Ovisnici o stresu

Ovisni o stresu ne moraju toga biti svjesni, ali oni koriste fiziološku reakciju svog tijela kao sredstvo za promjenu raspoloženja. Nezdravom ponašanju skloni su ljudi različitih osobnosti, no zajedničko im je da uvijek uspiju stvoriti dramatičnu situaciju.

Ovisnici o stresu mogu danima biti budni i gladni, ali još uvijek ostati manično aktivni. Ma koliko izmorili tijelo, kemijski procesi koji su rezultat stresa daju im osjećaj ugode. Sve dok se potpuno ne iscrpe, a onda više nemaju snage. Provjerite jeste li možda i vi ovisni o stresu?

Ovisni o stresu ne moraju toga biti svjesni, ali oni koriste fiziološku reakciju svog tijela kao sredstvo za promjenu raspoloženja. Kad se nađemo u stresnoj i opasnoj situaciji, tijelo potiče specifičnu reakciju koja nas tjera na bijeg ili borbu. Naglo raste krvni tlak, u mišiće stiže više kisika, a probava se usporava jer tako štedimo energiju.

No, ukoliko se hormoni stresa predugo i prečesto nađu u krvotoku, može doći do vrlo štetnih nuspojava, kao što su čir ili srčana bolest. Slabi i imunitet pa postajemo ranjiviji.

Omiljeni načini poticanja stresnih situacija:
1. Odugovlačenje
2. Perfekcionizam
3. Opsesivnost oko obaveza
4. Negativno razmišljanje o tome što bi sve moglo krenuti po zlu

I vi ste skloni ovakvom ponašanju? No, ako sami niste tome skloni, vjerojatno su ovisnici o stresu oko vas. Možda je to šef koji pravi problem oko svake sitnice, prijatelj koji neprestano priča o teorijama zavjere... Zajedničko ovim vrlo različitim osobnostima je posvećenost kreiranju specifičnih uznemiravajućih situacija.

Zašto bi netko želio stvarati stresne situacije? Postoji niz snažnih razloga.

Efekt emocionalnog gejzira
Većina ovisnika o stresu ima nezaliječene emocionalne rane. Neriješena bol se gomila, pa osoba treba ispušni ventil za svu tu napetost koju osjeća. Eksplozija gnjeva ili suza, slična gejzirskoj erupciji, smanjuje unutarnju napetost tako da ovisnik može funkcionirati dok se napetost opet ne skupi.

Taktika odvraćanja pažnje
Stvaranje stresa je odličan način zadataka potrebnih za osobni rast. Sigurni u poznatom stresnom okruženju postaju tupi na neugodnu spoznaju da se trebaju dublje preispitati i suočiti sa značajnijim izazovima.

Potraga za ljubavlju
Ovo je poznati sindrom kod osoba koje tijekom razvoja nisu primile dovoljno pozitivne pažnje, osim ako su bile bolesne ili povrijeđene. Baš zbog toga ljubav povezuju sa stresom, a kad žele emocionalnu vezu, nađu način da se osjećaju i prikažu kao žrtva.

Kako se izliječiti?

Ma kako paradoksalno zvučalo, stres je za ovisnike o stresu – utočište. Problem je što s vremenom hormoni stresa i ponašanje koje je nekad rezultiralo odvažnošću i euforijom više ne djeluju, a zatim postaju kontraproduktivni.

Poduzmite ove korake
1. Ako imate potrebu pobjeći – trčite ili hodajte vrlo brzo, osjećat ćete se mirnije.

2. Ako imate potrebu sukobljavati se jer ste puni gnjeva, uključite se u intenzivniju fizičku aktivnost koja će vas izmoriti.

3. Prihvatite emocije koje vas uznemiruju – ako je riječ o strahu razmislite čega se bojite, tješite se baš kao što biste tješili dragog gosta pitanjima 'Što te boli?' ili 'Što je uzrokovalo bol?' Ljubazan stav prema vlastitim emocijama djeluje snažno prema prekidanju ciklusa ovisnosti.

Ako svom srcu koje je naviklo i postalo ovisno o stresu date dozvolu da pogriješi, primi pohvalu, pažnju ili da osjeća, počinjemo graditi ono što smo trebali još na početku: pravo utočište gdje možemo zacijeliti svoje rane, slušati svoj pravi glas i rasti kao osoba. S vremenom ćemo postati snaga koja širi mir, a ne paniku, i to ne samo za sebe nego i za sve koje nas okružuju. izvor



Znam dosta ljudi koji su ovisni o stresu ali vecina toga nije svjesna niti bi to ikada priznala. I sama sam blagi ovisnik. Recimo, ako imam neki dosadan posao znam ga odgadjati do zadnjeg casa kako bih postigla da mi koncentracija bude fokusirana radi roka.

A vi?

Alpha je napisao/la:

I sama sam blagi ovisnik. Recimo, ako imam neki dosadan posao znam ga odgadjati do zadnjeg casa kako bih postigla da mi koncentracija bude fokusirana radi roka.

A vi?

Ako ovo spada u simptom ovisnosti o stresu onda sam veliki ovisnik.
Kao ni jako veliki broj današnjih studenata/učenika, ne mogu početi učiti sve dok se ispit ne približi toliko da moram početi i to bez pauze.
Ne da mi stres stvara neku ugodu nego jednostavno on je jedino što me potiče da radim nešto.

Takva mi je i cimerica, zapravo još gora

To se zove biti kampanjac

Mislim da treba uzeti sve faktore i generalno citav clanak te vidjeti koliko se pronalazimo u tome pa tek onda kazati koliko smo zapravo ovisni o stresu

Ma dobro, pročitao sam ga i po svemu ovisnik sam o njemu koliko i ti, možda malo više. Ali ipak da

Dobro je biti svjestan da smo potencijalni ovisnici. Problem je sa onima koji to niti vide niti bi priznali. A znam prilican broj takvih ljudi. Sve dobro, sve dobro i onda najdenom eksplozija, izvlacenje energje iz svih oko sebe. Katastrofa. I onda se smire i opet sve dobro...

Sviđa mi se izlječenje, kombinacija fizičke aktivnosti i prihvaćanja vlastitih emocija, tj. prihvaćanjem sebe.

Ja moram reći da nisam ovisan o stresu, barem mislim da nisam, uopće me ne privlači ni stres niti adrenalin koji se stvara u tim situacijama, puno mi je draže raditi nešto mirno i polagano, jer tada imam vremena sve još jednom provjeriti i ispraviti moguće pogreške. Možda sam prije bio nešto od navedenog gore, ali sad je to sve manje i manje

U tome i jeste fora. Ljudi ne kuze da su ovisni o stresu. Ne kazem da ti jesi nego generalno to ne kuze. Tek bi se mozda mogli prepoznati u opisima poput ovog efekta emocionalnog gejzira ili nesto...a i to samo ako promatraju sami sebe sto vecina ljudi ne radi.

Eh vidiš baš sam bio razmišljao o tome nakon što sam napisao onaj post gore i što više razmišljam to sam svjesniji da nisam ni svjestan da sam ovisan o stresu

Pitanje je intenziteta, jer sigurno ponekad odugovlačim, pogotovo kad nisam siguran kako nešto trebam napraviti, tada si pokušavam dati vremena da pronađem način ili pak da se sam dosjetim kako što napraviti. Težim da stvari napravim što je moguće bolje, a ponekad sam ljut kad to baš ne ispadne onako kako sam zamislio. Što se tiče obveza postajem nervozan ako imam puno obveza. Kad sve skupa zbrojim izgleda da sam poprilično ovisan o stresu iako se meni to ne čini tako

Odugovlacenje je vrlo cesto kod ljudi ali mislim da je ono najlosiji pokazatelj ovisnosti o stresu jer se moze desavati iz masu drugih razloga kao sto si i sam naveo

Mislim da se trebamo traziti u cjelokupnoj slici koju daje clanak.

