Duhovi - naša i tuđa iskustva

Pa više nisam sigurna...vjerujem da postoje(zašto to vjerujem)...nemam pojma nekako mi je logično ako vjeruješ u život vječni da češ vjerovati i u postojanje duhova(ipak se negdje moraju nalaziti te duše)...no da oni sami odlučuju dali če ostati ovdje s nama ili ipak negdje dalje to mi je nekako nejasno...možda bi prije povjerovala da ukoliko je smrt bila nasilna da se u tom slučaju znaju zadržati...evo tako ja razmišljam...sorry ali imam osječaj da me se krivo shvatilo prethodnom porukom...ništa loše samo kažem malo mi je to vjerojatno

Ma nema te se sto krivo shvatit...i jeste poanta da svatko da svoje vidjenje

a kaj ti misliš alpha o tome??

O, ja sam vec dosta pisala ranije...a ne znam...mislim da nesto ima...sad se razmisljam kako mozda postoji i faza prije konacnog prelaska...znaci nesto kao, umres pa si duh pa se oslobodis toga pa si dusa...tako nekako...i onda se ovi neki ne oslobode pa setaju okolo...tu su mi neki novi momenti razmisljanja pa jos nemam dobro razradjenu teoriju...

Javi svakako kad ju razradiš do kraja

Naravno

Za niz prometnih nesreća krive duh djevojčice odjevene u viktorijansku odjeću!



Istraživači paranormalnih pojava užurbano rade na slučaju u kojem duh djevojčice odjevene u viktorijansku haljinu navodno uzrokuje brojne prometne nesreće na cesti u West Midlandsu.


(Arhivska fotografija)



Kasnonoćna prikaza, koja je viđena na Oldnall Roadu u području Halesowena, navodno je odgovorna za velik broj nesreća koje su se dogodile u posljednjih nekoliko godina.
Istraživači se nadaju logičnom objašnjenju koje će riješiti misteriju.
David Taylor, predsjednik Grupe za istraživanje paranormalnih pojava, kaže kako je primio nekoliko prijava u kojma se tvrdi da duh izaziva prometne nesreće na cesti između Wollescotea i Cradleya.
'Iako se ljudi, koji su prijavili neobičnu pojavu, sami nisu sudarili, bili su vrlo bilizu jer su bili prisiljeni naglo zaokrenuti oko prikaze i izaći s ceste', kazao je Taylor.
'Upravo to područje crna je točka jer se tamo događa velik broj prometnih nezgoda. Možda je i ljudima koji su doživili sudar pažnju skrenuo duh. Nadam se na postoji logično objašnjenje, da je riječ o optičkoj iluziji ili nečem sličnom'. dodao je Taylor.
'Čak 22 godine vođa sam grupe koja istražuje paranormalne pojave. Većina tih slučajeva ima logično objašnjenje, no ovaj slučaj još nije dobio takav rasplet. Ljudi kažu da je riječ o malenoj djevojčici u dobi od tri do pet godina koja je odjevena u odjeću iz Viktorijanskog doba. Trudimo se kako bi prepoznali djevočicu u lokalnim pričama i pronašli trag koji bi otkrio o kome se radi', kazao je Taylor.
Lokalni stanovnici kažu kako je većinom bilo riječ o manjim sudarima, svega je nekoliko udesa imalo ozbiljnije posljedice.


dnevnik.hr

interesantno, samo mi je cudna ta njena roba. i odakle im slika uopce?

Možda to nije fotka te utvare, nego neke druge koja ih je asocirala na priču.

i meni se čini, al ništa od toga dok netko nešto ne snimi!

Ti si nevjerni Toma.

Gotovo je nemoguće snimiti to i ako postoji, tako da Silver vjerojatno nikada neće dobiti potvrdu...

