Čast u današnjem društvu

Ima li uopce vise neceg sto se naziva cast u danasnjem, zapadnjackom, drustvu?

Recimo ovaj Horvatincic sto je ubio dvoje Talijana gliserom. Prvo je zvao svoje veze da ga krenu izvlacit. Skoro je osnovano povjerenstvo na urgiranje ministra. Citam na nekom portalu naslov kako je Obamin stric zaustavljen u voznji u alkoholiziranom stanju pa je reko da ce zvati Bijelu kucu. Kod nas se redovito zove nekakve "babe i striceve" ako se upadne u neku neugodnu situaciju vlastitom krivnjom...

Ne bi li ljudima kojima su bliski prijatelji i rodbina na visokim polozajima trebali biti dvostruko posramljeni kada naprave nesto lose i jos ih se u tome ulovi? Ali, ne...oni se pozivaju na te iste prijatelje i rodbinu kako bi izbjegli ikakvu odgovornost. Jasno je da su i doticni prijatelji/rodbina sa pojmom casti na vi pa se postavlja pitanje: Gdje je nestala cast? Kada? Kako? Zasto?

Da se razumijemo, nisam pristalica ekstremnih oblika branjenja casti kakvi su postojali u starom Japanu pa se ubiju zato jer su pogledali u lijevo kad su trebali u desno ali...zar nije cast i dostojanstvo nesto sto bi trebalo biti urodjeno u covjeku? Barem malo.

Ili je: "Čast je, objektivno gledano, mišljenje drugih o nama, a subjektivno, naš strah od tog mišljenja." - Arthur Schopenhauer

Ali ipak vjerujem da je cast nesto sto ima veze prije svega sa postovanjem prema samome sebi. Jer kada bi bilo samo ovako kako kaze gospodin A. S. tada bi cast postojala samo onda kada nas netko gleda.

Kako god bilo cini se da je cast nestala iz moderne zapadnjacke civilizacije. Ima li nade da se ikada vrati?

Još jedna od vrlina koja se gubi u potpunosti i koja kao da je suvišna u našem današnjem društvu, kao da nam predstavlja teret, a ne nešto pozitivno. Zašto je to tako? Tko bi ga znao, ljudi teže za nečime što je iluzija, iluzija da novcem mogu kupiti sve pa će sve podrediti da do tog novca i dođu, a pri tome im ne treba nešto kao što je čast. Nije Tomo Horvatinčić jedini, nažalost, kad bi bio bilo bi to u stvari super. Danas je glavno opravdanje ljudi da i drugi to rade, pa kad drugi to rade onda je valjda to i u redu. Malo je ljudi koji će reći, ja to nisam ili ja to neću činiti bez obzira na druge. A čast, ma koga briga za čast, nju smo tako i onako pokopali zajedno sa iskrenošću, odanošću, poštenjem i drugim vrlinama

SPARTAAAAAAA!!!

Ma ja njih volim To su bili časni ljudi. Japan je možda preekstreman, ali treba uzeti u obzir da je preekstreman našim današnjim pojmovima. Ja pokušavam živjet tako da ne dam nikome da me pokorava i tako da se držim svojih principa. Koji se naravno mogu mijenjati ako se ispostavi da je moja ideja pogrešna. Ne treba isključivati zdrav razum iz cijele priče i nije loše ako odbaciš neko uvjerenje za koje se ispostavilo da ja pogrešno. To se zove napredak.

A svijet će propasti samo zato što nema časti i odgovornosi i ljudi izbjegavaju odgovarati za svoja djela. Iako, ukupno gledano nije problem u tim močnim pojedincima, nego u nama ostalima koji toleriramo njihovo ponašanje.

Ja recimo odbijam kupiti bilo što slovensko, zbog njihovog licemjerja u vezi ljubljanske banke i zahtjevanja dijela našeg teritorija. A da recimo svi to naprave, oni bi imali 20% manji proračun jer im toliko profita donosi trgovina sa nama. Onda automatski tjeramo njih da mijenjaju svoj stav, da prihvaćaju odgovornost. Tako mi mali radimo veliki utjecaj na velike.

Al eto, nitko neće.

Foto je napisao/la:

A svijet će propasti samo zato što nema časti i odgovornosi i ljudi izbjegavaju odgovarati za svoja djela. Iako, ukupno gledano nije problem u tim močnim pojedincima, nego u nama ostalima koji toleriramo njihovo ponašanje. ...

