Milgram eksperiment

Stanley Milgram je 1963. godine želio dokazati da su Nijemci poseban soj ljudi koji su zbog svoje posebnosti mogli počiniti grozote holokausta. Pod krinkom ispitivanja mogućnosti usvajanja novih znanja, Milgram je tražio od publike na eksperimentu da postavljaju pitanja osobi priključenoj na elektrošoker koji se aktivirao svaki puta kad bi osoba dala pogrešan odgovor. Čovjek priključen na elektrošoker bio je glumac, a šokovi lažni, no publika to nije znala. Rezultat možete pretpostaviti – svi su postavljali pitanja na koja su znali da osoba neće znati odgovor, iako je vrištala u agoniji. I onda kažu da su ljudi prirodno dobra bića.


Eksperimentator je poticao “učitelja” da povećava napon “elektrošoka”.

Rezultat: 60% ispitanika “učitelja” pridržavalo se naredbi i kažnjavalo “učenike” povećanjem napona do krajnje točke skale od 450 volti, a nijedan ispitanik se nije zaustavio prije nego što je dostigao 300 volti.

Povremeno je “učitelj” zabrinuto pitao tko će biti odgovoran za štetne posljedice zbog nanošenja šokova. Nakon što je dobio odgovor da eksperimentator prihvaća punu odgovornost, “učitelji” su prihvaćali takav odgovor i nastavljali s pritiskanjem dugmeta, premda su neki pokazivali krajnje znakove nelagode.
Milgramov eksperiment VI
Milgramovim eksperimentom se opovrgnula teorija da bi samo najveći monstrumi i sadisti u društvu bili sposobni za toliku količinu okrutnosti.
Rezultati pokazuju da u “dvije trećine svih takvih ispitivanja ispitanici potpadaju u kategoriju “poslušnih” subjekata, a oni predstavljaju posve obične ljude iz radničke, profesionalne ili menadžerske klase.”
Milgramov “follow-up”
U ispitivanjima koja su uslijedila, Milgram je ispitao kojim bi se uvjetima smanjio broj ispitanika koji dodijeljuju smrtonosni šok “učenicima”. U jednom takvom eksperimentu, od “učitelja” se tražilo da stavi ruku na “šok staklo” prilikom pružanja šoka od 150 volti.
U tom eksperimentu čak je 32% ispitanika držalo ruku “učenika” dok mu je dodijeljivalo šok viši od 150 volti.
Daljnji eksperimenti su pokazali da su učenici neposlušniji kada eksperimentator komunicira s njim putem telefona umjesto “licem u lice”.
Muškarci su bili isto tako poslušni kao i žene, premda su žene bile nervoznije prilikom dodijeljivanja šokova.
Milgramov se eksperiment između 1961. I 1985. ponovio u nizu zemalja (Australija, Južna Afrika, nekoliko evropskih zemalja.) U Njemačkoj je čak 85% ispitanika dodijeljivalo smrtonosni šok.

Interesantno. Ljudi nisu svesni kakve bi sve stvari mogli da učine samo ako bi ih neko naveo na to i da je ljudski um sredstvo kojim je veoma lako manipulisati. Nismo svesni da iz nas veoma lako može da iskoči čudovište. Da li se iko od ispitanika zapitao da li su šokovi pravi ili je sve fejk.

Početkom 60-ih Stanley Milgram (Sveučilište Yale) napravio je seriju eksperimenata o poslušnosti. Cilj eksperimenta je bio proučiti konflikt između poslušnosti prema autoritetu i osobne savjesti, kako bi ispitao opravdanja za akte genocida koje su počinili zločinci u II svjetskom ratu, i njihove metode obrane na Nirnberškom sudu. Optuženici su se naime branili da su “samo slijedili naređenja”.
U eksperimentu, Milgram je unajmio tzv. “učitelje”, koji su ustvari bili ispitanici eksperimenta. Fiktivna priča koju je pružio tim “učiteljima” bila je da eksperiment istražuje utjecaj kažnjavanja (netočnih odgovora) prilikom učenja. “Učitelj” nije znao da je “učenik” u eksperimentu u stvari glumac - koji je samo glumio nelagodu ili bol, nakon što mu je “učitelj” povećavao kaznu (elektrošok).
Milgramov eksperiment poslušnosti II
U eksperimentu, Milgram je unajmio tzv. “učitelje”, koji su ustvari bili ispitanici eksperimenta. Fiktivna priča koju je pružio tim ispitanicima-“učiteljima” bila je da eksperiment istražuje utjecaj kažnjavanja (netočnih odgovora) prilikom učenja.
“Učitelj” nije znao da je “učenik” u eksperimentu u stvari bio glumac - koji je samo glumio nelagodu ili bol.
Zadatak “učitelja” bio je da prilikom svake nove greške čitanja teksta “učenika” pritisne dugme kojim se “učeniku” pušta odnosno povećava napon elektrošoka.
Eksperimentator je poticao “učitelja” da povećava napon elektrošokova time što je govorio da učeniku elektrošok “neće ostaviti trajne posljedice”
Milgramov eksperiment III
Postav eksperimenta izgledao je ovako:
Milgramov eksperiment IV
“učitelj” se nalazi u sobi koji sadrži generator (elektrošokova). “Učitelj” čita niz parova riječi i traži od “učenika” da mu ih ponovi. Ako “učenik” daje točan odgovor, čitaju se nove riječi. Ako je odgovor netočan “učitelj” bi trebao dodijeliti “učeniku” elektrošok koji započinje s 15 volti.
Generator je imao 30 sklopki čiji se napon povećavao za 15 volti, sve do 450 volti. Svaka je sklopka imala oznaku jačine, rangiranu od “mali šok” do “opasno: ozbiljan šok”. Zadnje dvije sklopke bile su označene s “XXX”. (Učenik je u stvari glumac).

pokus je nevaljan, jer iako je stavljen postotak ljudi koji su mučili do 450 V nije stavljen broj ljudi koji nisu niti pristali na pokus "mučenja" ljudi.
Naime, ako si već dovoljan psihopat da ćeš mučit nekoga, onda ti 300 volti više ne bi trebalo predstavljati problem.

Eksperimentator je poticao “učitelja” da povećava napon elektrošokova time što je govorio da učeniku elektrošok “neće ostaviti trajne posljedice”.možda je to dovoljno za manipulaciju,nitko nije rekao da ih ubiju.

to ne znači da učenika neće boljeti. I učitelj zna da će ga to boljeti (misli). ali to je svejedno, jer je Milgram regrutirao samo psihopate i sociopate za svoj pokus da budu učitelji.

ma njemci se ne mjenjaju....hehe