Strah od tame

Bok ekipa novi sam na forumu pa rekoh ajde da bacim jedan post. Ovako kaze prica. Svi mi imamo barem neki strah dok je noc a vi ste vani sami bas prije neki dan duvao sam s frendom i imali smo dubokoumne teme poceli smo pricu o tami mraku i zasto vecina ljudi ima taj neki strah od tame zamislite ili jos bolje idite sami van u setnju gdje nema neko osvjetljenje i vidjet cete da vas je bar necega stah u tami. Evo i odgovora zasto je to tako. Mi smo nastali od pracovjeka od njih imamo i DNA vucemo nase korjenje od njih naravno da smo mi sposobniji jer nas je evolucija napravila naprednijima ali duboko u nama imamo njihove gene, oni su bili napadani noču nemogu se sjetiti od koga ali nasli smo na googleu molim vas ak neko zna nek mi javi jer nisam zapamtio i od njih smo dobili u svoj DNA strah od mraka jer su oni nocu bili napadani. Od vas me zanima od koga su bili tocno napadani (zaboravio sam) , mislite li dali smo u pravu i koje je vase misljenje.

Ja ne znam, moguće da su napadi noću posljedica našeg straha. Ja znam da se ja bojim mraka. Nije to baš panični strah i mogu biti u mraku, ali mi nije lagodno. Malo sam analizirao taj osjećaj i u stvari me strah da ako se ugase svjetla da će sve nestati. Zadnje sam analizirao kako ću se osjećati neki dan. Bio sam u garaži na razini minus 3 i pustio sam da se ugase svjetla i probao osjetiti čega me strah. I u jednom trenutku sam osjetio olakšanje što je sve na svom mjestu. Je da je bio mrak, ali sam osjetio pod pod nogama, zidove i slično

Pozdrav.
Tvoja pretpostavka koja se tiče nasledjenog straha od mraka je u potpunosti tačna. Strah predstavlja odbrambeni mehanizam čoveka. Takodje imamo još neke nasledjene stvari i navike iz prošlosti, a jedna od njih je nesanica kada se spava u položaju gde nam je telo tako okrenuto da nam je glava najbliža prozoru ili vratima. Ovo takodje predstavlja jednu vrstu odbrambenog mehanizma koji datira još iz praistorije, kada su ljudi još živeli po pećinama. Telo se nalazi u stanju stalne pripravnosti, kako bi mogli da odreagujemo na neku pretnju, a koja bi mogla da se pojavi kroz otvor na našoj "jazbini". Dakle, ovo su jednostavno neke stvari koje su nam ostale u nasledju od naših predaka.

A u svemu ovome, zaboravih da ti odgovorim na pitanje koje si postavio, a to je od strane koga su bili napadani ljudi u to doba. Nemoj zaboraviti da se u to vreme živelo u divljini, a da su najveći predatori uglavnom noćne životinje. Mačka ima perfektan vid noću, a mnogi veliki predatori koji su živeli u to doba, a koji postoje u divljini i danas, spadaju u porodicu mačaka. Dakle, opasnosti i predatora je bilo u izobilju.

U ovim krajevima čovjek se malo toga morao bojati, eventualno vukova, veprova, medvjeda i nekih vrsta zmija. Ostalo ništa nije bilo dovoljno opasno za čovjeka i bježalo je od njega.
Problem je u tome što su naši geni još stariji i od toga pa nas je strah i onoga što nas je gonilo i prije današnjih životinja i na drugim kontinentima. Znači, sve od davnog sabljastog tigra, suvremenih divljih mačaka, hijena, čopora divljih pasa... you name it!

Jeste razmišljali da nisu geni u pitanju i da se možda pogrešno misli da prenose strah kroz vijekove?

Hvala borise ,a i ovo je zanimljivo sto si reko za polozaj tjela u spavaju jer inace spavam glavom prema vratima a stvarno lakse zaspis prema bilo kojem izlazu iz prostorije

Vjerujem da je ovako...Ljudska percepcija se sastoji od 5 osjetila. Od tih 5, najvaznije je osjetilo vida, putem kojeg primamo ~90% informacija. Da bi se osjecali sigurno, sva osjetila moraju zadovoljiti razinu na kojoj primamo dovoljno ifnormacija iz okoline da bi osjecali sigurnost, a posto nam je vid tako "namjesten" da nismo bas nocna stvorenja, informacije koje primamo u tami su smanjene. Nije to bas strah sto osjecamo, vise nelagoda zbog nemogucnosti primanja informacija u dovoljnoj kolicini. Također preko dana, mi vidimo jasno i osjecamo se sigurno, ali taj osjecaj je subjektivan, isto kao i strah dok smo u noci, bez obzira jel postoji prava opasnost ili ne.
Kad bi na jedan dan bili gluhi, isti osjecaj straha/nelagode bi osjecali pri najjednostavnijoj dnevnoj setnji gradom. Stalno okretanje, i promatranje tko nam se priblizava, jer necujemo okolinu u kojoj se nalazimo.
A sad tko nas je lovio prije nekoliko tisuca godina, glavni mesojedi su bili slicni sabljozubom tigru, koji su vecinom bili aktivni lovci danju.
Sto si sam rekao, ako nocu setamo kroz slabo osvjetljenje, osjecat cemo strah. Ja ti mogu reci i ako udes u neku napustenu zgradu, ili prostor po danu također ces osjecati strah, tj. isto sto i osjecas preko noci na prostoru koji ti je poznat. To je nelagoda zbog nedostatka informacija, iako si vec bio na tom mjestu, u noci ne vidis detaljno okruzenje u svim smjerovima. Isto je kad si u nepoznatoj okolini, iako je osvjetljenje dobro, neces bas osjecati strah, nego nelagodu zbog toga sto se ne osjecas sigurno, postoji razlika.

I na kraju sve se svodi na strah kao odbrambeni mehanizam, jer STRAH = ADRENALIN. Dakle, lučenjem adrenalina naše telo se priprema da odreaguje na potencijalnu opasnost, bilo upuštanjem u borbu, bilo paničnim begom.

Belphegor je napisao/la:

Bok ekipa novi sam na forumu pa rekoh ajde da bacim jedan post. Ovako kaze prica. Svi mi imamo barem neki strah dok je noc a vi ste vani sami bas prije neki dan duvao sam s frendom i imali smo dubokoumne teme poceli smo pricu o tami mraku i zasto vecina ljudi ima taj neki strah od tame zamislite ili jos bolje idite sami van u setnju gdje nema neko osvjetljenje i vidjet cete da vas je bar necega stah u tami. Evo i odgovora zasto je to tako. Mi smo nastali od pracovjeka od njih imamo i DNA vucemo nase korjenje od njih naravno da smo mi sposobniji jer nas je evolucija napravila naprednijima ali duboko u nama imamo njihove gene,  oni su bili napadani noču nemogu se sjetiti od koga ali nasli smo na googleu molim vas ak neko zna nek mi javi jer nisam zapamtio i od njih smo dobili u svoj DNA strah od mraka jer su oni nocu bili napadani. Od vas me zanima od koga su bili tocno napadani (zaboravio sam) , mislite li dali smo u pravu i koje je vase misljenje.

Jesi bio 'naduvan' i kad si pisao ovaj post?

Hladni je napisao/la:

Jesi bio 'naduvan' i kad si pisao ovaj post?

Nije bitno moje stanje kakav sam bio bitna je poanta price koju nisi shvatio zato bih molio bez predrasuda o tome jer nisam nista cudno izjavio nego su me neke stvari zanimale i odlucio sam ih doznati ovdje na forumu.

Hladni je napisao/la:

Belphegor je napisao/la:

Bok ekipa novi sam na forumu pa rekoh ajde da bacim jedan post. Ovako kaze prica. Svi mi imamo barem neki strah dok je noc a vi ste vani sami bas prije neki dan duvao sam s frendom i imali smo dubokoumne teme poceli smo pricu o tami mraku i zasto vecina ljudi ima taj neki strah od tame zamislite ili jos bolje idite sami van u setnju gdje nema neko osvjetljenje i vidjet cete da vas je bar necega stah u tami. Evo i odgovora zasto je to tako. Mi smo nastali od pracovjeka od njih imamo i DNA vucemo nase korjenje od njih naravno da smo mi sposobniji jer nas je evolucija napravila naprednijima ali duboko u nama imamo njihove gene,  oni su bili napadani noču nemogu se sjetiti od koga ali nasli smo na googleu molim vas ak neko zna nek mi javi jer nisam zapamtio i od njih smo dobili u svoj DNA strah od mraka jer su oni nocu bili napadani. Od vas me zanima od koga su bili tocno napadani (zaboravio sam) , mislite li dali smo u pravu i koje je vase misljenje.

