Bog je meni dokazan, ne moram vjerovati...ali je dokazan MENI na temelju određenog iskustva i doživljaja...a velika je razlika između vjerovanja i znanja...nadalje, ja se osobno bavim teologijom sa svoje laičke osnove, i pokušavam racionalno analizirati činjenice koje imam...zašto to ne bi bila znanost? zar je znanost samo u brojevima? a i matematika je, primjerice, potpuno neegzaktna, jer kako drugačije objasniti da dopušta računanje ispod nule...a sad vidi ovo, zamisli da imaš dvije jabuke i netko ti uzme tri, koliko ti imaš jabuka? -1? ne, nemaš nijednu...a i kako ti netko može uzet tri jabuke, a ti imaš samo dvije? dakle, sve ono što je do nule postoji, ono ispod ne postoji i čemu onda rasprava o tome? to što smo se mi, odnosno neki znanstvenici, dogovorili da ćemo zamisliti da postoji ono ispod nule je ista stvar kao što religiozni traže od znanstvenika da pretpostave postojanje Boga...znanost u svojoj biti jest religija, stvorena je na istim temeljima vjerovanja i neegzaktnih dokaza i u suštini teže ka istom...
...a Einstein, kao duboko religiozni Židov, je pred kraj života vrijeme trošio na pokušavanje matematičko-fizikalnog dokazivanja postojanja Boga...nije uspio naravno iz jednog vrlo prozaičnog razloga...us voje jednadžbe je uvrstio varijabli po kojoj je sve u svemiru proporcionalno...međutim, ništa u svemiru nije proporcionalno...niti je Zemlja potpuno okrugla, niti ženske imaju dvije iste cice...tamo gdje pronađemo nešto što je ravno možemo automatski reći da se ne radi o prirodnoj formaciji...kasnije je Schroedinger u svojoj kvantnoj teoriji pobio Einsteina koji je ostao poznat samo po sumnjivoj jednadžbu o energiji E=mc2...i naravno, prilikom pokušaja dokazivanja postojanja boga potpuno je zanemario činjenicu da je na našem nivou svijesti jednostavno nemoguće nešto takvo dokazati

Naprotiv, matematika je veoma egzaktna kao i njeni teoremi. Ti opisuješ prirodne brojeve, a oni su samo jedan od skupova brojeva u matematici. Negativni brojevi u RL se mogu zamisliti kao vektori, s time da se u jednom smjeru proteže pozitivan smjer, a u drugom suprotan smjer koji je nazvan negativnim. Zato negativna sila ne postoji, postoji samo vektor koji opisuje usmjerenje neke sile s obzirom na zadani koordinatni sustav. Samim time negativni brojevi postanu itekako stvarni, čisto opisne prirode. Druga stvar je i logička stvar. Recimo kako napraviti koordinatni sustav koji nema granica? Tako da se nula stavi kao ishodište, i onda se u svakom smjeru protežu pravci do beskonačnosti, s tim da je - samo oznaka usmjerenja pravca.

Znanost nije samo u brojevima, ali jest u istraživanju i logičkom zaključivanju kao i ponovljenom eksperimentu. Ako sve to imaš, tada koristiš znansvenu metodu, te je to onda znanost.
Einstein nije jedini, i danas neki fizičari preko formula pokupavaju dokazati da imamo slobodnu volju recimo. To se svakako ne može dokazati običnom formulacijom, ali pokušati argumentirati dobiveni rezultat nije ništa loše.

