Znanstvena obrada NLO-a

Francuski znanstvenik Clod Poer, dugogodišnji direktor Nacionalnog centra za kozmička istraživanja u Tuluzu, pokušao je otkriti da li uistinu postoje leteći tanjuri i da ujedno napravi neku vrstu standarda ili portre-robota ovih misterioznih letjelica.
Od 35.000 registriranih prijava, u kojima su očevici pred vlastima iznijeli svoja zapažanja o onome sto su vidjeli i čuli i neposredno doživjeli u susretima sa letećim tanjurima, Clod Poer je izvršio detaljnu selekciju i odbacio čak 34.000 registriranih slučajeva. Tisuću prijava uzeo je u obzir iz jednostavnog razloga što mu se učinilo da su argumenti izneseni u njima dovoljno čvrsti i oslobođeni uobičajene mašte i fantastike.
Pošto je sve slučajeve još jednom provjerio i obradio, pripremio je gradu za kompjuter koji je trebalo da izbaci tipične karakteristike letećih tanjura. Evo što je Poer ustanovio nakon kompjuterske obrade materijala.
Prvo, bez ikakvih diskusija, leteći tanjuri postoje. Oni su na stotine puta slijetali na slabo naseljena mjesta. Kada se gledaju danju, boja im je bljestavometalna, s otsjajem sunčevih zraka. Noću najčešće izgledaju žuto-oranz boje. Mogu biti u obliku diska, cigarete ili nekog drugog ovalnog oblika. Njihovo prisustvo češće se uočava noću (u 70 posto slučajeva), nego danju. U deset posto slučajeva primječuju se prilikom ateriranja, a u pet posto slučajeva pored letećih tanjura primječuju se i zagonetna bića koja njima upravljaju.
Gotovo je sigurno - smatra francuski znanstvenik Poer - da te enigmatične letjelice posjeduju veliku magnetnu energiju, koja često može ometati emisiju radija ili prekinuti radio-veze u avionima, a nekad i da izbaci iz upotrebe čitav sistem komunikacija u avionskim kabinama.
Također, kao sigurno može se uzeti da leteći tanjuri u Zemljinoj atmosferi mogu razvijati mnogo veću brzinu od 25.000 kilometara na sat i da mogu odjednom mijenjati pravac kretanja, što nijedna zemaljska letjelica nije u stanju!
Poer je još ispitivao jedanaest mjesta u Francuskoj na kojima su se, navodno, spuštali leteći tanjuri. Na jednom je mjestu čak naišao na svjež trag prizemljivanja ovih letjelica - na udubljenje u obliku tri skije - na osnovu koga je izveo računicu da su leteći tanjuri teški između pedeset i stotinu tona i dugački između dvjesto i tristo metara. Zanimljiva je i konstatacija francuskog znanstvenika da na mjestima gdje se leteći tanjuri prizemne, sljedećih godina ništa ne moze uspjevati, čak ni korov!

Zanimljiva analiza. Poznato je da NLO-i djeluju snažnim elektromagnetskim poljem koje posebno pogađa žive organizme ali i osjetljive elektroničke uređaje. Pritom nije svejedno o kojem se NLO-u radi. Naime, čini se da neki imaju problem s "curenjem" EM polja, dok drugi gotovo da ne pokazuju EM svojstva (jesu li ti drugi zapravo napredniji pa imaju neki štit, to se ne zna)...

Inače, Francuzi su poznati po svojoj otvorenosti vezanoj uz NLO-e. Nedavno su potpuno otvorili svoju bazu podataka viđenja NLO-a koja sadrži mnoge interesantne slučajeve opažanja.

Što se teme tiče, bilo bi bolje da se prebaci na potforum za Bliske kontakte, nekako mi ne spada u Alternativnu povijest. Guardiani?

Hladni je napisao/la:

... na osnovu koga je izveo računicu da su leteći tanjuri teški između pedeset i stotinu tona i dugački između dvjesto i tristo metara. Zanimljiva je i konstatacija francuskog znanstvenika da na mjestima gdje se leteći tanjuri prizemne, sljedećih godina ništa ne moze uspjevati, čak ni korov!

Veliki su, ja sam imao dojam da su to male letjelice koje imaju dva, tri člana posade.

Što se tiče činjenice da ništa ne uspjeva na zemlji na koju su sletitli te letjelice, jel to možda radi EM zračenja, jel može ono toliko promijeniti tlo da sljedećih par godina ništa živo ne može rasti?

P.S. Premjestio sam temu, valjda ćete ju pronaći

U povijesti je poznato puno raznih veličina i težina NLO-a. Ovo što je ovaj Francuz naveo su samo neki od mogućih oblika. To bi bilo slično kao da mi kažemo da su naši avioni između 60 i 75 metara, kad to vrijedi samo za neke putničke naprimjer.
Koliko je meni poznato, veličine variraju od malih kuglica (valjda sondi) ne većih od 20-ak cm, pa sve do 10 kilometarskih trokutastih letjelica (recimo NLO-i iznad Phoenixa 1997). Svašta je već viđeno, a ovo što on spominje je samo neki prosjek...

@Chakotay Snažno EM zračenje može dovesti do mutacija bioloških sustava koje uzrokuje da bilje uvene i više se ne oporavi na tom prostoru. U principu bi se tu moralo raditi o ionizirajućem zračenju, dakle X-zrake ili gama-zrake, najvjerojatnije.