...ne samo njihovo nego i svoje, većina ljudi tolerira svoje vlastito nečasno ponašanje, to je ono problematično. Više praktički ni nema časnih ljudi.

Smatram da čast ima veze s moralnošću čovjeka.
Ona je nešto poput reputacije koja se stječe, ali to je jedna od moralnih vrednota koja se ne može kupiti novcem.

Koja bi bila razlika između časti i poštenja?
Mislim da ljudi vrlo često poistovjećuju ta dva pojma.

Uglavnom, složila bi se sa svima koji su prethodno pisali na ovoj temi.
Čast, poštenje...sve te vrednote su se nažalost masovno izgubile.
Možda je čast izgubila svoju snagu iz razloga što smo svjedoci toga da se moralni propusti i mane pojedinca dovoljno ne sankcioniraju. Čast ne donosi materijalnu korist, koja danas tako visoko kotira na ljestvici prioriteta. Ona postaje prepreka samoživim ljudima za ostvarenje njihovih ciljeva, a njihov put je često obilježen kolateralnim žrtvama.

Budući da takvih ljudi ima jako puno, tim se više tolerira odsutstvo njihove "časti".
S druge strane, kod časnih ljudi se čast uzima "zdravo za gotovo" pa se njena vrijednost minorizira.
Sa masovnom/prešutnom podrškom, neke (ne)vrijednosti se percipraju normalnima i dopuštenima. Zapravo, mislim da propustom reakcije društva one uopće gube potrebu za "identificiranjem". Sukladno tome, mnogi uopće ne nalaze za shodno postavljati pitanje njihove egzistencije.

Ljudi nazivaju Srednji vijek najgorim i najmračnijim dobom ljudske civilizacije. Po mom mišljenju danas je gore i mračnije doba.
Tad je bilo prevara, gluposti, pokolja, bolesti i svega toga ali ne ko danas.
Bilo je te časti.
zbog časti tada nisu ratovali tzv. "totalnim ratom" (gdi stradavaju svi, od flore, faune, civila pa do nedužnih promatrača).
Bilo je poštenja.
Jer je RKT Crkva bila moralni autoritet tadašnjeg zapadnog društva.

Imamo li sada moralni autoritet? Ne. Zato u svakom ratu poginu milijuni i milijuni nedužnih ljudi.


Mislim, što je čast? Čast je kad Saladin porazi križarsku vojsku pa se ona povuče u Jeruzalem i onda on kaže da svatko može izaći van bez posljedica. Oni koji ostanu se smatraju obranom grada i bit će ubijeni.
Nakon što je pustio civile i porazio križare u gradu, pustio ih je žive uz neku naknadu.
TO je čast
Čast je kad je Rikard Lavljeg Srca napadnut u zasjedi i uspio poraziti muslimane i zarobiti 80% njihove vojske (ugl seljaka). Pustio ih je u znak dobre volje.

A oni prikazi pokolja u Jeruzalemu su stvarno pretjerani. U gradu tad nije živjelo više od 8000 ljudi.

To je čast zapadnog društva. Isparila s vremenom.

Razlozi zašto je danas čast gotovo iščezla?

Promijenila se shema društva.

U Srednjem i Starom Vijeku vladala je aristokratija. Najbolji među ljudima (aristos) su se osjećali iznad svih ostalih, običnih, prosječnih - i smatrali su za svoje pravo i dužnost da budu primjer, da određuju vrijednosti i da ne dozvole snižavanje, skraćivanje pathosa distance između sebe i onih koji su ispod njih. Taj pathos ima za posljedicu rast osjećaja moći na nivou instinkta, "višak zdravlja" - a sve ono što se i danas smatra "vrlinom" dolazi uvijek samo od viška nečega pozitivnog, koji izgleda još veći samim davanjem, dijeljenjem i rasipanjem: tu možemo zaključiti da je "plemenitost", "velikodušnost", "čast" (u smislu "častan") dio aristokratskog ideala i da je u njemu najprije procvjetao.

