Alhemija - mit ili paralelna stvarnost

Najpoznatija zbirka hermetičkih spisa zove se "POIMANDROS". NajdragocJenija rasprava, nazvana "Smaragdna ploća" jer je u originalu tekst bio urezan na ploću od smaragdnog stakla, sadrži svega trinaest rečenica koje čine sažet obim svih Hermes Trismegistovskih učenja...

Zapadna kultura i civilizacija, takođe su imali svoj naučni, magijski i filozofski sistem koji je objašnjenje svake pojave tražio u djelovanju skrivenih univerzalnih sila koje je prožimaju. Sastavni dio
tog filozofskog sistema bio je umijeće prepoznavanja i liječenja bolesti. Reč je o hermetizmu, nauci drevnih istraživača prirode i duha, o kojem nas danas uče kao o starom sistemu prednaučnih zabluda, misticizma i praznovjerja na koje se čovjek naučne ere može samo nasmijati. Školsko je objašnjenje, međutim, površno i suštinski netačno.

Pokušaću to pokazati kroz kratki pregled osnovnih učenja hermetizma i njegove povezanosti sa savremenom naukom.
Kratko rečeno, hermetizam je zajednički naziv za učenja sadržana u takozvanim hermetičkim spisima koji se pripisuju egipatskom svešteniku i bogu Tothu. Stari su ga Grci nazivali Hermes Trismegistos (tri puta močni) jer je bio majstor triju ezoteričnih učenja: alhemije, astrologije i medicine. Tačno vreme nastanka hermetičkih spisa nije poznato, kao ni to da li im je autor jedan (kao što tvrdi legenda) ili više ljudi. Neki istraživači smatraju da su ih stvorila bar tri autora, od kojih je svaki bio upućen u jednu od navedenih disciplina. Hermetički spisi su ponovo otkriveni u vreme renesanse i prevedeni s grčkih i arapskih izvora na evropske jezike.
Najpoznatija zbirka hermetičkih spisa zove se "Poimandros". Najpoznatija rasprava "Smaragdna ploča".
Inače, alhemija kao disciplina predstavlja jednu od najvećih zagonetki u istoriji čovečanstva.
Reč "alhemija" potiče od egipatske reči Keme čije je značenje "Nauka o crnoj zemlji" (odnosno, nauka o Prvoj Materiji koja mora postići apsolutnu crnoću).
Drugi joj je izvor arapski izraz Alkemi, koji doslovno znači "pre hemije".
Stari alhemičari crpili su svoje znanje o prirodnim zakonima pažljivim posmatranjem prirodnih pojava, posebno ciklusa nastajanja i nestajanja. Na tim su uvidima izgradili nauku dubokih tamnih ciljeva o kojoj jedva da danas nešto znamo. Posvećujući pažnju i najsitnijim detaljima prirodnih pojava, uočili su da sve stvari i bića imaju dvostruku narav; jednu "vidljivu", a drugu "skrivenu"!

Prave moči prirode tražili su upravo u onoj prikrivenoj strani, strujanjima nepoznatih energija, univerzalnih eteričnih i fluidnih sila koje upravljaju životom biljaka, životinja i ljudi. Svrha alhemičarskih nastojanja bila je iznalaženje načina da se te sile zarobe i kondenzuju u "panaceji",
(eliksiru života) - svemočnom lijeku koji održava zdravlje, produžava život i prosvjetljuje duh.

O "eliksiru života" isprelo se bezbroj legendi. Tekućem alhemičarskom zlatu pripisivana su čudesna iscjeliteljska svojstva i moč podmlađivanja. No, alhemičarsko je traganje za zlatom u suštini simbolično. Zlato je savršen sunčev metal "oslobođen nečistoća" i zato je njegov simbolizam blizak simbolizmu duha, duhovne slobode i nezavisnosti. Drevni kineski alhemičar je zapisao:" Priberi svoj duh i moći ćeš pretvoriti crveni živin sulfid u žuto zlato. Od žutog zlata možeš napraviti posuđe iz kojeg ćeš jesti i piti...". Alhemičarsko, "napravljeno" zlato je bolje od prirodnog i produžuje život jer, osim fizičke materije, sadrži i najfinije sile ljudskog duha.

Alhemijom su se bavili i stari Kinezi i Indijci. DugovJečnost je univerzalno ljudski pradavni san.
U starim arapskim tekstovima pronađen je - Al Birunijev zapis - da Indijci imaju neku "sličnu alhemiju koja se bavi određenim postupcima, opojnim sredstvima i ljekovitim smjesama, a većina je načinjena od bilja. Njihova namjena je da beznadežno bolesne vrate u život, a starima da vrati mladost, da sijeda kosa opet postane crna, a čula oštra i da se tijelu vrati mladalačka vitalnost?".
U indijskoj tantričkoj alhemiji nema hemije kao nauke, njena je priroda potpuno spiritualna: alhemičar pretvara prost metal u zlato kao što jogi vježbom preobražava svoj tijelom sputani duh u slobodani nezavisan, sudjelujući u istoj esenciji u kojoj i zlato.

U starim spisima često se opisuju ljudi koji su doživjeli i nekoliko stotina godina. To su redovno mudraci i duhovno nadmočne osobe. Iz novijeg vremena zanimljiv je slučaj Lu Čung Juna, Kineskog profesora koji je 1933.g.umro, navodno u 256.godini života. Niko nije tačno saznao čemu je dugovao izvanrednu vitalnost, ali se smatralo daje koristio preparat biljke fo-ti-teng, što su potvrdili i neku naučnici čija je specijalnost proučavanje degeneracije moždanog tkiva i živaca. Sam Lu Čung Jun nije se nikad o tome izjašnjavao. Naprotiv,uglavnom je dijelio opšte savjete.

Zanimljivo je da tibetanske lame koriste u sličnu svrhu biljni preparat koji oni zovu ču-len. Radi se o crnim kuglicama od mljevenih trava, vrlo intenzivnog mirisa, za koje lame tvrde da "uklanjaju sve bolesti".
No da se vratim učenjima starih hermetičkih spisa. Alhemičar pridonosi djelu prirode ubrzavajući njezin ritam i na taj način usavršava prirodni proces. Ubrzavajući "sazrijevanje" metala alhemičari ga oslobađaju zakonitosti vremena. U jednom spisu starogrčki alhemičar objašnjava: "ono što je u početku stvorila priroda, isto tako možemo i mi načiniti vrativši se postupku koji je ona primijenila.
Pružajući joj bolje uslove možemo joj pomoći da za nekoliko trenutaka dovrši ono što u svojoj podzemnoj osami stvara vjekovima. Kao što pravimo kruh, isto tako možemo praviti metale!"

Poznavaoci razlikuju ezoterijsku i egzoterijsku alhemiju. Egzoterijska se bavi konkretnim materijalima, a ezoterijska koristi samo "dušu" materije.

