Lucidni snovi

Novus ordo seclorum je napisao/la:

Kad bolje promislim niš više neznam, tako sam zbunjen, čitam onak pet izvora svi tvrde drugačije, sad sam skužio da ljudi neki kažu da je out of body experience isto što i astralno putovanje, dok drugi kažu da nije, onda viđam pun k. instant tehnika ko iz vrećice za juhu u kojoj u 6 koraka imaš astralno putovanje. Evo stvarno više neznam.

Koji je najbolji i najlakši pristup svemu tome?

za svakog postoji samo jedan pristup - onaj njemu primjeren
? prošlo je 2 godine -  i kako je na putu k adeptu ............

Neznam što da kažem, malo naprijed malo nazad, ali u svakom slučaju napredak u odnosu na prošle dvije godine

općenito govoreći - "kod gađanja lukom i strijelom ne zanima me silina kojom vrh strijele probija metu, preciznost i lakoća pokreta predmet su mog interesa "

Tko je to rekao? Baš zanimljiva slučajnost jer radim lukove i gađam s njima

Novus ordo seclorum je napisao/la:

Tko je to rekao? Baš zanimljiva slučajnost jer radim lukove i gađam s njima

Ujedinjenje u kome nula postaje beskonacno a beskonacno postaje nula

Novus, evo ti sa fejsa dva teksta:

- "Da bi neko uistinu postao majstor gađanja iz luka nije dovoljno tehničko znanje.Tehnika mora biti prevaziđena tako da umešnost preraste u neku vrstu "nemoguće veštine" koja izranja iz nesvesnog.U slučaju gađanja iz luka to znači da strelac i meta više nisu dve suprotstavljene stvari, već jedna jedina stvarnost. Strelac iz luka nije više svestan samoga sebe, činjenice da mu predstoji zadatak da pogodi krug ispred sebe. To stanje nesvesnosti postiže se, međutim, samo ako je on potpuno oslobođen i odvojen od svoga Ja, ako je on jedno sa savršenstvom svoje tehničke
spretnosti. No, to je nešto sasvim različito od svega što bi se moglo postići
pukim uvežbavanjem veštine gađanja iz luka. To drugo, što pripada jednom sasvim drugom poretku, naziva se satori. To jeste intuicija, ali intuicija koja se potpuno razlikuje od onoga što se obično podrazumeva pod intuicijom. Zato je ja nazivam "prađna" - intuicija. Prađna se može označiti kao "transcendentalna mudrost", ali ni to ne može dovoljno približiti sve nijanse značenja sadržane u ovom izrazu, jer prađna je intuicija koja ujedno obuhvata totalnost i individualnost svih stvari. To je intuicija koja bez bilo kakve meditacije spoznaje da je nula beskrajna (-) i da je beskrajnost nula (-); i na to se ne misli simbolično ili matematički, već je to neposredno opažljivo iskustvo.Prema tome, govoreći psihološki, satori je nekakva onostranost granica vlastitog Ja. Logički posmatrano to je uvid u jedinstvo afirmacije i negacije, sa tačke metafizike to je intuitivno poimanje da je biće bivanje i da je bivanje biće.Karakteristična razlika između zena i svih drugih religioznih, filosofskih i mističkih učenja jeste činjenica da on nikad ne iščezava iz našeg svakodnevnog života, a ipak, pored sve svoje praktične primenljivosti i konkretnosti, u sebi sadrži nešto što ga izdvaja iz igre svetovne nečistote i žurbe."