Pa i ako se snimi, bit će osporavano desetljećima

meli je napisao/la:

Ti si nevjerni Toma.

pa sigurno neću vjerovat nekoj priči koju tvrdi tamo netko u engleskoj i nemaju nikakvih dokaza za to.

pa ne bi trebalo bit tako teško za snimit, neka postave kameru na raskršće, i vidit će šta se događa, ako su nesreće česte onda nece bit problem!

silver je napisao/la:

meli je napisao/la:

Ti si nevjerni Toma.

pa sigurno neću vjerovat nekoj priči koju tvrdi tamo netko u engleskoj i nemaju nikakvih dokaza za to.

pa ne bi trebalo bit tako teško za snimit, neka postave kameru na raskršće, i vidit će šta se događa, ako su nesreće česte onda nece bit problem!

Mozda se djevojcica boji bit pred kamerama, pa vise nece radit prometne
nesrece hehe

silver je napisao/la:

pa sigurno neću vjerovat nekoj priči koju tvrdi tamo netko u engleskoj i nemaju nikakvih dokaza za to.

pa ne bi trebalo bit tako teško za snimit, neka postave kameru na raskršće, i vidit će šta se događa, ako su nesreće česte onda nece bit problem!

I ja bi to napravio samo da vidim je li istina ili ne. Uostalom na kameri bi se sve vidlo što je najčešći uzrok nesreća, bio to nezgodan nagib terena ili duh...

Pa sad...pitanje je koliko su ti ljudi koji su ispricali slicnu pricu uopce zali od ranije za tako sta...pa to kao ide u prilog prici...
Mozda se duha ne moze snimit tako da kamera mozda ne bi rjesila problem...

Ipak...takvih prica ima jako puno...ko zna sto je istina, a sto masta...

Alpha je napisao/la:

Pa sad...pitanje je koliko su ti ljudi koji su ispricali slicnu pricu uopce zali od ranije za tako sta...pa to kao ide u prilog prici...
Mozda se duha ne moze snimit tako da kamera mozda ne bi rjesila problem...

Ipak...takvih prica ima jako puno...ko zna sto je istina, a sto masta...

vidio sam neke snimke duhova za koje bi teško bilo reći da su krivotvorene, tako da mislim da se mogu snimit.

Htjela sam reci da ako predpostavimo postojanje duhova da li se oni mogu vidjeti ili snimiti samo onda kada oni to sami 'odluce'...

Dobro pitanje...

ja se s druge strane pitam, dali ih može svatko vidjeti? ili samo neki sa prirodnim "talentom" "darom"??
ili, kako kaže alpha oni odlučuju kome će dozvoliti da ih vide??

ja mislim da oni odlucuju o tome... jer da netko ima taj talent onda bi ih stalno vidao i znalo bi se našto o tome a ovako

Alpha je napisao/la:

Htjela sam reci da ako predpostavimo postojanje duhova da li se oni mogu vidjeti ili snimiti samo onda kada oni to sami 'odluce'...

neki duhovi navodno se svojim voljenima javljaju i na druge načine, kao što je miris. ono, cijela prostorija ispuni se mirisom npr. te pokojne osobe ili mirisom nekog njenog odjevnog predmeta.
naravno, i u takvim slučajevima možemo reći da je riječ o sinesteziji, sjećanju, bla, bla, ali ako pretpostavimo da nije riječ o sinesteziji, onda znači da netko ili nešto izvana utječe na naš doživljaj stvarnosti.
prema tome, valjda, možemo ih i vidjeti onda kada "žele" biti viđeni.
naposljetku, zar nije najčešće riječ o duhovima pokojnika koji svojim pojavljivanjem nešto žele poručiti, bilo da je riječ o nasilnoj smrti pokojnika bilo da je riječ o izuzetno teškoj životnoj situaciji u kojoj se nađe pokojnikova bliska osoba zbog čega joj se ovaj i ukazuje...
a jesam ga sad zakomplicirala.

