9. i 10. dan - "Spa i odlazak"
Zadnji dan na Baliju protekao je mirno i opuštajuće. Nakon doručka, oko 10:15, odjavili smo se iz hotela. Posljednji put smo još pogledali našu sobu. Sve smo pokupili...
Soba u hotelu Adi Dharma Cottages (s klimom), dan prije polaska:
Kofere i veću ručnu torbu ostavili smo na recepciji vezane lancem, pa smo se išli ponovno prošetati. Nismo bili naročito zadovoljni s jednom majicom što smo jučeras kupili, a vidjeli smo da jedan dućan u Kuti prodaje košarkaški tip majice na Baronga pa smo htjeli otići poviriti imaju li koji u odgovarajućoj veličini (L), jer to jučer nismo našli.
Usput smo se šetali do centra Kute, fotkajući dućane, promet po cesti, demone na pročeljima i žrtve koje su Balinežani ostavljali ispred svojih kuća da bi zadovoljili demone i bogove, ukratko, svu šarolikost balineške svakodnevnice. Također je na nebu bilo puno zmajeva, koje Balinežani svakodnevno puštaju uvis kako bi Dewi Sri, boginja rižinih usjeva, bila milostiva i dala im dobar urod na cijelom Baliju. A i drugi bogovi, kao što je Indra, također su povezani s ovim običajem.
Demoni:
Zmaj u zraku:
Tako smo šetajući se stigli ponovno, ovaj put nešto bržim putem, do dućana s košarkaškim majicama na balineške motive. Zaista smo i pronašli jednu majicu na Baronga i Rangdu kako se nemilosrdno gledaju
. Koštala nas je oko 18 dolara. Zatim smo se vratili prema hotelu i malo otpočinuli u predvorju recepcije.
Nakon toga, ocijenili smo da je vrijeme za ručak (vrijeme na Baliju brzo prolazi!) pa smo ponovno otišli u onaj internacionalni restoran gdje smo jučer jeli indonezijska jela no ovaj put smo naručili pizzu, jer smo zaključili da to ima najmanje šanse da bude ljuto
. I bili smo u pravu, pizze zaista nisu bile ljute, uzeli smo običnu margeritu i jednu s plodovima mora, količina je bila normalna, a sve zajedno s pićem nije došlo ni 14 dolara za nas oboje. Pizza se na Baliju zaista isplati.
Shvativši da je uskoro vrijeme za naš jučeras uplaćeni spa, vratili smo se do hotelske recepcije. Tu su nas uskoro pozvali oko 13:40 i rekli da slobodno krenemo prema hotelu (oko 100-200 m u smjeru plaže) i da nas tamo već čekaju. Došli smo do hotela i tamo smo na recepciji ostavili i sve ostale stvari nakon što smo platili za masažu i spa za nas oboje.
Nadali smo se da će nam sve dobro pričuvati, jer su nam tu bili dokumenti i sav preostali novac.
Zatim smo otišli na spa i masažu.
Masaža Ramasita uključivala je najprije masažu stopala i nogu do koljena nakon tople kupke, potom smo išli na masažu čitavog tijela s kokosovim uljem, zatim parnu kupelj, pa onda ribanje čitavog tijela kokosom, slijedilo je ponovno masiranje tijela nakon što smo skinuli kokos, ovaj put nanošenjem vrućeg jogurta.
Konačno, kad je to sve završilo, pozvali su nas u drugu prostoriju gdje nas je čekala aromatična kupka ispunjena laticama cvijeća
prije koje smo se morali istuširati. U toploj kupki smo uživali oko 5 minuta, a zatim smo se opet istuširali, osušili, obukli naše stvari, popili čaj od đumbira s keksićem i vratili se na masažu licu. Tu su nam prvo dobro izmasirali lice i nanosili razna ulja i kremice, da bi nam onda stavili masku i konačno, nakon maske još su nam stavili krastavaca i malo izmasirali lice i to je onda bilo to...
Maserke su bile uljudne i pitale nas razna pitanja, uglavnom sva iz kurtoazije da malo ćaskamo. Sve je bilo super i jako dobro napravljeno, jedino je u prostoriji bilo malo prehladno jer su držali klimu upaljenu. Valjda da kukci ne ulaze.
Bilo je točno 17h kad je završila masaža i mi smo se osjećali jako ugodno. Stvari su nam vratili pa smo odlučili otići najprije na wc kod recepcije, a potom se prošetati za zadnji put do plaže.
Beach or beer, izabrali smo beach
:
Na plaži smo okolo obilazili, još se slikali i gledali zalazak pa smo se onda vratili prema hotelu. U restoranu smo naručili večeru koja je pristigla nakon dosta čekanja, zamalo da nismo dobili prekasno. Ipak, na kraju smo dobili jesti, a naručili smo nasi goreng ala Adi Dharma za mene i veliku palačinku za djevojku te smo popili sok od ananasa i kolu. Zatim je došao Subi po nas pa smo oko 19:25 krenuli prema aerodromu, oprostivši se od zaposlenika na recepciji. Svi su bili jako uljudni iako smo se sjetili naknadno da smo zaboravili nešto ostaviti novca za čistačice. A eto, zaboravili smo...
Subi se s nama pričao još malo. Pitali smo ga kako je prošla obiteljska svečanost i rekao je da je sve bilo jako dobro. U autu smo mu dali 30 dolara i još 200 000 rupija (oko 20 dolara) u kuvertici, što smo procijenili da je u redu svota za to što se pet dana oko nas bavio bez naših napojnica. Inače se na Indoneziji očekuje da se da vodiču 5-10 dolara dnevno napojnica ali smo mi to odlučili dati na kraju.
Pohvalili smo ga i rekli smo mu da nas je lijepo vodio. To mu je bilo drago čuti. Za manje od pola sata bili smo na odlaznom terminalu aerodroma. Nije bilo puno ljudi. Zahvalili smo se još jednom Subiju i pozdravili se s njime, rekavši mu da ćemo se vjerojatno vratiti na Bali jednog dana. Bilo mu je drago.
Nakon toga, prošli smo kontrolu prtljage i stupili na aerodrom. Išli smo najprije na check-in gdje smo se pričali sa simpatičnim Balinežanom koji nam je rekao da prvi put vidi hrvatske putovnice. Da su njegovi kolege ih već vidjeli, ali on još nije.
E pa, sad je vidio i staru verziju putovnice koju sam ja imao i noviju verziju, koju je imala djevojka. Ostavili smo mu kofere da se za njih pobrine da dođu do Zagreba, a mi smo otišli polako terminalom prema gornjem katu gdje je bila kontrola putovnica i plaćanje za odlazak iz zemlje. Prije toga, uslikali smo u kutu statuu Garude, šarene ptice kojom se Višnu spuštao s neba.
Garuda na aerodromu prije odlaska:
Najprije smo platili 15 dolara svaki (150 000 rupija) da bi nam dozvolili da odemo iz Indonezije. To je kao neki porez na odlazak (departure tax) koji su svi obvezni platiti, a na to su nas upozorili i u hotelu i Subi nam je to dao napismeno, tako da smo pripremili još toliko novca unaprijed. Zatim su nam pregledali putovnice, a usput smo trebali predati i boarding pass kao i departure card (koji smo popunili još prije slijetanja na Bali kad smo dolazili). Djevojka ga je srećom našla pri dnu torbe, dobro da ga nismo bacili...
Zatim smo ušli u duty-free zonu s nizom dućana s balineškom robom i motivima. Vrzmali smo se okolo jer nam je avion kretao tek za dva i pol sata. Nismo našli ništa pametno što bi htjeli kupiti, no ožednili smo, tako da smo kupili bocu vode za dva dolara. Šteta za to, jer su nas uskoro zvali na boarding i tamo su nam opet gledali prtljagu da ne nosimo tekućine. Bez veze, morali smo ostaviti bocu vode napola popijene sa strane... Oko 22:40, dakle, točno na vrijeme, poletjeli smo prema Singapuru. Dobili smo dobra sjedala, u središnjem nizu Boinga 777.
Iza ponoći, oko 1h u noći, stigli smo u Singapur. Bili smo već umorni, no nekako smo izdržavali... Opet su nas izvadili iz aviona i morali smo čekati sat vremena na ponovni ukrcaj. Vrijeme smo skratili pričajući i klopajući ostatke nekih čokoladica na terminalu. Potom smo krenuli nazad prema Dohi. Putem smo nakon serviranog toplog sendviča pokušali spavati, no od drmuckanja jednostavno spavanje je bilo na mahove i vrlo otežano. Ujutro su nam poslužili doručak i oko 5 sati ujutro po mjerenju vremena u Dohi smo sletjeli.
Poznati duty-free i čekanje do 7:40 kad nam je kretao avion za Zagreb (preko Budimpešte). U Dohi nismo ništa kupili već smo samo čekali da nam avion poleti. Bili smo jako umorni i povremeno smo odbauljali do wc-a. U Dohi je već tako rano ujutro bilo vruće, preko 32 stupnja. Preko dana u Dohi bude i 45 Celzijevaca pa i više u ovo doba godine.
Ukrcali su nas nakon kraćeg čekanja u charter za Budimpeštu. Ovaj put, nije nam radio sustav za prikazivanje filmova, pa nismo gledali filmove već smo se malo educirali.
Ja sam učio malo indonežanskoga kroz zabavne igre pamćenja, a nakon što su nam resetirali sustav, shvatili smo da ipak možemo gledati neke filmove, dok druge nismo mogli. Gledali smo oboje zabavnu romantičnu komediju Big is beautiful (franc. izvornik: "Mince, alors") sve do slijetanja u Zagrebu (u Budimpešti nismo dugo čekali, oko 50 minuta).
Malo je djevojka fotkala iz aviona kad smo se konačno približili Zagrebu. Sletjeli smo prije 14h po vremenu u Zagrebu, nekih 10-15 minuta prije očekivanoga.
Slijetanje u Zagreb nakon 24 sata puta:
Pustili su nas u našu zemlju relativno brzo, samo smo malo čekali jer je bio red za kontrolu putovnica. Zatim smo čekali skoro 20 minuta da nam iskrcaju kofere, tako da smo tek oko 14:30 izašli van s terminala gdje nas je dočekao moj stari. Putovanju na Bali je došao kraj, a ostali su nam samo dojmovi, suveniri i ovaj dnevnik.