@Hex...sry, ne vidim gdje ti MoW kaze da si ti glup? Pise da bi neko razmisljanje bilo glupo. To ne znaci da je to niti tvoje razmisljanje, a nikako da si ti kao ti glup.
Vidim da je jedan post editiran. Ne znam sto je pisalo tamo ali cini se da se krenulo s nekim uvredama?

@Zvezda...istina je da je Estetika stvar subjektivnosti ali je i stvar matematike...npr. Zlatni rez ...i ja sam nesto u umjetnosti pa eto da iznesem...

O Zlatnom preseku i odnosu sam stavila ovde negde dug post sa celim objašnjenjem... Takođe sam ga koristila. Koristila sam i sve vrste perspektive, preseka, pogleda sa svih strana, proporciju, razmeru, i tako dalje i tako dalje... Sve je to užasno zamorno, ali pomaže u tome da se postigne tehnička savršenost radova, od običnog crteža pa nadalje. Ali, kada dostigneš savršenstvo u tehnici i savladaš upotrebu boja i materijala - šta onda? Po meni, i dalje nisi umetnik. U najboljem slučaju, možeš da radiš dobre kopije ili plagijate. Možeš da imitiraš nečiji izraz ili stil. Kome je to umetnost - samo nek izvoli. Kada dostigneš tehničku perfekciju, moraš da prevaziđeš sve te kanone, jer te sputavaju u izrazu. Izraz jednog umetnika mora da bude individualan do kraja. U protivnom, samo će se utopiti u masi solidnih, ali nikada neće biti ni poseban, ni izuzetan. Ja tome ni ne težim. Meni je važnije nešto drugo. Umetnost mora da bude izraz mene, mog unutarnjeg sveta, pokušaj otelotvorenja onoga u meni, oživljavanje... Inače ništa nema smisla.
Knjigu koju je MoW spomenuo nisam čitala. Trenutno se bavim drugim stvarima, ali kad bude prilike... No smatram da sam zaista mnogo pročitala i o umetnosti, pravcima, tehnikama, filozofiji, religiji... to su sve teme koje su me zanimale. Pa jedan moj diplomski rad je bio "Svetlost i tama u čovekovom životu i stvaralaštvu" - dakle, baš tema koja povezuje sve gorespomenuto i više... Tako da se ne smatram totalno neobaveštenom po tom pitanju...

A umetnost je postojala i bez estetike... Nije svakome neophodna publika.

I da. Nije se krenulo ni sa kakvim uvredama u editiranom postu... *

Pročitaj moj potpis. Umjetnik je dakle osoba koja zna naglasiti vlastiti ego, jel da? A to nije ispravno.
Pravi umjetnik je onaj koji uopće ne mari za osobno, radi u skladu s univerzalnim principima i ne brine ga da ostavi ikakav osobni trag. On je anoniman i time savršen.

Tvoj potpis uopšte ne govori o umetnosti, iako bi se eventualno mogao primeniti na nju.

Uopšte nisam govorila o Egu. Ego je upravo onaj deo koji se umetnošću premošćava. Umetnost se crpi iz podsvesti. Bar je kod mene tako.

Očigledno se po ovom pitanju ne slažemo.
No, nikom ništa.
Dobro je imati različita mišljenja, zar ne? *

Ovaj Planet i sve na njemu moze se nazvati umjetnickim djelom...mi se mozemo nazvati umjetnickim djelima...a mi i sve oko nas podlijeze matematici u jednom smislu.
Istina je da je Umjetnost vrlo tesko, da ne kazem nemoguce, definirati...za nekog je umjetnost zaklana kokos, zar ne?
Ali, svi znamo da postoji odredjena, usudila bih se reci, univerzalna privlacnost ka simetriji...pa je tako dokazano kako djeca pozitivnije reagiraju na pravilnija lica bez obzira na rasu...time mislim da ce dijete bez obzira na svoju rasu reagirati jednako pozitivno na bilo koje lice, bilo koje rase u odnosu na samu simetriju tog lica...to je nesto iskonski u nama...
Ipak...ukus i osjecaj za lijepo odrasle osobe moze varirati u tolikom rasponu da nema smisla pokusati objasniti subjektivnu ljepotu/estetiku tj. dozivljaj iste spomenutog pojedinca...ali i dalje ostaje onaj iskonski/uneverzalni dio koji se javi na klasicnu ljepotu necega...

E, ne kuzim ovo s MoW-ovim potpisom...nisam pokontala da on taj potpis uopce 'nudi' u neke umjetnicke 'svrhe'...vise kao objasnjenje odredjene zamke uma u koje ponekad upadamo i radi kojih, tako, lakse dojde do nerazumijevanja...

One of the greatest causes of human ignorance, and the relentless suffering and agony that is its result, is the compulsive and habitual personalization of that which is not personal but universal.

Jedan od najvećih razloga ljudske ignorancije i neprekidne patnje i agonije koje ona prouzrokuje je kompulzivna personalizacija koja je prešla u naviku onoga što nije personalno već univerzalno.

Možda bi se moglo shvatiti kao kritika personalizacije uopšte, kao i subjektivizma... Meni lično, prilično jezivo... *

Ili ovako ... je kompulzivna i uobičajena personalizacija onoga što nije osobno već univerzalno.

Dakle, radi se o kritici personalizacije, ali ne u svakom smislu, jer osobno i subjektivno postoji, samo ono služi da bi postojao slobodan izbor i stvaralašto, a ne da se u subjektivizmu uživa radi niskih poriva. To su jedini razlozi postojanja individualnosti: slobodan izbor i aktivno djelovanje u skladu s tim izborom, što je stvaralački čin. Van toga, granica osobnog nestaje i stapa se s kolektivom čovječanstva koje se opet spaja s drugim kolektivima itd...
Primjer: žena i muškarac, bračni par, šeću gradom. žena nešto pila tipa i njemu dosta nje već slušati. Okrene se za nekom zgodnom ženom u prolazu. Ova žena to shvaća kao osobnu uvredu i neće više s njim pričati. Ne razmišlja o tome da je univerzalni refleks takav da ako te nešto odbija, da tražiš nešto drugo. osim ako si mazohist.

Meni uopće nije problem takav realni odnos prema osobnosti. Problem je međutim u tome što si ljudi svoje tijelo i svoje ja poistovjećuju sa samim sobom i tu čine veliku pogrešku. Misle da su ne znam kako važni, a nisu.

Ne bih baš "habitual" prevela kao uobičajena. Reč je izvedenica od "habit", što znači baš navika. Smoking habit, for example... Za uobičajena bih upotrebila reč common...

Niko i ne priča o uživanju u niskim porivima, već o umetnosti, koja je, u svom samom stvaralačkom činu, uzvišena. I ne bih baš rekla da su gorenavedeni jedini razlozi za postojanje individualnosti, pre su samo neki od njih.

Ovaj primer je sjajan izgovor za podleganje baš tim niskim porivima, kako si ih nazvao. Okrenuo se za zgodnom, ne za lepom ženom. Dakle, nije ga privukla njena lepota (a sigurno ne ni lepota duha), već seksualni nagon. A ako ga žena sa kojom šeta odbija, poštenije bi bilo i ne biti sa njom, pa se onda okretati za svim za čim mu se okrene... *

Promeni se da bi mu i sama postala privlačnija???
Na kojoj planeti?
Zaista, a ovo je samo moj stav, menjati sebe samo zato da bi nekome postao privlačniji, je jadna i patetičan pokušaj održavanja nečega što očigledno ne štima...
Da, mogle bi sve ugraditi silikone i izgledati kao Barbike... Koju li bi onda dragi frajeri izabrali?

Ne mogu da verujem da zaista preporučuješ menjanje nekoga samo zato ea bi postao privlačniji drugom... *

Sto se tice prijevoda teksta...mislim da ga se ne moze prevoditi doslovno vec u smislu konteksta i duhu jezika iz cega onda dobijemo ono sto MoW iscitava...eto, i ja sam to isto procitala pa...

A sto se tice ovog primjera...nadam se da si samo izabrao pogresan i nadasve glup primjer...zasto zena 'kvoca'? Da se on promjeni mozda ne bi 'kvocala'...i sto sad?
Ljubav i postovanje su debelo iznad primitivizma okretanja za drugim zenama/muskarcima...pogotovo u osjetljivim situacijama kada bi se doticni ili doticna trebao/trebala suzdrzati od okretanja pa sve da andjeo prodje pored...
Eventualno ako je par u korektnim odnosima onda se okretanje nece protumaciti lose, dapace, mogu se skupa okretati i komentirati...dakle, sve u svoje vrijeme se moze...a covjek je zato covjek da bi znao procjeniti...ako se 'mora' okrenut onda nije covjek...bar ne po mojoj definiciji...

Mozda bi drugi primjer bio bolji...neki univerzalniji...mozda...cisto...recimo, kada se ljudi poistovjete sa nekim svojim stavovima...i kada im netko ide dati drugi pogled oni to dozivljavaju kao osobni attack... Zato vjerujem da nije dobro imati stavove...uz stavove se covjek lako sazivi...stavove je tesko srusiti...stoga bolje misljenja i razmisljanja...jer nitko nista ne zna...i mi to, u biti, dobro znamo...ali ego...ego je jak...i hoce se postaviti da je osoba bolja/pametnije/vrjednija od druge...a nije...svi smo vazni...

Tako je, primjer je bio samo ilustrativan i prilično glup, pa ga se trebalo uzeti samo površno kao što sam ga ja namijenio, ne ići dubinski analizirati.
Zato je @alpha u pravu kad u zadnjem odlomku kaže da ljudi kad imaju čvrste stavove onda kad im nešto ne paše da to shvaćaju kao osobni atak. Razmišljanja i mišljenja su naravno u redu.
A inače, što se promjena tiče, one su koji put nužne, pogotovo u ozbiljnim vezama gdje je važan kompromis. Osoba koja nije spremna na vlastite promjene, ne korjenite, ali male i stalne, nije spremna ni na ozbiljnu vezu ni za žrtvovanje.

Sorry, ali ja se ne želim žrtvovati... Prosto ne želim.
I ne smatram da je to preduslov ozbiljne feze ni njenog dobrog funkcionisanja.
Bar kod mene to nije slučaj. Možda ja samo imam sreće, a možda sam i u pravu pa to u dobroj vezi i nije neophodno.
Ako bih ja morala menjati sebe, voli li me on zaista? Voli li mene, ili neku sliku idelane žene koju ima u glavi i kojoj se ja trebam prilagoditi?
I obrnuto važi. Ako bih ja tražila od njega da menja ono što on jeste, ne bih ga uošte volela... Onda bih potražila (ako takav postoji) nekoga bližeg onom što je za mene idealan muškarac...

E, sad smo već teško offtopic... *

@MoW...drago mi je da si uvidio nezgrapnost onog primjera...opet si brzao
Ipak...s ovim sto si sada gore napisao se slazem...prvo stoga sto duboko vjerujem da su promjene nuzne. Tu i jesmo da se mijenjamo. Da rastemo. Ljudi koje volimo nam pomazu da budemo jaci u citavom tom procesu. Daju nam snagu.
Hoce li promjene biti male ili korjenite ili ih uopce nece biti ovisi, u biti, iskljucivo o nama. Nitko nas ne moze promijeniti osim nas samih. Mozda zvuci strasno reci 'korjenita promjena' ali i to je ponekad potrebno...

Zato @Zvezda...mozda se odbijas mijenjati, mozda si u vezi koja od tebe to ne trazi niti malo i to je jako lijepo i lagano...ali ne bih to nazvala srecom...prije 'medvjedjom uslugom'...
Nitko se ne mora mijenjati...to ne znaci da, u ovom slucaju, partner ne uvidja neke nase strane za koje bi bilo dobro da se promjene...to ne znaci da nas on/ona ne voli ako nam to da do znanja...u biti bih se vise zabrinula da presuti tako nesto...
Naime, kao sto sam gore napisala...vjerujem da je stalna mjena (po mogucnosti na bolje, ofc) upravo ono radi cega smo dosli ovdje... Ako je partner npr. pusac...ovaj drugi ga voli iako ga moze pokusati odvratiti od nezdrave navike...ako je partner pretemperamentan ovom drugom to moze ici na zivce sto bi prvog, pak, moglo potaknuti da razmisli o sebi i svojem ponasanju te odluci bolje kontrolirati sebe...a bas to je poanta svega...i ne znaci da nema ljubavi...upravo radi te ljubavi mi cemo s vecim zarom pokusati usavrsavati sebe...
Da li to nazvati zrtvom? Ne, ne bih rekla i to prvenstveno sto taj pojam 'zrtva' zna zazvucati tako negativno...kao da nekom radimo uslugu protiv svoje volje...a nije tako...ne, ako postoji ljubav... Ljudi su iz ljubavi spremni na velike zrtve i bas nas to cini ljudima... Naglasila bih kako su i zivotinje spremne na zrtve kada brane one koje vole...i to i njih cini - ljudima. Eto, mi taj pojam 'ljudi' koristimo kao oznaku bica vise svjesti pa...

Nemoj me krivo shvatiti, Alpha. Samo sam komentarisala MoW-ovu izjavu da se treba menjati i žrtvovati da bismo nekome bili privlačniji i to je ono što ja odbijam.
Što se samog menjanja tiče, pa to je sasvim druga priča... Mislim da je čovek neprestalna mena. I sama se neprestalno menjam i to mi je prirodno i prija mi... To je jedan vid personalne evolucije.
Samo to ne radim ni zbog koga posebno, već zbog sebe i samo zbog sebe... *