Pozdravljam sve na ovom forumu, ja sam nova i vec znam da cu postati inventar tu, jer mi se svidaju skoro sve teme, a najvise ova o duhovima. Sto se tice mojih iskustvava na ovu i mnoge slicne teme, prijatelji vec po defaultu ili kolutaju ocima i misle da ih zelim samo zabaviti ili se otvore kada im ispricam sto mi se dogodilo i pridruze se sa svojim neobicnim iskustvima.
Inace sam po struci fizicar i nekako po inerciji vjerovanja mase trebala bih samo odmahnuti rukom na ovu tematiku, ali kako kada dozivis hrpu "cudnih" stvari koje se ne mogu, bar za sada znanstveno objasniti. Bit ce mi zadovoljstvo podijeliti s vama svoja iskustva, jer znam da iako mnogi sumnjaju (skepsa je zdrava) nece me smatrati ludarom i trpati u neke umobolnice.
Samo ne znam odakle da pocnem :-))

Prije svega da napomenem da sam odrastala uz dvije bake koje su me hranile pricama ovakve tematike, tako da sam odmalena imala otvoren um za ovakve stvari.

Evo jedno iskustvo:

Moja baka zivjela je na jednom selu u Bosni, u jednoj kuci staroj oko 100-injak godina. U selu je bilo samo 6 kuca, okruzeno gustom sumom, inace se selo zove Osoje (mjesto gdje nikada sunce ne izlazi), i kroz povijest ostavljali su tu svoje tragove i Rimljani (stare rimske ceste), ima razbacanih stecaka, a susjed moje babe je pronasao i jednu cudnu kuglu u jednom potoku koja je sada ispred jednog ugostiteljskog objekta na putu kroz planinu Zvijezdu (poznate su vam sigurno price o kuglama).
Bakina kuca imala je samo dvije male sobice, tako kada smo dolazili kod nje (moja pokojna sestra, moj bratic i ja) bili smo mi djeca u jednoj sobi, a ona u drugoj. U toj sobi u kojoj smo mi spavali uvijek mi je bila neka nedefinirana atmosfera, kao da je vjecito nesto visilo u zraku oko prozora sobe, a ciji je pogled sezao na malu njivu ispod kuce okruzenu gustom sumom. Uvijek sam se pitala zasto je toliko krizeva i svetih slika poredano na zid oko prozora (baka mi i nije bila bas neki vjernik, bavila se gatanjem, razumjela u trave i sl) i zasto prije nego padne noc prozor mora biti obvezno pokriven neprozirnim zastorom. Koliko god bila umorna od vjecitih gluposti koje smo stvarali preko dana, bilo je stvarno problematicno zaspati u toj sobi. Jedne noci (sva se najezim kada se toga sjetim) kada sam bila vec u dubokom snu cula sam kako me netko doziva, i to tako glasno da sam se automatski probudila. Da, bila sam budna, sirom otvorenih ociju i svjesna sto se dogada u prostoriji. Prozor je bio otkriven a na njemu nesnosna svjetlost koja me je tjerala da skrenem pogled. Mislila sam da je vec svanulo i da me netko zvao da se i ja probudim, ali sam onda vidjela da ostali spavaju, a kroz poluotvorena vrata koja su vodila u drugu sobu culo se bakino duboko hrkanje (kako je ta zena znala hrkati). Pogledala sam na stari zidni sat. Bilo je proslo 3 sata ujutro. Obuzela me neka jeza, u sobi se osjecala ekstremna hladnoca, tresla sam se iako sam bila pokrivena od glave do pete. Pogledala sam na prozor cudeci se kako je ostao nepokriven, a na njemu je i dalje igralo svjetlo pretvarajuci se polako u neki cudni oblik. Prvo sam sebi rekla: "Ne, nije istina, prozor je pokriven kao i uvijek, a ja sve ovo sanjam" i upravo kada sam se skoro uvjerila u to, svjetlost se malo odmaknula od prozora i oko nje se obavio mrak. U tom trenutku pocela sam primati poruku od svjetlosti, iako nije bilo nikakvog zvuka (tada jos nisam bila ni cula za telepatiju), obuzeo me nenormalni uzas i neshvacanje kada sam shvatila da sam zaista budna i vec sjedim u krevetu