Iskustvo me naučilo da je ženama razgovor važniji nego muškarcima. Muškarci naše neprestano raspravljanje i prekopavanje po nekim temama smatraju brbljanjem, dok mi na taj način obrađujemo problem i često ga tako lakše uspijevamo riješiti.

Na primjer, pojavi se ozbiljniji problem. On (moj muž, dakako) najprije odšuti, dok ja pokušavam riječima opisati dotičnu pojavu, onda tek nakon mojih opetovanih traženja kaže rečenicu ili dvije i smatra da je time tema zaključena. Ja naravno poludim, i ako mi je stvar važna, ozbiljno se naljutim i posvađam I tako svakih nekoliko mjeseci

Negdje sam pročitala, a i sama shvatila, da je to jedan od najčešćih muško - ženskih nesporazuma. Zato svoju potrebu zadovoljim tako da nazovem, ovisno o problemu, mamu, sestru ili neku od prijateljica, da o tome popričam s kolegicama na poslu ili, u posljednje vrijeme, stvar stavim na blog ili na forum.

Kakve su vaše potrebe za razgovorom i kako ih najčešće zadovoljavate?

Meni to bas ovisi o raspolozenju. Ponekad bih ja fulll htjela raspravit neki problem s deckom a on ili ne zeli il kaze da nema problema i tako...na sto ja naravno poludim. kad mu postavim 568 pitanja a on odgovori jednom nesuvislom recenicom...A koji put me on maltretira da rijesimo nesto...a meniiiii se taaaaaako neda pricat ili ne uvidim o cemu on meni prica...Tako to kod mene ide...Mi se nadopunjujemo-heheh

Nije važan razgovor važna su djela.

djela bez razgovora- mislim da to nije moguce...Treba oba dvoje

Ja sam uvek svoje ljubavne i druge nesuglasice i ostalo uvek resavao razgovorom

Stvarno nema nijedna tema o kojoj nisam mogao razgovarati,cak naprotiv sto sam vise razgovarao sve vise sam razumevao i vise voleo osobu.

Ja moram priznat da se kod mene dogodi da sam ja ta koja ostane mučat, a da on želi razgovarati o problemu... Isto tako, nekad je bolje ostat mučat. Ako mi se neda svađat, radije mučim... I puno puta tako pogriješim, jer se tek tada posvađamo... Sve ovisi o karakterima.

Stvarno, koliko ljudi, toliko ćudi, čini se

Ima nešto i u mentalitetu, ne samo razlici u spolovima ili ćudi. Moj muž je Dalmatinac i dok nas mali nije totalno iscrpio, pa smo općenito zaboravili razgovarati, on je bio ravnopravan pokretač svih potrebnih razgovora. Ima samo jednu manu - dječju tvrdoglavost. Kada bismo u raspravi došli do točke gdje sam ja u pravu, onda bi se ponašao kao adolescent. Ili bi me isprovocirao ili okrenuo guzicu i prekinuo svaku raspravu...

Primijetila sam da se muški isprepadaju kad čuju dvije slatke riječi: "Moramo razgovarati!" i čini mi se da je ponekad bolje pustiti da se strasti malo slegnu pa u hodu riješiti problem.
Čini mi se i da su muški takvi da se odmah prepadnu kad želimo s njima razgovarati jer odmah pomisle da ih za nešto optužujemo pa se uglavnom brane i zaboravljaju konstruktivno raspraviti o onome o čemu žena zapravo razgovarati

U PRAVU SI