Feminizacija Muškaraca

Razlike između polova su odvajkada bile predmet žestokih rasprava, kako između muškaraca i žena, tako i između pripadnika istog pola. Između mnogih teorija na koje sam dosad naišao, ovu koja slijedi stavljam na raspravu jer mi se čini prilično potkovana sa strane sociobiologije i evolucione psihologije i primjenjiva je na praktične slučajeve.

U današnje vrijeme smo svjedoci raznoraznih pokušaja da se granice polova i razlike među njima umanje ili čak izbrišu. To je postala neka vrsta ideala, nešto što se širi kroz medije, umjetnost, književnost i bezmalo je utkano u sve pore društva. Razlog za to je prilično jednostavan - uloga i značaj muškaraca opada sa njihovom uspješnosti.

Evolucija je zeznuta stvar i nimalo jednostavna. Neke osobine, na koje je potrošeno mnogo truda i nebrojeno mnogo generacija da se razviju odjednom postanu suvišne i odumiru. Okolina je ta koja određuje što je potrebno a što ne. E sad, na primjeru čovjeka možemo vidjeti da se dešava nešto vrlo zanimljivo. Čovjek je razvio intelekt da poveća šanse za preživljavanje i nadmudri grabežljivce, istovremeno i sam postajući grabežljivac, iskorištavajući na taj način svoju novostečenu moć. Evolucija se, prema Darwinu, zasniva na prilagođavanju uslovima. Čovjekova evolucija rječito pobija tu postavku, jer intelekt, kao nova snaga i moć u prirodi, ima sposobnost da i sam stvori okoliš koji mu odgovara. Koliko je to dobro a koliko loše - pokazaće budućnost. Šta se dešava?

Čovjek je evoluirao do određene mjere i sad mu slijedi stagnacija, deevolucija i, možda, izumiranje. Ako čovjek prestane sa prilagođavanjem okolini i umjesto toga počne okolinu prilagođavati sebi, time se eliminiše osnovni mehanizam prirodne selekcije. Intelekt, kao snaga za sebe, zna samo za sebe i samo sebe gleda a kad jedan element preuzima primat nad razvojem, svi ostali neizbježno trpe posljedice. Na određenom stepenu razvoja, on čak i sebe prevazilazi i čini se nepotrebnim, što možemo vidjeti danas u nastojanjima da se razvije umjetna inteligencija, a ako ili kad se i to postigne, možemo očekivati da će vremenom preuzimati sve veću vlast i na kraju ljudi više neće imati razloga da misle, pa će, sasvim prirodnim putem, deevoluirati, i duhovno i intelektualno, u stanje u kojem su bili prije više miliona godina.

Slično je i sa Muškarcem. U vremenima i uslovima kad je teško - on je nezamjenjiv. Srčanost, hrabrost, ponos, snaga, težnja za dominacijom su dosad uspješno izvlačile čovjeka iz nevolje, tjerale ga da se nadmeće s prirodom i njenim silama, da širi svoj teritorij do krajnjih granica mogućeg da danas počinje osvajati i druge planete - a to su tipične karakteristike arhetipnog muškarca. No, unutar društva, koji ima na svojoj strani brojnost, pomoću koje može nadići veliku većinu individualnih slabosti, postaje moguće stvaranje i odgajanje slabijih muškaraca, jer im nije ni potrebno da budu drugačiji. Takav trend možemo iščitati iz onoga što nam danas raznorazne religije i tzv. duhovna učenja serviraju. Sve uče o miru, spokoju, eliminaciji sebičnosti, ega, pacifizaciji. Što će reći, suprotnosti onome što je čovjeka uzdiglo na vrh hranidbenog lanca. Očigledan je trend gašenja životne energije i poleta ka visinama i poprimanje karakteristično ženskih osobina na globalnom nivou.

Žena, naime, predstavlja prirodni antipod muškarcu i sredstvo uravnoteženja. Ukoliko muškarac počne poprimati osobine žene, narušava se ravnoteža. A kad je ona narušena prestaje rast i razvoj, nastupa bolest i degradacija. Detaljniji opis procesa sociološke degradacije čovjeka i feminizacije civilizacije možete pročitati ovdje:


LINK

Previše je toga da sve redom čitam ali sam ovako na preskokce prošao tekst.

Mislim da sam više puta na forumu rekao kako me nerviraju feminizirani muškarci. Pri tom mi je najiritantnija ona krajnost, modni mačci, ciganovići, muški koji se operiraju u žene i homosi. No i u svakodnevnom životu nalazim na blaže oblike feminiziranosti; ljude koji govore onako profinjeno fino kao Dino Merlin, ili kada nešto rade rukama, stisnu laktove uz tijelo i smješe stalno. U takvima uglavnom nema ni trunke volje da se fizički brane od eventualnog napadača. Još jedan iritantan primjer ipak nešto blaže feminizacije je korištenje riječi "awwich", "bokich", "fejsić", ... Takvi su u pravilu papučari ali barem se u ostalim aspektima života ponašaju muški pa ih trpim. Takav sam i ja skoro. Samo što ne govorim "avić" i "bokić" ali sam golema kukavica sklona papučarstvu"

