Samoubojstvo

Citat :

Kako znas da nema rijesenja? i za moj problem isto nema rijesenja,svaki dan je tu uz mene,i neprestano me prati,iz dana u dan zivim s tim...Al naucila sam se nosit s tim i dan danas se nosim...izvanka sam sretna i nasmijana osoba,reko bi covjek boli je kur.. za sve,a u biti placem iznutra..al svoju tugU ostavljam medju svoja 4 zida...tko ili sto je na ovom svijetu vrijedno da jedan zivot ode uzalud??? NITKO I NISTA...

znam da nema rjesenja jel poznajem svoj problem i zbilja nema,mozda u buducnosti bude ,ja se nadam.ovo sto si napisala sve mi je jako dobro poznato.Ja ni ne zelim nekoga opterecivati mojim problemom ,neugodno mi je to,a i nevolim da me onda svi sažaljevaju zato to zadrzavam u sebi ,zapravo sad sam poceo pisati neke svoje osjecaje(neki dnevnik) i kad se u to uzivim lakse mi je ,ispucam se rijecima.Probaj ako nisi.

znam da nema rjesenja jel poznajem svoj problem i zbilja nema,mozda u buducnosti bude ,ja se nadam.ovo sto si napisala sve mi je jako dobro poznato.Ja ni ne zelim nekoga opterecivati mojim problemom ,neugodno mi je to,a i nevolim da me onda svi sažaljevaju zato to zadrzavam u sebi ,zapravo sad sam poceo pisati neke svoje osjecaje(neki dnevnik) i kad se u to uzivim lakse mi je ,ispucam se rijecima.Probaj ako nisi.[/quote]

jesam,jedno vrijeme sam pisala te dnevnike i sve to...a sad za to imam svoju najbolju prijateljicu,koja me i dosta cesto i utjesi... Meni,osobno,je najgore kad me netko sazaljeva,ajme jaaadna i tako te spike...kako to mrzim..sta me imas zalit,sve je to zivot..pa kad ti se nesto dogodi onda su svi dobri s tobom,svi ti zele pomoci...ma daj idi u pm..budi dobar samnom jer ti se svidjam ovakva kakva jesam,a ne zato sto me zalis
A ako imas nekog stvarnog dobrog frenda,njegova uloga je da svi tvoji problemi postanu njegovi...bat tako to kod nas cura funkcionira..

@Alpha: nisam se mislio ubit, barem ne još ... al sam se barem oslobodio straha od smrti ...

Skuzih da se ne mislis ubit...samo sam navela neki razlog...ovak...kad vec pricamo o razlozima...

Cemu sluzi zivot?

Alpha je napisao/la:

Cemu sluzi zivot?

Da se zivciras

Alpha je napisao/la:

Cemu sluzi zivot?

Čuj, u zadnje vrijeme samo da uništimo ovaj planet ... Tako barem meni izgleda :S

zivot sluzi da spoznamo tko smo...i da prozivimo neke stvari,koje bismo trebali prozivit...ma nezz,vise,nemogju jutrost pametovat..ne ide mi nes... zivot ce ponekad cini bezsmislen.....

Većina nas je barem jednom u životu uslijed nekog većeg problema pomislila da se nalazi u bezizlaznoj situaciji. Tada su nam razne crne misli u glavi, ponekad nekome i pomisao na samoubojstvo. Bitno je biti okružen pozitivcima i biti jak, te se izvući iz takvih situacija.

Treba doci neki veliki poremecaj da bi se to uradilo.
Prije svega to je zabranjeno vjerom.
Nikad to ne bih uradio pri cistoj svjesti.

Sigmund Freud je napisao/la:

malo statistike ... otprilike 4 puta zena vise od muskaraca pokusa samoubojstvo , a duplo vise muskaraca se ubije . Sto ce rec ili da su zene nesposobne ubit se posteno ili da ipak traze paznju okoline tim cinom

U srednjoj smo u razredu imali jednu koja je govorila da će se ubiti, a samo je tražila malo pozornosti jer je pala u depresiju pa je tražila način za brzu utjehu.

