Ja mislim da filozofija ovde ne bi imala sto traziti da li bi posvajali djecu ili ne.Pitanje je tvoje"abortus" i odgovaram sada licno u mom misljenu:zena mi zatrudni a bio ja 17 ili mojih 37 ljeta mora se roditi to sto smo zajedno zaceli.

evo ja bas idem napraviti abortus sa curom


zato sto ne zelim svojom sebicnoscu unistiti djetetov zivot...
ako mislis da je bolje djetetu dati mizeriju od zivota nego ga odgoditi onda te prijatelju zalim..

A jebi ga sad;razmisli,mozda ce to dijete bas srediti tvoj zivot i uciniti te mnogo jacim no sto jesi,mnogo boljim no sto jesi a siguran sam da nije u pitanju finansija vec strah za se u uzeti u ruke?

financija je u pitanju a i ono nije napravljeno iz ljubavi...
imas kakav savjet za tako napravljeno dijete?

PM

Da, i ja sam čitala da se do 71. dana od začeća duša zadržava blizu majke, ali se još nije utjelovila, pa je abortus do tog trena manje zlo nego kasnije. No zlo je u svakom slučaju, nažalost, ostavlja psihičke posljedice na nesuđenim roditeljima koji jedini imaju pravo odlučiti što će učiniti.

Mislim da je važno prihvatiti svoju odgovornost kad se ide u ovakve odluke. Ja nikoga ne osuđujem tko napravi abortus, to samo znači da je prije tog čina puno toga pošlo zlo i naopako, on je posljedica stvari koje su se događale davno prije. Taj nasilan zahvat ponekad znači da će se trauma iskristalizirati i jednom zauvijek riješiti. Želim vam sreću i sada i zauvijek.

Ja sam mišljenja da nijedna žena ne može ostati trudna ako to ne želi. Ima toliko tih zaštita koje su sigurne, koje nisu komplicirane, koje može koristiti i žena i muškarac i zatrudnit se jednostavno ne može slučajno.
Indigo, odmah u startu da nešto razjasnim. Mislim da je puno lakše koristiti kondome ili bilo kakvu drugu kontracepciju, nego otići u bolnicu pobacit svaki put kad je dijete već začeto!
Što se tiče samog pobačaja, mislim da ne bi to nikad napravila, pa makar i kad to dijete ne bi bilo začeto iz ljubavi... Ako nije začeto iz ljubavi, ne morate vas dvoje živit skupa i mučit se. Ja bi zadržala SVOJE dijete, nema veze čije je još.
Ali nisam ni protiv pobačaja. Smatram opet da svatko ima pravo na svoj izbor, i ako ti misliš da je to u redu, onda je u redu. Smatram da bi ga trebalo zakonom dopustiti, u biti uopće ne znam je li dopušten, jer to je na kraju izbor pojedinca... Svatko sam odlučuje što će sa svojim životom, i na žalost životom tog malenog stvorenja...

da sad pišem nešto protiv ljudi koji dopuste sebi doći u takvu situaciju, neću jer ne znam šta se i meni sutra može dogoditi... Načelno sam protiv abortusa, ali ne možeš nikome zabraniti da radi sa svojim životom i tijelom šta hoće...Ako ona hoće pobaciti, to je njen izbor i zakon se, pa ni Crkva ne bi trebali miješati u to... Mada da se ja nađem u takvoj situaciji, vjerojetno ne bih pobacila. Jedna moja kolegica je sa 17 ostala trudna, ali unatoč tome što nije imala ni škole završene, ni što otac nije htio ni čuti za malog, ni u jednom trenutku nije pomislila na pobačaj. I napravila je pravu stvar jer je rodila jednog malog plavkastog anđečića...

fino receno

no to nije istina...drugo je dobiti dijete sa osobom koja te barem malo voli a drugo sa slucajnim prolaznikom do kojeg ti uopce nije stalo...vrlo delikatna situacija...

i kako reagirati kada ti se dogodi pogresna situacija?