Pishički poremećaji

Kod određenih psihičkih poremećaja težeg oblika (poput shizofrenije) osoba može vidjeti (?) ono čega nema ili vdijeti stvari/ljude posve iskrivljeno. U takvom stanju može počiniti i zločin misleći da se brani od nekog dok zapravo nema stvarne opasnosti.

Mislite li da osobe s psihičkim poremećajem (ponekad) vide nešto što postoji ali mi ostali to jednostavno ne vidimo? Pod time mislim na neke paralelne ili druge svjetove, demone i sl.

Ako nešto nikada nismo iskusili ili donijeli sa sobom kad smo se rodili, kako je moguće da imamo toliko iracionalnih osjećaja u djetinjstvu,
a i kasnije tijekom života. U svima nama je nešto zajedničko a to je osjećaj straha.
Iz straha od ovog ili onog često propuštamo promijeniti nešto u svom životu… posao koji radimo, a nismo zadovoljni s njim…
partnera sa kojim živimo, a osjećamo da to nije to, grad, ulicu, stan i td. Jednostavno se na neki način prepuštamo stečenim navikama
koje smo naučili od drugih tijekom odrastanja i koje smo nesvjesno usvojili.

Naš osjećaj realnosti i iskustvo stvarnosti normalnom percepcijom nemoguće je razdvojiti. I onda kad recimo ''normalan'' čovjek
počne sebi postavljati pitanjima što je to što mi zapravo percipiramo kao život, kao postojanje, kao smisao, prije ili kasnije dođe
do nepremostive prepreke/zida koju/eg je nemoguće proći sa znanjem kojeg ''normalan'' čovjek ima.
Odgovori koji bi nam objasnili ta pitanja kriju se iza sedam gora i sedam mora Potrebno je puno truda i volje da bi se do njih došlo.

Tko god se počne baviti sobom i raditi na svom osvještavanju prije ili kasnije može doći u jednom trenutku u veoma nestabilno stanje uma/svijesti.
Određene spoznaje i iskustva su takve prirode da se u njih ne može ući a poslije toga izaći kao ista osoba.
Može se i u nekim slučajnim preklapanjima u određenim situacijama doći do iznenadnih spoznaja i uvida u drukčiju realnost od one koju vide ''normalni''ljudi.
Ali takve spoznaje nisu nimalo bezazlene ako se ne posjeduje određeno znanje.
Oni koje su se usudili proviriti iza ''zavjese'', a nisu bili spremni za to, obično završe u nekoj ustanovi koja im postane trajno boravište.

Netko poludi tijekom života, a netko se lud rodi. Da li su mentalno poremećene osobe zaista bolesne ili je doživljaj njihove realnosti drukčiji
od percepcije i razumijevanja ''normalnih'' ljudi? Što to oni vide? Od čega polude? U kojem denzitetu/svijetu oni borave?
Ali pitanje je i što znaci biti normalan, i što znači biti ne-normalan? I zašto uopće postojimo? I da li mi zaista postojimo?
I tko postoji? I postoji li uopće razlika između postojanja i nepostojanja? Odgovor na ovo pitanje je izvan vremena i prostora,
zato je neprimjenljiv na bilo kakvo ljudsko iskustveno, jer u postojanju je uvijek skriveno i nepostojanje, a u vidljivom nevidljivo.

Ja mislim da je vrlo moguće da dosta ljudi koji su proglašeni šizofreničarima su zbilja vidjeli "nešto", ali im jednostavno nitko nije vjerovao i oni su postali očajni u svojoj namjeri da dokažu da govore istinu.

Blago nama ludima,citav nam zivot prodje u veselju...

wanderer je napisao/la:

Da li su mentalno poremećene osobe zaista bolesne ili je doživljaj njihove realnosti drukčiji
od percepcije i razumijevanja ''normalnih'' ljudi?

Ne postoje mentalne bolesti, postoji samo "bolest" koja je poznata kao neznanje...

Vjeruj te mi, ja znam, osobe koje mi nazivamo kao mentalno poremećene, su zaista darovite i izrazito dobre osobe. Njihova svijest i precepcija je na višem nivou od nas, običnih ljudi...
Jer, zar nismo mi, svatko od nas samo jedan broj?

Čak i oni koji boluju od neke bolesti i mentalno su bolesni pa ubiju nekog? I oni su dobri?

2pac je napisao/la:

Ne postoje mentalne bolesti...

Kako ne, neke se čak i fizički manifestiraju i nisu ugodne niti pozitivne ni na koji način. Tako da postojanje ili nepostojanje mentalnih bolesti uopće nije upitno, jasno je da se radi o poremećaju.

2pac je napisao/la:

Vjeruj te mi, ja znam, osobe koje mi nazivamo kao mentalno poremećene, su zaista darovite i izrazito dobre osobe.

Ne znaš, ja znam!   
Jesu, i darovite su i dobre, to je uglavnom istina. Ali ja mislim da su takve zato što su ti ljudi zatvoreni u sebi pa ih u većini društvo ne može iskvariti, imaju svoj film i ne dira ih previše ono što se oko njih dešava. Vjerojatno znaju i za koristoljublje, krađu i druge slične stvari, ali nisu sposobni ukrasti milijune niti izvesti neku manipulaciju zbog koje će se okoristiti. Hoću reći da njihovi sitni činovi sebičnosti ostanu nezapaženi jer nikome nisu nanijeli neku veliku štetu, jer niti ne teže velikim stvarima, pogotovo ona skupina ljudi koja primjerice ostane zatočena u umu dvanaestogodišnjaka, kome on može neko zlo nanijeti s namjerom.

Darovit tko je, tko nije... svi smo mi za nešto daroviti, to može biti neka velika stvar ili neka sitnica, ne mora uopće biti ništa bitno, možda mislimo da smo za nešto daroviti ali onda tek kasnije u životu otkrijemo tu "pravu stvar", jer i jedan život je malo vremena za učenje, kamoli pola ili trećina. No, mislim da ti ljudi jednostavno rade ono što vole, nemaju toliko vanjskih smjernica, nemaju nekih kompliciranih planova i teško dostižnih želja, bez predrasuda i straha od tuđih komentara se bave onim čime se žele baviti. Ali nikad u neće u životu postići neku stabilnost niti će moći živjeti "normalan" život.

No to su oni koji su dobri, postoji i velika grupa psihičkih bolesnika koji će raditi svakakve pizdarije i trenutno jedini način da ostatak društva bude zaštićen od takvih je da ih se drži podalje od ostatka društva ili se njihovo ponašanje regulira lijekovima.

2pac je napisao/la:

Jer, zar nismo mi, svatko od nas samo jedan broj?

Jel mogu ja bit 6? Tako mogu zahebavat devetku!

Dap no 2pac, mislim da ti malo ideš u krajnost... Ono njima govoriš kako su gotovo bogovi, a oovi normalni, hladni, nedaroviti... To vjerojatno nisi želio reći, ili se varam?

Kazah što imam u sebi!

@Skulptura
Bolje bi ti bilo da si kao izraz 70x7, kao 70 7...

Ok, mister two...

@Skulp...

Ja mislim da su te osobe normalne ali su prebrzo došle do spoznaje ili poludile pokušavajući te vide nešto što postoji i to vide i u nečemu drugome gdje ne postoji...

Vjerojatno znate onaj osjećaj kada pokušavate nešto da tako kažem spoznati... Npr svemir, mora biti kraj, ali što je iza kraja, ali beskonačan je itd itd dok ne dođeš do toga nivoa da jednostavno ne možeš više da ti dođe da se počupaš, propucaš se i riješiš se te napasti, nešto te tjera kao puno više adrelina nego kad skaćeš s balkona drugoga kata, kada gledaš dolje prije skoka i znaš da ćeš skočiti (ja sam to radio pa znam ) i još gore...

Vjerojatno su došle do toga stanja i više ne mogu izaći i još uz to su spoznali te možda i vide paralelne svijetove ali ako je tako onda je to naprosto vrlo strašno i uopće ne znam kako žive...

Zyon, tvoj mi post neodoljivo vuce na alkemicare... Dosli do spoznaje I poludili.

Alkemičare?

Oprosti ja sam malo pritulav, al ne kontam...

Da... izgleda da sam i ja malo pritulav jer nikako da nađem poveznicu između alkemije i psihičkih poremećaja

Ma dobro, zanemarite moj post...

Ja sam samo rekao što mislim a da iskreno kažem nemam pojma ko su alkemičari...

Alkemicari su ljudi koji teze konacnoj spoznaji I pokusavaju pretvoriti olovo u zlato. Ja sam amater-alkemicar.

Alkemija je mit. Potraga za Kamenom mudraca je uzaludna... i nema veze s ovom temom   

Opširan je pojam, i ja često razmišljam o tome što je bilo prije npr. big banga etc pa nisam prošvikala. Ne može neko dobit šizofreniju ako razmišlja o tome što je bilo prije svemira apsurdno je. Neki poremećaji su prenosivi genetski, neki su uzrokovani traumom a neki su pak u tebi ali ih treba potaknuti. Tipa ako si čuo baš za šizofreniju, ako je imaš u obitelji će ti doktori od malena savjetovati da se paziš i objasniti ti što trebaš izbjegavati. Onda imaš pubertetske koje traju u toj fazi pa nestanu ili one koji se pojavljuju od malena do puberteta. Postoje i bolesti koje su izazvane emocionalnim stresom i htjela sam dati anksioznost za primjer ali sam išla provjeriti i bila u krivu, naime i to je genetski prenosivo (čovjek uči dok je živ).
Ugl. poanta je da je pojam preopširan i da je glupo izjaviti da su ljudi poludili zato jer su razmišljali o svemiru ili zato jer su ovisnici o adrenalinu.

+ potpisujem Skulpturu, nigdje veze s alkemijom i daj mi pliz reci kako se postane amater alkemičar? i kolko dugo si to?

Ma kakvi alkemičari amateri...
Alkemija (ona prava) nema toliko veze s transformacijama metala već radom na sebi i transformaciji svijesti.
Službeno se uči da je alkemija preteča kemije i znanosti i da su alkemičari pokušavali naći kamen mudraca i pretvarati metale u plemenite metale.
Istina je da je to bio jako mali djelić znanja. Mislim da je hermetizam u srodstvu s pravom alkemijom, ali nisam siguran.

Ascended je napisao/la:

Opširan je pojam, i ja često razmišljam o tome što je bilo prije npr. big banga

Prije velikog praska bilo je veliko Ništa, a to -Ništa- bilo je nešto veliko, hehe...

Čovjek ima zakrivljen um i teško mu je shvatit/prihvatiti neke stvari. Teško shvaća, jer ne vjeruje u BOG-a. Isto tako teško prihvaća, jer se drži čvrsto za društvenu zajednicu.

@Novus.... Lijepo rečeno, no ja sam mislio na najraniju alkemiju I u smislu ''amater'' mislim da pokušavam ono što i oni pokušavaju- naći istinu.

@2pac e problem je u tom ništa, nemogu ga zamislit pa mi stvara nervozu jer nije bijelo, crno ni prostor  

Ako netko hoće pričati o tome što je bilo prvo, imamo drugu temu:
https://ce-4.forumotion.com/t5933-sto-je-bilo-prvo

Fala

I oprostite jer sam započeo o tome...