Točno i baš zato znanost nije nimalo religija. Religija je bazirana na vjerovanju, dok je znanost bazirana na promatračkom iskustvu. Znanstvene stvari su potvrđene u stvarnosti i samom tehnologijom koju koristimo, dok su stvari religije više subjektivnog karaktera, nekome su potvrđene, nekome nisu, a baza im je vjera.

OK, sad mi je jasno na što ciljate s tim dijeljenjem...smanjivanjem količnika (il kak se zove taj broj s kojim se dijeli) se povećava konačni rezultat...ukoliko se naravno prihvati aksiom da je nula singularnost (što po mom mišljenju nije točno jer je singularnost jedinica, a nula je ništavilo, izostanak bilo čega), al dobro...
...dokažite mi da E=mc2, pa ću prihvatit da znanost nije bazirana na vjerovanju

Šta ti mi ovdje imamo dokazivati, pa ti slobodno misli da je znanost bazirana na vjerovanju i da je ista kao religija

Materija se pretvara u energiju, to je i bit fizike, to dvoje je ekvivalentno. Kvadrat brzine svjetlosti je pritom samo faktor pretvorbe mase u energiju. To je uostalom i pokazano, valno-čestična priroda je dokazana za sve čestice, pa i za veća tijela. U teoriji relativnosti je svejedno govori li se o masi ili o energiji (uz dogovor oko mjernih jedinica, naravno). Ova jednadžba koju si napisao vrijedi za tzv. masu mirovanja, tj. masu koju neka čestica ima ako se ne giba. Ako se čestica giba brže, dolazi do modifikacije jednadžbe uključenjem kinetičke energije, a ako je brzina velika, onda u skladu sa zakonima teorije relativnosti. Kad bi se objekt koji ima masu gibao brzinom svjetlosti, masa, a time i energija bi mu bile beskonačne.
Da sad ne ulazim u to koje su komponente mase, odnosno energije mirovanja, jer je za ovu raspravu to nebitno, moram ti napomenuti da je ta ekvivalencija jednostavno pokazana i dokazana u nizu eksperimenata. Ona vrijedi.
Drugo je pitanje zašto ona vrijedi. Ti hoćeš izvod, a to je predmet proučavanja raznih teorija gravitacije, više ili manje složenih i egzotičnih. Ne razumijem zašto bi ti bilo bitno dokazati tu samu jednadžbu iz nekih još fundamentalnijih, jer onda bi tražio dokaz i tih tvrdnji, i tako u nedogled (unatoč tome što taj izvod ni ti ni ja ne bi razumijeli jer je presložen ). Poanta je u tome da ti zakoni vrijede i nisu stvar vjerovanja, nego stalnog otkrivanja. U tome je čar znanosti, znanost ti je stalna igra otkrivanja zakona Svemira, ne zašto, nego kako.

Riječ singularitet najčešće koriste fizičari, ne matematičari, ali ja sam ga ovdje upotrijebio. U fizici se radi o gravitacijskom singularitetu.
U matematici se radi o smanjivanju do u točku, odlazak u beskonačno malenu veličinu ili beskonačno veliku veličinu. Na to sam mislio kad kažem da je 0 singularitet. Ona je jedna beskonačno malena točka, možeš reći i nepostojeća. Zato se ne zna s njom dijeliti. Ona proizvodi beskonačno, nedefinirano veliki rezultat, slično kao što je i gravitacija u singularitetu u fizici beskonačno velika.
Singularitet se kolokvijalno koristi i u matematici za mjesta gdje rješenja nisu definirana ili gdje nešto odlazi u plus ili minus beskonačno.

Isto tako znanost je opisna disciplina, ona povezuje stvari koje su oko nas preko promatranja i eksperimenta. Tako je nastao zakon gravitacije. Vidjela se veza između mase, gravitacije i udaljenosti tijela od izvora. Samim time ne zna se što točno i na koji način uzrokuje gravitaciju, ali iz promatranja se zaključilo da je masa savršeno povezana s time. Onda se dolazi do zaključka da masa na neki način stvara gravitaciju. Kao da promatramo životinju i vidimo da nakon svakog objeda vrši nuždu. To povežemo i kažemo da hrana izaziva nuždu kod te životinje. Samim time ne zna se međuproces, ali se jasno vidi poveznica. Slično djeluje i znanost. Na temelju promatranja i eksperimenta nastaju teorije.

Najbliže opisu singulariteta u matematici je funkcija limesa. Pritom mi ''puštamo'' jednu varijablu da teži ka nekoj vrijednosti, to može biti i nula, pa se na taj način dostiže i singularnost funkcije.