Jesi bio 'naduvan' i kad si pisao ovaj post?

made my day hahaha

@OP
nisi samo u pravu, nego si pomalo slowpoke po toj temi ^^ mogli ste doci do toga i bez naduvanja but good one

Novus ordo seclorum je napisao/la:

Jeste razmišljali da nisu geni u pitanju i da se možda pogrešno misli da prenose strah kroz vijekove?

Inače, Novuse, postoji jedan naučni eksperiment koji je svojevremeno izveden na pacovima. U jednoj generaciji pacova, napravljene su dve kontrolne grupe. Jedna grupa pacova je plašena odredjenim predmetima kroz koje je puštana struja, te svaki put kada bi neki pacov dotakao predmet, usledio bi mali elektro šok. Druga kontrolna grupa je takodje imala kontakt sa istim takvim predmetima, ali kroz njih nije puštana struja i i bili su popuno bezopasni. Potomci i jedne i druge kontrolne grupe su pušteni da odrastu sasvim normalno bez ikakavih trauma. Kada su medju potomke prve kontrolne grupe, koja je bila izložena traumama ubačeni isti predmeti, nastala je opšta panika, dok potomci druge kontrolne grupe na ubacivanje ovih predmeta uopšte nisu odreagovali. Ovakvi rezultati pripisani su tzv. genskom pamćenju, odnosno tendenciji da se strahovi i iskustva iz prošlosti putem gena prenose na buduće generacije.

Belphegor je napisao/la:

Bok ekipa novi sam na forumu pa rekoh ajde da bacim jedan post. Ovako kaze prica. Svi mi imamo barem neki strah dok je noc a vi ste vani sami bas prije neki dan duvao sam s frendom i imali smo dubokoumne teme poceli smo pricu o tami mraku i zasto vecina ljudi ima taj neki strah od tame zamislite ili jos bolje idite sami van u setnju gdje nema neko osvjetljenje i vidjet cete da vas je bar necega stah u tami. Evo i odgovora zasto je to tako. Mi smo nastali od pracovjeka od njih imamo i DNA vucemo nase korjenje od njih naravno da smo mi sposobniji jer nas je evolucija napravila naprednijima ali duboko u nama imamo njihove gene,  oni su bili napadani noču nemogu se sjetiti od koga ali nasli smo na googleu molim vas ak neko zna nek mi javi jer nisam zapamtio i od njih smo dobili u svoj DNA strah od mraka jer su oni nocu bili napadani. Od vas me zanima od koga su bili tocno napadani (zaboravio sam) , mislite li dali smo u pravu i koje je vase misljenje.

 Mislim da DNA i genom nije toliko odgovoran za strah od mraka (ili općenito za bilo koji strah), iako ako gledamo konzekvencu kako strah nastaje onda je možda samo dijelomično odgovoran ...

  Radi se o tome da je velika razlika izmedju opreza i straha tj onoga što genom uopće može prenjeti na nove generacije.
  Ako se ikada budeš počeo baviti morfogenetičkim poljima saznati ćeš da je genom odgovoran za vrlo precizne i vrlo fizičke stvari (primjerice to da žirafa ima vrat kakav ima ili da slon ima surlu kojom se hrani ili da čovjek ima prste kakve takve kakvi su.... kao i milione drugih odlika, uključujući neke jako bitne stvari kao kvalitet i kvantitet čula...);

   NPR.Kada se kokoške jedne generacije hrani odredjenom hranom i svaki puta kada pojedu tu hranu bude im loše, a da je pritom hrana koju jedu ispod intenzivnog zelenog svijetla, već druga generacija imati će oprez od zelenog svijetla i od 100 pilića 87% odlučit će se da od izbora izmedju dva mjesta na kojima se nalazi hrana odabere ono koje nije ispod zelenog svijetla dok se kod plavog svijetla to nije desilo i bilo je oko 51% u korist mjesta koje je osvijetljeno bilo kojom drugom bojom..
Takodjer Zeleno svijetlo i hrana bili su bliže pilićima nego hrana koja nije bila pod lampama....
    Ovdje se radi o morfogenetičkim poljima kod biljaka i životinja i to je u mokrobiologiji priznato i službeno je tako..
Dakle gen je odgovoran za to i tu se (za sada) slažemo.

  Medjutim mnogo je drugačije kada pričamo o emociji.
  Netko je spomenuo adrenalin... da istina je , ali adrenalin nij eemocija i on sam po sebi ne uzrokuje osjećaj straha (iako je, kako je netko objasnio, adrenalin česta nuspojava iz više razloga)...

