa, ili pak općenito, organizirajte se i aktivirajte u razne inicijative koje inzistiraju na reorganizaciji cjelokupnog društvenog sistema koji se bazira na ovim oblicima nasilja. Istog trenutka kada počnete istraživati i propitkivati, garantiram da će te istog trenutka uvidjeti probleme koje donosi prostitucija, te da se pod svaku cijenu ona ne smije podržavati.
Kakvo je vaše mišljenje o legalizaciji prostitucije?
ned svi 24, 2015 11:03 pm