Indijskoj, Kineskoj i Evropskoj alhemiji zajedničko je to što su "čisti", transcendentalni metali korespodentni različitim dijelovima tijela, a alhemijski se procesi umesto u laboratoriji odvijaju u tijelu i svijesti alhemičara...
No da se vratim samoj alhemiji. Sasvim je nejasno da li je alhemija nastala u starom Egiptu, Kini, Grčkoj ili negdje na Srednjem Istoku. Sigurno je da su je upražnjavali svuda i da postoji već nekoliko hiljada godina, ako ne i duže? Mnogi vjeruju da je ona nasljeđe neke odavno nestale civilizacije. Tome u prilog govori i činjenica da, za razliku od drugih ezoteričnih disciplina, za sve vrijeme postojanja nije pretrpjela nikakve izmjene.
Kao da je u trenutku nastanka bila savršena i potpuno zaokružena!!!
Tajna alhemije i danas zaslužuje i pobuđuje na malu pažnju. Kako i ne bi kad podučava kako da se stvori čuveni kamen mudrosti, koji samim dodirom svaki metal pretvara u zlato, a rastvoren u vodi obezbeđuje "vječni život".
Alhemija pre svega podsjeća na kulinarstvo. Riječ je o gotovo pravoj umjetnosti. Alhemičar dešifruje i spravlja "ezoterične recepte" koji se nalaze u prastarim knjigama. Sastojci se menjaju u zavisnosti od doba godine, položaja planeta i zvijezda, ali naročito mjeseca.
Alhemičar mora strpljivo da ponavlja iste radnje i po nekoliko hiljada puta. Poslije deset, dvadeset godina, a katkad i cijelog života njegovo "jelo" (ustvari životno djelo) će izaći iz pečnice. Ako uspije, tada će posjedovati "tajnu zlata i vječnog života".
Krajnji cilj alhemije nisu, međutim, kako se obično misli, te dve profane stvari.
Cilj su čitava jedna filozofija, etika, nauka, duhovnost, koji se zasnivaju na najdubljem poznavanju univerzuma.
Biti alhemičar, pre svega znači vjerovati u Boga i biti u jedinstvu sa prirodom!!!
Pretvaranje olova u zlato, stoga, mada donosi očiglednu materijalnu korist, nije samo po sebi cilj, već sredstvo da alhemičar provjeri da li je na pravom putu. Isto tako će mu i sam eliksir za produžavanje života omogućiti da živi toliko dugo, koliko mu treba da se sasvim približi bogu.

"Ako je alhemija nauka, ta nauka je sredstvo samo da se uđe u sopstvenu svijest" - napisao je Luis Pauels u svojoj knjizi o alhemičarima. I, zaista, alhemičar nastoji da postane savršen kao zlato koje proizvodi; pokušajima da "usavrši" materiju, on u stvari, usavršava sebe.Rad na materiji i rad na duši neraskidivo su povezani u svakom trenutku njegovog života. A, kada jednoga dana stvori
"kamen mudrosti", on postaje Adept (alhemičar koji je uspio) i smatra se da je izvršio Veliko Djelo.
To može da znači i da se susreo sa bogom (pri tome se pojam boga upotrebljava u figurativnom smislu)... ili i da je sam postao neka vrsta boga na zemlji, mada ovo posljednje zvuči dosta pretenciozno!

Mit i stvarnost alhemije nije jednostavno razdvojiti. Učiti alhemiju, znači, najpre rastumačiti simbole i tajne formule iz zagonetnog teksta "Smaragdna tablica". Veoma malo ljudi u tome uspijeva, iako joj mnogi posvete cio svoj život. U "šumi" parabola i izraza, koji kao da se takmiče u svojoj nejasnoći i zamršenosti, veoma se lako gubi, a onima koji uspiju da se snađu, u samom tumačenju prođe više godina. Osim toga, svaki alhemičar mora sam da nađe svoj put. U ovoj "nauci" ne postoje ni škole ni učitelji, niko ko bi u teškim trenucima mogao da ohrabri; osim možda Istorije !!!

A da li je tzv. KAMEN MUDROSTI čvrsta materija ili velika varka vještih alhemičara, odnosno da se možda ne radi o vodi, ostaje nam samo da nagađamo, mada je tema vrlo intrigantna!
Godine 1962. ruski naučnici N.Fedakin i B.V.Derjagin proizveli su vodu u čvrstom obliku. Ličila je na "blok pleksiglasa", a ne na led! Ti blokovi pokazali su osobine iste kao i obična voda, ali im je tačka ključanja bila na 600 stepeni, a tačka smrzavanja tek na minus 40 stepeni. Dokazano
je da bi se tačka ključanja mogla povisiti čak i preko hiljadu stepeni. Iste rezultate su 1970.g. postigli i Amerikanci Elis Lipnkat i Džerald Sisek kao i R.Strouberg i Uoren Grent. Oni su takvu vodu nazvali POLI-VODA. Postupak kojim je Poli-Voda proizvedena veoma je jednostavan.
Destilovana voda zagrijavana je tokom 18 sati u kapilarnim cijevima, pri niskom pritisku. Ovo je veoma nalik na način rada alhemičara u srednjem vijeku. Mada to baš i nije bilo nekakvo senzacionalno otkriće jer je Majka-Voda ili Poli-Voda već ranije, otkrivena, iako u sasvim malim količinama, u nekim vrstama gline, u biljkama ... Smatra se da će se otkriti i u ćelijama čovjeka. Njena uloga nije sasvim jasna, ali je sasvim izvjesno da je vrlo bitna?

Osobine "majke-vode" omogućile bi razjašnjavanje do sada nerazumljivih (a neopovrgnutih) čudesnih svojstava mnogih izvorskih ili narodski rečeno "ljekovitih" voda u svijetu.
Porijeklo vode na zemlji nije u "vazdušnoj" kombinaciji vodonika i kiseonika nego u pretvaranju krečnjaka u vodu! To tvrdi K.L.Kervren, uvjeren da se stvara u ogromnim slojevima krečnjaka
ispod zemljine površine kao posljedica visokog pritiska ne na molekularnom, nego na najnižem nivou elementarnih čestica. To je upravo ona i onakva elementarna voda kakva je omogućila stvaranje prvog oblika života na zemlji.

Eksperimenti u kojima su simulirani onakvi uslovi kakvi su vladali na zemlji u pretpostavljeno vrijeme pojave života već su izvođeni na mnogo mjesta u svijetu. Pravljene su mješavine koje bi bile nalik "pračorbi" u kakvoj je došlo do stvaranja prvih znakova života, dakle aminokiselina.
Potrošeno je puno simuliranih munja, ali rezultat je izostao!
I najortodoksniji branioci isključivo "naučnog pristupa" ispitivanjima morali su priznati da su čak i njihovi najnaučnije rađeni opiti ipak bili promašaj. radi se o tome da dvadeset osnovnih aminokiselina može dati bezbroj kombinacija, a da ne govorimo o pitanju potrebnih uslova, količine energije itd. u momentu u kojem: "Mrtva materija poprima osobine žive materije"!

Sasvim je moguće da je odgovor sakriven baš u poli-vodi ili majci - vodi. Možda izgleda neozbiljno ali pitanje se sasvim jasno nameće, a odnosi se na alhemičare i njihovu potragu za kamenom mudrosti, da li su "Oni" ili "Mi" bili u zabludi?
Najvjerovatnija teza je, da smo mi u svojoj "naučnoj prepotenciji" bili sve vreme u zabludi smatrajući ih (alhemičare) šarlatanima dok je njima cilj bio sasvim jasan jer ni jednom nisu opovrgli tezu da tragaju za materijom koja je univerzalan pretvarač ne osporavajući pri tome da je agregatno stanje te materije čvrsto.
Otuda silne legende o zlatu, kamenu mudrosti itd., a pri tome nikome nije ni padalo na pamet da se možda radi o vodi u čvrstom agregatnom stanju! Mistiku još više naglašava njihov čuveni notarikon "VITRIOL" (početna slova latinske riječi:"Visita Interiora Terrae Rectificando Invenies
Occultum Lapidem", što bi u prevodu značilo "Posjeti unutrašnje dijelove zemlje, pročišćavanjem ćeš naći skriveni kamen"), ako bi zemlja, metaforički, predstavljala našu "usko materijalističku" koncepciju pogleda na svijet, postavlja se pitanje :"Kakva je , makar hipotetički, uloga vode " ?

Ovom prilikom moram da se osvrnem na jednu Jungovu paralelu, a vezanu za alhemičare gdje on u svom djelu "Tajna sjedinjenja" kaže: -Tajna alhemije je jedna od onih arhetipskih ideja koje ispunjavaju prazninu u hrišćanskom pogledu na svijet, naime, nepremošteni ponor
između suprotnosti, posebno između dobra i zla. Samo logika poznaje maksimu "TORTUM NON DATUR" (treće nije dato), priroda se u potpunosti sastoji od takvih trećih - pošto predstavljaju efekte koji razriješavaju suprotnosti - upravo kao što vodopad (obratite pažnju na simbol vodopada, moja primedba) posreduje između "Gore" i "Dole".-
Alhemičari su nastojali, nastavlja Jung, da otkriju taj efekat koji bi izliječio ne samo "nesklade" fizičkog svijeta, već takođe i unutrašnji, psihički konflikt - Bolest Duše-, a taj su efekat nazvali kamen mudrosti"!
Sada je pojam vode kao vode-majke ili zbog agregatnog stanja kamen mudrosti, koji poput vodopada povezuje "gore" i "dole" već pomalo jasniji u čitavoj šumi simbola i nejasnih tekstova kao veoma, vaoma ozbiljan cilj kojem su stremili alhemičari.
Značaj otkrića Derjagina i Fedakina je u tome što su oni vjerovatno otkrili princip preko kojeg se dolazi do "Kamena mudrosti", ali suštinski kvalitet tražene tajanstvene materije nije bilo pretvaranje drugih elemenata u zlato, nego put do otkrivanja tajne života. Tek od ove tačke možemo krenuti u povezivanja problema sa religijom. Moći majke-vode imaju tijesnu vezu sa pitanjem postanka i tajnama života. Majka-voda ili kamen mudrosti, djevičanski izvori, krštenje vodom (još pre Ivana
Krstitelja), moć rijeke Gang, ili reinkarnacija - sve je to u jednom kolu !!!

Upoređivanjem religija svijeta dolazi se do neočekivanih podudarnosti. Afrodita je rođena u pjeni mora: među bogove i ljude došla je iz vode. Voda i samo voda uvijek u početku! Nema te biljke ni životinje koje bi se mogle razviti bez nje. Za još nerođenog čovjeka mogli bismo reći da je pravi
HOMO AQUATICUS: bez dragocjene "plodne vode" u materici nema razvoja fetusa. Baš taj fetus sasvim je nalik na "prajaje" koji plovi u "majci-vodi".
Indijska mitologija kaže da je Brahma - stvoritelj svijeta - u vreme pre postanka, dok još nije bio ni muško ni žensko, sa suštinom izvan naše percepcije, u svom duhu odlučio da napravi prvu tvorevinu iz sopstvenog postojanja. Najpre je stvorio vodu u koju je položio jaje "sjajno poput zlata i blještavo poput hiljade sunaca". Iz ovog jajeta rođen je muški Brahma, predak svih živih bića. Sam božanski duh naziva se Nara, a prva "sveta voda" je po njemu takođe nazvana Nara.

Prvo kretanje "Nare" u životvornoj vodi je Ajhana, te se zato muški Brahma češće naziva Narajana, odnosno, "Onaj koji se kreće vodom"! Isus se takođe kretao po vodi, a ostavimo li po
strani njegova djela na Galilejskom jezeru, samo kretanje po vodi je krajnje mistično.

Mislimo li da se radi o slučajnoj podudarnosti, biće korisno da znamo sljedeće: u judeo-hrišćanskoj religiji postoje ključne ličnosti, Abraham i Sara. U staroj indijskoj mitologiji postoje isto tako važne ličnosti : Brahma i Sarasvati. Treba li biti filolog pa shvatiti očiglednu podudarnost imena, Abraham - Brahma i Sara - Sarasvati ? Slučajnost ili ne; ovo pitanje ostaje bez odgovora !
Vodu u osnovi stvaranja vidjeli su i Feničani. Oni su vjerovali da je život stvoren u kombinaciji Mot (zemlja i glina) i vode. Dakle neorganska materija (Mot) i majka - voda.

Postoje mnogobrojni bogovi-hibridi u raznim religijama.

Uobičajen oblik je pola riba-pola ljudsko biće i to uglavnom žena. Do danas su ostale razno-razne bajke o takvim bićima u narodu nazvanim sirenama. Uostalom o takvim bićima pisao je i Homer u Odiseji. Feničani imaju Kabiri, Kelti Melusinu, a stari sirijski narodi se klanjaju Keto i Derketis.

Šta tek da se kaže o vavilonskom bogu-ribi Odakonu i njegovom dvojniku kod Palestinaca Dagonu. A kada u igru uđe i Dagoba, kako budisti nazivaju svoje hramove i pravo značenje te reči, jer Dagoba znači "kap vode" i simboliše prisustvo čovjekovog tijela u " Duhu Božanstva", a sve to unutar kapi vode, onda uloga vode poprima vrlo ozbiljno značenje, barem sa stanovišta raznih mitova utkanih u religiju razlićitih kultura.


Stvaralačka moć vode stalno je prisutna, bilo da se govori o bogovima, ili je riječ o traganjima alhemičara, ili zlatnom jajetu budista. Na kraju dolazimo do savremenih istraživanja i opet se
pojavljuje voda: pračorba koju bombarduju elektricitetom ne bi li se stvorile toliko važne aminokiseline. Najprostije rečeno, nema te ključne promene kvaliteta bez prisustva vode !


Jedno obično malo stvorenje poznato i nama, i plemenima na Amazonu, Kinezima, čak i stanovnicima Sahare, veoma efikasno ruši sve sumnje u životne moći vode. Rijeć je o običnoj žabi.
U poslednja dva vijeka dešavala su se čudna otkrića, vjerodostojno zabilježena i, što je vrlo važno, nikada osporena. U kamenolomima su nalažene žive žabe u blokovima stijena odlomljenih iz kompaktnih slojeva. U velikoj većini slučajeva radilo se o krečnjačkim stijenama, a ponekad je to bio čak i mermer! Nađene žive žabe bile su nekad sasvim male, a ponekad i odrasle. Do njihovog čudnog "boravišta" nisu vodili nikakvi, ni najmanji kanali, te su dakle bile u potpunosti bez zraka. Ponekad bi šupljine u kamenu bile taman onolike koliko je bilo i tijelo žabe, čak su i po obliku odgovarale, što je "raspamećivalo naučnike"! Jesu li to žabe rasle sa širenjem šupljine ? Kako su uopšte dospijevale u kamene blokove ?
Nalaženje živih žaba u kamenu bilo je poznato još 1852. godine engleskom geologu Baklendu. On je raspolagao zapisima koji su navodili da su žabe nalažene u čvrstom kamenu iskopanom i do 30 metara ispod gornjeg sloja stijene. Da bi utvrdio o čemu se tu radi, Baklend je napravio male šupljine u blokovima kamena pješčara i u njih stavio žabe bez zraka i vode nekoliko nedelja. Kad su blokovi otvoreni, sve žabe koje su bile u pješčaru nađene su uginule. Ali one koje su bile zatvorene u jedina dva bloka od krečnjaka bile su ne samo žive, nego su čak i porasle! Zabilješke o eksperimentu pročitao je inženjer Segin takođe Englez, i nije bio baš sasvim uvjeren.

Krajem XIX vijeka, on se odlučio na mnogo dugotrajniju provjeru. U kavez od krečnog kamena zatvorio je hermetički 10 malih žaba i ostavio je kavez punih deset godina da stoji netaknut.
Onda je, u prisustvu svjedoka, ovaj "zatvor za žabe" otvoren. Devet žaba je bilo uginulo, no jedna je bila sasvim, živa i zdrava. Preživjela je deset godina bez hrane, zraka i vode !!!

Kako je to moguće ? Naknadni eksperimenti pokazali su da krečnjak stvara izvjesnu manju količinu gasova, ali i vode, i to neutvrđenim načinom destilacije. Reakcije u naučnim krugovima bile su pune svakojakih sumnji. Nuđena su objašnjenja poput stanja hibernacije. Međutim, hibernacija podrazumjeva snižavanje temperature, a temperatura u stijenama ispod površine zemlje ni u kom slučaju ne stiže do tačke smrzavanja. Moglo bi se uslovno govoriti o nekom stepenu hibernacije, jer je tjelesna temperatura žabe svakako smanjena, ali bi se pre mogao upotrebiti izraz "letargija", ili usporenje svih životnih funkcija.
Ipak, ni najveći stepen obamrlosti ne bi spasao žabu bez novih količina novostvorenih gasova, a pre svega vode. Ako je išta vjerovatno, a nije dokazano, onda je to tvrdnja da se dešavao
ubrzan proces pretvaranja kamena u vodu, čemu je moglo doprineti i kiselo lučenje iz organizma same žabe. No nemjerljivo mala količina vode u procesu transmutacije krečnjaka
mogla je biti korišćena samo putem osmoze, što je način na koji funkcionišu biljke na svom putu do fotosinteze !
Na neki način žabe su iz kamene vode morale biti u stanju da proizvedu organske materije neophodne za svoj opstanak ( nije li to isto ono što su pokušavali i drevni alhemičari ).
Pre svega riječ je o ribonukleinskoj kiselini neophodnoj za sintezu enzima i proteina.

Od ove tačke pa do vjerovanja da majka-voda predstavlja traženu "vodu života", ili preciznije "vodu koja ima svojstvo da održava život i biološke procese" reklo bi se da postoji samo još
jedan korak. Možda je tako, a sigurno je da taj korak znači avanturu ogromnog rizika što samo potvrđuje činjenicu u kakvim su okolnostima i sa neizvjesnim ishodom radili alhemičari poku-
šavajući da "pobijede vreme"!!!
Izvjesna je izgleda činjenica da kamen stvara vodu. Naravno, ne svaki kamen; u pitanju je krečnjak ili mermer. Ako razmotrimo, iz ovog ugla, od čega su pravljene piramide u centralnoj
Americi, antički spomenici u oblasti Egipta, Mesopotamije i Grčke, a pogotovo razno-razna "svetilišta" postavljaju se mnoga pitanja vezana za znanje drevnih mudraca, pa čak i naroda, što
u osnovi može itekako da uzdrma naše učmale i prepotentne umove.
Da situaciju do kraja zakomplikujemo dovoljno je samo da se sjetimo niza slučajeva pojave suza na mermernim kipovima Isusa ili Majke Božije u mnogim hramovima ... ? Ne bih da
pominjem u kakve svrhe su se te "naučno neobjašnjive" pojave koristile od strane crkve !
Ovom prilikom bih i da se osvrnem na boju krečnjačkih stijena koje su u čistom stanju potpuno bijele boje, ali ako u sebi imaju ugljevite minerale boja im je crna, što sad u čitavu zavrzlamu oko pokrenutog pitanja u "igru" uvodi i drevne kabalističke misterije (dva stuba od kojih je jedan crn, a drugi bijel, Jakim i Boaz ili Mišpat i Cadek...), ali i kineski simbol jina i janga koji se prepliću,a boja im je crna i bijela ?
Dalje "kopanje" po tek načetoj temi dovelo bi nas zasigurno do "logičkog paradoksa" gdje bi i mi sami već ušli nasvjesno u svijet koji i jeste tema ovog teksta "svijet alhemije", a pitanja bez odgovora vjerovatno bi nadmašila i sve ono što je napisao E.F.Deniken!

Ipak, postoje u ovom momentu dokazi koje je lako provjeriti, a nije potrebna nikakva naučna spremnost za to.

U dvorištu opatije u Arl-sir-Tešu (južna Francuska) možete naći sarkofag poznat i kao "Kamen svetog tijela". Nalazi se u jednom dosta mračnom dijelu dvorišta i pokazuje već nekoliko vijekova
zaista neobjašnjivo svojstvo:"proizvodi vodu"!
Sarkofag je odvojen od zemlje, stoji na drvenim gredama debljine oko 20 cm. Dimenzije kovčega su: 175x50x60 cm. Svake godine iz njega se izvadi do 150 galona, tj. oko 600 litara vode!
Ploća kojom je pokriven učvršćena je bronzanim klinovima i od devetog vijeka do danas nije podizana. Neposredno ispod ploče nalazi se sasvim mala rupa kroz koju se može provući samo uzana cjevčica. Na taj način se iz sarkofaga izvadi svake godine tih 600 litara "čudotvorne vode".
Crkveni dokumenti govore da su u tom mermernom sarkofagu sahranjene mošti Sv. Senena i Sv. Abdona, i da je 1795.godine crkvena komisija provjerila koliko je valjano kovčeg zaptiven, utvrdivši tom prilikom da je dolivanje vode u isti "nemoguće"!!! Brojni su oni koji su imali vremena da ličnim prisustvom tokom nekoliko nedelja utvrde da nije bilo nikakvog "dolivanja". Oni tvrde da je bilo dana kada je količina vode stvarana brže, a to su po pravilu bili topli, ljetnji dani ?

Ovo nije nikakav izuzetak, jer se slični primjeri mogu sresti u katakombama kod Barija, gde voda na identičan način izvire već oko 8 vijekova, ili u grobu u kojem su ne relikvije nego tijela pomenutih svetaca iz Francuske - u libanskom mjestašcu Edhen. Maronitski sveštenik Žozef Karan je utvrdio da se svake prve nedelje u maju iz kamenog groba izliva voda. To traje jedan dan, pa prestaje. Grob je takođe od mermerne stijene i na vrlo suvom terenu.

Da bi se otkrila istina fratri iz bratske opatije u Francuskoj su godine 1911. položili hiljadu ondašnjih franaka u gradskoj pisarnici u Perpinjanu. Onaj ko utvrdi istinu o stvaranju vode u tim grobovima, može nagradu podići i dana današnjeg. Deponovani novac još je u Perpinjanu !

Još jedna enigma vezana za majku-vodu dovodi nas do čuvenog "Keltskog Pehara" čija legenda zadire duboko u prošlost. Navodno, još od pradavnih vremena Kelti su u posijedu "kamenih pehara koji se nikada ne suše"! Nije riječ o kondenzaciji iz zraka: "Pehari se neobjašnjivo pune vodom ako ih stalno ne praznite i ne brišete".
Opet se naravno radi o peharima koji su napravljeni od krečnjaka ili mermera, mada su o sastavu od kojih su načlinjeni famozni pehari ispredani razni mitovi i legende o navodnom "svetom metalu", zlatu ukrašenom smaragdima i drugim vrstama "dragog kamena" itd., pa sve do već "ofucane" legende o "Svetom Gralu". Za taj pehar se vezuju i Templari koji su opet sami za sebe već odavno više nego mit.
Bilo kako bilo, voda koja se na vrlo neobjašnjiv način pojavljuje iz kamena zasigurno postoji, a izvjesna je i činjenica da posjeduje barem u određenim slučajevima ljekovita ili iscjeljujuća svojstva što ni u kom slučaju ne predstavlja kraj svojevrsne misterije, već samo njen "početak" !!!

No da se vratim na same alhemičare, ljude raznih epoha i podneblja koji su čitav život ili barem njegov veći dio proveli u konstantnom traganju za kamenom mudrosti ili majci-vodi mada je i jedno i drugo predmet rasprave i kao konačan cilj nikad opovrgnut, ali ni potvrđen.

Jedan od najsnažnijih primjera jeste uspjeh Nikolasa Flamela, alhemičara iz XIV vijeka.
Istoričari do danas nisu uspjeli da objasne kako je taj siromašni javni bilježnik za nekoliko godina mogao da postane jedan od najuticajnijih i najbogatijih ljudi Francuske. Nikolas Flamel, rodio se 1330.godine u Pontoazu, blizu Pariza, u siromašnoj porodici, koja je , ipak uspjela da mu obezbijedi minimalno obrazovanje. Nikolas je naučio da čita i piše (što je u ono vreme predstavljalo veliki uspjeh), a zatim, tek što je prešao dvadesetu godinu, skromnim sredstvima zarađenim na opštoj nepismenosti, otvori "radnjicu" pod stubovima crkve Sv.Jakova, zaštitnika mesarskog esnafa. Tu zarađuje svojom pismenošću, kupuje i prodaje knjige. Po sopstvenoj izjavi, jedne noći u snu mu se javio anđeo sa osvjetljenom knjigom u rukama i rekao mu:" Sada to još ne razumiješ, ali doći će dan kada ćeš razumjeti stvari koje niko drugi ne razumije"! San je počeo da se ostvaruje tek nakon nekoliko godina. U radnju je ušao nepoznati čovjek sa gomilom svitaka i knjiga koje je htio da proda. Flamel je odmah prepoznao "Rukopis Jevrejina Abrahama", kako je sam zabilježio:"pozlaćenu, veoma veliku i staru knjigu" koju je sanjao. Kupio ju je za dva florina.
Kada ju je otvorio, vidio je u njoj iz svog sna, iste prekrasne gravure i tekst koji je za njega bio potpuno nerazumljiv. Pisalo je o živi, sumporu, solima, zlatu i nekakvoj vječnoj mladosti. Počeo je da je strastveno čita pokušavajući da rastumači tajanstvene simbole. Malo po malo, posvetio je najveći dio svog vremena, a kasnije i života alhemiji. Nikolasu Flamelu, kako je sam napisao, bilo je potrebno dvadeset godina upornog rada i jedno hodočašće u "Sv.Ivana iz Kompostele", da bi se posvetio u tajne alhemije. Da li je zaista uspio da stvori "kamen mudrosti" kao i zlato, to se ne zna Izvjesno je, međutim, da je tada odjednom stvorio nevjerovatno bogatstvo koje istoričari ne uspijevaju da objasne.
U veoma kratko vreme kupio je 30 kuća u Parizu (što je i za ono vreme bilo neshvatljivo), a u jednoj od njih, koja i danas postoji u Ulici Monmoransi, ugošćavao je hodočasnike koji su išli
u "Svetog Jakova iz Kompostele". Prenoćište i hranu "plaćali" su izgovaranjem dvije molitve !
Osnovao je i nekoliko bolnica i jednu fondaciju za ugrožene, izgradio je dvije crkvice, u Parizu i Bulonju.
Kuća u kojoj je radio Nikolas Flamel i danas postoji u Parizu i pretvorena je u tavernu, odnosno mali bistro, a čak je i jedna ulica u Parizu nazvana po njemu, što samo svjedoči o njegovom ogromnom uticaju i bogatstvu koji se još uvijek sačuvao u sjećanju, ali postoji "zagonetka" da li je u pitanju samo sjećanje na uticaj i moć ili ono još uvek postoji ?
Kada je umro 22.marta 1418.godine, ostavio je u svakom slučaju za sobom fantastično bogatstvo.
Ove činjenice su nesumnjive, jedino je potpuno nejasno porijeklo svog tog bogatstva. Flamel je, osim toga, umro u 88.godini, u vreme kada je prosječan ljudski vijek trajao jedva oko četrdeset godina.
Legenda kaže, čak, i da alhemičar nije umro, već se sa svojom suprugom Parnel, povukao u anonimnost da bi izbjegao neugodna pitanja. U prilog ovoj tezi, Žak Sadu, pisac "Blaga alhemičara", upućuje na svjedočenje jednog putnika iz, pazite sad, XVII veka, Pauela Lukasa. U jednom tekstu Lukas piše o susretu sa nekim mudracem iz Male Azije koji mu je navodno rekao i ovo:"Flamel je živ, ni on, a ni njegova žena ne znaju šta je to smrt ..., oboje sam vidio u Indiji" !!!

Ako je vjerovati ovom hroničaru, čuveni alhemičar i njegova žena imali su tada više od 400 godina.

A, ako pitate nekog od, mada rijetkih, današnjih alhemičara, veoma ozbiljno će vam odgovoriti da je sasvim moguće da je Flamel još uvek živ, a samim tim (barem kada je o bogatstvu riječ) i vrlo uticajan u "određenim krugovima"!
Po legendi koja je obavijala alhemičarski rad, "eliksir mladosti" spravlja se tako što se prah kamena mudrosti jednostavno sipa i rastvori u vodi (ovdje je ključni momenat, upravo ta voda jer se nigdje u tekstovima ne spominje o kakvoj je vodi riječ, ali ako se uzme u obzir, ranije elaborirana moć majke-vode, onda polako barem neke maglovite insinuacije mogu da se nazru). Srećniku kome se pruži prilika da popije taj čarobni napitak odmah otpadnu kosa, nokti i zubi. U takvom stanju ostaje oko godinu dana, koliko je potrebno da se obnove sve ćelije tijela. Od tada, po alhemičarima, može da očekuje "vječni život". Ako taj mistični eliksir mladosti zaista postoji, moguće je da među nama žive ljudi koji imaju 600 i više godina, u najmanju ruku, ljudi koji su upoznali drevne kraljeve, raspravljali sa Leonardom da Vinčijem, Direrom, poznavali Rablea, Mocarta, učestvovali u otkrivanju Amerike, prošli kroz revolucije i ratove .
Da li su tokom toliko dugog života, postali beskrajno mudri, ili, pak, užasno neurotični, ostaje samo da nagađamo.
Bilo kako bilo, sigurno je da svoju besmrtnost ne bi naglašavali već bi nastojali da se "utope" u anonimnu gomilu.
Kako onda da znamo da li uopšte postoje ? Ovo pitanje će sigurno još dugo ostati bez odgovora !

Nevjerovatno je, recimo, koliko dugo su živjeli ljudi koji su se na bilo koji način bavili alhemijom.
U vreme kada je ljudski vijek iznosio 38 do 40 godina, svi oni su živjeli duže od 80 godina !

Ne smijemo zaboraviti da su se pokoljenja rađala već sa 17.god. do 18.god., što znači da bi u vreme smrti alhemičara njihovu smrt ispratila generacija 4. ili 5. pokoljenja, dakle pitanje je, s obzirom na socijalno okruženje (nepismenost i prilična pometnja) da li je bilo ko mogao više da potvrdi "identitet" alhemičara? Svakako da je ovo itekako odgovaralo alhemičarima te otuda opravdana sumnja u njihove smrti postoji do dana današnjeg, pogotovo kad se uzme u obzir kakve su tajne oni možda posjedovali.

Pogledajmo primjere dužine života ljudi koji su bili ili se bavili alhemijom:
" Albert Veliki (1193 - 1280) umro u 87.godini, Arno de Vilnev (1240 - 1313) umro u 73.godini, Rodžer Bekon (1214 - 1294) umro u 80.godini, Bernar de Trevizan (1406 - 1490) umro u 84.god., Džon Di (1527 - 1608) umro u 81.godini, Rejmond Lal (1235 - 1315) umro u 80.godini, Mišel Sendivogijus (1566 - 1646) umro u 80.godini, a svakako da i napomenemo možda najmisterioznijeg iz čitave plejade Grof od Sen Žermena za koga se navodno tvrdi da je umro 1784.godine, mada je već slijedeće viđen na jednom skupu, a godinu rođenja niko nikada nije ni uspio da utvrdi niti o tome postoje ikakvi podaci, iako se radi o osobi izuzetno visokog staleža i imovne moći " !?
Međutim, za Flamela i Sen Žermena pretpostavlja se da su živi i dan - danas. Za ovog drugog se može reći i da je "putolog vijekova"! O njemu se govori i piše zvanično tek od početka XVIII vijeka. Fenomenalno obrazovan, poliglota, nevjerovatan poznavalac nepoznatih pojedinosti iz života čitave galerije istorijskih ličnosti: Kleopatre, Pilata Pontijskog (znači da je bio i svjedok Isusovog života i smrti ma koliko to zvučalo nevjerovatno), Henrika VIII, Marije Tjudor ...
Hronike bilježe da je bio nevjerovatno bogat, da je drago kamenje pravio sam, a od određenih metala pravio je zlato po sopstvenoj želji i nahođenju bez većih poteškoća. Lično ga je poznavao Volter, Luj XV ga je angažovao da posreduje u zaključenju mira između Austrije i Pruske.
Jedno vreme boravio je u Londonu, gdje je uhapšen kao Jakobinac, ali je ubrzo pušten. U Rusiji je učestvovao kao učesnik u svrgavanju s prestolja Petra III i dovođenja na vlast Katarine Velike.
Pojavljuje se i u Italiji, gde osniva fabriku koja od lana proizvodi nekakvu svilenkastu tkaninu.
U Njemačkoj je u nekoliko navrata boravio na dvorovima tamošnjih plemića, a Fridrihu Velikom ponudio je čitav niz hemijskih jedinjenja koja bi tadašnju Prusku dovela na čelo industrijske revolucije (Fridrih je ovo iz neobjašnjivih razloga, odbio).
Franc Mesmer mu je bio zahvalan za prva i inicirajuća objašnjenja o postojanju i funkcionisanju podsvijesti, te ga je smatrao osnivačem psihologije i psihijatrije, normalno shodno tadašnjim znanjima i moralnim normama koje je Mesmer mogao da primjeni.
Poznavala ga je Ani Besant, strastveni pristalica Teozofije. Ostalo je zabilježeno kako je anticipirao lokomotivu i parobrod, a pričao je i o svom letu u svemir sa svim tačnim položajima planeta
i mjesečeve orbite ...! Uz to, bio je kipar i kompozitor, a postoje podaci da je učestvovao u radu više "Masonskih Loža". Prva njegova zabilježena smrt bila je 27.februara 1784. godine u Nemačkoj. Sve do smrti ostao je mladolik i kao da je imao tek nešto više od četrdeset godina. Ali, Grof Sen Žermen se opet pojavljuje, živ i zdrav već naredne 1785.godine i to na kongresu Masona u Parizu. A, bio je prisutan i na kongresu Masonske Lože u Milanu 1864.godine!
Od tada mu se gubi svaki trag, a vjeruje se da je i danas tu, negdje među nama, ali zasigurno ne među običnim svijetom. Svojevremeno je rekao svome slugi Rodžeru, da je star preko 3000 god.

Među alhemičarima koji su i javno pokazivali svoje moći možda je najčuveniji Fulkaneli, autor dviju knjiga koje se i danas cijene u cijelom alhemičarskom svijetu. Ovaj čovjek, o kome se, zapravo, veoma malo zna, objavio je 1926.godine "Tajne katedrala", a 1930.godine "Prebivalište mudrosti".
Fulkanelijev učenik Eugen Kanselje, koji je napisao predgovor za obje knjige, tvrdio je da je lično Fulkaneli napravio "kamen mudrosti" i tako postao Adept.

Mnogi, naravno, ne vjeruju niti u te tvrdnje, niti u postojanje samog Fulkanelija.

Postoje i oni koji tvrde da su ga čak i sreli !?

Tako je Žak Beržje, koautor knjige "Jutro alhemičara", uvjeren da je sa tajanstvenim Fulkanelijem razgovarao 1937.godine u jednoj Pariskoj laboratoriji. Fulkaneli je - ako je to zaista bio on - ostavio na Beržjea utisak izvanredno inteligentnog i kulturnog čoveka. Beržje kaže da ga je Fulkaneli još tada, nekoliko godina prije nego što je otkrivena atomska energija, upozorio na njene opasnosti.
"Izgledalo je da o tome odavno sve zna" - kaže Beržje! Fulkaneli, je naime, rekao: "Mislim da su u prošlosti postojale civilizacije koje su poznavale energiju atoma i koje je uništila zloupotreba te energije"! Na Beržjeovo pitanje:"Možete li mi, gospodine, reći šta vi istražujete?" -
Fulkaneli je odgovorio:" Tražite od mene da u nekoliko minuta sažmem četiri hiljade godina mudrosti i napore cijelog svog života...! Evo tajne alhemije - Postoji način na koji od materije i energije može da se stvori polje sile. To polje sile utiće na posmatrača i stavlja ga u privilegovan položaj u odnosu na cio Svemir. Sa te privilegovane tačke on ima pristupa istinama koje
su nam, u normalnoj situaciji, skrivene prostorom i vremenom, materijom i energijom !!!
To je ono što mi nazivamo "Velikim Djelom" - a kamen mudrosti i pretvaranje metala u zlato?- upitao je Beržje? - "To su samo detalji. Suština nije u transmutaciji metala, već u onome ko to obavlja! To je drevna tajna koju otkrije po nekoliko ljudi u jednom vijeku." - rekao je
Fulkaneli, i kao znak dobre volje, savršeno precizno objasnio Beržjeu suštinu atomskih sila koje se "aktiviraju" geometrijskim slaganjem izvanredno čiste materije.
Beržje je, tek kasnije, otkrio da je prva atomska grupa upravo tako opisana.

Fulkaneli je bio toliko zanimljiv da se čak i CIA zainteresovala za njega. Jedna komisija (formirana od strane CIA-e) nazvana ALSOS ( na Grčkom: "Sveto Drvo" ), angažovala je Beržjea da pronađe tog čovjeka čije je znanje bilo očigledno daleko ispred njegovog vremena (ako za njega uopšte vreme postoji). No rezultati su izostali. Fulkaneli kao da je u zemlju propao.

Tek 1953.godine Luisa Pauelsa su u jednom Pariskom kafeu upoznali sa mladim čovjekom koga je Pauels opisao sljedećim riječima:" tridesepetogodišnjak sa nerazumljivim pogledom sfinge" i za koga je bio uvjeren da je Fulkaneli lično!
"Moguće je živjeti mnogo duže nego što je čovjek u stanju da zamisli - rekao mu je čovek - i pri tome potpuno promijeniti izgled (razlog zašto ni CIA ali ne zavaravajte se, ni druge obavještajne službe ili Tajna Društva zainteresovana za rad alhemičara teško da im mogu ući u trag). Ja to znam i znam da kamen mudrosti postoji, ali nije riječ o nekakvom kamenu, već o drugačijem stanju materije od one koju mi poznajemo"!

Od toga dana "mističnog stranca" više niko nikada nije video. Ipak, kao i za Flamela i Sen Žermena mnogi tvrde da je daleko od toga da je umro!
Po nekim, doduše neprovjerenim, tvrdnjama živi u Španiji.

ljepo..ko procita nek mi javi skraceno

Apollo je napisao/la:

ljepo..ko procita nek mi javi skraceno

A je netko lijen

A jesi se raspiso

Pa... koga zanima, neka cita. Ja sam pročitala i veoma mi se dopada...

Uostalom, već smo rekli da je korektno započeti novu temu ovako, a ne samo linkom ili sa par rečenica... *

ma, ne vjerujem ja baš u te stvari.. previše je toga na ovom svijetu izmišljeno (i nemojte sad govorit da mi se tako čini), a ljudska mašta nema granica.

inače, čemu 'paralelna stvarnost' u naslovu, pa nije baš da se radi o drugoj dimenziji. valjda?

Na kraju XX i početku XXI vijeka, u vreme trijumfa racionalizma, kibernetike i sofisticiranih informacionih sistema još uvek ima i muškaraca i žena (mada ovih drugih znatno manje) koji se bave
tradicijom alhemije. Ti ljudi rade sami, u tajnosti, krijući svoje znanje od javnosti i medija, a čak se ni među sobom ne druže. Pri tome koriste savremena dostignuća fizike i hemije čime samo potvrđuju Fulkanelijeve riječi da se u svakom vijeku nekoliko ljudi popne na alhemijskoj ljestvici do nivoa Adepta.

Mnogi alhemičari upisani su u istoriji i kao veliki pronalazači, pre svega u oblasti hemije. Dugujemo im niz elemenata i jedinjenja kao što su. antimon, sumporna kiselina, cink, fosfor, kaustična soda, minijum, hlorovodonična kiselina itd.
Alhemičari su aktivno učestvovali u pronalaženju kao i poboljšanju baruta, porcelana, rakije,
kuvanja na pari itd.
Jedan od njih Tifenj de la Roš, opisao je princip fotografije još u XVIII veku, stotinjak godina pre nego što je fotografija uopšte otkrivena.

