Mislim da većina mladih do recimo 16 godina još nisu spoznali što je to ljubav, što znači voljeti.. mada uvijek ima izuzetaka. Imam ja frendicu od 25 g. i još uvijek ne zna što znači voljeti i svjesna je toga. A imala je i dugogodišnju vezu i par brijača, al još uvijek nije doživjela taj osjećaj. Možda nije sposobna voljeti..što mislite, jel ima ljudi koji to ne mogu zbog nekih svojih psihičkih problema? Ok.. to je sad druga tema..haha

Ja s godinama sve više shvaćam "težinu" te riječi VOLJETI i ljubav sama po sebi nije jednostavna. Nije jednostavna poput zaljubljenosti kad si lud za nekim ko šlapa i hlađenje nastupi brzo, znači čim ti osoba prestane biti zanimljiva.

Kad voliš nekoga, ne možeš ga prestati voljeti za 1 dan ili zato što ti se zamjerio...zbog ljubavi se pristaje na kompromise, potrebna je tolerancija, razumijevanje, uvažavanje, strpljenje i još puno toga.

Da bi se moglo istinski voljeti nekoga, treba jako dobro poznavati tu osobu i mislim da dok ne dođemo do toga, ne možemo biti sigurni da li tu osobu stvarno volimo ili smo samo zaljubljeni u ono kako se prikazuje ta osoba.

To je samo moje mišljenje...

slazem se u potpunosti... ima izuzetaka, kako ko. ali ljubav.. to je fakat osjecaj koji... jednostavno treba dozivjeti.. i puno jaci je od same zaljubljenosti

ja inače imam problema s tim osjećajem - ja se jednostavno ne mogu zaljubiti i brus
samnom mogu divljati hormoni i možda me mogu uvjeriti da je to zaljubljenost, ali kad me oni popuste onda sam ravnodušna protiv svoje volje, ima li nade za mene?

to ja zovem "bolesti modernog društva",tu pošast nemogućnosti voljenja.
U zadnje vrime me zatrpalo bar 30 cura od 15-25 godina s rečenicom "ja se ne mogu zaljubiti", "ja ne mogu voljeti".
Nije istina. Nije da ne možete,nego se bojite.
Moja prijateljica 5 godina je tupila tu teoriju a ja joj tupila da je stvar u njoj samoj i da problem sa osjećajima treba izvadit na površinu i otpustit kočnice.
Na kraju sam je upoznala s prijateljem svog muža i sad ga beznadno voli već ima ohoho
Zapravo i ona a i većina cura danas se boji volit jer se boji bit povrijeđena. Samo većina uopće nije svjesna da je to razlog ili si ne želi priznati jer to zapravo odaje njihovu slabost a danas je u modi bit nedodirljiva i snažna.
Tko ne riskira ne profitira-tako se kaže, a tko se skriva od ljubavi propušta možda najljepše trenutke života

u biti to je istina, ali ja se ne bojim biti povrijeđena kao slomljeno srce... već iskorištena, i što se na kraju i dogodilo, tako da me dečko nije slomio već razočarao kao ljudsko biće što mi je valjda 100 put gore
ja sam odpustila kočnice - tjedan dana - e mali se zazbahatio i prestrašio me tako da sam ih opet stisla, a za svaki slučaj povukla sam još i ručnu

ali nemoj dakle,da te takvo iskustvo obeshrabri u daljnjem životu. Jedno loše iskustvo ne mora značit doživotna loša iskustva
Razumljivo je da nakon loše veze ne želimo imat posla s osjećajima ali neki odu tako daleko da odbijaju svako vezivanje zauvijek. Meni je to kukavičluk...

je jedino di ga nađem mislim da je sve to zbog piva...

ma zaljubit ću se ja, vratila mi se nada doduše lakše mi je zamisliti savršenog muškarca, a teško živjet s njim mislim da tu spada pravilo : pazi što želiš možda ti se i ostvari

uvik je teško živit s ikim,i mislim da ljudi danas idu u ekstreme-ili vjeruju u vječnu "čaroliju" ljubavi-dakle misle da je moguće živjet s nekim i zauvijek održat tu iskru ljubavi ko prvog dana kad su se upoznali ,ili ima onih koji ne vjeruju u ljubav. treba bit realan i svatit da je istina negdi između,ali bez kompromisa nema ni zajedničkog života

ima ih dosta (u mojim godinama) koji misle da je ljubav sala,imaju decka 2 tjedna,govore nes kao "ti si ljubav mog zivota" i onda prekinu iz "dosade"...ja to nekuzim,pogotovo ne kad i ja sama osjetim kad je ljubav i kad samo simpatija...ali iz iskustva mogu rec,da i mi,neki, znamo sto je ljubav...