spremna na samo takvo vristanje. Otvorila sam usta i htjela vikati iz sveg glasa, ali moji vriskovi kao da su nailazili na vakuum. U isto vrijeme u glavi sam citala poruku da se ne plasim i da cu pronaci jedan kljuc kojim trebam...i onda se moj vrisak prolomio u tisini sobe, budeci sve oko mene, dok se i zadnji tracak svjetlosti neobjasnjivo pretvarao u noc. Prvo se probudio bratic i pitao me sto se dogada, zasto vristim; baka je upravo ulazila iz druge sobe, sestra se u meduvremenu takoder probudila, svi su blijedo gledali u mene kako s uperenim prstima na prozor pokusavam neartikulirano objasniti sto se zapravo dogodilo, a od soka ne mogu izustiti niti jednu rijec, a kamoli smislenu recenicu. Kada je baka shvatila da je prozor nepokriven, automatski je u vidljivoj panici stavila zastor, upalila svjetlo u sobi i pocela moliti vadeci svetu vodu iz ormara (imala je uvijek kod sebe dovoljno svete vode sto me je uvijek fasciniralo) i skropeci i sobu i nas a posebno prozor. Onda mi je sve to lagano pocelo biti smijesno, opustila sam se i objasnila sto mi se dogodilo. Rekli su mi da sam samo ruzno sanjala, nocne more i tako, ali ja sam, sigurna u svoje videnje i dozivljeno po tko zna koji put objasnjavala i objasnjavala pitajuci se o kakvom je to kljucu rijec i sto bi on to trebao otvarati. U svakom slucaju, te noci vise nitko nije zaspao (osim bake koja je nakon rituala svecenja vjerovala da je nastavak noci siguran), poceli smo pricati price o duhovima i cudnim pojavama, plasiti jedni druge, ali nitko se nije usudio skoro ni pogledati na prozor a kamoli skinuti zastor. I tako je u nasoj zezanciji doslo i jutro; laknulo mi je kada se oglasio pijetao (navodno onda svi duhovi i cudna nocna stvorenja odlaze).
Pitala sam baku zasto je panicno stavljala zastor na prozor i u biti u cemu joj je bitan taj ritual, ali ona je vjesto izbjegla odgovor govoreci da me ne zeli plasiti, sto je mene dodatno zaintigiralo (odlucila sam pod svaku cijenu razotkriti tu njenu tajnu). Tijekom dana bili smo na njivi ispod kuce, na koju je gledao prozor iz sobe, pravili smo lukove i strijele od lijeske, zafrkavali se glumeci kauboje i Indijance, trcali okolo, vijali se, kada sam ja zapela na nesto i ispruzila se koliko sam duga i siroka. Podigla sam se i pogledala dio korijena od veceg grma koji je virio iz zemlje i koji je bio uzrok mom padu. Nesto me je kopkalo da se zadrzim na tom mjestu, sagnula sam se i pogledala u zemlju, razgrnula sam ju rukama i pronasla neki starinski kljuc. Ustala sam i drzeci kljuc u rukama, pocela opet vristati i u euforiji dozivati bratica i sestru. Ne mogu opisati osjecaj koji me tada preplavio; oni su dotrcali do mene misleci da ih zelim navuci u svoju indijansku stupicu, ali kada su vidjeli sta drzim u ruci i odakle mi to, samo su zanijemili. Zanijemili su jer me nisu vise mogli hraniti pricama kako sam ja sve to umislila i sanjala, kada sam im istu noc ispricala o tome kako mi je ta pojava rekla (ne rijecima) kako cu pronaci kljuc. Kada smo se pribrali, otrcali smo do bake i sve joj ispricali, na sto je ona tvrdila da se slucajnosti dogadaju, mada mi je ta njena prica izgledala tako neuvjerliva.
Sada je slijedio zadatak pronaci ono sto treba biti otkljucano tim kljucem, a ostalo baciti u drugi plan.
I tako smo od kauboja i Indijanaca nenadano postali istrazivaci, detektivi, a o tome drugi put.

Moram sada gibati, vratim se sutra.

dobrodošla, oby
uh, strašnu i zanimljivu priču si s nama podijelila. jedva čekam nastavak i veselim se tvojim budućim postovima!