Sorry, ali ja ne mogu zamislit negativni broj kao vektor...vektor je crta koja ide od točke A preko točke B unedogled...kajaznam, nisam matematičar, ali negativni brojevi su brojevi ispod nule...a sad, ako si netko može zamisliti broj ispod nule ili nekakvi vektor, zakej si taj isti ne bi mogao zamisliti postojanje Boga? Sve je to zamišljeno i neegzaktno, a jednako tako može biti i stvar logike...po mom mišljenju, negativni brojevi bi se lakše mogli objasniti kao antimaterija, međutim, nisam upoznat s time koliko daleko u proučavanju toga se otišlo...ovo o pravcima mi je jasno i s te strane je to u redu, ali to je geometrija, međutim kad se radi o algebri negativno je apsurdno...a matematika po mom mišljenju nije prirodna znanost, nego prije društvena, sličnija filozofiji nego fizici npr....
...meni je zanimljiva i jedna rečenica koju je Crowley naveo u svojoj Liber AL vel Legis koja kaže: Dijeli, zbroji, množi i shvati...zašto nije spomenuo oduzimanje?
...a ovo je zanimljivo što si spomenuo da razni ljudi pokušavaju napraviti razne jednadžbe, formule kojima bi se moglo dokazati nešto...a prava znanost ujedinjuje više različitih metoda i po svim tim premisama pokušava pronaći dokaz, odnosno zajedničku točku...nekad se u nedostatku drugih metoda fizika objašnjavala filozofijom, danas se ide u suprotnom smjeru, ali u suštini dolazimo do istih rezultata...da li je u krivu onaj koji je podijelio elemente na Vatru, Vodu, Zrak, Zemlju i Duh, ili onaj koji je stvorio periodički sustav elemenata? Da li je u pravu onaj koji ti radi glavobolje zabode iglicu u ruku ili onaj koji te našopa pilsevima? Ne znam, ja mislim da su u pravu i jedni i drugi, ali razumijem i onog koji trvdi da je sve to Božje djelo i da se ne trebamo zamarati s time jer smo svi smrtni...
...ono što je u ljude oduvijek ponajviše zanimalo osim vlastitog zadovoljstva je svakako otkrivanje tajni, i to posebno onih koje ponajviše zaokupljaju našu maštu, tako da ne vidim razlog zašto se to ne bi i dalje činilo, pa makar se raspravljalo o crnoj tvari, antimateriji ili božanskoj energiji

Ok, pošto se ovde već lepo piše o matematici i brojevima (tj. algebri kao najlakšem i najosnovnijem delu matematike), imam jedno pitanje. Meni je matematika uvek bila ok, čak sam je i volela. No, poslednjih godina mi nije baš lako da klincima objasnim neke stvari. Glavni problem su upravo brojevi ispod nule i računske operacije sa njima. To uvek objašnjavam na brojevoj pravoj i tako je najlakše. Sabiranje i oduzimanje (kao sabiranje sa negativnim predznakom) se tako solidno objasne. Dobijanje novca i dugovanje takođe funkcionišu...
Ali, problem nastaje kada treba objasniti (tako da se to shvati) množenje i deljenje negativnih brojeva. ZAŠTO je -2 puta -2 jednako (+)4??? Naravno, tu je pravilo da 2 minusa daju +, kao i da paran broj minusa uvek daje +, a neparan broj (negativnih brojeva koji se množe ili dele) daće - u rezultatu. Ali ovo pravilo je savršeno besmisleno! Kako to zapravo objasniti? Tu brojeva prava ništa ne pomaže...
Kako objasniti da na dva nepostojeća mesta po dve nepostojeće jabuke daje 4 jabuke, postojeće?... *

Zbog sličnog ovakvog pitanja sam u srednjoj školi dobil kulju

Pretpostaviću da to znači da si dobio jedinicu (zbog suza i čekića) .
Šta da ti kažem? Tako ti je kad imaš profesore koji nose oglavine (to je ono što se stavlja konju na glavu da gleda samo pravo). Ja sam svojevremeno pala ispit jer se nisam htela složiti s' tim da je tačka figura. Pazi, figura!!!??? *

Figura? kaj za šah? il figura u baletu? možda stilska figura? točka je interpunkcijski znak ili nekak drugačije u geometriji...ali postoji i plesna točka...možda neka plesna figura...uf...bolil glava...možda bi mogli znanstveno dokazati činjenicu da je točka figura, pa bi dobili antinobela kao onaj koji je mjeril potisak iz stražnjice pingvina...pazi ti znanstvenog rada
...ma sve ti je to alkemija...Copperfield i Houdini su mačji kašalj za matematičare

Ne znam. Mojoj su profesorki kvadrat, krug, pravougaonik i sl. isto bili figure. Meni su uvek bili slike. Figura je nešto u 3D. Slike su u 2D. Ili to, ili ja nemam pojma matematiku.
A sećam se i objašnjenja iz matematike za kako zamisliti tačku. Početi deliti bilo šta i smanjivati ga u glavi dok ne dođemo do beskrajno, nemerljivo malog, najmanjeg. To je tačka. Udarac krede po tabli ili olovke po papiru je već samo slika tačke. Ubij ti sad mene ako tačka ima ijednu dimenziju, a tek 3... C, c, c... *

Ma, da. Oko tačke bismo pre mogli pričati o filozofiji...

Oh, ali klasičnom algebrom najviše bataramo... a to je tako nelogično, to sa množenjem negativnih brojeva... *

Figura može imati metaforičko značenje, točke su ''figure'' kojima određujemo dužinu itd...

Hexenkind je napisao/la:

Sorry, ali ja ne mogu zamislit negativni broj kao vektor...vektor je crta koja ide od točke A preko točke B unedogled...kajaznam, nisam matematičar, ali negativni brojevi su brojevi ispod nule...a sad, ako si netko može zamisliti broj ispod nule ili nekakvi vektor, zakej si taj isti ne bi mogao zamisliti postojanje Boga? Sve je to zamišljeno i neegzaktno, a jednako tako može biti i stvar logike...

Usmjerenje je ono što je bitno, a ''negativno'' je samo oznaka. Recimo da pričamo o čisto logičkoj interpretaciji. Ako imamo jednodimenzionalan pravac, ali sa 2 moguća smjera na njemu (točka se može gibati prema lijevo i prema desno). Ako nazovemo gibanje u desno sa 'A', tada bi gibanje u lijevo nazvali za 'Anti-A', ili 'Ne-A'. Dakle ako nešto ima gibanje ulijevo, tada ima smjer 'Anti-A', dok prema desno ide smjer 'A'. Kod brojeva se ti smjerovi ne zovu 'A' i 'Anti-A', već se zovu 'Plus' i 'Minus', s istim principom kao i 'A' i 'Anti-A'.

Dakle negativan broj sam po sebi nije prirodan, u prirodi ne postoje negativni brojevi, ali se može opisivati sa negativnim brojevima s tim da je ovaj 'negativno' samo oznaka koja nam govori da taj broj ima suprotan smjer od 'pozitivnog', ali oba broja su u samoj biti jednaka (apsolutna vrijednost).

Negativni brojevi se često interpretiraju kao ''ispod'' 0 dok su pozitivni ''iznad''. Međutim negativnost brojeva je samo oznaka usmjerenja, a sam pogled iznad i ispod nule koji mnogi imaju mislim da je zbog materijalnog dobita u ovom svijetu. Dok netko zarađuje (ide u plus), ide prema ''gore'' dok onaj koji gubi (ide u minus) ide prema ''dolje''.
Nula je samo točka ravnoteže gdje nema niti pozitivnog smjera niti negativnog, kao bezdimenzionalna točka. Dok pozitivni brojevi imaju jedan smjer od nule, negativni imaju suprotan smjer.

Matematika ima mnogo filozofije u sebi, pa samim zamišljanjem brojevnih pravaca dolazimo do same filozofije.

Boga si svatko zamišlja na svoj način, neki ga zamisle tako da ga ''poznaju'', da znaju sve o Njemu. To je stvar pojedinca kako će zamišljati Boga dok neki uopće ne razmišljaju o Njemu jer već imaju mišljenje, to jest stav.

Citat:

...meni je zanimljiva i jedna rečenica koju je Crowley naveo u svojoj Liber AL vel Legis koja kaže: Dijeli, zbroji, množi i shvati...zašto nije spomenuo oduzimanje?

Jedine prave operacije koje koristimo i poznajemo su zbrajanje i množenje, dijeljenje i oduzimanje su samo varijacije na temu.
Dijeljenje je množenje, samo se množi broj sa razlomkom (5 podijeljeno sa 2 je 5 puta 1/2).
Oduzimanje isto tako, to je zapravo zbrajanje pozitivnog i negativnog broja (5-4 = 5 + (-4)).

Primjer: Zašto je 5-4=1 ?

5 je skalar duljine vektora u pozitivnom smjeru (naizgled odabran smjer od nule), a -4 je broj koji je skalar duljine vektora u suprotnom smjeru. Kad se sve zbroji, dobi se vektor skalarne duljine 1 u pozitivnom smjeru.

Znanost i danas koristi filozofiju...

