iako svatko i uvijek i ponovno pokušava izmisliti život neshvačajući da on već postoji i bez obzira na to koliko ljudske civilizacije postaju egzotične i bez obzira na razvoj života i društva, odnosno na složenost međudjelovanja stroj-čovjek, čovjek-čovjek i čovjek priroda, uvijek -- baš uvijek postoje intervali samotne moći, kada put kojim ide čovječanstvo, pa čak i sama budućnost čovječanstva, ovise o razmjerno jednostavnim postupcima pojedinaca. imenujemo li te intervale činom slobodne volje ili nuždom pri opredmečenju apsolutnog duha nevažno je jer radi se tekar o fraktalnom kemijskom segmentu beskrajnog i bezgraničnog procesa kolokvijalno zamječivanog pod imenom svemir. svemir, beskrajan i vječan univerzum vječnog trenutka "sada" u kojemu sve što nepostoji nepostoji na jednak način na koji postoji sve što postoji - znači postoji.
kakva je priroda ljudskog društva i kojim razvojnim nuždama podlježe taj skup čestica najfinije frakcije linearnog tijeka prirode?
sri pro 20, 2017 6:42 pm