Child of Rage - The Documentary

Dakle, danas sam isla malo po youtube i pogledala sam ovaj video....
meni je jako strasan, ne strasan u smislu da se bojim, nego jednostavno sam sokirana....

radi se o 6-o godisnjoj Beth koja je poznata kao "Child of Rage" posto udara Roditelje koje su je posvojili, zlostavlja Brata...
Nazalost je na engleski, ako ne razumjete mislim da pod svaki video imate kratak opis...
uglavnom malu Beth je bioloski otac zlostavljao kad je bila mala i evo sta je snjom sad....

neznam, posebno recenice poput "I would stab them with a knife" (= Ja bi ih sa nozem ubola) su jako jezive... posebno za malu djevojcicu od 6 godina koja tak prica o roditeljima.... jako grozno a i tuzno kad se sazna sta je sve prosla....

sta vi mislite o tome ?

Malo sam pogledala filmić i vrlo je potresan.
Na trenutke djeluje zastrašujuće, jer si postavljamo pitanje kakvo je to dijete sposobno željeti nauditi ili ubiti svoje bližnje.
Nažalost, ovaj primjer pokazuje da zlostavljanje u najranijoj dobi, čak prije nego što bi dijete moglo pamtiti, ostavlja neizbrisiv trag.
Samim time dolazi do izražaja kako je roditeljstvo i adekvatna briga o djetetu strašno velika odgovornost.

Naišla sam i na neke slične teme koje doslovno utjeravaju strah u kosti.
Radi se o djeci-ubojicama druge djece/odraslih ljudi. Gotovo se uvijek radi o djeci koja su zlostavljana u najranijem djetinjstvu, kao i djevojčica iz ovog filma.

Pronašla sam podatak da je dotična djevojčica (danas djevojka), medicinska sestra koja sa svojom posvojiteljicom drži seminare i mislim da je imala veliku sreću da je uspjela prebroditi svoje traume.
Da joj nije bila pružena adekvatna psihološka pomoć, danas bi vjerojatno služila doživotnu kaznu radi počinjenja najtežih kaznenih djela.

Mislim da je vrlo važno da društvo strogo sankcionira roditelje-zlostavljače, pruži pomoć žrtvama-djeci, kako ona ne bi naudila sebi i drugima.
Isto tako, moralo bi se raditi na tome da nijedno kazneno djelo ne smije biti izvorom profita za počinitelja, bilo da se radi o odrasloj osobi ili djetetu.
Odrasla osoba koja je kao dijete nekoga mučila ili ubila, bez obzira na potencijalno zlostavljanje u djetinjstvu, ne smije profitirati od svog nedjela.
Cjelokupno društvo i mediji očito pokazuju premalo senzibiliteta prema žrtvama i njihovoj obitelji, a svojim interesom i materijalnom stimulacijom, glorificiraju počinitelje kaznenih djela i omogućuju im profitiranje radi senzacije.
To je sramotno.

Da....
i tu je prije godinu-dvije bilo na televiziji kak je jedna zenska "prodavala" djecu....

policija u civilu se pretvarala koda je zainteresirana za tu djecu i pitaju tu zensku za koliko djecu prodaje, i sta smiju raditi snjima... nevjerojatno. Zenska rece, malo bebu (mos zamislit malo jadnice je imalo 3 mjeseci ??!!) prodaje kao za 1000 eura na dan, a djete od 7 godina za 500........ i veli, da ih se smije silovat, snimat sta god, samo da ne ostavljaju trag silovanja ili plave fleke itd. na djeci......


isuse boze, kad sam ja cula, koja uja i sramota su me preplavili.... nevjerojatno da too postoji ???! Kak moze biti jedna majka tako hladnokrvna ??

I nakon sto ju je policija onda uhvatila, brani se zenska da je pod utjecajem kokaina i da si tak financira to... i da to vec radi odkad malo bebesce ima 2 mjeseca.... i da je ukupno dobro na tome zaradila....


to vise nije majka, ni malo, ni truncica, to je monstrum, nesto najgore....

Uzet pistolj i pucat u glavu...sigurnije nego probat rehabilitirat..

Inače, ovo je Beth Thomas (curica s početka priče), danas.