    Strah je više vrsta odnosa prema nekome ili nečemu i većina psihoanalitičara, nakon Frojda, priča o tome kako je strah stvar izbora i navika...
    To znači da je strah takodjer ovisan o odgoju kao i o kulturološko-socijalnim okruženjima, intimnim iskustvima i tako dalje.....
   
    Ukoliko bi pitali Ezoteriju "zašto strah ?" došli bi do toga da je strah osnovna i jedina prepreka do Slobode (Nirvane, Nirvi kalpa samadhija) i da se SVI strahovi mogu backtrackati do 3 osnovna straha iz kojeg nastaju svi ostali a to su:
     1. Strah od Smrti;
     2. Strah od ludila ili gubljenja razuma;
     3. Strah od Orgazma (Kozmičkog orgazma to jest nevezanosti za bilo koji princip ili koncept);

   Ukoliko pričamo o (primjerice) strahu od loših ocjena u školi, strahu od gubljenja posla ili strahu od osobe na vozačkom ispitu oni se mogu backtrackati do straha od Smrti jer su svi indirektno vezani za egzistencijalnu problematiku to jest za mikro ekeonomsku situaciju neke osobe u budućnosti koja se podsvjesno boji ostati na ulici, nemati što za jesti i u osnovi straha od toga da neće moći "preživjeti" itd.
 
   Ukoliko pričamo o strahu od mraka on se može backtrackati do straha od orgazma jer je današnji zapadni čovjek izuzetno vezan za kontrolu Uma i za kontrolu općenito..
    Kada pričamo o strahu od mraka možemo ga se pokušati osloboditi na način da se testiramo i zamislimo kako bi percipirali mrak da smo slijepi ?
   Kako se slijepac i dali se uopće može bojati tame/mraka ?
   Ukoliko je odgovor ne tada je vrlo jasno da se radi o Egu to jest o našem Umu koji ne voli kada ne drži stvari pod kontrolom...

    Recimo Chakotay kaže da ga je zapravo podsvijesno strah da nebi nestao Svijet ...
    to je pobuna ega i zapravo prepreka do Suštine i prosvijetljenja jer kada bi svijet stvarno nestao jedino što bi ostalo je beskonačno 'Jastvo', dakle nestala bi Maya - Iluzija, a to je cilj svih autentičnih mističnih tradicija na planeti Zemlji, to jest konačna spoznaja Sebe jer u zadnjoj konzekvenci ne postoji ništa drugo osim tebe (mene) ili osim Chakotaya...

   Strah od mraka je igra sa samim sobom koja je ponekad jako nepotrebna i ona se može i treba pretvoriti iz straha u oprez..

    Primjerice, vrlo je pametno biti oprezan u trećerazrednom hotelu u Indiji u kojem, da nisam bio oprezan, nebi uspio spriječiti da me opelješe za sav cash koji sam imao i svu elektroniku, i usput možda pokoji bubreg .. .....
   Medjutim da me bilo STRAH nebi uspio jer ne bih imao kontrolu...
   Strah je u 99.9% slučajeva nepotreban ...i loš..

  To ne znači da ne postoje REALNE opasnosti po život i da recimo netko nije u situaciji da će skoro sigurno najebati čim padne prva noć, ali stvar je IZBORA hoće li se netko bojati kada ta opasnost dođe ili će se s njom suočiti nabrijan, spreman, pun adrenalina i bez straha, a potpuno svijestan što mu se dešava !!!

     Pračovjeka nije bilo strah mraka , mišljenja sam da je strah od mraka Novijeg datuma .. i da se naši pećinski pra preci nisu bojali toga... oni su se tada bojali hoće li im preživjeti potomak ili hoće li im pobjeći Zebra tj stavri na koje su oni mogli direktno utjecati i zasrati nedostatkom skill-a .. vještine...
    Recimo Kechua Inijanci poštovali su noć i govorili kako ih štiti od teških osjećaja, tada je bilo vrijeme odmaranja kao i vrijeme sexualnosti, vrijeme bez briga...
    Takodjer su se radovali grmljavini i bili sretni što će nebeska voda oprati njihova lica i zaliti njihove usjeve...
   Mnogo je starih običaja krivo protumačeno ...  
    Strah od mraka je samo jedna od njih, (u ovom slučaju tvoja ideja da je to razlog zašto se bojimo mraka, ali kako rekoh. strah se ne prenosi genima, kao ni ljubav.. kao ni sreća...)