Prijateljstva igraju važnu ulogu u životu ljudi.
Jedinstvena emocijonalna veza koja veže dvije osobe ponekad je neraskidiva i doživotna.

Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela

Život bez prijateljstva je ništa

Jezik prijateljstva nisu riječi nego značenja

Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj

Prijatelji su kao sjena,oni su uvijek tu kad ih trebaš


ok, svi imate prijatelje, koliko su tu kad ih trebate, koliko imate pravih prijatelja, da li još imate dobru prijateljicu/prijatelja iz djetinstva?

Imam super prijateljicu iz srednje škole.....imam nekoliko dobrih dobrih prijatelja.....koji su tu i u dobru i u zlu......a i ja sam njima na raspolaganju....
Joj baš su mi super
i imam veliki broj frendova, ljudi sa kojima se dobro slažem, ali su eto ostali u kategoriji frendova.....

Malo me brine ono facebook prijatelj, di neki ljudi olako stavljaju riječ prijatelj u kontekst pa ih imaju 168 ili koliko god....svašta....

Nemam prijateljicu iz djetinjstva jer sam se više puta selila iz grada u grad pa je i to nekako utjecalo na prijeateljstva koja su nakon dvije, tri ili više godina dopisivanja bez viđenja uživo ipak ugasnula.

Imam prijateljicu sad, tu je kad je trebam i ja sam tu za nju i drago mi je da je tako, prijateljski osjećaji su neobično važni u životu.

Možda nije realno, ali skužila sam da imam vrlo snažne prijateljske osjećaje prema svojoj mami i svom mužu. Uz to naravno ide i ostalo što ide mami i što ide mužu posebno.

U svakom slučaju, prijateljstvo je nešto što jako cijenim i nikad nisam nikoga nazvala bez veze prijateljem - on je tu visoku poziciju morao držati barem u tom trenutku.

baš visoka pozicija.
imam prijateljicu iz djetinstva, u stvari točno iz prvog osnovne. četiri godine skupa, pa razlaz i opet skupa u srednjoj pa sve do danas. rođene smo na isti datum šta mi je vrlo znakovito s obzirom da mi je i muž rođen na isti datum. ne mogu opisati šta za nju osjećam i vjerovatno ona za mene. ono šta se kaže i u dobru i u zlu. imam još četiri prijeteljice iz nešto kasnije dobi, srednja škola uglavnom. i one drže vioku poziciju. imam i prijatelja, muževljev prijatelj ali se znamo 27 godina tako da mogu reći i da je moj. čovik i pol.
a ova prijateljstva internetska jesu prijateljstva ali su ograničena s obzirom na lokacije na taj svijet i kao takva ne mogu biti poput ovih u RL. površnija su.

Kad govorimo o pravim prijateljima, nemam ih puno.
Imam tri dobre prijateljice, poznanika naravno više.

Jednu poznajem još iz osnovne škole, onda smo se razdvojile u srednjoj, kada je ona otišla u gimnaziju u drugi grad i igrom slučaja opet srele neposredno prije faksa i obnovile prijateljstvo.
Drugu frendicu sam upoznala prije jedno dvije godine i stvarno mi je drago da smo postale tako bliske, jer je izuzetno iskrena i neiskvarena, rijetko dobra osoba.
S rijetkima sam dobra od srednje, jer je vremenom/razdvojenošću to preraslo u poznanstvo.

Ne smijem zaboraviti svoju rodjakinju koju smatram svojom dobrom prijateljicom, iako je od mene starija 23 godine.

Samo bi htjela naglasiti da se prijateljstvo (barem u mom slučaju) uopće ne mora temeljiti na svakodnevnim kavicama i ćaskanjima o koječemu, jer je pravo prijateljstvo nešto puno dublje i ne poznaje geografske granice.
To je onaj osjećaj, kad se s nekim sretnete nakon puno godina i imate dojam da se uopće ništa nije promijenilo, samo nastavljate tamo gdje ste davno stali.

Nemam nijednu dobru prijateljicu i ponekad se osjećam jako usamljeno. Jedini prijatelj mi je moj dečko na kojeg se mogu uvijek osloniti.

^^Znam otprilike kako ti je...dečko mi je broj 1, pravi prijatelj bio i ostao! Jedina prava prijateljica (još od OŠ) mi se odselila nedavno u Zg, pa mi nedostaje...rijetko se viđamo, al to onda uvijek budu krasni susreti! Do prije ljeta sam imala još 2 "naj" frendice, al sam ih odjebala jer mi je pun ku*** njihovog ogovaranja, zavisti i ljubomore. Ostali prijatelji su za izlaske

Zbog toga i nemam prijateljica. Misliš da je netko dobar s tobom, a onda od druge osobe čuješ da te ogovara. Pravi prijatelji su rijetkost i njih treba čuvat. Mislim da su muškarci bolji prijatelji od žena (manje ogovaraju i tračaju).

ja poznajem dvije predivne osobe za koje imam čas nazvat ih najboljim prijateljicama. poznajem ih oko 3 godine, ali ponekad se to čini kao da ih oduvjek znam.
one su malo nekonvencionalne, tako da kod njih nema puno toga tipičnog... tako su šaljivo spontane da uz njih izlazak van je prava avantura, nikad ne znamo gdje ćemo završiti. nažalost ovo je doba kad sve troje imamo posla prekoglave pa se čujemo i vidimo kad se možemo

što se tiče prijašnjih prijateljstava na kraju su me razočarala. nikad nisam previše patila na tračeve... patila sam licemjernost. jedan tren su ti najbolji prijatelji i samo čuju neku laž sastrane i za njih više ne postojiš dok se ne razuvjere, pa onda ponovno ista priča. prije sam mislila da tako stvari funkcioniraju, zato mi prijateljstvo i nije bilo tako važno, a onda sam krenula u srednju i shvatila sam bit onoga što ljudi nazivaju prijateljima

Već sam mislila da nešto sa mnom ne štima, jer sam rijetka od forumašica u 20-ima, 30-ima koja se ovdje izjasnila da ima par zaista bliskih prijateljica.
Drago mi je da ipak nije tako.
I ja poput Gee imam jednu prijateljicu koju kratko poznajem i nekako mi se čini da se znamo oduvijek.

Ne mogu to objasniti.
To je valjda kada se ljudi nadju na nekoj istoj valnoj duljini i kad mogu gledati stvari iz zajedničke perspektive, što je vrlo rijetko.