Mudre rijeci

I meni. Nisam bas u potpunosti pobornik onog, okreni drugi obraz. Ljubav i postivanje da, ali ne pod svaku cijenu.

siktanje je nužno

znam "siktati" na svoju djecu a da pri tom ostanem potpuno smirena. to je za njihovo dobro.

moje siktanje, a to sam vec jednom rekao, je znak velike ljutnje. kad sam ljut, poprilicno utisam glas, bas zato sto zelim postici da se sto veca paznja posveti onome sto zelim reci
galamom, opet, mjenjam svijest onog na kog dignem glas. Kad galamim, i nisam nesto posebno ljut
uglavnom, kombinacija tih dvaju izraza ljutnje je za mene dobitna kombinacija

I ja ponekad galamim a ponekad psikćem, ali nekako sam naučila tu ljutnju kanalizirati bez veće štete, to je da oni s kojima imam posla shvate da su pretjerali, zapravo se rijetko ozbiljno ili dugotrajno ljutim.

Btw, i ja sam ljuća kad se stišam nego kad se derem...

Dubina

Rece ucitelj poslovnom covjeku: "Kao sto riba ugiba na suhoj zemlji, tako ugibas i ti kad se zaplices u svijet. Riba se mora vratiti u vodu - ti se moras vratiti samoci."
Poslovni covjek je ostao bez daha. "Moram li se odreci svog posla i otici u samostan?"
"Ne, ne. Nastavi svoj posao i udji u svoje srce."

Samo zato što te neko ne voli onako kako bi želio, ne znači da nisi voljen cijelim njegovim bićem.

Volim te ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe.

Nesposobnost

Učitelj je ustrajno tvrdio da je riječ i pojam „Bog“ zadnja prepreka zbog koje ne možemo doći do Boga.
To je toliko razljutilo mjesnog svećenika da je u ljutnji došao k učitelju kako bi s njime o tome raspravljao.
„Ali, riječ „Bog“ može nas dovesti do Boga, zar ne?“ reče svećenik.
„Može“, mirno odgovori učitelj.
„Kako može biti od pomoći i biti zapreka?“
Učitelj odgovori: „Magarac koji te donese pred vrata nije sredstvo kojim ćeš ući u kuću.“

Duhovno olaksanje

Ucitelj je smatrao da nijedna rijec nije losa, ako se upotrbi u pravom kontekstu.
Kad su mu rekli da se jedan ucenik dao kletvu, primjetio je: :Poznato je da vulgarnost donosi duhovno olaksanje koje je uskraceno molitvi."

Poniznost

Posjetitelju, koji je sebe opisao kao tražitelja istine, učitelj reče: „Ako je ono što tražiš istina, tada moraš iznad svega posjedovati jednu osobinu.“
„Znam. Veliku strast za nju.“
“Ne. Stalnu spremnost da priznaš da si možda u krivu.“

Prosle godine bila je susha pa su dobro rodile samo cene.

"Nema potrebe za hramovima i kompliciranim filozofijama. Naš vlastiti mozak i srce je naš hram; moja filozofija je ljubaznost"

Tenzin Gyatso

"Bogati su oni koji nemaju želja, a prosjaci su oni koji stalno žele imati još više."

Diogenes

Oni koji ne idu kog lekara resili su da umru bez pomoci strucnjaka.

"Novac kvari čovjeka al' ne kvari ženu."

Arsen Dedić

Nevažno

Na javnom skupu tog dana sva su se pitanja odnosila na život poslije smrti.
Učitelj se samo smijao i nije davao nikakva odgovora.
Svojim učenicima, koji su htjeli znati zašto izbjegava odgovore, kasnije reče : „Jeste li primijetili da upravo oni, koji ne znaju što bi s ovim životom, žele drugi koji bi vječno trajao?“
„Postoji li onda život poslije smrti ili ne postoji?“ učenici su bili uporni.
„Postoji li život prije smrti – to je pitanje“ , zagonetno odgovori učitelj.

Otkineš li vlat trave, protrest ćeš cijeli svemir

Radio je bolji od televizije jer televizija kvari i oci.