Vjerujem da je vecina ljudi nerzvozna kada imaju previse obaveza ali pitanje je da li ti volis previse obaveza

To sa sigurnošću mogu reći da ne. Moj posao je takav da ponekad imam puno posla, a opet ima perioda kada imam jako malo posla. Ono što sam zaključio da kad imam puno posla tada i nakon što odem sa posla još uvijek razmišljam što sam napravio, da li sam nešto mogao bolje napraviti ili reći, što će biti sutra, kako ću te stvari riješiti i u stvari sam jako iscrpljen, dok je situacija vrlo slična kad nemam posla, tada pak razmišljam o nekim glupostima i na kraju dana se opet osjećam iscrpljeno. Tako da najviše volim kad imam optimalno posla koji mogu normalnim tempom obaviti tokom dana, a da pri tome mogu biti na pauzi 30 tak minuta i tu i tamo odvojiti kojih 10, 15 tak minuta za razgovore bilo sa kolegama, bilo chat, forum i slično

Da, i kod mene je tako sto se tice posla. Nekad ludnica, a nekad ravnica. Medjutim, mene guzva na poslu dize. Budi me. Doduse, u mom slucaju, to mozda i nema veze samo sa ovisnosti o stresu nego i sa malim hiperaktivnim poremecajem radi cega lakse drzim fokus kad je guzva.
Ovisnost o stresu znam vise pokazivati u drugim (privatnim) situacijama ali, srecom, sada vec dosta manje nego prije

Ja se vise volim ustati u 3-4 pa laganini obavljati sto imam.. sami stres kao zamjena za adrenalinsko gorivo, bar u mojoj bransi bas i nije pozeljan (odnosno barem meni osobno ne pase); pogotovo kada moram raditi vise stvari odjednom sto i inace bas ne valja, odnosno bespotrebno crpi dosta energije..

Opa u 3 do 4 pa kad ti ideš spavati ili jednostavno jako malo spavaš?

Zadnjih par tjedana obicno idem jako kasno (1-2 iza ponoci) jer sam trenutno na jednom poprilicnom zahtjevnom projektu a i dosta toga pokusavam uciti u zadnje vrijeme.. a idealno ako me pitas, oko 21 sto vec dosta dugo nisam i sto me pomalo vec deprimira..

A ovo "jednostavno" iliti drugi dio tvoj posta - pa u biti nikad nisam volio dugo spavati, ako prespavam slucajno iza 8-9 sati ujutro glavobolja mi je zagarantirana.. idealni raspored jedno vrijeme mi je bio 21:00 - 03:00 te praksa opustanja u ajmo to nazvati nekakvim mini improviziranim yoga nidrama tijekom dana..

Pozdrav svima!

Da li imaju neke vezbe ili stvari koje bi covek trebao primenjivati da bi prestao biti zavisnik?

stres je najgora bolest

Ako je ovo točno, onda sam i ja neki...

A ova eksplozija kak se već zove... Ja nakupljam u sebi i onda kad si sretan opustiš se, onda iza se namjerno naljutiš, isprašiš otirače, malo možda i počistiš kuću i dobro

najbolje se ne nervirat stres moderni ubojica 21 stoljeća

Scandal je napisao/la:

Pozdrav svima!

Da li imaju neke vezbe ili stvari koje bi covek trebao primenjivati da bi prestao biti zavisnik?  

Ima, opuštanje, meditiranje, ugodni razgovori i druženja sa prijateljima. Rekreativan sport, ali bez prevelikog natjecateljskog duha jer će i to dovesti do novog stresa i tako Meni najviše pomaže penjanje po planinama

Chakotay je napisao/la:

Scandal je napisao/la:

Pozdrav svima!

Da li imaju neke vezbe ili stvari koje bi covek trebao primenjivati da bi prestao biti zavisnik?  

Ima, opuštanje, meditiranje, ugodni razgovori i druženja sa prijateljima. Rekreativan sport, ali bez prevelikog natjecateljskog duha jer će i to dovesti do novog stresa i tako Meni najviše pomaže penjanje po planinama

I ja se penjem... Ali po mostovima, konstrukcijama, napuštenim objektima... Krivi potez i nema me više, al volim taj adrenalin i to... Nabiješ mišiće i refleks bez muke
I nema stresa... Ne razmišljaš o tome. Samo kreneš i dok ideš samo o tome da napraviš sve pažljivo... A kad si na vrhu razmišljaš samo o 3 stvari. 1. O životu
2. kako ćeš sići jer treba puno više spretnosti i snage nego da siđeš
3. Nema povratka. Već si gore. Sići je najteže a skočiti ne možeš...