- "Sasvim razumem", rekao sam, "da šaka ne sme da se otvori unazad ukoliko ne želimo da pokvarimo odapinjanje. Ali ma kako to postavio, uvek ide naopako. Ako iz sve snage stegnem šaku, trzaj prilikom otvaranja je neizbežan. Ako se nasuprot tome potrudim da je držim opušteno, tetiva luka će, još pre nego što je postignut pun raspon, doduše nehotično, ali ipak prerano biti istrgnuta. Krećem se tamo-amo između oba ova bezuspešna pristupa ne nalazeći nikakav izlaz." "Morate", odgovorio je majstor, "zategnutu tetivu luka držati otprilike tako kao što malo dete drži pruženi prst. Ono ga drži tako čvrsto obuhvaćenog da se čovek stalno čudi snazi majušne pesnice. A kada ispusti prst, to se dogodi bez ikakvog trzaja. Znate li zašto? Jer dete ne misli na način: sada ću ispustiti prst da bih dohvatio neku drugu stvar. Nasuprot tome, nimalo ne razmišljajući ono se okreće od jedne ka drugoj stvari, i morali bismo reći da se ono igra stvarima, ako isto tako ne bi bilo umesno da kažemo kako se stvari igraju detetom." "Možda razumem šta ste ovim poređenjem želeli nagovestiti", primetio sam. "Ali zar se ja ne nalazim u potpuno drugačijoj situaciji? Kada zategnem luk, dolazi trenutak u kome osećam: ako odmah ne dođe do hica, neću više moći da izdržim napetost. I šta se tada nehotično zbiva? Samo to da me spopada teško disanje. Ja, dakle, moram sam odapeti hitac, pa šta bude da bude, jer na njega ne mogu više čekati." "Vi ste samo suviše dobro opisali", odgovorio je majstor, "gde se za Vas nalazi teškoća. Znate li zašto ne možete da čekate na odapinjanje i zašto počinjete tako disati pre nego što je do njega došlo? Izostaje pravilno odapinjanje u pravom trenutku, jer se ne odvajate od samoga sebe. Vi ne očekujete ispunjenje, nego čekate da ono izostane. Dok stvari tako stoje ne ostaje vam nikakav drugi izbor nego da sami izazovete neko zbivanje nezavisno od sebe, i dok ga tako izazivate vaša ruka se ne otvara na pravi način - kao ruka nekog deteta; ona se ne rasprskava kao ljuska nekog zrelog ploda." Morao sam priznati majstoru da me je ovo tumačenje još više zbunilo. "Jer konačno", napomenuo sam mu da razmisli, "ja zatežem luk i odapinjem hitac da bih pogodio cilj. Zatezanje je dakle sredstvo za ostvarenje svrhe. I taj odnos ne mogu izgubiti iz vida. Dete ga još ne poznaje, ali ja ga više ne mogu isključiti". "Prava veština", uzviknuo je tu majstor, "je besciljna, nenamerna! Što upornije ostajete pri tome da naučite odapi-njanje strele kako biste time sigurno pogodili cilj, to manje će vam jedno polaziti za rukom, dok će drugo odmicati. Vama stoji na putu to što imate prejaku volju. Vi mislite da se ono što vi ne činite i ne može zbivati." "Ali vi ste i sami ipak dosta često govorili", ubacio sam, "da gađanje iz luka nije nikakva dokolica, nikakva besciljna igra, nego stvar koja se tiče života i smrti." "I dalje ostajem potpuno pri tome. Mi majstori luka umemo da kažemo: jedan hitac - jedan život! Vi još ne možete razumeti šta to znači, ali će vam možda pomoć neka druga slika koja izražava isto iskustvo. Mi majstori luka govorimo: gornjim krajem luka strelac probija nebo, dok na donjem kraju, na jednoj svilenoj niti, visi zemlja. Ako do odapinjanja dođe snažnim trzajem, postoji opasnost da se ta nit prekine. Za onoga koji ima u vidu neku nameru i za nasilnika provalija se tada konačno otvara, i čovek ostaje u kobnoj sredini između neba i zemlje."
"Šta dakle treba da naučim?" upitao sam ozbiljno.
"Morate se naučiti pravom čekanju."
"A kako se to uči?"
"Tako što se odvajate od samog sebe, tako što samoga sebe i sve što je vaše
ostavljate za sobom da od vas ne ostane ništa više osim napetosti lišene
namere."
"Da li to znači da ja namerno treba da budem lišen namere", izletelo mi je iz
ustiju.
"Takvo pitanje mi još niko nije postavio i ja na njega ne znam pravi odgovor."
"A kada ćemo započeti ove nove vežbe?"
"Čekajte dok dođe vreme!"