LINK
http://www.arc-aflc.com/newsite/chosen-child-conference.html

Navodno se uspješno rehabilitirala, dobila diplomu medicinske sestre i sa svojom posvojiteljicom osnovala kliniku za djecu sa poremećajima u ponašanju, mahom zlostavljanu djecu.
Ova priča ima lijepi završetak i mislim da upravo radi takvih slučajeva treba ustrajati u rehabilitaciji zlostavljane djece.
Srećom, u ovom slučaju zlostavljano dijete nije uspjelo nauditi nekom čovjeku/djetetu pa je i javnost relativno blagonaklona.

Ipak, čitala sam neke članke i većina ljudi je ipak skeptična prema djeci koja su pokazivala sklonost agresiji, namjeravali nekoga ubiti (ili počinili ubojstvo), a nakon toga bili rehabilitirani.
Dakle, mnogi sumnjaju da je potpuna rehabilitacija takve djece uopće moguća.

Zapravo, navode da se često puta može raditi o tome da rehabilitacija ne uspije, međutim osoba svjesno manipulira okolinom i zadržava manjak empatije, godinama nakon toga.
Iz tih razloga, ne bi svi bili spremni dati povjerenje primjerice medicinskoj sestri koja je nekad slovila za 'child of rage'.

Vjerujete li vi u potpunu rehabilitaciju djece koja su pokazivala ubilačke sklonosti (iz raznih razloga) i da li bi (sada) zrelim i navodno rehabilitiranim pojedincima sa takvom prošlošću, mogli dati svoje povjerenje?

Uvijek je iznova stresno iz jednog malenog bića koje izgleda tako milo čuti ovakve riječi. U praksi sam se samo jedanput susrela s djevojčicom koja je također posvojena, doduše u dobi od 4.god, međutim i tad su roditelji-posvajatelji dobili dosje o njoj u kojem je pisalo da je ona potpuno zdravo i normalno dijete, koje je imalo blaži oblik ADHD -a. Međutim, nakon usvojenja i prvih dojmova i navikavanja jednih na druge, djevojčica je pokazivala najprije potpuno neprimjerena ponašanja u vidu gađanja majke i oca hranom kojomi nekim predmetima, ali je to sve pripisano novoj situaciji. Malo je govorila, a ono što je govorila bilo je tipa: Dabogda svi pockali, poubijat ću vas čakijom i sl. Nakon što je u izljevu svoje ljutnje počela udarati glavom od zid i udarila majku, porezala se na nešto i odveli su je liječniku. Liječnik je preporučio daljnje pretrage zbog znakova pothranjenosti. na tijelu je primjetio znakove opekotina i ozljeda. Socijalna služba kojoj se obitelj zbog toga obratila (začudo ) je reagirala, malo ispitivala o biološkim roditeljima i saznala da je djevojčica bila žrtva teškog zlostavljanja, seksualnog, psihičkog, fizičkog....
Roditeljima je preporučena rehabilitacija u centru za osobe s asocijalnim neprilagođenim ponašanjima kojih nema u našoj državi, tako da su napustili BiH i trenutno su u njemačkoj. Studije slučaja provede na toj maleckoj pokazuju da rehabilitacija nikad neće biti potpuna, jer to dijete pati od nekog oblika posttraumatskog poremećaja, a to je po simptomima istovjetno PTSP - u vojnika koji su bili u svjedoci ratnih stradanja. Za nju će uvijek postojati mogućnost izljeva agresivnog ponašanja, ali može se integrirati u društvu uz veliku pomoć okoline. I kad ta osoba odraste, i ako se zna njezina povijest bolesti, zna kako s njom postupati u nekim za nju teškim situacijama, ja sam potpuno za davanje povjrenja takvim ljudima, jr to je ono što njima najviše treba - osjećaj da su prihvaćeni i da vrijede, kako ne bi imali poveznicu sa stresnim događajima koji su ostavili suboke tragove na njihovom tijelu i duhu.

Athena je napisao/la:

Vjerujete li vi u potpunu rehabilitaciju djece koja su pokazivala ubilačke sklonosti (iz raznih razloga) i da li bi (sada) zrelim i navodno rehabilitiranim pojedincima sa takvom prošlošću, mogli dati svoje povjerenje?

treba im dati povjerenje, ali i biti na oprezu jer se radi o poremećajima koji se drže "pod kontrolom" tabletama i raznim metodama za koje još nije sigurno da uspješno djeluju na pacijente.
potpune rehabilitacije, naravno, nema.