Mnogi znameniti ljudi itekako su se zanimali za alhemiju:
- Ser Isak Njutn napisao je o njoj tri puta više nego o fizici, a jedno od klasičnih dijela alhemije "O otvaranju zatvorenih vrata kraljevske palate", bila je njegova najmilija knjiga od koje se nikada nije odvajao!
- Među poštovaocima alhemije bio je i Paracelzus, švedska kraljica Kristina, Pjer i Merija Kiri, Karl, Gustav Jung, pa čak i kontarverzni racionalista Dekart.

No da se vratimo na sam početak ovog teksta i kažemo nešto o toliko misterioznoj "Smaragdnoj tablici". Legenda kaže da su "Tablicu" u Keopsovoj piramidi našli vojnici Aleksandra Makedonskog. Smaragdna tablica u nekoliko redova sažima suštinu alhemijske filozofije i znanja. Navodno,
autor je "prefaraonski" Mag Hermes Trismegist, koji je, po predanju i izmislio nauku alhemije.
Hermes je "suštinu " svoje nauke napisao dijamantom na smaragdnoj pločici, odakle je i dobila ime.
Evo teksta te tablice u Fulkanelijevom prevodu:
"Tačno je, nije laž, izvjesno je i veoma istinito da je ono što je dole kao ono što je gore, a ono što je gore kao ono što je dole; te stvari čine čudesnost jedne jedine stvari. I, kao što sve stvari jesu i proističu iz jednog, na isti način su sve stvari nastale iz te jedinstvene stvari, njenim prilagođavanjem. Sunce je njen otac, Mjesec majka. Vjetar ju je nosio u svom trbuhu. Zemlja joj je dojilja i zborište. Otac svega, stvaralac svog svijeta je u tome. Njena snaga ili moć je savršena ako je preobražena u zemlji.
Odvojićeš zemlju od vatre, fino od grubog, nježno, veoma marljivo. Ona se diže iz zemlje i silazi s neba te prima snagu superiornih i inferiornih stvari.
Na taj način ćeš imati svjetsku slavu i sva tama će pobjeći od tebe. To je snaga, sila nad silama, jer ona će zauzeti sve rijetke stvari i proći kroz sve čvrste stvari. "Tako je stvoren svijet".
Odatle će proisteći divljenja vredni oblici na način koji je ovdje opisan.
Zbog toga sam ja nazvan Hermes Trismegist, jer posjedujem tri dijela univerzalne mudrosti.
Ovo što sam rekao o Sunčevom djelu, potpuno je i završeno"!

Ko ovo shvati i primijeni, sasvim sigurno postaje "Alhemičar" !?

No i pored svega mističnog u vezi alhemije, postavljaju se i neka prozaična pitanja bez odgovora:
- Zašto alhemičari nisu nikada govorili jedni o drugima, niti su se barem javno uopšte družili ?
- Zašto Sen Žermen nikada nije spomenuo Isusa Hrista, mada je po sopstvenom priznanju poznavao Poncija Pilata i živio u njegovo vrijeme, dakle Isusovo, sem ako i sam Isus nije bio iniciran u tajne alhemije, za što uostalom postoje mnoge indicije (barem ih je Biblija prepuna).
- Zašto niko od alhemičara nije bio vladar, mada se često javljaju kao osobe bliske vladajućim oligarhijama. Odgovor, možda, leži u činjenici da su znali "tok istorije", ali bez prava da ga mijenjaju. Možemo samo da pretpostavimo šta bi se desilo da je neko od alhemičara ponudio "atomsku bombu" Fridrihu Barbarosi, Čezare Bordžiji, Napoleonu ili, ne daj Bože, Adolfu Hitleru!
- Zašto alhemičari iza sebe nisu ostavljali djecu (ako i jesu to je bio samo paravan za anonimnost), a uglavnom su živjeli ili još uvek žive izolovano u krajnjoj samoći?
- Šta krije Vatikan, a u vezi alhemije? Zašto Vatikan uporno odbija da se "decidno", a ne samo deklarativno ogradi od alhemije, masona, rozenkrojcera i drugih vrlo intrigantnih "tajnih" organizacija? Kakva je uloga "ultra tajne organizacije" unutar Vatikana pod nazivom Opus Dei u prevodu
"Božje djelo" koja broji 72000 članova (broj koji po drevnoj hinduističkoj i kineskoj astro-medicini odgovara broju svih čakri - energetskih kanala - u čovjeku), i zašto baš taj broj, koji je inače bitan broj u svim religijama, magijskim obredima, a u Kabali ima presudan uticaj, što su alhemičari svakako znali ?

- Pitanja se sama po sebi nameću, ali odgovora nema ?

Očigledno je, ipak, da su alhemičari bili vrlo inventivni ljudi ................................................

Ponekad mi je zao sto se u danasnje vreme premalo paznje posvecuje alhemiji...
Mislim da su za ovo dobrim delom krivi srednjovekovni alhemicari, koji su, delom i iz neznanja, jako iskomplikovali celu pricu o preobrazbi, koja se smatra osnovom alhemije... Nije rec ni o kakvom pretvaranju metala u zlato i svi recepti na tu temu koje sam ja do sada procitala su zaista smesni...
Alhemija je i prica o promeni duha, o menjanju nas samih i spoznajama koje naposletku vode do subjektivizacije realnosti... Ko ovo uspe, ne treba mu da pretvara metale u zlato... *

Citat :

"Tačno je, nije laž, izvjesno je i veoma
istinito da je ono što je dole kao ono što je gore, a ono što je gore
kao ono što je dole; te stvari čine čudesnost jedne jedine stvari. I,
kao što sve stvari jesu i proističu iz jednog, na isti način su sve
stvari nastale iz te jedinstvene stvari, njenim prilagođavanjem. Sunce
je njen otac, Mjesec majka. Vjetar ju je nosio u svom trbuhu. Zemlja
joj je dojilja i zborište. Otac svega, stvaralac svog svijeta je u
tome. Njena snaga ili moć je savršena ako je preobražena u zemlji.
Odvojićeš
zemlju od vatre, fino od grubog, nježno, veoma marljivo. Ona se diže iz
zemlje i silazi s neba te prima snagu superiornih i inferiornih stvari.
Na
taj način ćeš imati svjetsku slavu i sva tama će pobjeći od tebe. To je
snaga, sila nad silama, jer ona će zauzeti sve rijetke stvari i proći
kroz sve čvrste stvari. "Tako je stvoren svijet".
Odatle će proisteći divljenja vredni oblici na način koji je ovdje opisan.
Zbog toga sam ja nazvan Hermes Trismegist, jer posjedujem tri dijela univerzalne mudrosti.
Ovo što sam rekao o Sunčevom djelu, potpuno je i završeno"!

Citat :

shvatio sam

odgovor je voda

"Točno je, nije laž, izvjesno je i veoma istinito da je ono što je dolje kao ono što je gore, a ono što je gore kao ono što je dolje; te stvari čine čudesnost jedne jedine stvari. I, kao što sve stvari jesu i proizlaze iz jednog, na isti način su sve stvari nastale iz te jedinstvene stvari, njenim prilagođavanjem. Sunce je njen otac, Mjesec majka. Vjetar ju je nosio u svom trbuhu. Zemlja joj je dojilja i zborište. Otac svega, stvaralac svog svijeta je u tome. Njena snaga ili moć je savršena ako je preobražena u zemlji.
Odvojićeš zemlju od vatre, fino od grubog, nježno, veoma marljivo. Ona se diže iz zemlje i silazi s neba te prima snagu superiornih i inferiornih stvari.
Na taj način ćeš imati svjetsku slavu i sva tama će pobjeći od tebe. To je snaga, sila nad silama, jer ona će zauzeti sve rijetke stvari i proći kroz sve čvrste stvari. "Tako je stvoren svijet".
Odatle će proisteći divljenja vredni oblici na način koji je ovdje opisan.
Zbog toga sam ja nazvan Hermes Trismegist, jer posjedujem tri dijela univerzalne mudrosti.
Ovo što sam rekao o Sunčevom djelu, potpuno je i završeno"!

