@zvezda
kad sam govorio o univerzalnim principima i odnosu umjetnosti i znanosti, možda sam bio previše direktan u smislu nametanja svojeg mišljenja.
Činjenica je da je moje mišljenje to da univerzalni i apsolutni principi postoje i da su itekako stvarni te da se neću nikako složiti da je umjetnost nešto odvojeno od svega i samo osobno. Uvijek je držim integralnim dijelom zajedničke stvarnosti i kao takvom svrhovitom jedino ako doprinese ljepoti za sve ljude.
Ipak, to je samo moje mišljenje i drago mi da ti imaš drugačije.

Malo agresivniji stav koji sam pritom zauzeo bio je samo zato nametnut da pokušaš stvari sagledati i iz te moje perspektive, nikako zato da te ja dogmatski u nešto uvjerim.
Ja sam naime, a ovo govorim i @hexu isprobao u životu i relativni pristup stvarima i apsolutni, integralni pristup stvarima.
Kad god se nisam žrtvovao, barem na način da trošim slobodno vrijeme na ponekad mučna proučavanja raznih knjiga, ili kad god nisam bio potpuno zaokupljen onim što radim, nije bilo dobrih rezultata. Isto tako, kad god sam radio samo i isključivo za sebe, nisam baš uspjevao.
Uvijek kad sam sve dao od sebe i kad sam postupao u skladu s etičkim načelima i na dobrobit sviju, postigao sam zapažene rezultate. A kako drugačije mjeriti uspjeh čovjeka nego kroz ono što doprinese zajednici?
Zaista ne znam za neko drugo mjerilo.
Ja sam veliki eksperimentator i najčešće eksperimentiram sam na sebi. Došao sam do zaključka da jedini način kojim mogu napredovati je da se sam potrudim koliko god ide i da se stalno mijenjam u skladu s time što sam proživio.
To je, smatram, odlika svakog istraživača i nužan preduvjet za razvoj i uspjeh u životu.
Što se tiče veza, tu se nalazimo na skliskom terenu i zato sam onaj primjer naveo samo ilustracije radi. I kažem, treba ga promatrati SAMO u onom površinskom kontekstu kako je napisan.
Nije imao namjeru ispasti šovinistički iako sam svjestan toga da mnoge žene jednostavno to tako shvaćaju čim se spominje žrtva.
Osnovni razlog zašto je to tako je taj što se ovaj dio Europe još uvijek nalazi pod čizmom patrijarhalnog društva, gdje se žrtva očekuje samo od žena. Ja sam veliki protivnik takve podjele po spolovima.
Time je i onaj primjer samo ilustracija promjena koje moramo poduzeti, promjena na sebi, bilo to da ga ta žena ostavi, ili da se sama promjeni, to je u apsolutnom smislu nebitno. Bitno je jedino da mora doći do neke promjene, budući da će prije ili kasnije takva situacija dovesti do bolesti zbog stresa, bilo nje, bilo njega.
Znaš, zvezda, prije otprilike godinu dana vraćao sam se vlakom iz Minhena i tamo sam sreo jednu Srpkinju tvojih godina, vegetarijanku, za koju sam se iznenadio koliko toga zna. Ona je dolazila iz Irske i putovala kući. Pričali smo cijelim putem od Minhena do Zagreba, gdje ju je dočekao dečko koji ju je vozio dalje prema Srbiji.
Taj susret neću nikada zaboraviti. Cura je bila izuzetno educirana i otvorena. No imala je puno problema s time kako je njezino društvo koje poznaje, sve od reda intelektualci, prilično zatvoreno i kruto.
Odnosno, da bolje kažem, nije pravo intelektualno, budući da smo se složili da je intelektualac onaj koji ima najširi mogući pogled, a ne onaj koji citira Nietschea, Marxa ili Shakespearea.

Tako i ja koji put zabrljam u pisanju, ali to je samo zato što brzam i nemam vremena sve objasniti zašto imam neko mišljenje. Onda nabacam tonu toga i očekujem da čovjek to probavi, razumije i pita. Moš mislit, da.

Zato mi je žao ako smo se krivo shvatili, moja namjera nije bila nikoga uvrijediti i sve što govorim govorim iz vlastitog, doduše uvijek limitiranog iskustva.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates