Početna stranicaPortalPretraľnikLatest imagesRegistracijaLogin

 

  Znanost o psećim osjećajima: Što se krije iza osjećaja pasa

Go down 
5 posters
Autor/icaPoruka
Archangel
Pračovjek
Archangel


Male
Leo Rooster
Broj postova : 2973
Age : 42
Location : Leonberg
Registration date : 15.08.2009

 Znanost o psećim osjećajima: Što se krije iza osjećaja pasa - Page 2 Empty
PostajNaslov: Re: Znanost o psećim osjećajima: Što se krije iza osjećaja pasa    Znanost o psećim osjećajima: Što se krije iza osjećaja pasa - Page 2 Icon_minitimened lis 06, 2013 3:41 pm

Alpha je napisao/la:
Nije mi jastan Archov gornji post. misli
Mogla si pitati ovog gore narajcanog momka što je popio svu pamet svijeta, on bi ti siguno mogao sve objasniti... zubi

Inače, moja poruka je bila nesrazmjerno jednostavna s obzirom na samu dužinu parabole: Takvi slučajevi na koje je naišao taj bik u klaonici nije ništa što mu se ne bi desilo i u prirodnom okolišu.

Dobro, možemo sad cjepidlačiti oko toga kako je u klaonici drukčije ovo ili ono - finale finala nije drukčije - krajnji cilj je da će određena životinja, kao plijen, završiti svoju priču na jedini način na koji svaka priča završava. Poanta svega toga je da ni bik, ni krava, ni bilo koja druga životinja u prirodi - nema koristi od suza. Ako takva životinja postoji, ja za nju još nisam čuo. Izuzimajući ljude, naravno. Gornja priča koju sam napisao je trebala da pošalje upravo tu poruku - iako je takva priča tehnički zamisliva, nije vjerovatna. Tigrica ni u ludilu neće izabrati osjećaje krave, svog plijena, nauštrb sebe i svojih gladnih mladunaca. Niti bilo koji predator. Može da plače i cmizdri do prekosutra (ako preživi dotle, a to - vjerovatno - neće!) činjenica je da u prirodi vrijede prilično jednostavni zakoni:

1) "Gladan sam".
2) "Ako nastavim biti u stanju (1) umrijeću."
3) "Pronađi hranu!"
4) "Pojedi hranu!"
5) "Stanje (1) osujećeno!"

Svi znamo da je ovo tačno, jer svi imamo iste fiziološke potrebe. To su najfundamentalniji principi na kojima počiva život. Dalje još slijedi reprodukcija i sociološke interakcije između samih jedinki koje žive u nekom obliku zajednice - u takvom okruženju, među samim članovima zajednice, suze, zajedno sa ostalim oblicima komunikacije, mogu da imaju neko značenje - međutim, na najfundamentalnijem nivou, nivou egzistencije, potpuno su irelevantne.

Anegdote poput ove koju si ti gore citirala ni u kom slučaju se ne mogu uzeti suviše ozbiljno. Zanimljive jesu, i zabavne jesu, i možda Disney snimi i film na osnovu nje - ali, u prirodi takva ili slična pojava nije zabilježena. Zamisli šta bi se tek desilo kad bi u tome bilo makar trun stvarne istine!? Kad bi predatore bolio quratz za suze njegovog plijena!? Prvo bi izumrli svi predatori, a potom bi se herbivori prenamnožili do astronomskih populacija, potrošili svu hranu na planeti, opustošili ga i skapali od gladi. Preostale bi možda jedino neke najjednostavnije bakterije.

Život ovisi o selekciji. Bez selekcije ruši se čitava koncepcija. Možda je nama, anthropos-u, paradoksalna tvrdnja da je život uslovljen smrti, i da bez smrti nema ni života, ali to su činjenice. Deal with it. Or don't. U oba slučaja, rezultat će biti isti.

Kahali je napisao/la:
Mnogo je informacija, dokaza, uvida i experimentalnih dokaza na stolu da bi danas netko sa iole malo soli u glavi, tvrdio kako smo mi i naša svijest prozvod samo komplexne kemije i struje mozga.
Sol služi da se posoli grah ili eventualno kad se kisele paprike. Soli nije mjesto u glavi. U glavi bi trebao biti mozak. Ko ga ima, i ko još uz to zna i čitati - nebo je granica.[/sarcasm] Na primjer, može dokučiti da je "mnogo informacija, dokaza, uvida i experimentalnih dokaza na stolu" koji otkrivaju jednu determinističku sliku mozga. Nekad se vjerovalo da postoji "slobodna volja". Mada i danas ima masa ljudi (i naučnika) koji još uvijek ne mogu da se oproste od te paradigme jer je duboko ukorijenjena u sam osjećaj ličnosti i lične vrijednosti, i eksperimenti i čista logika govore da je to samo iluzija, da mozak ni bilo šta drugo, ne funkcioniše nasumično niti proiz-voljno (ma odakle crpilo "volju"), već se povodi po određenim pravilnostima koje nazivano zakoni. U objektivnoj stvarnosti, ako ista uopšte postoji, nema "zakona", nema brojeva, nema ni jedne ljudske koncepcije jer je i sam čovjek koncepcija u takvom stanju da je to tautološka nemogućnost. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da je čovjek evoluirao, dakle, i njegov mozak - u jednom sistemu koji je svoje osobenosti neizbježno preslikavao na taj mozak iz jednostavnog razloga zato što su ta "dva" sistema (ako ih možemo tako nazvati) - bili u interakciji. Mozak, kao neovisan agent, je uvijek u interakciji i sa samim sobom (kao što je, po nužnosti, svaki objekt u interakciji sa samim sobom prije nego sa nečim drugim) i on nije samo sredstvo obrade percipiranja, nego i sredstvo generiranja - on generira sliku svijeta iz kojeg potiče i u kojem postoji, percipira taj svijet, u slučaju svijesti percipira i sam sebe i čak percipira i svoju percepciju i, ponekad, i percepciju te percepcije... Kao rezultat toga, slika koju dobija je nužno iskrivljena, dobrim dijelom krivotvorena - no ipak - u velikom broju slučajeva ta slika je karika u lancu motivacije za akciju/reakciju koja, iako iskrivljena, daje prilično pouzdane i replikabilne rezultate koji omogućavaju život čovjeka i njegovo generalno funkcionisanje. U suprotnom slučaju, gdje je slika previše iskrivljena, i kad je element prividne "slučajnosti" isključen, prirodna selekcija će takav mozak i takvo biće eliminisati jer nije sposobno za uspješno funkcionisanje u svojoj okolini, ostavljajući na životu samo one čija slika stvarnosti okoline nije previše iskrivljena ili nije iskrivljena na tačno određen način(e) koji bi, in praxi, bili ili direktno odgovorni za njihovu eliminaciju ili indirektno, smanjujući njihovu sposobnost za ispravnu i svrsishodnu akciju (i re-akciju) na informacione inpute iz okoline. To "smanjivanje sposobnosti" je prilično kvantifibilno, i direktno zavisi od okoline, tj. prostim riječnikom, na njenu "toleranciju nesposobnosti", koja je utoliko veća što je veći broj jedinki grupe u kojoj se takva individua nalazi. Što je brojnost veća, lična vrijednost (ali i ne-vrijednost) manje dolazi do izražaja i stoga se i mane i prednosti prenose na sljedeće generacije sa većim stepenom uravnoteženosti.

Pomenuta "perceptivna mana" mozga, budući da je intrinzična samom mozgu, postaje intrinzična i onome što je ljudski mozak i intelekt do sad stvorio, uključujući i nauku. Ljudi su odavna, neki više neki manje, bili svjesni svoje mentalne ograničenosti i stoga se dalo truda u nauci što više toga uzeti u obzir - zbog toga danas naučni standard koji je postao nešto kao "sveti gral" nauke i publikacija je - peer review. Unatoč tome što neki bjelosvjetski "biseri" među ljudima misle o "peer review", to nije nikakvo sredstvo za "odbranu dogme", nego osiguranje od pristranog tumačenja rezultata, grešaka percepcije, grešaka i nepotpunosti u samim eksperimentima, a više od svega drugog, ona je odbrana od raznoraznih varalica i šarlatana koji bi htjeli da preko nauke i leđa i krvi ljudi koji su posvetili čitav život istraživanju i spoznaji dođu do moći i statusa nekog "mudraca". Akademska arena je mjesto gdje se odvaja žito od kukolja, ona je brutalna kao i sama priroda i ne dozvoljava lapsuse. Prije koju godinu to su na svojoj koži osjetili proponenti tzv. "hladne fuzije". Njihov eksperiment i njihovi zaključci nisu se raspravljali po nikakvim "hermetičkim" krugovima niti alhemičarima, nego su predočeni drugim učenjacima na tom polju i nadmetanje "peer review" publikacija je moglo da otpočne. Za samo par mjeseci čitava priča je uništena i njeni zastupnici su javno osramoćeni. To je plata koju svaki nadobudni naučnik mora biti spreman platiti za ono što piše i govori, stoga mu je bolje da dobro pazi.

Ti tvrdiš da si čitao mnogo eksperimenata i publikacija i štajaznam štagod, i nek si, nek ti je sto sreća, ali, ako želiš da sebi priskrbiš bilo kakav stvarni kredibilitet bilo u javnosti bilo ovdje na forumu izuzev kredibiliteta trola, šarlatana i fejkera - idi i objavi svoje publikacije, podastri svoje eksperimente akademskom sudu i ako prođe i najrigoroznije provjere objavi ih u nekom od naučnih časopisa: tek tada imaćeš neka od prava koja si sebi već dao, kao što je nazivanje svih onih koji i najmanje divergiraju od toga što ti tvrdiš budalama, glupanima, kretenima i, naravno, my new favourite, "dječarcima". Uradi to i prestani da sereš po forumima i kojekakvim sličnim mjestima. I ti i Sheldrake i McKenna i svi vi koji mislite da ste na oči ispali a ne kroz pichku. Either put your money where your mouth is - or shut the fuck up. To je oduvijek bila opcija za sve vas, pa se moram zapitati: "zašto to već niste učinili?" Šta je, gdje zapinje? Da nije na samom početku, možda?!

Govoriš o nekim eksperimentima "na stolu". Gdje je taj famozni "stol"? Da to nije jedan od onih stolova u koje moraš vjerovati da bi postojao? A onda iskoristiti "doublethink" i zaboraviti da je on samo predmet vjere? Reci, gdje je? Ejvala, ili je jako, jako malen, pa ga se ne vidi bez mikroskopa ili je negdje zakopan pod zemljom. Lično, moja hipoteza je da je gore negdje u oblacima, gdje je i većina glava onih koji objeduju za njim.

Kažeš da "nemaš namjeru mahati penisom"? Pa, tehnički, to može biti i tačno, mislim, to da "nemaš namjeru", može biti tačno i to da nemaš svjesnu namjeru - činjenica je, međutim, da si ti ustao u rano jutro i sastavio jedan zavidan esej od skoro 2000 riječi i da si to uradio sa razlogom. Činjenica je da si pribjegao, pribjegavaš i pribjegavaćeš i dalje ad hominemu i da i za to postoji razlog. E sad, pitam te ja: šta ti misliš koji je to razlog? Ad hominem je za mene isto što i intelektualna kapitulacija. Razlog zašto svađalice poput Vas, uglađeni gospodine, smatram nižim od sebe i krajnje nekompetentnim za prosudbu ko je kome "ispod koljena" a ko "iznad" je što vaša agresivnost odaje duboko iskompleksiranu i nestabilnu ličnost, lako napadljivu, lako ugrožljivu - čime god da se bavite, šta god da znate ili mislite da znate - znajte onda još samo JEDNU stvar: vi ste svoja vlastita antiteza. Nauči se ponašati kao čovjek, nauči se raspravljati i debatirati kako treba, i tada ću te uvijek saslušati, i ja i svatko drugi. Ovako, ja teško mogu išta tvoje pročitati bez da vidim tvoje iskežene zube iza njih, kako reže na svaku sjenu. A onda mi te bude žao.
[Vrh] Go down
 
Znanost o psećim osjećajima: Što se krije iza osjećaja pasa
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Zabrana opasnih pasa
» Agility-priprema pasa
» Za sve vlasnike macaka i pasa.
» Znanost
» Korisni savjeti o treniranju pasa

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
CE-4 Misterije i neobjašnjivi fenomeni ::  CE-4 prošireno :: Kućni ljubimci-
Forum(o)Bir: