Početna stranicaPortalFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 Dužnička kriza

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
petarbosni4
Riba


Male
Scorpio Rat
Broj postova : 157
Age : 68
Registration date : 01.12.2010

PostajNaslov: Dužnička kriza   sub pro 03, 2011 2:56 am


Bacite malko pogled na internet, na tablice koje prikazuju javne ili državne dugove svih zemalja koje čine EU i ostalih zemalja svijeta, ili se skoncentrirajte na dvadesettak ili trideset najrazvijenijih.

Nećete naći niti jednu koja nije zadužena, a među manje razvijenim ili nerazvijenima situacija je još gora.

Dugovi potiču od prevelike javne potrošnje, niske profitabilnosti ili deficitarnog poslovanja raznih poduzeća i zaduženosti domaćinstava. To su tri faktora koja se u razvijenim i nerazvijenim zemljama mogu izlučiti kao ključni generatori duga.

Iako ovaj dug raste već dugi dugi niz godina, državnici su se tek prije nepune godine dana počeli ozbiljno osvrtati na nj i tražiti način kako da ga se riješe i počnu ostvarivati suficit.

Njihova rješenja svode se na; neuspješno smanjivanje javne potrošnje i uspješno povećavanje poreza. To je Metoda koju su rado i zdušno primjenjivali Francuski kraljevi od Louis-a XIII-og do Louis-a XVI-og. A kako njome nisu ništa postigli, problem su morali riješiti Jakobinci putem giljotine i buržoaske revolucije.

Povećanjem poreza povećava će državni budget za onoliko za koliko se smanjuju sredstva onih subjekata od kojih je uzet taj porez. Samom ovom operacijom, dakle, ne dobija se ništa. No državnici se nadaju da će smanjena javna potrošnja rezultirati budgetskim suficitom. To je, kako se pokazalo, utopističko očekivanje, jer se administraciju ne može spriječiti u tome da potroši sav budget, kao što ju se nije moglo spriječiti ni u tome da troši i više nego budget sadrži i tako stvara dug.

A ako bi ta politika i rezultirala nekakvim budgetskim suficitom, novac bi ostao neplodno ležati na nacionalnim bankama i bilo bi bolje da je on bio ostao u rukama poslovnih ljudi, kojima je oduzet, a koji bi ga obrtali i oplođivali.

O obiteljskoj potrošnji i obiteljskim dugovima niko se ne brine. Možda zbog toga što se pretpostavlja da će obitelji same riješiti svoje probleme.

Ovakve i slične krize ponavljaju se već od početka 18. stoljeća. Ljudima koji poznaju ove stvari, a ti su nažalost vrlo rijetki, jasno je da aktualna politka EU, a ni politika drugih država ne može nikoga izvući iz dužničkog statusa, a kamo li stvoriti nekakav stvarni, apsolutni državni suficit. Onaj budgetski suficit kojeg smo gore spomenuli puki je privid stvarnog suficita.

Opisana politika, suprotno svojim željama, vodi ka daljnjem povećavanju duga, slabljenju gospodarstava, povećavanju socijalnih i političkih nereda, te oživljavanju ekstremističkih lijevih i desnih ideologija, koje, pod vidom nekakvog rješenja, nude još veće zlo od ovoga u kojem smo sada.

Ono što ja zahtjevam jest suočavanje sa činjenicom da su pravni, politički i ekonomski temelji razvijenih i nerazvijenih suvremenih zemalja preslabi i neadekvatni i da zbog toga ne mogu na sebi nositi takvu građevinu u kakvoj bi čovječanstvo htjelo i trebalo obitavati.

Moje je mišljenje da bi te temelje trebalo promijeniti, obnoviti i ojačati sa nekoliko zakona od kojih ću navesti samo tri najvažnija:

1. Zakon o kontroli efikasnosti administrativne djelatnosti, ili, drugačije; Zakon o kontroli efikasnosti vlasti.
2. Zakon o kontroli efikasnosti rada managera.
3. Zakon o evidentiranju efikasnosti funkcioniranja obitelji.

Adresati ovih zakona su: 1. države, 2. poduzeća i 3. obitelji.

Zašto?
Zato što su oni plodni, produktivni temelj na kojem počiva cijelo društvo. Samo ova tri društvena subjekta direktno, neposredno sudjeluju u stvaranju nacionalnog dohotka. Sva tri subjekta su također pravne osobe, što je jako važno, jer zakon se može aplicirati, tj. može važiti jedino za pravne osobe i pravne subjekte (npr. tzv. fizičku osobu).

Zakoni bi sprečavali deficitarno poslovanje gore navedenih subjekata, kažnjavali stvaranje deficita i nagrađivali stvaranje suficita.

Onaj prvi zakon motivirao bi, a i prinudio administraciju da na najmanju moguću funkcionalnu veličinu svede samu sebe i troškove svog funkcioniranja, a za uzvrat bi povećao dohotke i ugled administratora i vlasti uopće.

Drugi zakon bi onemogućavao deficitarno poslovanje svih vrsta poduzeća, odstranjivao loše managere, štitio sposobne i nagrađivao profitabilnost srazmjerno njenoj visini, i, što je naročito važno; štitio pravedno, motivacijsko plaćanje rada.

Treći bi, sistemom motivacije na štednju i novčanim nagradama, motivirao obitelji na štednju i racionalniju potrošnju.

Moji radovi koji se bave ovom problematikom uglavnom razrađuju ovu temu o kojoj je gore rečeno nekoliko riječi.

Tamo se može vidjeti da su suvremene zemlje dospjele u status dužnika baš zbog toga što nisu imale ove ili ovakve zakone, a i to da se civilizacija ne može dalje razvijati, a možda ni opstati na neki „normalan“ način“ bez tih i još nekoliko drugih zakona.

Bez tih zakona nema izlaska iz krize i dužničkog statusa. Njihovom primjenom ex nunc – od vremena njihovog stupanja na snagu - potpuni izlazak iz krize i dužničkog statusa - za srednje zadužene zemlje - mogao bi se očekivati za najmanje sedam do devet godina. To ovisi i o broju zemalja koje bi primjenile te zakone. Šira primjena, brži izlazak.
[Vrh] Go down
 
Dužnička kriza
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» SAD: Proglašena zdravstvena kriza
» Solarna oluja + globalna ekonomska kriza

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 ::  Svijet oko nas :: Politika i Ekonomija-
Forum(o)Bir: