Zasto postoji ista a ne nista?

Zasto postoji ista, a ne nista?

Puno filozofa se to kroz povijest pitalo. Leibniz je pokusao jednu vrstu odgovora, a kaliko je uspio, to vise nije pitanje istine, koliko vjerodostojnosti filozofske argumentacije. Medjutim, okrenimo se ovom problemu i pokusajmo ga obrazloziti ili u najkracem slucaju interpretirati iz teistickog i materijalistickog aspekta.
Esencijalno pitanje postojanja iz teistickog i znanstveno-ateistickog aspekta daje iskljucivo na prvi pogled prednost danasnjoj modernoj znanosti, medjutim to izgleda samo tako, ali je u biti savim drugacije. Ovaj privid je iskljucivo iluzornog karaktera i mi ga mozemo potpuno potisnuti na marginu nasih predozbi o uzroku svega sto postoji. Po mom skromnom misljinje mi imamo ovdje jednu vrstu iluzornog “privida”, zasnovanog na pogresnim premisama materijalistickog redukcionizma.

Empiristi, a tu spadaju svi prirodoznanstvenici ili nisu u stanju, ili svijesno ne prave distinkcije izmedju empirijskih znanostiju i filozofije. Oni su misljenja da filozofija nije u stanju donositi diferencirane sudove o universumu, nego samo i iskljucivo uopcene, docim se u domeni empirijskih znanostiju donose sudovi o pojedinostima i pojedinacnim empirijskim osobinama univerzuma i stvari u univerzumu. I upravo, svi empiricaru prave uhodanu ali presudnu pogresku u donosenju svojih sudova o svijetu i pojedinacnim obkjektima u njemu na taj nacin, da jednostavno bez ikakvih ogranicenja prelaze iz empirijskih znanostiju direktno u filozofiju i metafiziku, kojima striktno odricu bilo koju vrstu objasnjive sposobnosti. Misljenja su, da sve metafizicke probleme mogu rijesiti fizikalnim putem, a ja sam sklon misljenju, da tome nije tako. Ako se uzme u obzir, da su razlike izmedju empirijske metodologije i metafizike istovjetne razlikama izmedju fakticnih i vrijedonosnih iskaza, onda nam postaje potpuno jasno, da se tu radi o dva potpuno razloicita logicka pristupa problemu. Tu nam postaje jasno, da se iz fakticnih iskaza ne mogu konstruirati vrijedonosni iskazi, jer ova vrsta iskaza slijedi sasvim drugi sintakticki obrazac. Emiprijske znanosti slijede hipoteticki modus operandi kod postuliranja svojih teorija, a taj modus je redukcionistickog karaktera, regressus in infinitum”, koji puno ne obecaje, ali nije niti toliko opasan po njihov znanstveni rad, jer podlijeze falsifikaciji i modifikaciji. Ako se empiricarima kaze, da ta vrsta argumentacije nema smisla, jer mi u fizici nemamo nigdje beskonacnih entiteta ili objekata, onda ih ta primjedba malo ili nikako ne tangira. Na teisticku hipotezu, da je Bog uzrok svemu odgovaraju Russellovom floskulom: “Sto je uzrok Bogu? Tko je Boga kreirao?”

U ovom gornjem pitanju empiricari prave nesto, sto mi u logici nazivamo kategoricna pogreska. Svi znamo, i logika nas decidirano uci, da je princip kauzalnosti primjenjiv iskljucivo na kategorije djelovanja koje su dosle u egzistenciju, odnosno koje su postale. Drugacije receno: sve sto je ikada doslo u egzistenciju mora imati svoj uzrok. Medjutim, ako nesto nije doslo u egzistenciju, onda mi imamo iskljucivo jednu opciju kao rjesenje: to mora biti vjecno. A ako je nesto od uvjek, onda to isto ne moze biti uzrokovano, odnosno, to je bezuzrocno. I to je po biblijskoj objavi Bog. Medjutim, ova vrsta zakljucivanja je do sada bila logicko-filozofski iskaz o kauzalnosti.

U protivnom, teisti mogu pitati materijalisticke empiricare sto je uzrok materiji? Ako isti kao odgovor ponudi materiju, onda mu po njegovoj metodi postavimo ponovno isto pitanje o uzroku iste. Regressus in infinitum! Ako ponudi jednu drugu vrstu odgovora, koji se bazira na “duhu”, dakle nesto sto nije materijalno, onda taj isti nije vise materijalist. Kako vidimo, materijalist mora odbiti svako pitanje koje tangira Materiju. Ili zavrsi u regresu ad absurdum, metafizici. On mora, htio on to ili ne operirati sa trancendentnim pojmovima. A to moraju uciniti i svi drugi, bili oni teisti ili ateisti, materijalisti. Ne postoji niti jedna vrsta filozofije ili ideologije, gdje ubrajam i empirijske znanosti, koje mogu izici bez transcendentnih pojmova ako se u diskursu radi o zadnjim stvarima. Na pocetku se mora nalaziti nesto sto vise nije hipoteticno, i onda se od toga izvora polazi u objasnjavanje. Dakle, metafizika je misljenje o uzrocima, a ne izvorima. Time se namece logicno rjesenje: empiricke znanosti nam nisu u stanju apsolutno nista reci o uzroku svega sto postoji.

Empirijske znanosti nisu u stanju praviti valjane iskaze o metafizickim pitanjima. Na slijedeca pitanja nisu nam u stanju ponuditi adekvatne odgovore.
1) Zasto postoji ista, a ne nista?
2) Zasto je univerzum teleoloski uredjen?
3) Odakle dolazi kodirana informacija u univerzum? Primjer prirodni zakoni i konstante, te geneticki kod?
4) Zasto su prirodne konstante toliko precizne da potenciraju zivot na zemlju?
5) Kako dolazi nesto sasvim novo u evoluciju?

Michael1 je napisao/la:

Zasto postoji ista, a ne nista?

Zašto postoji bog?

O čemu pričamo ako ne postoji ništa? Da li ne pričamo o ničemu ili pričamo o ničemu? Ako pričamo o ničemu onda ipak pričamo o nečemu, a to nešto je ništa. Ništavilo možemo definirati na koji god način želimo, ali ako koristimo riječ "ništa" onda će svaka ta definicija govoriti o istoj stvari - o ničemu. Ako je to ništa nešto drugo, onda je to nešto drugo - nije više ništa.

Svemir... probaj si vizualizirati svemir i ništa drugo. Znači ne postoji ništa osim svemira... ako si zamislio da je ono što okružuje svemir, crne ili neke druge boje onda pogrešno zamišljaš jer ništavilo nema boju, ništavilo ne postoji, ono nije ništa. Sada je već to sve malo teže vizualizirati, gotovo nemoguće, jer mi ne možemo pojmiti ništa. Ali u jednu ruku možemo zaključiti da unatoč tome ništavilo može postojati ili ne postojati, ovisno o gledištu i definiciji, ali bez obzira je to ništa - ništa. Svemir je "usred" tog ništavila i širi se "u" njega, stvara prostor koji do tada nije postojao, bio je ništa.

Takva teorija je OK, ali otežava pitanje nastanka, ili ono što ti stalno pitaš, kako je nešto postalo od ništa. Odgovor je sličan kao i kod pitanja kako je bog nastao... nešto nije nastalo od ništa, nešto je tu oduvijek, jer ne postoji prije nečega, postoji nešto, to nešto je svemir, znači svemir postoji oduvijek i "napreduje" ili što već radi, ali puno se promijenio od kad je bio točka pa do danas.

Michael1 je napisao/la:

Zasto je univerzum teleoloski uredjen?

Ah taj teleološki argument...
Dobro pitanje, ali božanstvo koje ga je stvorilo nije odgovor nego još jedno pitanje. Ajmo teleološkim pristupom, znači, Zemlja je baš na pravoj poziciji da podržava život, da je bliže ne bi bilo dobro, da je dalje ne bi bilo dobro, ovako kako je je baš taman, mora da je postojao božanski arhitekt.

Ne nužno. Da je zemlja dalje ili bliže, onda ne bi podržavala život i nas ne bi bilo. Kratko jasno i jednostavno. Ovdje smo zato što za to postoje uvjeti, ali uvjeti nisu tu zato da bismo mi mogli postojati, uvjeti su slučajnost. Jer da to što postoji na Zemlji nije rijetkost, već bi si susreli sa nekom drugom civilizacijom. Ali ta slučajnost je toliko kompleksna da je vrlo rijetka, dugo tražimo i još nismo pronašli ništa, ali to ne znači da nema još nekoga, vidimo vrlo malo, odnosno, ne vidimo dovoljno daleko niti dovoljno jasno, istovremeno svim teleskopima na Zemlji možemo nadgledati najviše oko 1% neba. Tako da je trenutno glupo reći da ne postoji nitko drugi, jer budući da postojimo mi, s obzirom na veličinu svemira, šanse su ogromne da postoji još nekoliko civilizacija samo u našoj galaksiji, da ne pričamo o ostatku svemira...

Michael1 je napisao/la:

Odakle dolazi kodirana informacija u univerzum? Primjer prirodni zakoni i konstante, te geneticki kod?

Zbog čega pretpostavka da informacija od nekud mora doći u svemir?

Michael1 je napisao/la:

Zasto su prirodne konstante toliko precizne da potenciraju zivot na zemlju?

Gledaj, svemir je ogromno mjesto, možemo mi davati opise, ali ljudski um bez obzira na date brojke i predodžbe o veličini svemira ne može pojmiti njegovu veličinu. Zbog činjenice da smo ovdje gdje jesmo, da li se bar malo zapitaš da li još negdje postoji planet na približno istoj udaljenosti od sunca sa atmosferom koja je pogodna za nastanak života? Ja mislim da su šanse za to ogromne, jer samo u našoj galaksiji ima oko 100 milijuna zvijezda, i ta brojka je još jedna stvar koju ljudski um ne može pojmiti.

Michael1 je napisao/la:

Kako dolazi nesto sasvim novo u evoluciju?

Ovo si već bio pitao jednom. Dobro pitanje... kako?

Skulptura je napisao/la:

Michael1 je napisao/la:

Zasto postoji ista, a ne nista?

Zašto postoji bog?

O čemu pričamo ako ne postoji ništa? Da li ne pričamo o ničemu ili pričamo o ničemu? Ako pričamo o ničemu onda ipak pričamo o nečemu, a to nešto je ništa. Ništavilo možemo definirati na koji god način želimo, ali ako koristimo riječ "ništa" onda će svaka ta definicija govoriti o istoj stvari - o ničemu. Ako je to ništa nešto drugo, onda je to nešto drugo - nije više ništa.

Svemir... probaj si vizualizirati svemir i ništa drugo. Znači ne postoji ništa osim svemira... ako si zamislio da je ono što okružuje svemir, crne ili neke druge boje onda pogrešno zamišljaš jer ništavilo nema boju, ništavilo ne postoji, ono nije ništa. Sada je već to sve malo teže vizualizirati, gotovo nemoguće, jer mi ne možemo pojmiti ništa. Ali u jednu ruku možemo zaključiti da unatoč tome ništavilo može postojati ili ne postojati, ovisno o gledištu i definiciji, ali bez obzira je to ništa - ništa. Svemir je "usred" tog ništavila i širi se "u" njega, stvara prostor koji do tada nije postojao, bio je ništa.

Takva teorija je OK, ali otežava pitanje nastanka, ili ono što ti stalno pitaš, kako je nešto postalo od ništa. Odgovor je sličan kao i kod pitanja kako je bog nastao... nešto nije nastalo od ništa, nešto je tu oduvijek, jer ne postoji prije nečega, postoji nešto, to nešto je svemir, znači svemir postoji oduvijek i "napreduje" ili što već radi, ali puno se promijenio od kad je bio točka pa do danas.

Michael1 je napisao/la:

Zasto je univerzum teleoloski uredjen?

Ah taj teleološki argument...
Dobro pitanje, ali božanstvo koje ga je stvorilo nije odgovor nego još jedno pitanje. Ajmo teleološkim pristupom, znači, Zemlja je baš na pravoj poziciji da podržava život, da je bliže ne bi bilo dobro, da je dalje ne bi bilo dobro, ovako kako je je baš taman, mora da je postojao božanski arhitekt.

Ne nužno. Da je zemlja dalje ili bliže, onda ne bi podržavala život i nas ne bi bilo. Kratko jasno i jednostavno. Ovdje smo zato što za to postoje uvjeti, ali uvjeti nisu tu zato da bismo mi mogli postojati, uvjeti su slučajnost. Jer da to što postoji na Zemlji nije rijetkost, već bi si susreli sa nekom drugom civilizacijom. Ali ta slučajnost je toliko kompleksna da je vrlo rijetka, dugo tražimo i još nismo pronašli ništa, ali to ne znači da nema još nekoga, vidimo vrlo malo, odnosno, ne vidimo dovoljno daleko niti dovoljno jasno, istovremeno svim teleskopima na Zemlji možemo nadgledati najviše oko 1% neba. Tako da je trenutno glupo reći da ne postoji nitko drugi, jer budući da postojimo mi, s obzirom na veličinu svemira, šanse su ogromne da postoji još nekoliko civilizacija samo u našoj galaksiji, da ne pričamo o ostatku svemira...

Michael1 je napisao/la:

Odakle dolazi kodirana informacija u univerzum? Primjer prirodni zakoni i konstante, te geneticki kod?

Zbog čega pretpostavka da informacija od nekud mora doći u svemir?

Michael1 je napisao/la:

Zasto su prirodne konstante toliko precizne da potenciraju zivot na zemlju?

Gledaj, svemir je ogromno mjesto, možemo mi davati opise, ali ljudski um bez obzira na date brojke i predodžbe o veličini svemira ne može pojmiti njegovu veličinu. Zbog činjenice da smo ovdje gdje jesmo, da li se bar malo zapitaš da li još negdje postoji planet na približno istoj udaljenosti od sunca sa atmosferom koja je pogodna za nastanak života? Ja mislim da su šanse za to ogromne, jer samo u našoj galaksiji ima oko 100 milijuna zvijezda, i ta brojka je još jedna stvar koju ljudski um ne može pojmiti.

Michael1 je napisao/la:

Kako dolazi nesto sasvim novo u evoluciju?

Ovo si već bio pitao jednom. Dobro pitanje... kako?

Problem ateisticke argumentacije je ovdje postao i vise nego evidentan. Ta argumentacija je potpuno nekonzistentna, jer pati od ignorancije i semantickog nerazumijevanja samih pojmova i njihove problematike kod interpretiranja.

Tvoje pitanje "Zasto postoji Bog"? implicira vec samo postojanje Boga, a odgovor je i jednostavan i trivijalan. Naime, Bog je apsolutno postojanje, neuzrokovan i vjecan. On generira sve i bez njega nebi bilo nicega. To je logika!

Ako bi bio postavio pitanje u ovom obliku, "da li Bog postoji", onda bi se morala najprije odvagnuti argumenatacija koja govori u prilog Bozje egzistencije i ona koja govori protiv njegove egzistencije. A ako pogledamo cijelu znanstvenu spoznaju do danas, onda ona govori jasno u prilog Bozje egzistencije. Tvoja argumentacija o pojmu "nista" je i trivijalna i pogresna. Ako ostavis svoje emocije iza sebe i pocnes logicno razmisljati, onda ces uvidjeti da si u potpunoj kontradikciji sa samim sobom, jer na jednoj strani zastupas nista kao izvor svemira, a to nista onda je ipak nesto, i na taj nacin postuliras vjecni svemir, sto je opet "contradictio in adjecto".

Zaboravio si da i ateisti i deisti potrebuju "nesto" sto oduvjek postoji, kako bi objasnili univerzum, a ti jednostavno prelazus sa nista na nesto, i problem je za tebe rjesen.
E vidis, to je nepoznavanje same semantike pojma "nista."

Znanstvena teorija Velikog praska je do sada najbolje argumentirana kozmoloska teorija o nastanku univerzuma. I ona tvrdi, da je univerzum nastao iz nista. To znaci, "nista" se transformira u nesto i nastaje univerzum. Medjutim, ta teorija ne daje definiciju nista. Fizikalni pojam "nista" je "torricellijev Vakuum", a to nije nista nego "nesto", jer se radi o kvantnim poljima i kvantima, dakle o energiji, koja nije nista nego nesto.

Ako se pojam "nista" definira kako to filozofija i logika cine, kao "ne egzistencija", onda to isto nista ima iskljucivo semanticku, a ne supstantivnu egzistenciju, jer egzistira iskljucivo u nasim mislima, a ne supstancijalno u nasoj stvarnosti. Osim toga, mi moramo navesti modus operandi, kako iz "ne egzistencije" nastaje egzistencija. Sto zelim reci ovom argumentacijom? Pa jednostavno to, da je nista ne egzistencije iz koje ne moze nastati nikada nesto. Ako pak to nista krije u sebi potencijalno nesto, onda imas problem sa vremenom, koje je onda apsolutno i moras ga definirati, jer trebas tocku prelaza iz potencijalnog nista u stvarno nesto. Dakle, problem se iskljucivo zakomplicira, ako uvodis novi potencijalitet u teoriju.

Na drugoj strani moras definirati jos jedno nesto, a to je prostor u koji bi se to potencijalno nista, Koje se transferira u nesto moglo siriti. I na koncu jos jedno nesto, sto to potencijalno nista inicira, kako bi iz njega nastalo nesto, dakle sama materija.

Kako i sam vidis, ta vrsta argumentacije ne vodi nikamo do li u  nekonzistentnost i iracionalnost.
Kod Entiteta Bog moras iskljucivo vjerovatu u logicnost postojanja jednog sveznajuceg i svemoguceg Entiteta koji sve generira. To je i logicno i racionalno, ako cemo suditi po nasim kvalitetama razuma.  TOCKA!

Skulptura je napisao/la:

Ah taj teleološki argument...
Dobro pitanje, ali božanstvo koje ga je stvorilo nije odgovor nego još jedno pitanje. Ajmo teleološkim pristupom, znači, Zemlja je baš na pravoj poziciji da podržava život, da je bliže ne bi bilo dobro, da je dalje ne bi bilo dobro, ovako kako je je baš taman, mora da je postojao božanski arhitekt.

Ne nužno. Da je zemlja dalje ili bliže, onda ne bi podržavala život i nas ne bi bilo. Kratko jasno i jednostavno. Ovdje smo zato što za to postoje uvjeti, ali uvjeti nisu tu zato da bismo mi mogli postojati, uvjeti su slučajnost. Jer da to što postoji na Zemlji nije rijetkost, već bi si susreli sa nekom drugom civilizacijom. Ali ta slučajnost je toliko kompleksna da je vrlo rijetka, dugo tražimo i još nismo pronašli ništa, ali to ne znači da nema još nekoga, vidimo vrlo malo, odnosno, ne vidimo dovoljno daleko niti dovoljno jasno, istovremeno svim teleskopima na Zemlji možemo nadgledati najviše oko 1% neba. Tako da je trenutno glupo reći da ne postoji nitko drugi, jer budući da postojimo mi, s obzirom na veličinu svemira, šanse su ogromne da postoji još nekoliko civilizacija samo u našoj galaksiji, da ne pričamo o ostatku svemira...

Ma nije samo pitanje samog planeta, nego opce ustimanosti u univerzumu. Mi imamo cetri sile Koje vladaju u atomu i gravitaciju.
Zasto su te sile toliko ustimane? Ako bi njihova vrijednost bila modificirana samo za 1% na gore ili dolje, onda nebi imali ovakav svemir. Nebi imali ni zvijezda niti planeta. Razumjesli me sada?
Prirodni zakoni i prirodne konstante ne mogu nastati jednostavno slucajem.
Ako se ne varam ja sam postavljao pitanje nastanka elementa ugljika. Daj molio bih te, objasni galeriji, kako ugljik kao element nastaje u zvijezdama, jer bez njega nebi bilo organske kemije kakvu imamo danas, a onda nebi bilo niti zovota na zemlji?
Pitanje egzistencije drugih inteligentnih bica u svemiru ne rjesava teleoloski problem svemira.
Prirodni zakoni i konstante, koji djeluju u univerzumu kodirana su informacija, koja trazi za svoje postojanje INTELIGENCIJU. Ne postoje zakoni bez zakonodavca ili je tebi nesto tako poznato? Meni ne!

Skulptura je napisao/la:

Zbog čega pretpostavka da informacija od nekud mora doći u svemir?

Vrlo jednostavan odgovor: kodirana informacija mora imati Inteligenciju kao izvor! Upitaj jednog informaticara kako nastaje kodirana informacija.

Skulptura je napisao/la:

Gledaj, svemir je ogromno mjesto, možemo mi davati opise, ali ljudski um bez obzira na date brojke i predodžbe o veličini svemira ne može pojmiti njegovu veličinu. Zbog činjenice da smo ovdje gdje jesmo, da li se bar malo zapitaš da li još negdje postoji planet na približno istoj udaljenosti od sunca sa atmosferom koja je pogodna za nastanak života? Ja mislim da su šanse za to ogromne, jer samo u našoj galaksiji ima oko 100 milijuna zvijezda, i ta brojka je još jedna stvar koju ljudski um ne može pojmiti.

Ovom argumentacijom iskljucivo preseljavas problem na jednu drugu razimu, ali ga nisi rjesio.
Kakobi nastao svemir sasvim slucajno vjerojatnost je 1: 10^10^123. To je nemoguca opcija, a referencija su veliki znanstvenici matematicari i fizicari; R. Penrose i F. Hoyle!
To da u univerzumu moze biti vise planeta slicnih nasem planetu, nije adekvatna argumentacija, jer nije niti filozofska niti logicna, buduci da je spokulacija bez pokrica, koja problem transferirana u buducnost, pa je time potpuno irelevantna. Mi nismo nasli niti jedan takav planet usprkos sumnjivim tvrdnjama tendencioznih znastvenika.
Covjece, potrudi se prevesti na hrvatski bar ovaj njemacki tekst, kako bi bar nesto naucio o najmodernijoj znanosti i najnovijim znanstvenim otkricima sondi WMAP i PLANCK:
http://www.wissenschaft.de/archiv/-/journal_content/56/12054/2022626/Die-Achse-des-B%C3%B6sen/

Skulptura je napisao/la:

Ovo si već bio pitao jednom. Dobro pitanje... kako?

Pitanje svijesti u evoluciji je nerjesiv problem. Zivot je po ucenju evolucionista funkcionirao vrlo dobro oko 3 milijarde godina bez svijesti, a onda najedanput svijest se pojavi u prirodi i nitko ju nije u stanju definirati. Sto je svijest i kako je nastala, to evolucionisti nisu u stanju objasniti.
Svijest je parametar Duha, kao i razum i volja, jer ni biologija, ni biokemija ni neurofiziologija, ni fizika nije u stanju definirati svijest i objasniti njezino porijeklo.
Zasto mi osjecamo ljubav i boju, i sto je taj osjecaj, ako nije fizicki entitet odnosno objekt?

Sanjaju li psi?

Galileo Galilei je napisao/la:

Sanjaju li psi?

Ne vidim nacina, na koji bi ti mogao odgovoriti na ovo pitanje. Psi nisu svijesni samih sebe, jer ne posjeduju samorefleksivnu svijest. Time odpada odgovor, jer nisi u stanju preseliti se u psa, kako bi mogao vidjeti da li sanja ili ne, ako ti on sam nije u stanju to odgovoriti, a koliko je meni poznato, on to jos nije u stanju.
Hahahaha,,,,,,,  ,,,,,,,,mozda ces morati pocekati jos kojih par milijardi godina na taj odgovor, ako evolucija jos uvjek ide naprijed!

Po reakciji nakon sto je ustao, mislim da je ovaj sanjao da ga netko lovi.
Pogledajte okret, i rezanje, kao da se brani od nekog.

Naravno da sanjaju, kao i mačke i drugi sisavci.

Nego, Michael1 je postavio neka zanimljiva pitanja. Pogotovo pitanje uštimanosti fizikalnih konstanti i zakona je problematično za objasniti ako se polazi od pretpostavlje o slučajnosti. To je jedan od razloga zašto i ja vjerujem da je Svemir posljedica inteligentnog dizajna, nazovimo ga tako. I ozbiljni fizičari su tu u dilemi, jer jedinu alternativu koju nude je krajnje čudna, a to je teorija velikog broja (možda i beskonačnog) broja Svemira koji su skroz čudni iz naše perspektive - oni bi bili potpuno drugačiji jer su tamo konstante i zakoni drugačiji. To je po meni vrlo iracionalna interpretacija zakona kvantne mehanike, no tu moramo biti oprezni, jer kao što znamo, i u današnjoj znanosti su mnoge stvari iracionalne, a vrijede.

Na osnovi vidljive reakcije psa moze se zakljuciti da se on nalazi u odredjenoj fazi budjenja iz nekog stanja, a sada da Li se radi o normalnom smu ili narkozi, tesko je reci. O nekoj vrsti snova, Ni govora.

'MoW', na kji nacin dolazis do te tvrdnje?

Kakvoj narkozi? Pa nije drogiran pas. Bokte.

Inače, do koje tvrdnje misliš?

Sva bića koja imaju astralno tijelo sanjaju, jer su snovi vezani za astral.

Daj opisi mi modus operandi kako dolazis do tvrdnje da je pas nesto sanjao?

Michael1 je napisao/la:

Tvoje pitanje "Zasto postoji Bog"? implicira vec samo postojanje Boga, a odgovor je i jednostavan i trivijalan. Naime, Bog je apsolutno postojanje, neuzrokovan i vjecan. On generira sve i bez njega nebi bilo nicega. To je logika!

To je više bilo retoričko pitanje, no svejedno, ako želiš odgovoriti, neka ti bude. Recimo da ja vjerujem u boga i kao jedan vjernik drugoga, pitam te "Zašto postoji bog?" I time ne mislim na njegov uzrok nego na njegov razlog postojanja, zašto on postoji? -Da bi mogao sve stvoriti? -Zašto to sve mora biti stvoreno?

Michael1 je napisao/la:

Ako bi bio postavio pitanje u ovom obliku, "da li Bog postoji", onda bi se morala najprije odvagnuti argumenatacija koja govori u prilog Bozje egzistencije i ona koja govori protiv njegove egzistencije. A ako pogledamo cijelu znanstvenu spoznaju do danas, onda ona govori jasno u prilog Bozje egzistencije.

Znanost ne govori niti u prilog bogu niti protiv njega, znanost se ne bavi bogom, znanost pokušava svemir objasniti po drugačijem principu, ako je za tebe biblija bolja, neka je, meni je svejedno.

Michael1 je napisao/la:

Tvoja argumentacija o pojmu "nista" je i trivijalna i pogresna. Ako ostavis svoje emocije iza sebe i pocnes logicno razmisljati, onda ces uvidjeti da si u potpunoj kontradikciji sa samim sobom, jer na jednoj strani zastupas nista kao izvor svemira, a to nista onda je ipak nesto, i na taj nacin postuliras vjecni svemir, sto je opet "contradictio in adjecto".

Zaboravio si da i ateisti i deisti potrebuju "nesto" sto oduvjek postoji, kako bi objasnili univerzum, a ti jednostavno prelazus sa nista na nesto, i problem je za tebe rjesen.
E vidis, to je nepoznavanje same semantike pojma "nista."

Znanstvena teorija Velikog praska je do sada najbolje argumentirana kozmoloska teorija o nastanku univerzuma. I ona tvrdi, da je univerzum nastao iz nista. To znaci, "nista" se transformira u nesto i nastaje univerzum. Medjutim, ta teorija ne daje definiciju nista. Fizikalni pojam "nista" je "torricellijev Vakuum", a to nije nista nego "nesto", jer se radi o kvantnim poljima i kvantima, dakle o energiji, koja nije nista nego nesto.

Ako se pojam "nista" definira kako to filozofija i logika cine, kao "ne egzistencija", onda to isto nista ima iskljucivo semanticku, a ne supstantivnu egzistenciju, jer egzistira iskljucivo u nasim mislima, a ne supstancijalno u nasoj stvarnosti. Osim toga, mi moramo navesti modus operandi, kako iz "ne egzistencije" nastaje egzistencija. Sto zelim reci ovom argumentacijom? Pa jednostavno to, da je nista ne egzistencije iz koje ne moze nastati nikada nesto. Ako pak to nista krije u sebi potencijalno nesto, onda imas problem sa vremenom, koje je onda apsolutno i moras ga definirati, jer trebas tocku prelaza iz potencijalnog nista u stvarno nesto. Dakle, problem se iskljucivo zakomplicira, ako uvodis novi potencijalitet u teoriju.

Ne zastupam ja ništa kao uzrok svemira, pročitaj ponovno, nisam to napisao. Napisao sam da ništa ne postoji i objasnio sam zašto to mislim, samim time nema prelaza iz ništa u nešto, jer jedino što postoji je nešto, pošto je ništa - ništa, onda je logično da to ne postoji. Prema toj teoriji svemir postoji oduvijek, jer ne postoji vrijeme prije nečega, o vremenu možemo govoriti isključivo od trenutka od kada ono postoji, ne od trenutka prije nego je počelo postojati jer u tom "trenutku" nije postojalo ništa, pa niti vrijeme. Ti to ništa nazivaš bogom, koji je inteligentan i koji je, zapravo izvor inteligencije. Ja ne mislim tako, probaj ući zaista duboko u to pitanje i probaj shvatiti na što mislim kada kažem da prije nečega nije postojalo ništa.

Michael1 je napisao/la:

Na drugoj strani moras definirati jos jedno nesto, a to je prostor u koji bi se to potencijalno nista, Koje se transferira u nesto moglo siriti. I na koncu jos jedno nesto, sto to potencijalno nista inicira, kako bi iz njega nastalo nesto, dakle sama materija.

Kako i sam vidis, ta vrsta argumentacije ne vodi nikamo do li u  nekonzistentnost i iracionalnost.
Kod Entiteta Bog moras iskljucivo vjerovatu u logicnost postojanja jednog sveznajuceg i svemoguceg Entiteta koji sve generira. To je i logicno i racionalno, ako cemo suditi po nasim kvalitetama razuma.  TOCKA!

Znanost će polako doći do odgovora, za sada ih nema, zašto bismo sve zagonetke koje još ne znamo riješiti smatrali pogrešno postavljenima. To je kao da ti netko da neki npr. matematički zadatak i točan rezultat, ali ti do njega ne znaš doći (ne da ne možeš, nego ne znaš kako)... ti bi očigledno odustao i "razumno" pretpostavio da je a) zadatak krivo postavljen, ili b) priloženi rezultat nije točan. Mislim da takav pristup rješavanju problema nije ispravan, jer, ti niti tezu "a" niti tezu "b" ne možeš argumentirati, možeš ih samo pretpostaviti, a sa time nisi napravio ništa, samo si dodatno zakomplicirao stvar jer bio tvoj odgovor "a" ili "b", svejedno je, jer niti jedno od toga nisu odgovori nego još samo jedno pitanje, i sada si zapeo na 2 zadatka dok si mogao biti samo na jednom. Sada moraš ili a) ipak pokušati doći do priloženog rezultata ispravnim postupkom, ili b) saznati da li je zadatak pogrešno postavljen ili je, c) priloženi rezultat pogrešan. Znači od jedne nepoznanice si napravio dodatne dvije ne potvrdivši niti jednu od te tri.

Michael1 je napisao/la:

Ma nije samo pitanje samog planeta, nego opce ustimanosti u univerzumu. Mi imamo cetri sile Koje vladaju u atomu i gravitaciju.
Zasto su te sile toliko ustimane? Ako bi njihova vrijednost bila modificirana samo za 1% na gore ili dolje, onda nebi imali ovakav svemir. Nebi imali ni zvijezda niti planeta. Razumjesli me sada?

Razumijem te i od prije, ali da li ti razumiješ mene?
Da su vrijednosti drugačije onda ne bismo imali ovakav svemir. Eto! Sam si sebi odgovorio na vlastito pitanje. Možda je to razlog zašto nema milijardu identičnih svemira... ili možda ima? Potraži u Bibliji pa javi da se znanstvenici ne muče bez veze.

Michael1 je napisao/la:

Prirodni zakoni i prirodne konstante ne mogu nastati jednostavno slucajem.
Ako se ne varam ja sam postavljao pitanje nastanka elementa ugljika. Daj molio bih te, objasni galeriji, kako ugljik kao element nastaje u zvijezdama, jer bez njega nebi bilo organske kemije kakvu imamo danas, a onda nebi bilo niti  zovota na zemlji?

Da, negdje sam već spomenuo da je život koji nije na bazi ugljika znanstvena fantastika, ali to ne znači da neka vrsta nama neprepoznatljivog života, ne bi mogla postojati. Nemam ja što previše objašnjavati, možeš i sam sve saznati pa će ti biti jasnije. Ali uglavnom, ugljik nastaje nuklearnom fuzijom u zvijezdi, teoretski bi možda mogao i nastati brzo nakon velikog praska dok se svemir naglo hladio. Ali nisam siguran...

Michael1 je napisao/la:

Prirodni zakoni i konstante, koji djeluju u univerzumu kodirana su informacija, koja trazi za svoje postojanje INTELIGENCIJU. Ne postoje zakoni bez zakonodavca ili je tebi nesto tako poznato? Meni ne!

Što je zakon? Gravitacija? -Ona je imala i ima najbitniji utjecaj u svemiru... Ali zašto gravitaciju doživljavaš kao nešto što je netko nametnuo? Predmeti se međusobno privlače i za to postoji sasvim razumno objašnjenje, ne vidim zašto bi se to dovodilo u pitanje. Puno čudnije mi je misliti da je to sve, znači sve što postoji, sve što je nešto i sve što je ništa postoji isključivo zato da bi mi imali dobre uvjete za život na Zemlji, i to baš na Zemlji jer Zemlja je jedinstvena... baš kao i svaki drugi planet.

Michael1 je napisao/la:

Daj opisi mi modus operandi kako dolazis do tvrdnje da je pas nesto sanjao?

Pas je ležao i spavao. Počeo se trzati dok je spavao, pa je krenuo raditi nogama, a nakon nekog vremena se naglo ustao, zaletio se u zid i osvjestio se.
I ljudi se također znaju čudno kretati i trzati u snu, a niti mjesečarenje nije neuobičajena pojava.
Da pas nije spavao i sanjao, ne bi se svjesno zabio u zid.
Nesvjesna trzanja i kretnje događaju se dakle i kod ljudi i kod mačaka dok sanjaju.
Ne često u takvom intenzitetu, ali događa se.
Ne moraš biti posebno genijalan da iz tih premisa zaključimo da je pas sanjao.

Michael1 je napisao/la:

Pitanje svijesti u evoluciji je nerjesiv problem. Zivot je po ucenju evolucionista funkcionirao vrlo dobro oko 3 milijarde godina bez svijesti, a onda najedanput svijest se pojavi u prirodi i nitko ju nije u stanju definirati. Sto je svijest i kako je nastala, to evolucionisti nisu u stanju objasniti.

Niti jedan problem nije nerješiv ako postoji točan rezultat. Znači, ako postoji svijest, onda znači da je moguće doči i do odgovora kako je nastala, taj odgovor ne može biti bog jer bog nije odgovor nego pitanje (po stoti put), a na pitanje je glupo odgovoriti pitanjem na kojeg također ne znamo točan odgovor.

Zašto u znanstvenim objašnjenjima uvijek moraju postojati svi detalji, činjenice i dokazi, a za kreacionizam je dovoljna samo rečenica iz biblije? Hoćemo li i mi znanstvenici onda napraviti jednu knjigu koja je skup nama najlogičnijih teorija i dovijeka se slijepo držati toga što tamo piše, ne osjećajući potrebu da provjerimo da li je napisano doista istina? Nećemo, jer je to nerazumno.

Michael1 je napisao/la:

Svijest je parametar Duha, kao i razum i volja, jer ni biologija, ni biokemija ni neurofiziologija, ni fizika nije u stanju definirati svijest i objasniti njezino porijeklo.

Ne možemo ju objasniti znanstveno zato što nemamo dovoljno informacija, možda ćemo imati za 100 godina, a možda nećemo nikada... No mozak se sve više istražuje, u zadnjih nekoliko godina je otkriveno koliko i stotinu godina prije toga, znanost jako brzo napreduje i trenutno se čini da su svakakva "čuda" moguća, danas znamo stvari koje prije deset godina nismo mogli izmisliti niti za scenarij nekog prenategnutog SF filma, kamoli kao valjanu teoriju ili činjenicu. Ne možemo niti zamisliti do kakvih će sve otkrića doči buduće generacije. Ja sam u vjeren da će znanost kad-tad doći do pravog odgovora i da taj odgovor neće biti bog, pogotovo ne Jahve, ali nažalost, to nitko od nas neće doživjeti jer znanost će trajati još jako, jako dugo.

Michael1 je napisao/la:

Zasto mi osjecamo ljubav i boju, i sto je taj osjecaj, ako nije fizicki entitet odnosno objekt?

Kako osjetiš boju?
Osjećaj ljubavi je fizička manifestacija psiholoških, odnosno kemijskih procesa u mozgu. Kad smo tužni boli nas srce... ali to nije istina, srce ne može boljeti, kao niti pluća niti nokti niti kosa jer tamo nema tih senzora, ali mi moramo imati neku fizičku manifestaciju nečega što se odvija u podsvjesnom dijelu "svijesti". Isto kao što ljudi koji pate od recimo, anksioznosti, što je isključivo poremećaj središnjeg živčanog sustava, pate od niskog krvnog tlaka, vrtoglavica, pospanosti, bolova u mišićima i tome slično, svi psihološki procesi se moraju fizički manifestirati na neki način, jer nemamo u oku displej na kojem će pisati što "muči" našu podsvijest.

Skulptura je napisao/la:

1) Niti jedan problem nije nerješiv ako postoji točan rezultat. Znači, ako postoji svijest, onda znači da je moguće doči i do odgovora kako je nastala, taj odgovor ne može biti bog jer bog nije odgovor nego pitanje (po stoti put), a na pitanje je glupo odgovoriti pitanjem na kojeg također ne znamo točan odgovor.

2) Zašto u znanstvenim objašnjenjima uvijek moraju postojati svi detalji, činjenice i dokazi, a za kreacionizam je dovoljna samo rečenica iz biblije? Hoćemo li i mi znanstvenici onda napraviti jednu knjigu koja je skup nama najlogičnijih teorija i dovijeka se slijepo držati toga što tamo piše, ne osjećajući potrebu da provjerimo da li je napisano doista istina? Nećemo, jer je to nerazumno.

1) Pa sudeci po ovom sto i kako pises ti si jedan veliki i nepopravljivi optimist, kada je u pitanju znanost, a pri tome zaboravljas, da znanost nije kadra naucavati istinu, a mi ljudi nismo stvoreni, da bi stekli apsolutno znanje. Dakle, tvoja dilema je velika i nepremostiva, jer ni jedno ni dugo ne daje nikakvu nadu kako bi mogli biti optimisti. Osim Toga, pitanje same svijesti je zagonetka sa sedam pecata, a ja cisto sumnjam da ce redukcionisticka znanost ikada doci do materijalisticke definicije svijesti, jer svijest nije materijalnog porijekla. Behavioristi u svom materijalistickom radikalizmu rjesavaju Problem sasvim bezbolno, naime, oni svijest jednostavno nijecu. Za njih svijest uopce ne postoji. U kojoj mjeri su ovi ljudi znanstvenici prosudi i sam. Konsekvencija te tvrdnje u znanosti je porazna. Po tom aspektu gledanja na svijest, mi ljudi ne posjedujemo onda ni emocija, ni povjesti, dakle sve je to isprazno trabunjanje. E vidis, takvu vrstu znanosti treba izbjegavati, jer ta vrsta znanosti bi iz ideoloskih razloga radije zanijekala stvarno stanje, nego piznala da se nalazi u zabludi.
Meni nije jedno jasno kod tebe, koji za sebe tvrdi da slijedi trag filozofskih rjesenja kada je u pitanju svijest, kako bi se onda iz ideoloskih razloga priklonio pseudoznanstvenom redukcionizmu i pokusao na taj nacin definirati svijest´kao epifenomen naseg CNS-a. Do nedavno je znanost odbijala svaki osvrt i bavljenje problemom svijesti, smatrajuci da se znanost bavi objektivnim problemima svijeta, a da nasa svijest pripada subjektivnoj domeni, koju se iz aspekta neutralne trece osobe ne moze istrazivati. Daljnjim napredkom kognitivnih znanosti i neurofiziologije pokusalo se iz aspekta redukcionizma prici tom problemu i na zalost odvelo se znanstvena istrazivanja u potpuno pogresnom smijeru. Biologija, Psihologija, Neurofiziologija, Neurologija i biokemija pokusavaju odgonetnuti tajanstvenost nase svijesti i na tom putu rjesavaju iskljucivo lake probleme svijesti, kao sto je problem diferenciranja nadrazaja. Kako je jedan covjek u stanju razlucivati osjetilne nadrazaje i adekvatno na njih reagirati? Nas mozak posjeduje oko 100 milijardi neurona koji su medjusobno i do 10 000 puta umrezeni, komuniciraju i luce pojedine nadrazaje i reakcije na njih.
Kako nas mozak sortira sve informacije iz razlicitih izvora, istovremeno ich diferencira i koristi ich za koordiniranje nasih reakcija? Kako je moguce, da ljudi svoja unutrasnja stanja kodiraju u rijeci i jezik?
Dakle, ova pitanja pogadjaju objektivni dio kognitivnog sustava CNS-a i tangiraju na margini nasu svijest, i spadaju u laka pitanje svijesti, Koje ce znanost mozda jednom rijesiti. Medjutim, kako je organska materija postala svijesna, to je za materijalisticku znanost nerjesiv problem, jer ako bi nasa svijest imala materijalnu bazu, tj. bila fizikalnog porijekla, onda se moramo upitati, zasto i anorganska materija nije svijesna, jer atomi i molekule su sastavljeni manje ili vise od istih kemijskih elemenata.

Medjutim, teski problem svijesti bio bi slijedeci: Kako fizikalni problemi u CNS-u produciraju subjektivni osjecaj? Ova zagonetka pogadja unutrasnju perspektivu misljenja i spoznaje, dakle nacin, kako nas "ego" dodje do njih i sto to sve za nas znaci? Kako mi dobivamo osjecaj za plavu boju, ili recimo za glazbu od Mozarta, ili osjecaj ugodnosti kod meditiranja o necemu. Za ovu vrstu subjektivnog osjecaja ne postoje neurofizioloska objasnjenja, jer ih nije moguce iz neurofiziologije CNS-a objasniti.

Plasticnije objasnjenje tesko je ponuditi od onog koje nudi fenomenologija duha, koja kaze: Kako bismo objasnili bioloski fenomen zivota, mi moramo opisati, kako se jedan materijalni sustav reproducira, kako se adaptira na okolinu i kako s njom interagira, kako bi na koncu osigurao energiju za prezivljavanje. Medjutim, Problem svijesti je sasvim drugacijek karaktera, jer premasuje objasnjenje o strukturi i funkciji jednog bioloskog sustava.

2) Trivijalnije ne ide, zar ne? Principijelni kreacionizam ne sputava znanost, buduci da to nema veze sa sadrzajem same Biblije, jer u univerzumu imamo dovoljno indicijskih dokaza, da je Bog Kreator svijeta i zivota u njemu.

Skulptura je napisao/la:

1) Ne možemo ju objasniti znanstveno zato što nemamo dovoljno informacija, možda ćemo imati za 100 godina, a možda nećemo nikada... No mozak se sve više istražuje, u zadnjih nekoliko godina je otkriveno koliko i stotinu godina prije toga, znanost jako brzo napreduje i trenutno se čini da su svakakva "čuda" moguća, danas znamo stvari koje prije deset godina nismo mogli izmisliti niti za scenarij nekog prenategnutog SF filma, kamoli kao valjanu teoriju ili činjenicu.
2) Ne možemo niti zamisliti do kakvih će sve otkrića doči buduće generacije. Ja sam u vjeren da će znanost kad-tad doći do pravog odgovora i da taj odgovor neće biti bog, pogotovo ne Jahve, ali nažalost, to nitko od nas neće doživjeti jer znanost će trajati još jako, jako dugo.

1) Bijeg u buducnost slabi tvoju argumentaciju. Znanost pravi veliki napredak na tehnoloskom i medicinskom podrucju, ali kada se radi o rjesavanju esencijalnih problema nasega postojanja, mi se nismo skoro maknuli od pocetka. Niti jedno esencijalno pitanje za covjeka znanost nije rijesila, niti ce ikada rjesiti, jer znanost nije u stanju naucavati istinu.
2) Znanost ce doci do konacne spoznaje o Bogu, tek kada potpuno unisti svijest.

Skulptura je napisao/la:

1) Kako osjetiš boju?
2) Osjećaj ljubavi je fizička manifestacija psiholoških, odnosno kemijskih procesa u mozgu.
3) Kad smo tužni boli nas srce... ali to nije istina, srce ne može boljeti, kao niti pluća niti nokti niti kosa jer tamo nema tih senzora, ali mi moramo imati neku fizičku manifestaciju nečega što se odvija u podsvjesnom dijelu "svijesti". Isto kao što ljudi koji pate od recimo, anksioznosti, što je isključivo poremećaj središnjeg živčanog sustava, pate od niskog krvnog tlaka, vrtoglavica, pospanosti, bolova u mišićima i tome slično, svi psihološki procesi se moraju fizički manifestirati na neki način, jer nemamo u oku displej na kojem će pisati što "muči" našu podsvijest.

1) Osjecaj boje i perceptivni proces gledanja neke boje, nisu identicne stvari. Jedno je osjecaj koji osjetimo kad vidimo jednu lijepu crvenu ruzu, a nesto sasvim drugo, proces stvaranja slike te ruze. Spektralna valna duzina koja odgovara crvenoj boji, nije isto sto i osjecaj koji nastaje u covjeku kad vidi crvenu ruzu. To je unutrasnja perspektiva nase svijsti, koja stvara osjecaj za crvenu boju. Ako bi svijest reducirao na fizikalnu razinu, onda bi nestao svaki subjektivni osjecaj za nesto.
2) Osjecaj ljubavi ima iskljucivo induktivnu ulogu ako su u pitanju neurotransmiteri i hormoni, ali nema uzrocnu vezu, jer kemija nema veze sa osjecajem ljubavi. Covjece, ako ti ljubis svoju zenu ili djevojku, onda bi bila velika pogreska ako bi joj rekao, da su za to odgovorni hormoni i neurotransmiteri. Kemija ima iskljucivo posljedicne veze sa osjecajem ljubavi.
Ovo sto ti pises pod 3 je Nonsens! Ako nisi upucen u neurofiziologiju, psihologiju i endokrinologiju, onda radije pusti te domene u miru...

MoW je napisao/la:

Pas je ležao i spavao. Počeo se trzati dok je spavao, pa je krenuo raditi nogama, a nakon nekog vremena se naglo ustao, zaletio se u zid i osvjestio se.
I ljudi se također znaju čudno kretati i trzati u snu, a niti mjesečarenje nije neuobičajena pojava.
Da pas nije spavao i sanjao, ne bi se svjesno zabio u zid.
Nesvjesna trzanja i kretnje događaju se dakle i kod ljudi i kod mačaka dok sanjaju.
Ne često u takvom intenzitetu, ali događa se.
Ne moraš biti posebno genijalan da iz tih premisa zaključimo da je pas sanjao.

Ovim prilogom tvoja argumentacija nije postala nista uvjerljivija, dapace!
Vidio sam vise puta kako se zivotinje ponasaju u snu i narkozi. I to me nikad nebi uvjerilo, da su nesto sanjale, kao i nijednog serioznog znanstvenika.
Misljnjenja sam, da su iskljucivo genijalci sposobni doci do takvih sudova, obicni znanstvenici ne.

Skulptura je napisao/la:

Ne zastupam ja ništa kao uzrok svemira, pročitaj ponovno, nisam to napisao. Napisao sam da ništa ne postoji i objasnio sam zašto to mislim, samim time nema prelaza iz ništa u nešto, jer jedino što postoji je nešto, pošto je ništa - ništa, onda je logično da to ne postoji. Prema toj teoriji svemir postoji oduvijek, jer ne postoji vrijeme prije nečega, o vremenu možemo govoriti isključivo od trenutka od kada ono postoji, ne od trenutka prije nego je počelo postojati jer u tom "trenutku" nije postojalo ništa, pa niti vrijeme. Ti to ništa nazivaš bogom, koji je inteligentan i koji je, zapravo izvor inteligencije. Ja ne mislim tako, probaj ući zaista duboko u to pitanje i probaj shvatiti na što mislim kada kažem da prije nečega nije postojalo ništa.

Pa ti ovdje galeriji pokazujes da ne znas sto i kako argumentiras.
Svemir ne moze biti "oduvjek", kako ti pises, jer sva znanstvena otkrica govore protiv toga. Dakle, ti argumentiras protiv znanosti u ime te iste znanosti.
Vec sam ti vise pute napisao, da svemir ne moze biti vjecan iz slijedecih razloga:
1) Anizotropija pozadinskog zracenja.
2) Crveni pomak i ubrzano sirenje univerzuma.
3) Tamno nebo iznad tvoje glave.
4) Energetski resursi u zvijezdanom univerzumu.