Hrvatska znanstvenica dr. Iva Tolić-Norrelykke, voditeljica grupe na Max Planck Institutu za molekularnu staničnu biologiju i genetiku u Dresdenu u Njemačkoj, i njen stručni tim na dobrom su tragu otkrivanja tajne besmrtnosti. Naime, otkrili su prvi potencijalno besmrtni organizam - kvasac iz afričkog piva. Daljnje istraživanje stanica koje ne stare moglo bi kroz dvadesetak godina dovesti do lijeka za starost.

Veoma zanimljivo. Sto vi mislite bili voljeli zivjeti vjecno. ja nisam bas siguran.

Sa trenutnim ustrojem, ekonomijom (ne mislim na recesiju nego na ekonomiju kao znanost a kapitalizam kao filozofiju) i mentatlitetom čovječanstva - ne, hvala na ponudi.

možda još ima nade za mene

paaaa....bilo bi zanimljivo...samo ako otkrijemo tu besmrtnost morat cemo se svi sterilizirati jer veoma brzo bi nastala guzva na planeti...

Ovisi, za regulaciju uvijek posoje bolest, glad i rat. kad bar smrt sama ne može.

ja to ne bih htio ...

reko bih, fala, ali ne fala

Zar ne bi bilo bolje da pričamo o mogućnostima koje bi se otvorile kada bismo živjeli vječno?

Nakon nekog vremena osobe koje su slabijeg psihičkog stanja, poput osoba s depresijom, itd. bi odlučile umrijeti... nadalje, i sve one osobe koje ne bi bilo zadovoljne svojim životom, sve osobe koje su 'slabije' . Za svaku mrtvu osobu društvo bi bilo 'nadograđeno' jednim novim djetetom. Tada bi se naglasila prirodna selekcija, a ljudi bi mogli doci do drustva koje bi bilo - korak do savršenog.

Pokušao sam razmišljati kao fanatik.

Bojim se da bi nekim bilo ko u onom filmu - Highlander. Uglavnom, u nekom dijelu (zadnjem - predzadnjem) glavni lik, kojeg glumi Christopher Lambert čini me se ... već je proživio ne znam ni ja kolko dugo (on je jedan od onih besmrtnika) te se odluči boriti protiv nekog zločestog, zna da će izgubiti, a ako izgubi ovaj zločesti će ga ubiti. I tak se on ode borit, još veli: ne želim više živjet, daj da se borim i da umrem (tak nekaj).

A i Legi ... kad bismo svi bili besmrtni, kak bismo skinuli ovakvu nekakvu vladu sa čela države. Mislim da bi vječno bili isti (ko kod nas recimo, već 100 godina isti ljudi u saboru, ministarstvima i slično, a i nisu se baš najbolje pokazali, barem je moj nekakav dojam)

Vječni život u fizičkom smislu - mislim da ne bih, hvala

grozno....užas...
vječno se buditi u svom tijelu, nositi sam sebe, gledati se... ??
ma za poluditi.
ni u ludilu

mislim da naš um nije ni naviknut živjeti vječno, mi živimo unutar granica, zato i cjenimo vrijeme jer nije da imamo sutra, a zamislite što bi se dogodilo kad se granice izbrišu i mi metaforički gledajući inače čekamo da prođemo jadan po jedan zavoj na našem putu , a onda je najednom ispred nas ravna cesta koja se proteže u nedogled - svatko bi nakon nekog vramena odustao od putovanja

ja bih se ubio da vidim kako je tamo pa bih se vrnuo da vidim sta ima novo

i nama ispričao kako je tamo...

e to već spada pod vremeplov, to bi i ja da škicnem u dalju budućnost bez nuždosti da moram poživjeti do nje...

nije to vremeplov, to je cudo