PRIJEVOD

"Točno je, nije laž, izvjesno je i veoma istinito da je ono što je dolje kao ono što je gore, a ono što je gore kao ono što je dolje; te stvari čine čudesnost jedne jedine stvari......voda se nalazi gore i dolje

I, kao što sve stvari jesu i proizlaze iz jednog, na isti način su sve stvari nastale iz te jedinstvene stvari, njenim prilagođavanjem.....nastale su iz praiskonske corbe u njoj se nalazi voda i kao sto znamo zivot je nasto u vodi

Sunce je njen otac, Mjesec majka. Vjetar ju je nosio u svom trbuhu. Zemlja joj je dojilja i zborište.....zbog sunca isparava nakuplja se i opet pada....majke na cesto u zivotu odreduju i pomazu da nademo put,mjesec predstavlja majku zato sto oderduje plimu i oseku......vjetar se stvara u atmosferi zbog ciklone i anticiklone,a ciklone i anticiklona nose oblake.......iz zemlje katkad dolaze podzemne vode i odrzavaju rijeke,jezera itd.,a zboriste jer se voda nalazi na zemlji

Otac svega, stvaralac svog svijeta je u tome. Njena snaga ili moć je savršena ako je preobražena u zemlji......voda je otac svih zivih bica.....za drugi dio nisam siguran ali mislim da je rijec o stvaranju struje

Odvojićeš zemlju od vatre, fino od grubog, nježno, veoma marljivo. Ona se diže iz zemlje i silazi s neba te prima snagu superiornih i inferiornih stvari....alhemicari rade na odvajanju elemenata.....isparava sa zemlje i pad sa neba i stvara brzace,potoke rijeke i samim time postize superiornost

Na taj način ćeš imati svjetsku slavu i sva tama će pobjeći od tebe. To je snaga, sila nad silama, jer ona će zauzeti sve rijetke stvari i proći kroz sve čvrste stvari. ............prvi dio je jasan o slavi......sve se rijetke stvari razrijeduju u vodi,a prolazi kroz cvrste tvari voda ce naci i najmanju pukotinu,a ako pukotina ne postoji ona ce je stvoriti i oblikovati,a kod zivih bica primjerice drveta prolazi kroz korjenje

"Tako je stvoren svijet".
Odatle će proisteći divljenja vredni oblici na način koji je ovdje opisan.
Zbog toga sam ja nazvan Hermes Trismegist, jer posjedujem tri dijela univerzalne mudrosti.
Ovo što sam rekao o Sunčevom djelu, potpuno je i završeno"!...........kad je pjesak mokar moze se oblikovati,moze se oblikovati i led,voda oblikuje i kamenje dok tece....drugi dio jos nisam shvatio kakve univerzalne mudrosti ali mislim da su medicina,astronomija i naravno alhemija.....KRAJ nadam se da ste shvatili

O nekim izdavačkim poduhvatima vezanim za alhemijsku tematiku možete pročitati ovde

http://cultofghoul.blogspot.com/2009/10/gradac-br-169-170-na-dvoru-rudolfa-ii.html

Beogradska izdavačka kuća Službeni glasnik je objavila Fulkanelijeva Alhemijska boravišta u dva toma. Ova slika je loša, ali knjiga je zaista nadahnjujuća.

zvezda je napisao/la:

Ponekad mi je zao sto se u danasnje vreme premalo paznje posvecuje alhemiji...
Mislim da su za ovo dobrim delom krivi srednjovekovni alhemicari, koji su, delom i iz neznanja, jako iskomplikovali celu pricu o preobrazbi, koja se smatra osnovom alhemije... Nije rec ni o kakvom pretvaranju metala u zlato i svi recepti na tu temu koje sam ja do sada procitala su zaista smesni...
Alhemija je i prica o promeni duha, o menjanju nas samih i spoznajama koje naposletku vode do subjektivizacije realnosti... Ko ovo uspe, ne treba mu da pretvara metale u zlato... *

nisam čitao onaj text jer je predug (pa možda nisam u pravu) ali mislim da se u alkemiji ne radi o duhu, mjenjanju nas, spoznajama koje vode ko zna kud. to je i dosadno. to se radi na druge načine.
Zna se što je alkemija ---> način kako iz dreka dobit zlato, odnosno iz nekog elemanta drugi element. Sada se ismijava alkemija no uzme li se u obzir da su svi atomi koji danas postoje nastali spajanjem jezgra vodika tada to i nije toliko čudno. znači po meni se iz dreka može dobiti zlato

Kada odlučiš čitati tekstove, možemo diskutovati o tome šta je Alhemija. Inače je to samo tvoje površno mišljenje. *

Mislim da je kamen mudraca monoatomsko zlato lil ORME, Evo i link na tu temu: http://alkemija.blogspot.com/2009/10/vec-u-5.html

Zanimljivo, nisam baš sve pohvatala u onom fizikalno-kemijskom dijelu, ali zvuči zanimljivo i pojašnjava neke stvari. Samo mi onaj početak izgleda naivno - koji farmer koji za zabavu pokušava izvući nešto zlata iz napuštenog rudnika može doći do vrhunskih laboratorija u SAD i u Rusiji?
Moglo bi se ovo povezati i s temom o Sitchinovim Anunakijima, vanzemaljcima koji su genetskim inženjeringom stvorili ljude kako bi im ovi manje vrijedni stvorovi kopali zlato. Ako se ne radi o običnom zlatu nego o ovakvoj tvari, onda priča zvuči uvjerljivije.

hej da li si postao alhemicar kad si razotkrio sta znaci ovo sa smaragdne tablice ili je to stvarni mit

Imas samo 15 god a to si uspeo da desifrujes to.Kako?

evo citata o tajni ucenja o svim dobima,tajna zivota i ucenja o Thothu Hermesu Trimegistusu ono ocemu je prvo Kiron pisao:
"Sveti je Bog, Otac svih stvari, onaj koji je pre Prvog početak."
"Sveti je Bog, čija će se obavlja i postiže sopstvena ovlašćenja koja je dao rodila iz sebe."
"Sveti je Bog, koji je utvrđeno da će biti poznat i koji je poznat po sopstvenim kojima" On objavljuje. "
"Sveti jesi, koji su Tvoja Reč (razloga) si uspostavio sve stvari."
"Sveti jesi, od kojih je sva priroda je slika."
"Sveti si, kome inferiorni priroda nije formirana."
"Sveti si, koji si jači od svih sila."
"Sveti si, koji si veći od svih ekselencija."
"Sveti si, koji si bolji od svih pohvala."
"Prihvati ove razumne žrtve iz čiste dušu i srce ispružene tebi."
"O ti neiskazana, neizrecive, da bi se pohvaliti tišina!"
"Ja preklinjemo da milosrdno pogled na mene, da ja ne mogu pogrešiti u znanje o Tebi i da sam može da prosvetli one koji su u neznanju, braćo moja i sinovi tvoji."
"Zato Tebi verujem i svedočimo Tebi, i da odu u miru i trustfulness u Tvoje Svetlost i Život."
"Blagosloven jesi, Oče čovek si kova će biti osvećen s Tobom kao što si mu dao vlast da osveštaju drugima Tvojom Reči i Tvoju istinu." "Sveti je Bog, Otac svih stvari, Onaj koji je pred Prvi Početak.""Sveti je Bog, Otac svih stvari, onaj koji je pre Prvog početak."

Misterymaniak ja sam shvatio i drugu polovinu evo celog prevoda vode ima i na nebu i na zamlji,sunce je natera da ispari i ona preko vasduha predje do neba a kaze se da talasi zavise od meseca,kada se na njenom putu nadje prepreka ona ce ili je zaobici ili napraviti rupu i tu proci, kada se nadje izmedju zemlje i vatre nijedno ni drugo nemoze preko nje vatra ce se ugasiti a zemlja ce se pretvoriti u blato,a u svemiru voda postoji samo u cvrstom stanju tako da se je ona gomilala na jedno mesto i tako je stvorena zemlja kao i sve ostale planete, a bez nje nemoze nijedno zivo bice a i za nju ce se voditi ratovi tako da ce steci tako svetsku slavu. Ajdevidimo se