Alpha je napisao/la:

Imam pitanje. Da li ste se ikada osijecali dovoljno depresivno, zarobljeno, razocarano, promaseno...ili vec nesto takvo da ste pozeljeli da jednostavno nestanete? Ili da cak da izvrsite samoubojstvo? I sto je bilo kasnije? Kako ste se izvukli iz toga?

Imam negdje u podsvijesti zapisano da je to jako loš čin, pa samim time teško da ću to učiniti, ne vjerujem u to. Možda ako poludim od jada ili nešto i ako izgubim sam sebe.

Alpha je napisao/la:

Cemu sluzi zivot?

Prema onome što vjerujem i što mi je na neki način otisnuto u podsvijesti jest razvijanje i unaprijeđivanje, naglasak je na tome da svi međusobno napreduju i da si pomažu u tome.

Što se bezizlazne situacije tiče... Ne sjećam se da sam imao takvu, imao sam situacije u kojima su svi izbori bili nepovoljni za mene, ali sam izabrao najmanje nepovoljan i unaprijed razmislio o rješenju i kako da to ublažim.

Slažem se sa svime što je Alpha rekla o samoubojstvu, a moje mišljenje o tome jest da se dogodi zbog nedostatka raznolikosti svjesnosti.

A opet recite mi, je li se smatra samoubojstvom primjer:

Bježimo pred hordama aliena, postoji mogućnost da se spasimo, ali jedan od nas se mora žrtvovati za ostale, da ostane i aktivira bombu te tako da spasi sve ostale. Bi li se to smatralo samoubojstvom ili je samoubojstvo nešto drugo?

To nije samoubojstvo, to je svjesno žrtvovanje za druge.

Aha, samoubojstvo je čin kada sebi uskraćujemo život bez obzira na druge. Doza sebičnosti je svakako ovdje, doza kukavičluka također, doza hrabrosti isto tako. Što se tiče ''dizanja ruku od sebe'', to je po meni više nepromišljeno nego hrabro.

Pa ne slažem se baš s tim, samoubojstvo smatram bolesnim činom koji često dolazi nakon dugotrajnih problema psihičke prirode, uglavnom depresija teže vrste. Stoga u njemu ne vidim ni hrabrost ni sebičnost ni ništa slično. To je trenutak kad bolest progovara iz čovjeka i oduzima mu onaj najjači nagon za samoodržanjem. To naravno ne vrijedi za gore spomenute situacije samožrtvovanja o kojima smo, mislim, i prije vceć nešto pisali.

Shvaćam što hoćeš reći. Ono na čemu je temeljen moj post jest sa neutralnog promatrališta, ili recimo mojeg, kada gledam osobu koja taj čin i čini. Nije razmislila kako će utjecati na svoje bližnje, ne trudi se imati pozitivne misli da riješi probleme u koje je zapala, ponekad ta osoba ima stav da je zapala u neriješive probleme i da je jedino riješenje - samoubojstvo!

Može se to nazvati i bolešću kada jednostavno osoba nije u stanju ništa učiniti, ali ima slučajeva kada se jednostavno želi riješiti briga, misli si da je bolje umrijeti nego ići u zatvor ili nešto slično. A opet, na koji način bi se to moglo povezati sa svjesnosti?

Inače ne mislim da je cijela stvar u nedostatku nagona za preživljavanjem, nego bih rekao da ima veze i sa empatijom jer recimo ja se ne bih ubio prvenstveno zbog mojih roditelja i ostalih mi dragih osoba.

Oni koji se ubijaju obično dulje vremena ne funkcioniraju normalno nego su u stanju sužene svijesti. Očekivati od njih da istinski shvate potrebe drugih je iluzorno, oni ih eventualno mogu shvatiti racionalno, ako, a to nije dovoljno. Da si ikad živio s bliskom osobom koja je zapala u stanje teške depresije (kliničke mislim, ne one o kakvoj svakodnevno razgovaramo), znao bi što mislim. A osoba o kojoj govorim nije bila ni približno blizu samoubojstvu. Poznavala sam i jednu drugu koja se pokušala ubiti, vidjela sam ga kad je bio u stanjima blaže depresije koja nije bila za liječenje, ali je bila tu. Ta teška psihička stanja bolesti su koje se liječe lijekovima i raznim terapijama, inače vode kraju života jer takvo stanje se naprosto ne može dugo izdržati, a da to nema nikakve veze s kukavičlukom i sebičnošću kako se to često pokušava prikazati.

