Platon o Atlantidi govori u dva dela. U jednom, njegov brat po majci, Kritija priča učesnicima gozbe ono što je saznao o Atlantidi preko Dropida i Solona. Priča počinje upravo citatom u kojem se dolazi do godine 9.560. pre n.e. U drugom dijalogu kroz Kritijina usta govori sveštenik iz Saisa: Prema našim svetim knjigama uređenje naše države traje već osam hiljada godina. Vaši su sugrađani nastali pre devet hiljada godina. Naša država, po ovom citatu, je Egipat a prema priči koju je Solon čuo od egipatskog sveštenika, Egipat je već postojao kad je izbio rat sa Atlantidom. Novo uređenje države nastaje nakon kataklizme u osmom milenijumu, a ne u devetom, dakle 8.560. godine pre n. e. Prema samom saopštenju daju se okrugle cifre 9.000, 8.000 što nas upućuje na zaključak da se radi o približnim ciframa, isto kao kad mi kažemo, na primer, desilo se u V veku, a ne 435. godine.
Do sada nije izrađen precizniji kalendar od drevnog kalendara Maja. Uz pomoć, upravo ovog kalendara možemo odrediti tačno vreme kataklizme. Ne samo što su Asteci tvrdili da su potomci Atlantiđana već i poreklo Maja bi bilo potpuno nerazumljivo da nije postojala Atlantida. Žalosno je da danas nemamo mnogo sačuvanih spisa Maja. Ono što su učinili katolički sveštenici i konkvistadori, osvajajući novi svet, ni sa jednim zločinom se ne da meriti. Uništavali su i spaljivali sve slike i zapise koji bi nam danas bili od velike koristi. Prvi nadbiskup Meksika Don Huan de Kumaraga izdao je dekret kojim naređuje da se spali sve što se može dobaviti, a što potiče od domorodaca. Najmračnija sila srednjeg veka Katolička Crkva, počinila je rečima neopisive zločine nad čovečanstvom i to samo zbog svoje pohlepe za bogatstvom i vlašću. Ta sila, davno otpala od Isusove jevanđelske poruke, koju sama propoveda, uništavala je sve ispred sebe što joj se nije pokoravalo ili uklapalo u njen zvanični sud. Ipak, sačuvana su tri rukopisa iz kojih je progovorio stari duh Maja. Iz rukopisa, a i iz mnogih građevina koje su ostale do današnjih dana, saznajemo za jednu opsednutost ovog naroda. To je kalendarska manija koju, psihološki posmatrano, možemo okarakterisati jedino kao strah pred prolaznošću.
Dr Hans Ludendorf je proučavao astronomske natpise u hramu Sunca kod Palenke. Na ovom reljefu koji potiče iz V veka nove ere nalazi se najraniji datum, a to je 1.096.136 dana pre jednog okruglog broja, a koji su Maje pisale 9.10.10.0.0. Sideralna godina, po savremenim proračunima ima 365,25636 dana, a 3.001 sideralna godina sadrži 1.096.136,3 dana što znači da je samo tri deseta dela dana pravljena greška na svakih 3.001 godinu. Pitanje je: zašto su Maje izabrale baš 3.001, a ne 3.000 godina? To nije slučajno, a evo i zašto: taj interval je jednak 2.748 sinodičkih obrtaja Jupitera. U jednom drugom hramu, hramu Krsta, takođe kod Palenke imamo jedan novi datum. Interval između ovog datuma i najstarijeg iznosi 1.380.070 dana, a to je približno jednako sinodičkim obrtajima Marsa. 3.803 sideralne godine imaju 1.380.069,9 dana, a 1.781 sinodički obrtaj Marsa iznosi 1.380.066. Odstupanje za četiri dana je razumljivo s obzirom na ekscentričnost putanje Marsa. Datum 9.10.10.0.0. pretvoren u Gregorijanski kalendar jeste 5. februar 383. godine pre n. e. Tog dana je Sunce stajalo tačno između zvezda Antares a Scorpio i Aldebarana a Taurus.
Nulti dan A, koji je označen tako jer predstavlja apsolut, razlikuje se od običnog ili istorijskog nultog dana. Taj dan se nalazi za 13 velikih perioda, baktuna, od po 144.000 dana tj. 5.127 godina i 132 dana iza nultog dana. Po našem računanju to je 15. oktobar 3.373. godine pre n.e. Prema tome nulti dan A je 5. jun 8498. godine pre n. e. Na osnovu toga Ludendorf tvrdi:
Već samo iz ovog Palenškog natpisa sledi da su Maje poznavale sinodičku godinu i obrtajna vremena planeta s gotovo zaprepašćujućom tačnošću. Budući da sigurno nisu raspolagali nekim tačnim mernim uređajima, mora da su se posmatranja na osnovu kojih su dolazili do podataka, protezala kroz izvanredno dugo razdoblje, jer je samo na taj način bilo moguće postići, u astronomskim podacima tako visok stepan tačnosti kakav nalazimo kod njih.
Šta se zapravo dogodilo tog kobnog 5. juna 8.498. godine pre n. e. Astronom Hanzeling, izučavajuči kalendar Maja ustanovio je da su se tog dana u konjukciji našli Mlad Mesec i Mlada Venera sa Suncem i to u 13 sati. Taj dan označava i početak novog doba, odnosno ulazak Sunca u konstelaciju Raka ali to nije samo početak Ere Raka već i početak geološke sadašnjosti. Magnetna sila, poređanih nebeskih tela, u tom trenutku izazvala je opštu katastrofu na Zemlji. Došlo je do privlačenja i pada asteroida na zemlju, ali i pravog meteorskog pljuska. Magnetna sila je delovala i na pomeranje tla, tektonske poremećaje, katastrofalne zemljotrese, vulkanske erupcije, izbijanje podzemnih voda, izlivanje reka, ali i otapanje velikih naslaga snega i leda sa severne zemljine polulopte i pojavu obilnih kiša što je izazvalo veliki potop. S toga možemo razumeti sve mitove koji govore o potopu, velikoj vatri i padanju kamenja s neba u vreme velike katastrofe. Sve se to dogodilo za vreme jednog jedinog strašnog dana i jedne jedine užasne noći. Nestala je, kao što i Nekronomikon kaže, zemlja Drevnih Bogova, veličanstvenih Hramova i Uzvišene kulture. Bogovi su sručili svoj bes na generacije ljudi, a zemlju je preklila tama. Sve je palo u zaborav