A što je to tako? Zbog težnje za ravnopravnosti spolova. Nije da ja tu optužujem žene za nešto, one se bore za sebe, mi im do prije par desetljeća nismo davali prava, sad kad ih imaju sveprisutne su. I to je normalno. Nisam našao točan način kako je sve to povezano sa feminizacijom ali imam nekih stvari koje sam uvidio. Ovi Awwich i bokich su fraze pokupljene od tinejdžerica. Prvo se na to gleda sa čuđenjem a onda kad postane smješno, i on sam počne to koristiti. Za druge oblike feminizacije... majka koja stvori maminog sina, nekoć je otac bio onaj koji odgaja dječaka da postane čvrst. Postojao je onaj balans koji dio dječaka odgaja majka, a koji dio odgaja otac. Danas ima dosta "maminih sinova" gdje je otac bio ljen odgajati ili je bio papučar koji nije htio ženi progovoriti, svejedno je. No bezobrazno bi bilo reći kako je samo ravnopravnost "kriva" za sve. I ma tu nešto i u liberalizaciji. Sada kad nije sramota biti peder, pedera ima na svakom koraku pa tako i oni utječu na ljude. Zatim su tu i magazini i Red Carpeti, .... ima mnogo utjecaja uglavnom, ne samo od gejeva nego i ostalih liberalnih stavova. Što se tiče mogućih bioloških utjecaja u to neću zalaziti jer nikad nisam promislio o tome.

Za kraj bi rekao ponešto i o ravnopravnosti spolova.... Mi nikada nećemo biti ravnopravni. Ni ne možemo biti, stvar je tradicije i prirode. Najgluplji način za ravnopravnost je ova negativna diskriminacija kada se diskriminiranjem nečega do sada privilegiranoga ostvaruju prava za drugoga, diskriminiranoga do sada. To nije još jako zaživilo ali bi moglo biti pošto ima dosta feminističkih političarki. Feminizam nije sam po sebi loš u određenoj mjeri ali me nervira što se ide iz krajnosti u krajnost. Npr, nedavna statistika zapošljenja u nekom sektoru: 47% žene, 53% muškarci. I ovakva statistika je odmah aktivirala feministkinje i muškarci su ispali svinje. zbog 6%. Pa nije li glupo forsiranje 50-50% posto zapošljenja? Zanimljivo da se ne bune što u "hrvatskim cestama", građevinskim obrtima, brodogradilištima i ostalim fizičkim poslovima nismo podjednako zaposleni.
Sada ovo što sam rekao vjerojatno ostavlja dojam da sam protiv ravnopravnosti i da ne volim žene. Nije tako, ono što mi stvarno smeta je već navedeno forsiranje ravnopravnosti kad joj se sve ostalo odupire. Guranje žena gdje im nije mjesto, kao i muškaraca gdje im nije mjesto (pri ovome muškaraca gdje im nije mjesto mislim na modu, šivače tvornice i sl), mada je guranje muškaraca manje zastupljeno jer se trenutno ipak žene bore za ravnopravnost a ne mi. No ako jednom žene budu ravnopravnije onda će se desiti obrnuta situacija i opet će sve ispasti glupo.
No mi ravnopravni biti ne možemo. Stalno se gleda na tu ravnopravnost pri zapošljavanju, a ne gleda se interes poslodavca. Za fizičke poslove, logično je da se uzme muškarca jer je fizički izdržljiviji. Minus kod žena je i to što će možda roditi pa je neće biti godinu dana na poslu. Žene su opet u prednosti na poslovima gdje se radi s ljudima i gdje su potrebne neke komunikativne vještine. Ali je stvar u tome što fizičkih poslova ipak ima više pa tako ima i više zaposlenih muškaraca nego žena. Sada sam i ja dao analizu ugrubo, naravno da ima i žena koje rade u tvornicama, ali ne mogu sada za svaki posao davati posebnu analizu.

Homo seksualis i homo papučaris su, ponaosob gledano, "quirks of nature", izuzeci koji nemaju nikakvog značaja osim, eto, da se malo zaebavamo na njihov račun. No,ovaj esej čiji prijevod sam stavio samo kao link (bilo bi urenebes da sam sve kopirao i stavio ovdje ) nam objašnjava na koji način je sve to što danas vidimo da se zbiva - nužnost, pa i dalje od toga - to je samo uvod u ono što će tek doći.

I letimičan pogled na današnjeg čovjeka (bilo kojeg pola) dovoljan je da prepozna duboko iskompleksiranu, iznutra rastrganu, beznadno izgubljenu i iskrivljenu spodobu koja je nesposobna da preživi 24 sata sama i bez potpore. Dobro, od žene se i ne očekuje da se hrva sa medvjedima ili ne znam šta. Ono što je neosporno je da, eliminisavši maltene sve opasnosti (izuzev možda povremenih prirodnih katastrofica koje dođu i prođu) muškarac više nema nikakve uloge osim oplođivačke, za šta mu nije potrebna neka posebna vještina. To može maltene svatko. Pa da je i najnagrđeniji idiot što je hodao Zemljom, ako poljubi dovoljno dupeta oni će mu u znak zahvalnosti dati poziciju moći, novac i sredstva koja će ga učiniti dovoljno privlačnim nekoj ženki koja samo hoće da njena djeca dobiju što bolji život i da ne odrastaju u neimaštini. Iako bi inače takav muškarac bio osuđen na najstrože "prirodno selekcionisanje", u društvenoj zajednici koja i služi tome da te i takve nedostatke učini manje bitnim, on dobija priliku da se razmnožava i tako prenosi svoje defektne gene na sljedeću generaciju.

Što individualna kvaliteta više opada, opstanak je utoliko zavisniji od brojnosti - imamo pčele, mrave, termite i sl. životinje kao primjer. No, moram se zapitati - šta ako se nešto desi pa brojnost opadne? A dešava se i desiće se opet, to je van sumnje. Bolesti naprosto uživaju ovakve organizacije kao što je današnja civilizacija - gusto zbijene jedinke, sa imunosistemom ovisnim o tabletama, neprestano u pokretu s kontinenta na kontinent. Dovoljan je samo jedan bacil, kao što je bio ovaj H5N1 da vrlo brzo desetkuje čovječanstvo.

Takva organizacija kakva je današnja civilizacija, elimisavši polagano potrebu za arhetipnim muškarcem, stvorila je klimu koja više odgovara ženama: lakše se indoktriniraju, poslušnije su, miroljubivije - samo staviš sedlo i "điha, điha, četri noge..." - savršena radna snaga je tu!

"Ne očekujem da mi neko sad vjeruje na riječ ili da se jednostavno slaže sa mnom; štaviše, očekujem skepticizam i lična zapažanja koja će dokazati ili opovrgnuti točnost moje misli.

Ovaj cijeli tekst je napisan u svrhu promocije slobodne misli i ličnog intelektualnog napora, poticanja rasprave i lične osviještenosti radi promicanja izbora i slobode volje."

kopirala sam ovo iz teksta do kojeg me doveo link i nadam se onda da ovdje mogu zauzet mali prostor i reći svoje mišljenje

evolucijska psihologija kaže: Muškarci i žene se razlikuju u područjima gdje su učestalo postojali različiti adaptacijski problemi tijekom ljudske povijesti i evolucije. Dakle, smatram da je došlo do prevelikih problema u adaptaciji jer uvjeti i stanje u društvu su to nametnuli. Nisam sigurna koliko će biti prihvaćena ova moja teza kao pripadnice ženskog spola, međutim, ono što ja vidim kao uzrok feminizacije muškaraca (koja je vidljiva, ali ne uvijek nužno negativna) je emancipacija žena. Prije toga, bila je ta podjela na više razina, ali opećnito, uloga u društvu je bila jasna, muškarac je bio taj koji zarađuje, žena je predstavljala stup obitelji, sve okupljala oko stola ( ne kažem da je sve bilo savršeno, samo izlažem neku sliku iz života). I za mene ključni preokret u životu muškaraca, kao i žena predstavlja izvlačenje žena iz kuće. Posao, ravnopravnost, forsiranje dokazivanja da mi to možemo. I šta se dogodilo? Žena se izborila za to, ima posao, doduše manje je plaćena, ali ok, ima posao, ima društveni status, prisutna je u svim aspekitma društva, ali u tradicionalnim okruženjima kakvo je ovo, uz to sve, ostala joj je i uloga dobre majke koja usput mora izgledati kao Heidi Klum nakon što rodi troje djece, mora biti savršena ljubavnica, da zadovolji svoga muškarca, mora biti dobra kuharica, znati sve recepte, i ne da mora držati jedan kut kuće, nego svih 10 (jer naravno da mora imati dvorac a ne kuću). I u takvim uvjetima, osim što nije čuditi se zašto žene koriste antidepresive, muškarac se našao u novim uvjetima, obitelj često ne ovisi samo o njemu, tako da , neki beskičmenjaci pogotovo, to vidjeli kao priliku za mijenjenje uloge u potpunosti. I naravno da je došlo do Darwinove teze da je evolucija prilagođavanje uvjetima.
Arpaski svijet još uvijek ima jasno podijeljene razlike među spolovima, još uvijek je žena stup kuće, i mislim da je zapadni svijet na dobrom putu da i tamo dovede do revolucije na tom području, izvlačenjem i tih žena iz kuće, bez obzira što to još nije jasno izraženo, ali polako, mislim da ćemo i tome posvjedočiti.

Ne bih rekao da postoji nešto što se zove feminizacija muškaraca ništa više nego što postoji emancipacija žena. To je samo prilagođavanje na novonastale životne uvjete.
Kroz povijest se pokazalo da su najuspješniji bili oni koji su se najbolje i najbrže prilagodili. Tako smatram da je najbolje da svaki partner radi ono u čemu je najbolji. Na taj način obitelj će uspjevati. Ako to znači da će muškarac kuhati, prati veš i usisavati, a žena dogovarati majstore i penjati se na krov s dimnjačarem, to je u redu ako to obje osobe tako vole. Jer ne voli svaka žena brinuti se za kuću niti svaki muškarac "ići u lov". To je samo pojednostavljeni pogled na koji nas je prije navelo društvo u kojem smo živjeli, a ustvari pojedinci su zbog takvog krutog pogleda bili često nesretni jer se od njih nešto očekivali što nisu voljeli.
Upravo je zato moderno doba doba kad ljudi mogu konačno biti sretni, uz uvjet da pronađu kompatibilnog partnera. Dakle, ne partnera po starim šablonama - muško: drvosječa, žena: domaćica, nego po novim pravilima kod kojih u prvi plan izlaze osobne sklonosti koje omogućuju puni izričaj pojedinca. Dakako, lijenosti ni prije ni sada tu nema mjesta.

MoW je napisao/la:

Upravo je zato moderno doba doba kad ljudi mogu konačno biti sretni, uz uvjet da pronađu kompatibilnog partnera. Dakle, ne partnera po starim šablonama - muško: drvosječa, žena: domaćica, nego po novim pravilima kod kojih u prvi plan izlaze osobne sklonosti koje omogućuju puni izričaj pojedinca. Dakako, lijenosti ni prije ni sada tu nema mjesta.

Samo što ja mislim da u novo doba ljudi (muškarci i žene) prije postaju zbunjeni, nego sretni.
Mislim da feminizacija muškaraca, proizlazi radi sve veće emancipacije žena. Nekako mi se čini da ta feminizacija muškaraca u današnje doba često postaje 'must have' i da se niti muškarci, a niti žene ne mogu toliko brzo adaptirati 'novim ulogama'.
Što se pak tiče današnjih, drukčijih podjela uloga pa mislim da onaj tko isključivo kuha i preuzima čitavo domaćinstvo, realno čini 90% rada za 'zajednicu' dvoje ljudi , budući da više nema potrebe za dodatnim aktivnostima kao što je cijepanje drva, lov, nekim 'vanjskim' aktivnostima, a nijedan spol nije pošteđen radnog odnosa.

Ipak, neke uloge koje su nekad tradicionalno pripadale ulozi muškarca, žene ne mogu preuzeti radi fizičkih ograničenja i obrnuto.
Dakle, istinske ravnopravnosti kod oba spola, nikad neće niti biti.
Isto tako, definitivno se ide ka unisexualnosti.

Citat :

Posao, ravnopravnost, forsiranje dokazivanja da mi to možemo. I šta se dogodilo? Žena se izborila za to, ima posao, doduše manje je plaćena, ali ok, ima posao, ima društveni status, prisutna je u svim aspekitma društva, ali u tradicionalnim okruženjima kakvo je ovo, uz to sve, ostala joj je i uloga dobre majke koja usput mora izgledati kao Heidi Klum nakon što rodi troje djece, mora biti savršena ljubavnica, da zadovolji svoga muškarca, mora biti dobra kuharica, znati sve recepte, i ne da mora držati jedan kut kuće, nego svih 10 (jer naravno da mora imati dvorac a ne kuću).

@InaNNaa, zanimljivi članak. Slažem se s time da je emancipacija žena, velikim dijelom povukla i veća očekivanja od žena.
Samim time, dolazi i do većeg pritiska i frustracija.
Uz mnoge pozitivne stvari, kojima se želi žene tretirati ravnopravnije muškarcima, čini mi se da kumulacija nezadovoljstva nikad nije bila veća.

@Ina...lijepo napisano. A na kraju je i Heidi Klum prevarena i sad se razvodi. Iako je navedena samo kao primjer zgodno je naglasiti kako je taj primjer zavrsio u stvarnosti.

Slazem se s MoW-om ali i s Athenom kada kaze da su ljudi cesto vise zbunjeni nego sretni. Medjutim mislim da su zbunjeni bas zato jer okolina i dalje inzisitra na stereotipu pa se ljudi pokusavaju uklopiti u okvire koji im ne odgovaraju. Da su sterotipi tako super i ispravni nikada ne bi ni doslo do emancipacija, feminizacija i kako god to zvali.
Meni se cini da ljudi samo zele doci u balans. Muskarci imaju svoju zensku stranu kao i zene musku. Sada je vrijeme kada ih mogu ispoljiti i biti cjelina sami za sebe, a ne iskljucivo u paru.

Nisam znala da se Hedi Klum razvodi, ali mi je ona prva asocijacija na neki pojam zgodne žene u ovo doba.
I ljudi opećenito žele doći u balans, samo vaga je osjetljiva, pa možda prebacivanje uloga, odgovornosti, zamjene mjesta u društvu stvarno dovode do zbunjenosti. Može se govoriti i o suprotnoj pojavi od Feminizacije muškaraca, o nekoj maskulinizaciji žena možda, jer mnogo toga se promijenilo u zadnjih 50 - 60 godina..

Da, razvodi se jer ju je muz varao. A zena je stvarno imala predispoziciju za nekakvim sretnim brakom...

Mislim da su se vise zene dale u istrazivanje strana koje su prije bile rezervirne za muskarce nego li je obrnuto. Pitanje je sto je zapravo bas musko, a sto je bas zensko i postoji li to uopce ili se radi samo o pravilima koje smo mi donijeli. Pogotovo kada znamo da je prije skolovanje, pravo glasa i jos puno toga bilo rezervirano samo za muski rod. Gdje je prava granica uopce?

Nema granice. Samo što je u svemu tome zeznuto to, što društvo u kojem živimo koči hrabrog pojednica, koji ne spada u stereotip, i koji je u stanju ne osvrtati se na usađenje programe roditelja, okoline i svega što ga okružuje, i što se od njega očekuje. Danas je teško biti slobodan.

Slažem i sa @Mowom i sa @Athenom. Žene znaju u svojoj emancipaciji zabrazditi, i žele po-što po-to ravnopravnost, koja nije moguća. U nekim stvarima nikako ne možemo biti niti isti, niti možemo isto funcionirati. Mi smo tu da bi se dopunjavali. I u tome i je draž.

Generalno mi je besmislen pojam ''ravnopravnost'' kad su spolovi u pitanju. Po defaultu oni nisu jednaki ali i jedinke istog spola toliko variraju da se ne mogu izjednacit. Moze bit da je problem upravo u definiranju. Da se toliko ne forsira na raznim definicijama kad su muskarci i zene u pitanju bilo bi puno vise mira.

@Alpha, što jest jest, žena je imala dobru podlogu, šteta, ali to je lekcija da ni tako naizgled prekrasna i savršena žena nije dovoljna nekom muškarcu

Granica je nešto što je iluziorno. Ne može postojati granica čvrsta i nepremostiva. Ne mogu ja biti manje žena ako mrzim pranje posuđa i pod svaku cijenu to nastojim izbjeći i kad budem tražila idealnog partnera za brak onda će mu to biti poželjna karakteristika - trčanje u kuhinju samo da mi suđe opere niti će mi on zato biti feminizran muškarac.
I svakako sam pobornik nadopunjavanja, a ne, da maltretiram po kući nekoga zato što je ovo ili ono muški/ženski posao.

Mislim da mi sami odredjujemo granice. Normalno je da fizicki snazniji muskarac pomogne fizicki slabijoj zeni u nekom fizickom poslu ali jednako tako je normalno da bilo koji snazniji organizam pomogne slabijem radilo se tu o djetetu, muskarcu, zeni ili starijoj osobi.

Lyra je napisao/la:

Mi smo tu da bi se dopunjavali. I u tome i je draž.

Da, no šta se dešava kad ono što te treba dopunjavati počne gubiti osobne koje vrše "dopunjavanje" i postaje sve više i više sličniji tebi? Kad muškarac prestane težiti tome da bude bolji muškarac i umjesto toga počne težiti tome da bude...

@Svi, šta mislite o Ženskom Arhetipu i Muškom Arhetipu? Koliko ih smatrate tačno opisanim?

danas sam bila na svježem zraku, malo aktivirala moždane vijuge, pa još jednom pročitala onaj dio o Ženskom Arhetipu i Muškom Arhetipu.
prvo si postavio pitanje što mislimo o jednom, a što o drugom.
generalno, kad pročitam, ono što mi upada u oči su riječi tipa: žena kao roba, instrument, čuvar, filter; muškarac kao potrošna roba, cilj ili pogreška.
ne mogu se oteti dojmu da, bez obzira što je riječ o arhetipovima, da je sve nekako ugrubo objašnjeno. Mislim da su u ovom opisu i jednom i drugom arhetipu oduzete one dimenzije jedinstvenosti, vlastitih osjećaja, a žena je previše postavljena inferiorno u odnosu na zajednicu bez obzira na naglašenost njezine uloge u toj istoj zajednici.
"Njen čitav osjećaj vrijednosti i značaja potiče iz njenog učešća i pozicije koju ima unutar grupe; njen osjećaj vrijednosti zasnovan je na tome koliko je privlačna i poželjna suprotnom polu, što zapravo znači - u kojoj mjeri postaje dobrovoljan kulturni i društveni instrument. I tu ona pronalazi smisao - da bude instrument i sredstvo za postizanje cilja.". Možda je ovo prikaz koji nije imao za cilj buditi feminizam kod žena, ali jednostavno fali jedna dimenzija, njezinog osobnog stava, neovisnog o zajednici ili mogućnost da se izbori za postavljanje drugačijeg kriterija nje kao privlačne i poželjne suprotnom spolu.

Što se tiče muškog arhetipa, slažem se da je u ovom kontekstu, gdje je muškarcu (opravdano ili neopravdano) oduzeta u startu uloga u društvu, ta uloga nije definirana dok je on ne zasluži svojim podvizima i dokaže se kao muškarac, međutim, vjerujem da je jako surovo reći da ukoliko muškarac opet ne ispuni te neke norme koje društvo ili zajdnica diktira, da je muškarac pogreška i da ga treba marginalizirati. vjerujem da se zbog te marginalizacije koja je nedvojbeno postojala u slučaju da se muškarac nekada nije dokazao kao muškarac u njemu došlo do degradacije nagona za dokazivanjem, pa je stoga možda došlo do feminizacije jednog dijela muške populacije. ali, ako je žena izabrala "nepovoljnog partnera" i taj partenr nije zadovoljio potrebe koje mu je društvo izdiktiralo, ne samo da je muškarac feminiziran, već je tu žena, ako je istina da joj je prednost da se asimilira i prilagodi, preuzela dio odgovornosti i samim time još i dodatno potčinila muškarca.

i na kraju, mislim da je ovaj opis arhetipova previše razdijeljen, previše odvojen jedno o drugog, a moje mišljenje je da ovakve krajnosti u prikazivanju spolova nisu previše realne, te da su zapostavljene preklopne osobine, sklonosti, porivi, želje, ponašanja i td.

i još nešto, Arch, stvarno se nadam da nisi zamjerio onu moju opasku o lukavosti i inteligenciji... ako sam bila grozna, oprosti

InaNNaa je napisao/la:

vjerujem da se zbog te marginalizacije koja je nedvojbeno postojala u slučaju da se muškarac nekada nije dokazao kao muškarac u njemu došlo do degradacije nagona za dokazivanjem, pa je stoga možda došlo do feminizacije jednog dijela muške populacije. ali, ako je žena izabrala "nepovoljnog partnera" i taj partenr nije zadovoljio potrebe koje mu je društvo izdiktiralo, ne samo da je muškarac feminiziran, već je tu žena, ako je istina da joj je prednost da se asimilira i prilagodi, preuzela dio odgovornosti i samim time još i dodatno potčinila muškarca.

Slažem se da je to upravo način na koji se muškarac feminizuje, i dodao da je to njegov jedini izbor nakon što nije uspio u gajenju i ispoljavanju svoje muževnosti. I muškarci i žene sadrže u svojim tijelima hormone i muškaraca i žena, tako da sa psihološke strane, mogu poprimiti osobine suprotnog pola. I to se i dešava. Nakon što muškarci počnu poprimati ženske osobine (a to je upravo sociološki imperativ, jer je servilnost, uniformnost i gubitak sebe kroz utapanje u masi - postalo vrlina) ženski arhetip, zbog svojeg urođenosg temperamenta, nastoji da nadoknadi ukupan output polne energije poprimanjem osobina muškarca. No, postoji granica, a ona je tijelo. Žena poprimanjem muških karakteristika gubi svoju istinsku moć koju joj je podarila priroda, a sa suprotne strane muškarac gubi svoju prirodnu obdarenost, borbenost, ponos i individualnost. Pogledajmo samo religijska učenja i šta propovijedaju - upravo daju a vis za ubrzavanje ovog procesa. Na taj način, gubljenjem ukupnog outputa seksualne energije, pojavljuje se - degradacija.

Nije to zahvatilo samo dio populacije, prije bi se moglo reći da je samo dio populacije ostao (relativno)pošteđen - i gotovo po pravilu taj dio se nalazi na dijelovima svijeta koji se smatraju zaostalim. Prigodno, budući da je ono što se dešava u ostatku svijeta simbol napretka.

"Neki među njima imaju volje, ali većinu samo drži tuđa volja. Neki
među njima su pravi, ali većinom su samo loši glumci.
Ima glumaca mimo znanja među njima i glumaca mimo volje – pravi
su uvijek rijetki, naročito pravi glumci.
Muškaraca tu malo ima: zato se njihove žene pomuškarčuju. Jer samo
ko je dovoljno muškarac spašće u ženi – ženu."

Tako je govorio Zaratustra. A današnji svijet to potvrđuje. Mislim da ovo ponajmanje treba objašnjavati ženama - one nikad i nisu bile izvor problema. Osim toga, znaju dobro o čemu se radi. Ako i ne znaju - osjećaju. Negdje je propuh, zar ne? Negdje kao da nešto fali? Ruku u vatru da je ovo o čemu govorimo - to!

Izvor problema je nagli porast Omega-mužjaka stvaranjem prvih većih organizacija. Neki paleoantropolozi smatraju da je stvaranju prvih civilizacija prethodilo stvaranje "saveza strašljivaca", gdje su se uvijek mnogobrojniji otpaci čovjeka udružili, pobili veliki broj Alfa-mužjaka i poremetili tok evolucije. Praktički zaustavili je. I dan-danas govorimo o misterioznim građevinama, piramidama, menhirima, hramovima građenim od višetonskih kamenih gromada kakve bi i danas, sa ovakvom tehnologijom, bilo teško reproducirati. A tadašnji ljudi su to sve napravili pomoću užeta, drveta i .... još nečega što nama danas, očigledno, nedostaje.

Tu se onda pribjegava teorijama da su te građevine gradili vanzemaljci. Zapravo, to možda i nije daleko od istine. Ljudi koji su to gradili bi se današnjem čovjeku svakako činili "vanzemaljski".

Spomenuo si ovdje socijalne imperative - servilnost, uniformnost i gubljenje sebe kroz utapanje u masi koji su postali imperativ. Ono što je činjenica: da je često kroz povijest kroz neke trendove, različite filozofije ili religiju... dolazilo do laganog potčinjavanja muškarca u odnosu na ovaj arhetip, ali nikada mislim kao u ovoj eri. Ja nemam puno godina, ali sjećam se vremena kad nisam mogla zamisliti da će se dogoditi da muškarci čupaju obrve, nose torbice, pričaju o pilinzima i td. da će neka žena hvaliti se time da ona kad dođe kući s posla ima sve pospremljeno i skuhano... Vjerujem da žena nije toliko na gubitku koliko muškarac. Možda će me netko krivo shvatiti, ali još uvijek mi je poželjnije vidjeti muškarca koji će mene moži zaštiti od nečega, nego da ja moram njemu objašnjavati da je besmisleno bojati se mraka i brisati mu suze s lica. Mislim da se sustav vrijednosti kompletnog društva značajno mijenja, valjda tek kad je medicina dokazala postojanje obaju hormona i u muškom i u ženskom tijelu, počinju priče o tome, pa se netko pronašao više u tome, ili društvo ga je stigmatiziralo kao "nedovoljno muževnog", pa je slamku spasa pronašao u traženju "svog ženskog dijela". A da i ne govorim o pokretima žena koje su značajnu ulogu odigrale da se ovaj proces potpune izmjene idealnog muškarca ubrza, a uskoro će Andrej Pejić postati najpoželjniji muškarac/žena.

"nego da ja njemu moram objašnjavati da je besmisleno bojati se mraka i brisati mu suze s lica."

Sve si rekla i to sa samo pola rečenice.

Muškarac je predodređen da ženi bude sidro, oslonac, a kad to više ne može - gubi svoju ulogu i zapravo zadužuje ženu, indirektno, da radi njegov posao. Žena, po mojem shvatanju, može igrati ulogu muškarca određeno vrijeme, to bi bio evolucioni odgovor za slučajeve kada je u praistoriji njen muškarac stradao u lovu ili od neke divlje zvijeri (što je bio čest slučaj) - tada ona može biti glavni skrbnik za porodicu. Ali to nije trajno rješenje, već samo, takoreći zakrpa koja služi da drži konce u rukama dok ne pronađe novog mužjaka. U protivnom, kao što svako dugotrajno igranje uloga iznuđava, ona počinje sve više i više ličiti na muškarca, gubi svoju ženstvenost i istovremeno si smanjuje šanse da će ikad više privući nekog muškarca. Ili postane femi****ica. Psihološki nije prilagođena toj ulozi, stres je polako jede i jede i danas imamo farmaceutske kompanije koje komotno mogu živjeti samo od prodaje antidepresiva takvim izgubljenim ženama.

To o antidepresivima sam već spomenula, za mene je prosto smiješno što se ljudi čude konzumiranju antidepresiva, što farmaceutska mafija likuje nad ovom novonastalom situacijom kada nude problem za svako rješenje. Pa to je postala nužda, a ne luksuz.
Nisam za to da se ženu svrstava ni u onaj teroetski arhetip iz članka, ali ako je znanost dokazala razlike u građi i funkciji mozga kod žena i muškaraca, protivno je prirodi nametanje potpunog preuzimanja uloge muškaraca. Jer činjenica je da muškarac nikad u potpunosti neće preuzeti ženska obilježja, ako ništa nikada neće roditi (valjda neće ), onda žena igra dvije role u jednom životu i to bogubno djeluje prije svega na nju samu, onda na obitelj, zajednicu i eto domino efekta kojem se ne vidi kraj

Pročitala sam članak o feminizaciji muškaraca.
Kao prvo, mislim da je vrlo podrobno i detaljno napisan, sa sociološkog i psihološko-povijesnog aspekta, a opet ostavlja dovoljno prostora, u kojem autor izražava svoja mišljenje o daljnjim tendencijama i krajnjim ishodima istog.

Archangel je napisao/la:

...šta mislite o Ženskom Arhetipu i Muškom Arhetipu? Koliko ih smatrate tačno opisanim?

Naime, sve što je opisano, nalazim u nekim sociološko-psihološkim člancima, teorijama evolucije itd., ali u svakodnevnici, vrlo teško mogu prepoznati opisane
podjele uloga.
Kad razni časopisi daju neke 'instant savjete', onda se fragmentarno pozivaju na psihologiju muškog i ženskog spola, ali mi ona djeluje dosta apstraktno i zastarjelo, jer su se granice 'razlika' počele brisati.

Ipak, smatram da su opisani arhetipovi ugrubo točno opisani, budući se sagledavaju isključivo sa aspekta muškog i ženskog spola/njihovih razlika i postupne evolucije društva, dok se u njima ne vodi računa o individualnosti neke osobe (sintezi osobina), što očito nije bio niti cilj.

Što se tiče trendove današnjice (i bliže prošlosti), u kojima dolazi do brojnijih opcija kroz koje muškarac i žena ostvaruju svoju individualnost...

Naravno da se slažem kako 'veći izbor' omogućuje više stvari i to je ono pozitivno.
Međutim, on ujedno i nameće više obveza i odgovornosti.

Smatram da se upravo žene, danas moraju dvostruko dokazivati, kao što je spomenula InaNNaa.
To je cijena dokazivanja na više polja: u ulozi majka, zaposlenih žena (skrbnice obitelji), kućanica, a uz to, rekla bih i rastuće potrebe za individualnošću, odnosno bavljenja samim sobom.
Dakle, žene su preuzele i mušku ulogu, jer pridonose financijskom blagostanju obitelji, odnosno stvaranju obiteljskih resursa.

Muškarci s druge strane, bivaju oslobođeni velikog dijela svoje uloge, jer oni više nisu 'stratezi' niti isključivi 'hranitelji obitelji', a tek se prilagođavaju ulozi 'kućanica' , odgajatelja djece i mislim da još uvijek istom značajno ne pridonose.

U svakodnevnom životu se susrećem sa ljudima i čini mi se da ogroman postotak (posebno mladih) muškaraca, uopće ne mogu prepoznati u opisu arhetipa muškaraca.
Mnogi od njih žele da žene budu kreatori ideja, igre 'zavođenja', prave rasporede, općenito...da žene budu inicijatori.
Oni očito svojevoljno preuzimaju tradicionalno-ženske uloge, a ženama prepuštaju 'muške' (aktivnost).
Zaključno, smatram da je došlo do odumiranja 'arhetipskih uloga' muškaraca i žena.

@Forumaši
Sukladno vlastitim (i tuđim) zapažanjima, imam neka pitanja.

Može li se reći (i zašto) da se u navedenom primjeru radi o brojčano nadmoćnijm, 'slabijim pripadnicima' primjeraka muške vrste koji degradiraju potomstvo ili možda o ljudima koji opravdano žele razviti svoju individualnost?

Što mislite, kako će se rastuća univerzalnost zadaća, dugoročno reflektirati na kvalitetu obavljanja istih?


Uglavnom, članak je iznjedrio još neka pitanja (posebno o nekim tezama o muškarcima i ženama te homseksualizmu), ali to ću ostaviti za neki drugi post.

Ne zeni se crni Lazo,lijepo sam ti kazo....

Slazem se sa pocetnom postavkom, ne sa svime sta je izvadjeno iz toga. Athena dobro zbori
Meni se cini da, iako muskarci stvarno postaju sve feminiziraniji i pokazuju sve vise tradicionalno zenske osobine, i obrnuto vrijedi. Zene su sve agresivnije i dominantnije.

Ne mislim da će doći do obrtanja uloga, nema smisla ni društveno ni biološki da toga dođe, ali da ćemo za nekih 100 godina, ako se ovo nastavi, imati savršeno androgeno i egalitarno društvo, hoćemo.
Tu nije riječ o "podčinjavanju" muškaraca, nego oni gube svoju dominantu ulogu jer više nemaju razloga ni načina da budu dominantni.
Lažni muški ponos i ego trip nema mjesta u novom svijetu, kao ni hinjena ženska slabost i pretjerana emotivnost.
Zlatna sredina.

Blackness je napisao/la:

Slazem se sa pocetnom postavkom, ne sa svime sta je izvadjeno iz toga. Athena dobro zbori
Meni se cini da, iako muskarci stvarno postaju sve feminiziraniji i pokazuju sve vise tradicionalno zenske osobine, i obrnuto vrijedi. Zene su sve agresivnije i dominantnije.

Ne mislim da će doći do obrtanja uloga, nema smisla ni društveno ni biološki da toga dođe, ali da ćemo za nekih 100 godina, ako se ovo nastavi, imati savršeno androgeno i egalitarno društvo, hoćemo.
Tu nije riječ o "podčinjavanju" muškaraca, nego oni gube svoju dominantu ulogu jer više nemaju razloga ni načina da budu dominantni.
Lažni muški ponos i ego trip nema mjesta u novom svijetu, kao ni hinjena ženska slabost i pretjerana emotivnost.
Zlatna sredina.

Dosta se sa tobom slažem. Samo nije lako definirati "dominantnost". I o kakvoj se zapravo "dominaciji" radi. Npr. ako podijelimo stvari jednostavno, to bi se odnosilo što muškarac ili žena projeciraju prema van. E sad, da li je to čista sirova reakcija naše nutrine, teško je znati, jer ljudsko ponašanje podliježe raznim utjecajima, programima, odgoju, pa čak i trendovima.