@novus/
baš sam tražio izvor i nemogu naći, no kad prelistavam sječanja na dobra štiva : bit će da je - kung fu ce (konfucije 孔子 )

- u tom slučaju najvjerojatnije je  streličarstvo tvoja metoda

Zanimljiva priča, hvala što si postavio to

tvoja ustrajnost i disciplina pri svoj toj "patnji" sa minutama i mapiranjem etc. potaknula me razmislit.
rezultat u zanimljivm podudaranju svakako veseli.

jos bolji je pucat sebi u glavu,odma si van tjela...

Jes ti ozbiljan sa ovim savjetima? A i tema su Lucidni snovi,a ne kako sjebati sistem pokusavajuci dozivjeti vantj iskustvo...

U pravu si ali zasto pricati kad to mozes osjetiti na svojoj kozi. Iz respekta za ljudsko dobro izbrisat cu post. Hvala sto si mi otvorio oci.

pa mozes osjetiti svasta,al stvarno ne znam zasto bi neko zaustavljo krv i pado u nesvjest radi iskustva necega sto nije fizicko jbt ga,nismo tolki mazohisti sigurno imas jos neku bolju tehniku

Pa meditacija. Yoga. Disanje. Ali to dugo traje i mali je postotak onih koji uspiju. Malo brzi je kod dr. Oga.
Pa inace ta moja tehnika je ubiti tehnika disanja. Ma nema se tu kaj za vidit ako shvacas kaj se dogada. Nema skrivenih poruka tajni misterija ni neke 4d istine. Istina je oko nas a mi smo slijepi. Toliko slijepi da nemremo shvatiti sto nam se dogada a od kad postoji svijest i evolucija to se zivim bicima dogada. Cak i zivotinje znaju kad sanjaju sta moraju poduzet.

stoijedan primitivac je napisao/la:

pa mozes osjetiti svasta,al stvarno ne znam zasto bi neko zaustavljo krv i pado u nesvjest radi iskustva necega sto nije fizicko jbt ga,nismo tolki mazohisti sigurno imas jos neku bolju tehniku

nema veze s mazohizmom a ni sa vantjelesnim iskustvom:
tjelesni osječaj, optika uvida u svijetsada, sluh i kretanje po gubitku krvi isključivo su tjelesna iskustva. i budimo iskreni radi se vrlo interesantnom i primamljujuće ugodnom osječaju (ak ne računaš ono kaj te boli ili već a uzrokovalo je gubtak krvi).
ne velim pa treba rezat vene i sl. i neznam kaj grga napiso pa pobriso. no činjenice su činjenice i nužno ih je uvažavati kakvim jesu.

grga.budni je napisao/la:

Pa meditacija. Yoga. Disanje. Ali to dugo traje i mali je postotak onih koji uspiju. Malo brzi je kod dr. Oga.
Pa inace ta moja tehnika je ubiti tehnika disanja. Ma nema se tu kaj za vidit ako shvacas kaj se dogada. Nema skrivenih poruka tajni misterija ni neke 4d istine. Istina je oko nas a mi smo slijepi. Toliko slijepi da nemremo shvatiti sto nam se dogada a od kad postoji svijest i evolucija to se zivim bicima dogada. Cak i zivotinje znaju kad sanjaju sta moraju poduzet.

no grga scooliraj loma, pušti si ovak neš kad ideš čorit > šljaka

Znam kratki i ucinkovit nacin za dozivljavanje vantjelesnog iskustva. Koga zanima mogu mu objasniti u privatnoj poruki ili poruci ponogi ponozi .
Ako nisi produhovljen nisam siguran da ce ti uspjeti.