Citat:

...ono što je u ljude oduvijek ponajviše zanimalo osim vlastitog zadovoljstva je svakako otkrivanje tajni, i to posebno onih koje ponajviše zaokupljaju našu maštu, tako da ne vidim razlog zašto se to ne bi i dalje činilo, pa makar se raspravljalo o crnoj tvari, antimateriji ili božanskoj energiji

Pa dobro je da se to i dalje čini, da se to ne čini, mi bi i dalje mlatili sa toljagama po drvima. No najbitnije je razvijati se, duhovno.


Zašto je -2 * -2 = 4 ? Opet se može logički zamisliti taj slučaj.
Množenje je skraćeno zbrajanje, umjesto da zbrajamo 2+2+2+2, jednostavno pišemo 4*2, a to u suštini znači da 4 puta zbrojimo dvojke ili da dva puta zbrojimo četvorke.

Sada slučaj 2*(-2). To znači da 2 puta moramo zbrojiti minus dvojke (minus je oznaka smjera). Dakle ako zbrajamo elemente u istom smjeru, dobimo element istog smjera, jel tako? Dakle 2*(-2) je -4 jer je 2+2=4, s tim da zbrajamo u suprotnom smjeru od pozitivnog. Ne moramo mi taj smjer nazvati sa '-', može to biti i 'Anti-A'...
Tako je obratno, ako -2 puta zbrojimo dvojke, dobimo minus 4. Minus je samo oznaka suprotnog usmjerenja, ili može negacije pozitivnog. Kako je dvojka pozitivna, tako je '-' negacija pozitivnog i označava da se zbraja u suprotnom smjeru - negativnom.

Zašto je -2 * -2 = 4? '-' je ovdje oznaka negacija, to jest oznaka suprotnog usmjerenja kao što pisah iznad. Ako je 2*(-2) zbrajamo minus dvojke u njihovom originalnom smjeru (negativnom), tada je -2*(-2) zapravo isto to zbrajanje, ali u suprotnom smjeru nego je to u 2*(-2). Kao što pokušah objasniti u slučaju -2*2.


I da nadodam, koristiti pojam negativnih brojeva za korištenje prirodnih nema smisla, to ima smisla dok se koriste metode smjera jednodimenzionalnog pravca. Zato -4 jabuke ne znači da ne postoje 4 jabuke, već '-' može biti eventualno oznaka za nešto. Ako podijelimo stol na lijevu i desnu polovicu, jabuke na lijevoj strani označimo sa minus, a na desnoj sa plus. Tada ima smisla govoriti o minus 4 jabuke jer minus označava da se one nalaze sa lijeve strane stola. U protivnom to nema smisla.
Ako iz čista mira kažem da imam minus 4 jabuke, to nema smisla jer pričamo o prirodnim brojevima u tom slučaju.

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?

zanimljivo...samo još jedan dokaz mojoj trvdnji da je matematika zapravo filozofija, a ne nekakva prirodna nauka...
...ti si Gripph očito nekakav matematičar, ili barem zaljubljenik, pa da te pitam onda nešto što me još muči...dijeljenje s brojem 0...prema dogmama moderne matematike niti jedan broj se ne može podijeliti s nulom...međutim, logikom dolazimo do toga da je 4 podijeljeno s ničim zapravo 4...ili se i to na neki način može objasniti smjerovima?

Da, ima logike. Ako ne delimo ni sa čim, celina ostaje cela, nema nikakvog deljenja.
No, zapravo, u matematici je svaki broj podeljen jedinicom jednak samom sebi. Ako delimo sa 1, to je ne-deljenje.
Ako nulu podelimo bilo kojim brojem, rezultat je nula. Ako bilo koji broj stepenujemo nulom, rezultat je jedan. Ali ako bilo koji broj podelimo nulom, nema rešenja. Nema smisla deliti nulom. Ali ima kasnije bolje objašnjenje za ovo... Plus beskonačno?... Gripph, help...? *

Dijeljenje s nulom nije definirano. To nije dijeljenje ni sa čim, to je dijeljenje s ništa. Nije ni plus ni minus beskonačno, osim ako se promatraju limesi dijeljenja, ali onda dolazimo do više matematike. Ali u principu u pravoj matematici, rezultat nije definiran.

Nije definisan? Onda može biti bilo šta?... *