Kao što većina vas to zna, ženski sklop/princip je jako kompliciran , on želi vladati i dominirati nad muškim. Želi ga mijenjati, oblikovati, i poput radoznalog djeteta ispituje granice ...Ženski princip je uvijek manipulativniji i intuitivno par koraka ispred muškog ... A sa druge strane voli da je muškarac - muškarac, da je čvrst, da njenom sklopu ne dozvoli previše vršljanja, jer jedino tako ne gubi zanimanje za njega.

I sada je sve to postalo smuljano. Vidjet ćemo na kraju šta smo to pokrenule, i na šta će sve ličiti.

Vezano za ovo s arhetipovima...misljenja sam da je opet problem u prevelikom definiranju. Sama definicija muskog i zenskog arhetipa itekako ovisi gdje i kada je nastala. Za vrijeme matrijarhata bi ta definicija jednog odnostno drugog arhetipa glasila itekako drugacije u odnosu na vrijeme patrijarhata iz kojeg su nastale ove definicije koje mi sada citamo.

Ne smatram dobrim pretjeranu agresiju niti kod muskaraca niti kod zena iako ce se raci da je to muskarcima u prirodi, a ako je zena agresivna onda je to zato jer se pomuskarcila (kako je gore Arch upotrijebio taj izraz). Po meni je to totalna glupost. Nekim ljudima je priroda jednostavno takva da su agresivni i jedini razlog zasto npr. zena nece pokazati tu prirodu jeste odgoj koji ju je prisilo da se uklopi u kalup. Od zene se ocekuje da bude tiha i krotka te u drustvima koje ne dozvoljavaju individualni razvoj i jednakost to se potiskuje. Ista stvar je s pricom da ''djecaci ne placu''.

Sve u svemu citava ta stvar sa musko-zenskim dijeljenjem i ustajnoscu da se definiraju granice je besmislena i pogresna.

@Blackness

Termin "zlatna sredina" je ljepši izraz za "osrednjost" i ona nije nikakav "ideal", nipošto nešto čemu bi trebalo težiti - ona je jednostavno nešto što se ima, i sebe samu opravdava praveći od sebe nešto više nego što jeste, to joj je uslov pod kojim može opstati i rasti. Sve što je čovjek dosad postigao, postigao je u sklopu NE-jednakosti, ne samo među spolovima (bez obzira koji spol se nalazio s koje strane) već i uopšte među ljudima. Razlike između ljudi su ekvivalentne razlici potencijala u fizici - tamo gdje postoji razlika potencijala, postoji napetost, napon, a tamo gdje postoji napon - postoji mogućnost za strujanje energije, a energija vrši rad. Egalitarizam može "umiriti" čovjeka, i to i čini i za to je i stvoren (ili preciznije, zato je NASTAO), ali umiren čovjek je čovjek bez potencijala, to jest, on ima potencijal, ali samo za vlastito nestajanje i izumiranje.

@Lyra

U prijevodu eseja iz uvodnog posta stoji da je feminizacija sociološki i, možemo reći matematički uzrokovana, a da žene, kao uostalom i većina muškaraca novije generacije (naročito u zadnjih 1000 godina) jednostavno igraju ulogu koju im je nametnulo društvo, odn. potrebe društva. Ženski pokreti su simptom, nisu uzrok, a i sami po sebi odaju nestabilnost, mizoginiju i mizantropiju u svojoj osnovi - to jest dekadenciju. To je samo fiziološki izričaj trentunog stanja u kojem se Čovjek nalazi, ni više ni manje.

Alpha je napisao/la:

Vezano za ovo s arhetipovima...misljenja sam da je opet problem u prevelikom definiranju. Sama definicija muskog i zenskog arhetipa itekako ovisi gdje i kada je nastala. Za vrijeme matrijarhata bi ta definicija jednog odnostno drugog arhetipa glasila itekako drugacije u odnosu na vrijeme patrijarhata iz kojeg su nastale ove definicije koje mi sada citamo.

Ne treba miješati agresivnost i dominantnost - to dvoje je nespojivo sa stanovišta mentalnog stanja koje dovodi do njih. Agresivnost praktički NIKAD ne ispoljava snagu, već samo nedostatak snage, tj. nesigurnost i kompleks niže vrijednosti. Dominantna priroda je sušta suprotnost tome, ona proizlazi iz preobilja snage, na koju se oni potčinjeni hvataju i iz koje crpe vlastiti osjećaj moći (zadovoljstvo u služenju, kao najočigledniji primjer, karakterističan za Abrahamske religije, u kojem pojedinac sebe mjeri po svojoj potčinjenosti božjoj volji, koju u tom slučaju igra Jehova (Allah), no inače može biti bilo tko i bilo šta).

Nije mi poznato da su postojali matrijarhati, a koliko sam mogao doznati, danas se uglavnom smatra da i nisu postojali i da je to većinom femi*****čka propaganda. Postoje matrilinearne zajednice, ali to opet nije isto. Osim toga, muškarci i žene, čisto zbog neizbježnih bioloških razlika i uloga koje im je dodijelila priroda - nužno moraju drugačije razmišljati i biti "različiti"; njihovo izjednačavanje je inače nemoguće po pitanju osnovnih psiholoških karakteristika osim u slučajevima kada najprije odbace svoje prirodne uloge i postanu, na neki način, "biološki intertni", sans potencijala i sans budućnosti...

Te pomenute razlike nisu izmišljene, već su kao i sve ostalo što postoji ili je postojalo - NUŽNI - i one su odgovorne za sistem u kojem je bio dio muške uloge stvaranje vrijednosti i određivanje sudbine porodice (a posredno, i čitave vrste). Do danas se to nije promijenilo u principu, samo u konačnim rezultatima.