sta znaci bit produhovljen

i sto se se uhvatili van tjelesno iskustva,to moze svaki prosjecan tupson iskusit na sest miliona nacina,a iskusava navece dok sanja il jos bolje i da malo kontrolise astral preko Lucidnosti...Mene zanima Grga,mozes li mi dati neku metodu da iskusim van svemirsko iskustvo,nesto sto je van kompletnog svemira,vremena i prostora?

Ne moras privatne poruke slat, svi se ovdje nalaze jer su radoznali i zele uciti stvari il djeliti iskustva,tak da opleti slobodno po temi,nece niko zavrsit u paklu ako nesto sjebe,ima odje ko ce mu pomoci da se stabilizuje i to vantjelesno

Nemogu ti objasniti ali ti mogu pomoci shvatiti. Nisam ni ja siguran sto je sve to sto me je spopalo jer uvidam da ima malo ljudi s kojima mogu o tome razgovarati. Ustvari jos nisam upoznao covjeka uzivo i cuo iz njegovih usta da je bio tamo. Svi nesto naklapaju jer im je fora mistericno a oni su kao iskusili. Dosao sam do trenutka da shvacam sve. Kako?? nemam pojma mozda sam stvarno predodreden. I ja sam zbunjen.
Dosta sam clanaka nasao da pisu o tzv plejadincima proogooglaj pa ces znat. Kada pocnes pisati kao sto neki ljudi kanaliziraju njihove poruke shvatis u jednom trenutku da i ti dobivas poruke. Kad razmislis ustvari ja saljem te poruke. Kad bolje razmislim to je moj izbor. Zelim spasiti covjecanstvo i svijet osjecam se kao dio citavog svemira a ne kao pojedinac. Zelim to iskoristiti na najbolji moguci nacin da sijem dobrotu i ljubav.
Jako puno vjezbam mozak ucim sve do cega dodem jednostavno sam zeljan novih informacija vise nego jela. A i posebna konfiguracija mozga i sklop dogadaja omogucuju mi da sve vidim i shvatim.
Gledajuci iz te perspektive dozivjeti svjesno nesvjesno stanje zbunjuje svaki mozak koji pokusava racionalizirati slike i upiti njezine ljepote.
Kad kazem da sam bio tamo gdje nitko nije znam da sam bio.
Moj mozak je kreirao mjesto bez prostora i vrjeme bez tecnosti hladno tamno u tisini znam da sam tamo a mog tjela nema nema. Nemogu ispustiti zvuk nemogu napraviti pokret da utjecem na svjet. Bespomocno gledam kako se svjet urusava. Vidim to. Sad kada sam svjestan i fizicki postojim mogu ipak utjecat na shvacanje i vizionarske sposobnosti na druge ljude da ih upozorim.
Iskreno neznam kad i kako sam to dozivio. Neznam dali sam to uopce i dozivio ili je to produkt mojeg racionalziranja i kreativnosti u mozgu. I sad imam osjecaj kao da sam tamo i mogu otici kad god zelim.
I ja trazim odgovore. Einstein je rekao da je ljepota u rjesavanju kompleksnih zadataka a ne njihovo rjesenje. Shvacam ga.
Malo sam previse otvoren na ovom forumu i da imam viziju da cu privuci nesto. Nakraju krajeva zato i pisem. S razlogom. Nadam se da ce to biti dobre vibre i pozitivne za sve nas.
Pa da ti nakraju recem svoju metodu; uci i puno uci. Suti i slusaj. Probaj sve sto ti zivot pruza penji se na najvise objekte ali i otidi sto dublje mozes. Dozivi strah i shvati ga kao toleranciju tjela na svoje sposobnosti. Tvoje su sposobnosti beskonacne. Prkosi zakonima fizike postuj zakone prirode. Nebudi ljen skrt bahat prozdrljiv. Ubi svoj ego. Promatraj svjet sa cudenjem ne pokusavaj ga iskoristit za svoje materijalno dobro. Odbaci materijalno jer je to jedini put ka duhovnom. Budi u prirodi budi priroda cjeni ju i voli kao svoju majku. Ubite TV. Uzivajte u ljepoti tisine slusajte vjetar i lisce. Probajte sve nemojte se bojati budite radoznali. Jer sam ako pomicete granice mozete preci preko njih.

Ok,no problem...posto me podsjecas na mene u davnim vremena,da se ne ponavljam,podji na moj profil i procitaj neke postove,da ti se razbistre objjasnjenja

onda ces mozda i shvatiti kako je ta ljubav jako sklizak teren i ako si tu dje mislim da jesi,moras to iskoristiti za sljedeci skok i napustiti trenutno stanje potpuno...ljubav je ok,al ima dubljih stvari...

Ma stima spomeno sam ljubav... otici cu na post tvoj.

ne moras na moje postove,ima i brdo dobrog materijala koji objasnjava vecinu toga sto prolazish na ovom forumu..

Pa zato sam i tu. Proucavam ucim istrazujem.

Skok😲

Još kao malo dijete od otprilike 4god. imao sam lucidan san koji me je pratio kroz čitav život i izazivao u meni istraživački duh da se probudi i pokuša shvatiti svijet i ljude, a najviše meni bližnje.
Sijedim na fotelji u svojoj piđamici, izbljedeloj i već skvrčenoj da su mi zglobovi i gležnjevi odavali moju mršavu konstrukciju tijela iliti slabu anatomiju iliti neishranjenosti. Moja majka sijedi sa moje desne strane na nešto višoj stolici, a moj otac sa njezine desne strane na najvišoj stolici. Svi skupa pratimo zanimljiv sadrzaj na blablavizoru. Sunčeve zrake naprosto paraju zrnca prašine u prostoriji sa starim ofucanim stolicama i tepihom. Unatoč svemu osjećao sam se sretan i siguran kraj svojih roditelja. Imam sestru ali nje u tom snu nije bilo. A mislim da je bila sa nama tik prije negoli sam utonuo u taj san. Kažem imao sam oko 4god i nemoguće se osjetiti svih detalja iz stvarnosti tog doba ali san mi je ostao jasno uklesan u pamćenje i na neki način me proganjao ili što već u zivotu. Utonem ja u san, sanjam stvarnost baš kakva je bila. Vidio sam sebe, majku i oca točno na pozicijama paralelne sa zbiljom. Nisam ni bio svjestan da sanjam. Kako smo zurili u TV nešto me je tjeralo da se okrenem, čuo sam nekakve zvukove laganog hoda uz škripanje starih daska kojim su bili podaskani podovi u našem stanu kojeg smo naselili kad su se rudari iselili zbog zatvaranja rudnika is kojeg se kopao ugljen u doba komunizma i slavljenja i poštivanja reda rada i discipline u iluziji zvanoj stvarnost. Da se vratim to škripanje me tjera da se okrenem, i sad me prolaze trnci, i kako su iza nas bila vrata u hodnik imao sam pogled na ogledalo u hodniku. I nešto me tjera da gledam u taj zrcala. Začuo se smijeh ciničan, podli i kao nekako iz visoka. Neko je kod nas u stanu!!! Sad vidim i njegov odraz u ogledalu ali u sijeni. Bojim se. Strah me blokira. U panici želim vrištati ali ne mogu ispustiti ni ton iz svojih usta. Želim prodrmati ruku majke koja je sjedala do mene sa desne strane i obavijestiti ju o nepozvanim gostu ali nemogu, paraliza je uzela kontrolu nad mojim tijelom. I nisam mogao mrdnuti sa svojim udovima ali mogao sam okrenuti glavu da zurim u taj špigelj u odraz lika u sijeni koji se smije sve jače i jače. I nije uopće mario da će ga netko vidjeti i poduzeti neznam ni sam što. Smije mi se u facu a u meni sami hladni strah. Tako prođe pokraj vrata i u smijehu i sijeni izađe nekamo van.
Tog trenutka sam se trgnuo iz sna i počeo urlati. Još neoslobođeni urlik iz mojeg grla utopi moja majka u zagrljaju. Najljepšem i najtoplijem zagrljaju mnogo bi reći spokojnim zagrljajem.
Naravno da sam si ja taj san kroz život tumačio na svakakve načine. Zapravo mogu reći da mi je taj san bio prekretnica kao prosvjetljenje u životu i utjecao na izgradnju moje osobnosti.
Ovih dana kad sam se javljao na forum u traganju za odgovorima, tražio sam odgovore na moje stanje koje sam tog trenutka prolazio. Plako sam sam u sobi, svi moji zbog kojih živim, su me ostavili. Srce mi je puklo. Dao sam sve od sebe i na kraju ostao sam. Tražio sam krivca za tu situaciju i nakon glavolomnog razmišljanja našao sam uzrok te situacije. Sebe!!! Tog trenutka sam se pokajao pred Bogom. I odjednom bol i teret sa srca su nestali osjetio sam olakšanje u tijelu i glavi koje nisam osjetio jako dugo, a mračna soba je postala osvjetljena kao da sam ja isijavao svjetlost ko neki radioaktivni element.
Sad vidim jasnije i neiskrivljenu stvarnost oko sebe. Ostvario sam najvažniji cilj u mojem životu. Probudio sam suprugu pokajao sam joj se i oprostio joj i vratio ju nazad sa našim dijetetom u naš zivot.
Sad mogu protumačiti svoj lucidan san iz djetinjstva. Obitelj treba predstavljati sigurnost, ljubav, poštovanje, podršku, utjehu..... Naše stolice na kojima smo sjedeli predstavljale su hijerarhiju u obitelji. Otac je bio na najvišoj stolici, majka na srednjoj a ja na najmanjoj. Gledamo TV i divimo se i uživamo u slobodi, ljepoti i poziciji u hierarhijskom poretku u državi. Tako je trebalo biti, tako nas je sistem učio i kreirao, tako je sistem htio. Ali nije bilo tako i ja sam to duboko u svojoj podsvijesti znao. Moja savjest mi se smijala iz sjene u odrazu u ogledalu. Govorila mi je da to nije tako idealno i jednostavno kako sam si ja složio u glavi i da zivim o u iluziji. Otac je malo zarađivao i večinu novaca potrošio sa dušama željne opijanja i hranio svoj ego. Tako da se iz mojih gležnjeva i zglobova vidla surova stvarnost naše obiteljske financijske moći. Majka nije nigdi radila bila je sa nama dijecom doma i pružila nam sve. Ne materijalno već sigurnost, ljubav i zagrljaj utjehe...Majka me odgojila u dobru osobu. Dakle ta hijerarhija pada u vodu isto kao i hijerarhija u diktatorskoj državi gdje smo bili robovi.
Lucidni snovi su bezvremenski i besprostorni i uvijek imaju značenje. Savjest i jest san i misli u našoj glavi. Kada sanjamo da padamo sa visokog a nikad to nismo iskusili naša savjest ipak može realizirati pad stvaran ko java sa svim karakteristikama stvarnog pada u našoj glavi toliko da doživimo osjećaj u tijelu. Osječaj straha. Refleksija problema iz našeg života. A kad smo tik pred udarcem u tlo. Mi se lecnemo i probudimo, naša savjest, nas duh pobjegne iz tijela koje je blizu smrti bilo to u snu ili javi. Nemam sve odgovore ali mi je sve jasno.