Presla je tridesetu. Danas je
kupila svjetlucave snalice za kosu u obliku leptira.Cesto ide u
poslasticarnicu na sampite, smjeseci se pritom glasno, bez grize savijesti.
Voli da se poigra s klincima iz ulice, da vodi svoju malu kucu u setnju
i uopste se ne stidi da obuce ruzicastu mini suknju. Osmjeh gotovo da
joj ne silazi sa lica. Ili to barem tako dobro izgleda. Sta god da je
ta zena (djevojka?) radila, izgleda mladje i bolje no ikad, cak bolje
nego dok je bila u srednjoj skoli. Zasto ce u buducnosti biti sve vise
ovakvih slucajeva i zasto su tridesetogodisnjakinje nove tinejdzerke?
Zivot zena je uvijek kao dodatnu kategoriju
sadrzavalo cuvanje dijece i brigu o porodici. Danas, pored toga, zene sve
cesce zauzimaju ravnopravan udijel u poslovima sa muskarcima. Posao znaci
rad a rad znaci zrtvovanje. Gubljenje mladosti moze da znaci i rana
udaja. U oba slucaja, dolazi do zrtvovanja nekih mladjih godina u ime
karijere ili porodice. U tom jurcanju za obrazovanjem, uspjehom na poslu
ili pak u jurcanju za dvogodisnjim djetetom, moze se desiti da izgubite
one godine u kojima vase vrsnjakinje uveliko uzivaju, godine u kojima
su one, teorijski i prakticno - tinejdzerke. Ali, kao sto gornji primjer
potvrdjuje, tinejdzerske godine vrlo uspjesno mozete "zamrznuti za
kasnije" i mozete imati pravo da uzivate u zivotu kada ste ostvarile
nesto sto se mozda u datom trenutku ispostavilo kao vaznije. Ko vama
moze zabraniti da kupite svetlucave snalice sa leptiricima? Ko vama
moze zabraniti da napravite pidzama-party? Ko vama moze zabraniti da...
uzivate?
Nemojte se mnogo dvoumiti oko odgovora na ova
pitanja. Sve je vise zena koje u dvadesetim grade karijeru propustajuci
pritom neke stvari, a normalno je da svi mi zelimo da prozivimo neke
lude i bezbrizne dane. Poslije tolikog rada i upornosti, niko nema pravo
da vam to uskrati. Ako se kojim slucajem pronalazite u prethodnoj
prici, ako vas kolege na poslu gledaju s podozrenjem, jer "radite
stvari tako neprimerne vasim godinama", budite srecne, jer ste negdje u
sebi IPAK sacuvale mladost, a to je ne velika, nego OGROMNA stvar. Ako
nista drugo, svako od nas zasluzuje drugu sansu. Zasto tu sansu ne
iskoristiti bas u tridesetim?
_________________
Moja je psiha tako misticnog karaktera da je
apstraktno govoriti o morfologiji njene dijalektike...