Ne morate vi tu meni ništa dokazivati...apsolutno ništa...no to ne znači da ću ja automatski prihvatiti sve što mi se kaže...ja tražim dokaze...vjerovali ili ne postoje znanstveno teolozi, oni koji traže dokaz i za postojanje boga...a po tome nisam niošta drugačiji od vas...samo vi meni pričate o ovome ili onome, a ja tražim objašnjenje...
...@ MoW...nije li teorija relativnosti upravo dokaz za ovo što ja trvdim, a to je da je sve relativno, uključujući i dogovore i aksiome, teoreme, dogme i pravila? za singularitet sam čuo kad se govori o crnim rupama, čitao sam i ja Hawkinga, međutim njegove teorije su za sada samo teorije, ništa nije dokazano, samo u teoriji, na papiru, stoga je to vrsta religije u koju možemo ili ne moramo vjerovat...a ista je stvar i s onom jednadžbom...mi nemamo pojma što je to energija, a onda se neki lumen našel i izjednačil ju s masom pomnoženom s brzinom svjetlosti na kvadrat...pa mi ne možemo pojmit niti običnu brzinu svjetlosti, a kamoli još da je kvadrirana!!! jasno mi je da se ta jednadžba sasvim lijepo uklapa u današnju fiziku, matematiku, gdje već, međutim siguran sam da će se pokazati netočnom, samo je pitanje vremena, a do tada je rad s tom jednadžbom jednak molitvi pred oltarom...činjenica je da mi poznajemo, i možemo vidjeti ono što se nalazi između nule i beskonačnosti, ali ono što je ispod nule je nevidljivo, nepojmljivo...osim u teoriji...a u teoriju možemo samo vjerovati ili ne...o tome ja govorim

nisam čuo za ovu podjelu teorija...za mene je dobra teorija da će Dinamo proć Red Bull, a obična da će zgubit...

Ne znam postoji li službena podjela teorija, ali najčešće ljudi dijele na te 2 vrste.
Eto, ponekad i obična teorija pobijedi dobru

Klasična podjela je na teorije i na hipoteze. Teorija je u znanosti tvrdnja ili skup tvrdnji za koje se nizom eksperimenata i observacija pokazalo da vrijedi. E sad, nijedna teorija, ako je kao što gripph kaže 'dobra', nije neporeciva. Neporecivost teorije je mana 'loših' teorija, odnosno onih koji nisu niti teorije niti hipoteze. Ako se dopušta da teorija može biti opovrgnuta ili izmijenjena, onda je teorija dobra.
Hipoteza je pak takva tvrdnja ili skup tvrdnji koja još nije višestruko pokazana da vrijedi.
Primjerice, ako jedan tim ljudi kvantificira, sad ću bubnut, odnos inercije i akceleracije na kvantnom nivou, i pokaže da taj odnos vrijedi u nekom eksperimentu, onda ta tvrdnja ima status hipoteze dok je ne potvrde i drugi timovi. Ako je potvrde i drugi, tada se uklapa u određenu teoriju.
Hipoteza koja nije eksperimentalno potvrđena, već je samo 'teorijska', isto ima status hipoteze, samo bez eksperimenta ne može postati teorija.

Meni se jako dopalo kada je nekolicina naučnika koji se bave subatomskim istraživanjima i kvantnom fizikom/mehanikom izjavilo da je jedan od ciljeva njihovog rada traženje Boga...
Jer upravo tako bi se moglo objasniti nastojanje pronalaženja Univerzalne Teorije, ona koja bi bila primenjiva i u subatomskom svetu i u Kosmosu... Opšti poredak bi se mogao drugačije nazvati Bog. *

Da, ali opet kojom teorijom ćemo moći opisati našu svijest i predvidjeti naše misli?...

MoW, dakle Nibiru spada pod hipoteze?

@gripph Nibiru bi se samo u najboljem slučaju mogao nazvati hipotezom, i to samo ako autor izađe s uvjerljivim modelom koji se može provjeriti. Dotada... sa strane prirodnih znanosti to je samo neobična ideja.

@zvezda Znanstvenici stalno otkrivaju Boga, samo većina toga nije ni svjesna. Misle da traže starca na nebu.
Boljim razumijevanjem općeg poretka, kako si lijepo rekla, shvatit će se bolje dio po dio Boga. Cijelu sliku ne možemo dobiti, ali dijelići su vrlo važni.

Da.
Ali, oh, zamisli... Opšta teorija, koja bi objasnila SVE tako što bi dala objašnjenja, poretke i pravila... Od kvantova do galaksija...
To bi dalo i odgovore na pitanja o početku, postanju... Kako je sve nastalo... Zar to ne bi bilo otkrivanje bar jednog aspekta Tvorca?... *