Depresija je gadna stvar......secanja(bilo koja) puno doprinose...a najgori momenat je kada osoba pomisli da joj se zivot osmehnuo,svu nadu i zelje stavi u taj osmeh i pocne ziveti normalno uzimajuci,bolje reci prihvataljuci ljubav koja joj se daje(samo to je jedini izlaz iz depresije)....a u momentu kada mu se ista uzme(bez obzira zasto i radi cega)onda se oseti kao da je bila iluzija,osmeh se pretvori u nesto slicno poput jokera u filmu dark knight...te padne u jos dublju depresiju gde lekovi i nikakva terapija(citaj hemijska) ne moze pomoci a kamo li pshilozi iliti psihijatri koji su po meni u nekom smislu onanisti kopkajuci po psihi tkv pacijenata i vise ih izlude no poboljsanju stanje depresije....
ranije,svi to znamo,kada neko padne u depresiju i pocne gubiti razum(sto je iluzuarno jer svaki depresivac ima vise noge na zemlji no ljudi koji zive u iluziju i misle da je sve ok jer su postali robovi materijalnosti i ne vide dalje od onoga ciji su robovi...a to moze biti bilo sta,bilo sta...) ..i da,ranije su doktori,psiholozi itd lecili to elektrosokovima a sada lekovima koji uspavljuju i um i dusu,covek postane" legume"(sjeno ,google lose prevede a ja ne znam adekvatnu rec na hrvatskom pa je pliz prevedi)....
jedino sto moze izleciti depresivca(ako je to uopste bolest) je ljubav i priroda,majka zemlja a ne lekovi i ljudi koji kopaju po psihi i rekao bih da ako postoji sinonim za filozofa to je psiholog

Mislim da je depresija vise od kemijskog disbalansa i da se stoga niti ne moze uspjesno ukloniti samo lijekovima, a danas se uglavnom sve rjesava bas tako - vazno da farmaceutske kompanije cvjetaju

Alpha je napisao/la:

Mislim da je depresija vise od kemijskog disbalansa i da se stoga niti ne moze uspjesno ukloniti samo lijekovima, a danas se uglavnom sve rjesava bas tako - vazno da farmaceutske kompanije cvjetaju

drogom.

gledao sam uvijek na samoubojstvo dosta kriticki, takoder i sad jednim dijelom, no nakon sto sam jednom zabrazdio u meditaciji i digao mi se kundalini, tada sam i ja zapao u jednu tesku depresiju, citao sam tada dosta o tome pa sam znao zasto, ali takoder mi je bio zanimljiv fenomen jedan dio mene hoce se doslovno ubit, iako ne znam ni sam zasto, a drugi samo ceka da prode to s kundalinijem, no kako sam nakon tog vremena razvio odreden nivo svijesti na srecu sada kad mi se to dogodi ne bude vise tako tesko, a tada mi je pomoglo najvise shvacanje samoga procesa tako da sam znao sto me ocekuje, sto ce se tocno dogoditi tako da nisam napravio nikakvu glupost i takoder cinjenica da na sebe uvijek gledam kao na borca, tako da predaja ne dolazi u obzir

Sto se tice samoubojstva,imao sam prijatelja jednog.Uglavnom to se desava kada zacrtate sebi ciljeve,svaki cilj koji imate vam je nemoguce ostvariti,nalazite na sebi mane,i osjecate se mane vrijednim od drugih,imate osjecaj da nemate srece u zivotu i da vam nista nepolazi za rukom,dode do depresije,kad dodete u klinicku depresiju,jedinoi rjesenje vam pada napamet,samoubojstvo.zavisi koliko ste prisebni dali bi ili nebi to ucinili.A ima i dosta samoubojstava,kada imate problem koji je nerjesiv..

Imala sam sucicidalnih misli, jave mi se cesto, a mogu vam reci da nisam nikakva kukavica.

Jednostavno, kada ti dode pun k++++ svega u smrti vidis olaksanje, odmor od svih gluposti u zivotu koje ti se dogadaju, a meni su se dogadale svakakve. Zasto nisam to napravila? Ne znam. Nekako kad pocnem razmisljat o tome uvijek mi se dogodi nesto sta ce mi izmamiti osmjeh na lice, ono, na rubu sam i paf, dogodi se nesto sto me nasmije i raspolozi i te misli nestanu. Do sljedeceg puta.

Ljudi koji nemaju suicidalne misli, nisu suicidalni po prirodi, ne mogu razumijeti to i vide samo kukavice.

Ja nisam nikakva kukavica, bez dlake sam na jeziku i dobijem ono sta zelim kad si zacrtam tako da to nema veze sa kukaviclukom.

Čitajući razne komentare na ovu temu, pitam se postoje li zaista ljudi, rođeni optimisti kojima je čaša uvijek polupuna.

Meni je to tako stran pojam.
Gledajući realno kako "diše" svijet današnjice, ljudi oko nas, vrijednosti koje su iskarikirane, logično je da se često osjećamo izgubljenima.
Mislim da se svatko barem u jednom periodu života nađe okružen crnim mislima različitog intenziteta.
Pitanje je samo koliko će ljudi biti spremno to priznati, iako se svatko naravno s time nosi na različite načine pa pesimizam ne treba eskalirati u najgorem obliku.

Možda je jedini izlaz iz rezignacije koja sve češće napada, ponekad malo zažmiriti na jedno oko, staviti ružičaste naočale i oblacima koji zastiru nebo barem prividno podariti ružičastu boju.

Da malo je čudno da mnogi osuđuju ljude koji su odlučili sami sebi oduzeti život, to čine i vjernici i oni koji ne vjeruju u Boga ili nešto više.

Čudi me za vjernike jer ipak oni bi trebali dopustiti Bogu da sudi drugima pa i onima koji sami sebi oduzmu život. Čudi me i za nevjernike jer ako smo mi samo strojevi od krvi i mesa onda je logično da ako nam ne ide onako kako smo željeli da prekinemo patnje.

Znam da sam malo pojednostavio stvari, ali bit sam pogodio

A što se tiče ružičastih naočala, problem je u tome što ti ljudi ne mogu vidjeti ništa pozitivno i ne mogu se nositi sa svojim problemima i sa negativnim osjećajima. Naravno da su oni pre pesimistični i da nije tako crno kao što ti ljudi to misle, ali eto to oni nažalost ne mogu vidjeti.

Ponekad je najlaklse reci,Probaj gledat ljepsu i bolju stranu,ali nazalost to je neka nemoguce,,,,,,,,,,,,,,

nino_kvisko je napisao/la:

Sto se tice samoubojstva,imao sam prijatelja jednog.Uglavnom to se desava kada zacrtate sebi ciljeve,svaki cilj koji imate vam je nemoguce ostvariti,nalazite na sebi mane,i osjecate se mane vrijednim od drugih,imate osjecaj da nemate srece u zivotu i da vam nista nepolazi za rukom,dode do depresije,kad dodete u klinicku depresiju,jedinoi rjesenje vam pada napamet,samoubojstvo.zavisi koliko ste prisebni dali bi ili nebi to ucinili.A ima i dosta samoubojstava,kada imate problem koji je nerjesiv..

Zbog toga si ciljeve ne treba postavljati previsoko već postepeno doći do toga do čega želimo doći. Ako stvarno ne možemo jer je taj cilj za nas nedostižan, onda jednostavno treba odustati od njega i prihvatiti se nečeg drugog. Ne se odmah ubiti jer samoubojstvo nije nikada izlaz iz problema.