Nisam ni znao da zivim na pogresnoj adresi sve dok nisu promenili naziv ulice.

Razaranje

Unatoč svojoj svetosti činilo se da učitelj ima nešto protiv religije. To je neprestano zbunjivalo učenike, koji su za razliku od svog učitelja, izjednačavali religiju s duhovnošću.
„Religija, kako se prakticira danas, bavi se kaznom i nagradom. Drugim riječima, potiče strah i pohlepu – dvoje što najviše razara duhovnost.“
Kasnije je žalosno nadodao: „To je kao da se vodom boriš protiv poplave, ili da vatrom gasiš štagalj u plamenu.“

mogu ja jednu pričicu onda? znam da nije baš ovo mjesto za to al eto.. malo je duža.. hm. ispričavam se ako je kriva tema

miš na jednoj farmi provirio kroz rupu i vidi, gazde kupili mišolovku! I sad, on jadan ne zna što će, cijeli prestrašen, otišao pitati za savjet kokoš. "Ajme, pomozi mi, gazde kupile mišolovku, što ću" - žali se njoj miš. "Ah, teško ti je to, al što ću ti ja, nije to moj problem!" - odgovori njemu kokoš. Ode on do krave. Ajme, pomozi mi, jadan ja, gazde su kupile mišolovku, žele me ubiti" - i njoj se požali miš. "Pa nije to moja stvar, meni je tebe stvarno žao, ali ja tu ne mogu ništa" - kaže njemu krava. Ode on i do svinje.. "Pomozi mi, što da napravim, kupili su gazde mišolovku!" - žali se on cijeli izbezumljen već.. A svinja isto odgovara:"a, što ćeš, žao mi je, nije to moj problem!".
I tako nije našao pomoći..
I, jednog dana, nešto se uhvatilo u mišolovku. Gazdarica, brže bolje požurila misleći da je miš, kad ono, zmija se uhvatila za rep, i kad je ova, ne gledajući, posegnula, ugrizla ju je za ruku!
Žena je dobila visoku temperaturu, razbolila se.. A što ima bolje od kokošje juhe za to? I tako oni zaklali kokoš..
No, gazdarici nije bilo bolje.. I ona umrla! I sad, došlo puno ljudi na kokoš, morali su zaklat i svinju, da ljudi imaju što jesti! I tako došao sprovod, a farmer ne zna što će više, nema se tko brinut za kravu, treba hrane gostima još uvijek, zaklao i kravu..
A miš je sve to gledao i razmišljao.

pouka: ako je jedan od nas u neprilici, svi smo u neprilici.
(a može i ono: ne pitaj kome zvono zvoni, tebi zvoni)

Priča je OK. Ima pouku. Kruži netom zadnjih dana.
Znači, dobrodošao

blažen bio onaj koji nema ništa da kaže, a šuti.

Evo da i ja prilozim jednu pricu...danas sam je se sjetila pa pronasla...

Bila jedna grupa žabica koje su se htjele natjecati. Željele su se popeti na visoku kulu. Došlo je mnogo gledatelja da daju podršku žabicama. Utrka je počela... Ali... Nitko od gledatelja nije vjerovao da će neka žabica uspjeti doći do vrha kule. Klimali su glavama i govorili: To je veoma naporno!!! Nikad neće uspjeti!“ Ili: U tome neće uspeti, jer je kula veoma visoka! Žabice su počele zaostajati...osim jedne, koja je brzo puzila sve više i više...
Gledatelji su vikali: „To je vrlo naporno! Nitko neće tako visoko dospjeti!“
Jedna po jedna žabice su odustajale i okretale se natrag...Osim ove jedne koja je ustrajno išla naprijed...Nije se htjela predati! Na kraju su sve odustale, osim ove jedne žabice, koja se sama samcata popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledatelji, željeli su saznati kako je baš ona uspjela napraviti ono što su svi smatrali nemogućim.
Jedan gledatelj pristupio je žabici i upitao je od kud joj tolika snaga.
Tada se pokazalo, da ... je žaba pobjednica GLUHA!!!

Ponekad je dobro moći isključiti glasove onih oko sebe...