Što se tiče njegove propasti, mogu samo pretpostaviti da je umro "prirodnom smrću", rastom brojnosti ljudi i prebacivanjem fokusa sa kvaliteta na kvantitet. Pathos distance je postao persona non grata u egalitarijanskom društvu, društvu kojim vlada masa, tj. ideali mase, ideali dugotrajno potlačenih, uniženih, napaćenih - sjetimo se kako se ta masa ponašala pri svakoj revoluciji, sjetimo se jakobinske diktature i Oktobarske revolucije i Romanovih. Ne zaboravimo ni Moamera Gadafija - sve je počelo sa "želimo da odeš", a sad nude novac za njegovu glavu. Gdje je tu čast, doista? U jednoj Libiji, gdje je svako mogao studirati besplatno na bilo kojem svjetskom univerzitetu, i još uz to dobiti auto i stan i ne znam koliko još hiljada dolara džeparca - najednom je Gadafi zločinac nad zločincima - umjesto da kažu fino "hvala" ko ljudi...

Čast, časnost - ne može se na silu "iscijediti" iz nekoga, ona mora doći spontano ili ne doći uopšte. Danas još uvijek vlada mišljenje da je to nešto dobro, da je to vrlina - ne shvaćajući pri tom da je upravo tlo na kojem ta vrlina raste već stoljećima zatrovano...

Archangel je napisao/la:

...umjesto da kažu fino "hvala" ko ljudi...

Čast, časnost - ne može se na silu "iscijediti" iz nekoga, ona mora doći spontano ili ne doći uopšte. Danas još uvijek vlada mišljenje da je to nešto dobro, da je to vrlina - ne shvaćajući pri tom da je upravo tlo na kojem ta vrlina raste već stoljećima zatrovano...

Većina je kao stado, gube se sve vrline. Tu i tamo ako se izvuće nekog pojedinca onda se može u njemu i prepoznati neka vrlina, ali ako gledaš tu kvantitenu o kojoj ti govoriš, onda toga nema.

nažalost je tako. postavljam novo pitanje:

Kako vratiti čast našem društvu?

iako je to, bojim se, nemoguće.

Cast je ono sto vise ne postoji ili se provlaci kroz danasnju drustvenu zajednicu kao"Dobra stara vremena"..
Inace cascu je nekada bilo opravdano i ubistvo, kao sto je krvna osveta, odbrana casti zenskog clana porodice.
Nekada su se ljudi borili za velike i prave ideale...

Koliko puta osobno dodjem u iskusenje da nekome opalim samar...???

Ali kako da to ucinim kada on ili ona,obraza nemaju...

Einar je napisao/la:

nažalost je tako. postavljam novo pitanje:

Kako vratiti čast našem društvu?

iako je to, bojim se, nemoguće.

Mislim da nikad nije ni bilo moguće. Što reče Chak, ona se još može naći u nekom pojedincu, ali, da odem još dalje, reći ću da nikad nije ni bila u društvu, pa se, logično, i ne može vratiti...

Ja je starije od Mi - Ja je osveštano, ali Mi nije i stoga je tako zbunjeno. Nema "viška zdravlja" iz kojeg bi nicale vrline. Nedostaje amor fati, nedostaje Tragedija, nedostaje katarza - zato se na dnu Mi skuplja talog nemoći, izvor zla.

Samo jedno riješenje vidim: potreban je neko jak, Alfa, koji bi ponovo dao ljudima smisao. Bilo koji, samo nek je smisao.

Da vidiš dobro si ti to raščlanio. Mi ima malo manje svjesnosti od "Ja" no "Mi" se sastoji od puno Ja, pa ako svaki Ja postane svjestan ne samo sebe nego i sebe kao člana "Mi" mislim da će tada i "Mi" postati svjesniji i dobiti neke vrline koje do sada nije imao

Cast mi je da sam clan ovog foruma ali nekima nije na cast sto neuvazavaju misljenje drugih mada
iskreno govoreci to nepostovanje sluzi njima na cast.
Meni je cast da ginem za ideale ali onima koji su mi te utopijske ideale pogresno usadili nije na cast.

Cast je postala sinonim za novac, odnosno, za polozaj u sluzbi..
Sto se ima visa sluzba, to se vece casti dodjeljuju onome tko tu sluzbu vrsi.

Stovani publikume,osobna mi je cast sto sam nasao malo vremena za bla,bla,bla...

Idem sada u prvu kafanu da sam sebe castim pivom...

U pravu si, Fantome, danas časti ili uopće nema ili je taj pojam skroz promijenio definiciju, gledajući sveukupno društvo.