Vulkani su vrlo opasna ali veličanstvena prirodna pojava i mislim da zaslužuju posebnu temu. Ima dosta stranica o vulkanima, no OVA mi se učinila kratkom, jasnom i zanimljivom, pa ću malo kopipejstati.

Vulkani se dijele prema:


mjestu pojave (kopneni, podmorski ili podvodni)

vremenu pojave (ugašeni i živi ili aktivni);

obliku vulkanske aktivnosti (fumarole, solfatare, mofete, gejziri, termalne vode i dr.);

vrsti, sastavu, obliku i kretanju lave (havajski, strombolski, vulkanoški, peleški, vezuvski i azerbejdžanski);

obliku kupe, vrsti i strukruri nataložene vul. mase (konusni s kraterom, štitasti i kupolaste).


Aktivni vulkan redovno izbacuje lavu, pepeo, dim i druge materije. Kod vrlo aktivnih vulkana ovo se dešava skoro neprestano. Kod drugih izmedju erupcije prođu nedelje ili mjeseci. Ako kod nekog vulkana nema erupcija tokom godina ili vijekova, ali do njih može doći u budućnosti, radi se o uspavanom vulkanu. Ne dođe li do erupcija tokom desetina hiljada godina, radi se o ugašenom vulkanu. Neki vulkani izbacuju gas i užarenu lavu u zastrašujućim erupcijama. Drugi imaju eksplozivnije erupcije i izbacuju oblake pepela i gasa. Na kopnu, najveći dio magme curi lagano na površinu tokom dugih razdoblja, bez eksplozivne snage. Magma izlazi iz dugih pukotina ili visura i širi se stvarajući niske humke od vulkanskih stijena.


Dok su neki vulkani uspavani već stotinama godina, drugi za koje se smatralo da su ugašeni, ponovo postaju aktivni, kao što se dogodilo 1973. sa Helgafelom (Hajmej, Island). Jedan od najnovijih vulkana, koji se pojavio 1943. je Parikutun u Meksiku.
Okamenjeni vulkani su bogati geološkim tragovima koji omogućavaju da se odredi njihova starost.

Vulkani su u neku ruku, ventili sigurnosti i ukoliko su tešnji utoliko su erupcije žešće. Najjača dosad poznata bila je erupcija vulkana Tambora (Sumbava, Indonezija). Ona je 1815. ostavila 12 000 žrtava. Ostrvo Tera (Santorin) bilo je svjedok još žešće erupcije koja se dogodila oko 1000. godine p. n. e.

Bilježenje potresa izazvanih penjanjem magme, određivanje deformacije zemljišta inklinometrima, analize gasova i para, omogućuje da se predvidi erupcija.

Erupcija havajskog tipa odlikuje se izlivima bazaltne lave, praćenim vodoskocima lave ponekad visokim kao Ajfelov toranj.


[b]Santorini, u Grčkoj, 1450. godine prije n.e. Najveća eksplozija u starim vremenima a predhodno je bio uspavani vulkan. Snažna eksplozija je digla površinu u vazduh a, erupcija je trajala danoma jer se morska voda mješala sa magmom. U posljednjoj eksploziji nestalo je gotovo cijelo ostrvo a, danas postoji samo mali prsten ostrva.


·Vezuv, u Italiji, 79. godine n. e. Opisao ga je Plinije Mlađi. Plinije Stariji stradao je od erupcije.


Tambora, u Indoneziji, 1815. godine. Stradalo je više od 90.000 ljudi.


Krakatau, ostrvo Java. Čula se na udaljenosti od 5000 km.



Planina Sv. Helena, u SAD. Postoji snimak toka erupcije.


Pinatubo, na Filipinima. Uticala je na vremenske prilike u svijetu tokom naredne dvije godine.[/b]

imam ja nesto da napisem o super vulkanima i smaku sveta ali me mrzi

kao što je i napisano u postu od svjetlaisjene, vulkane možemo smatrati ispušnim ventilima naše planete. oni svu onu energiju akumuliranu kroz procese sudaranja i podvlačenja oceanskih ploča izbacuju van.
ja si to slikovito predočavam kao da su to prištići na koži Zemlje koji povremeno prsnu.
kad je Zemlja bila mlada i u pubertetu, procesi grijanja i sudaranja ploča bili su češći i žešći i stoga je bilo i više vulkana.
kako zemlja stari (a ovdje na starenje gledam kao na starenje u odnosu na Sunce), tako je sad u jednoj srednjoj dobi manje bučna i manje prištava nego prije. I sporije se vrti nego kao mlada.

i ja sebi predočavam te vulkane kao prištiće na koži

samo što erupcije ako ih istisneš budu do Marsa.

Posada Međunarodne svemirske stanice, snimila je fotografije koje jednostavno ostavljaju bez daha, iz Zemljine orbite, na visini od 340 kilometara, iznad zabačenog ruskog otoka na sjevernom Pacifiku. Oblake je u krug formirao snažan udarni val, koji je nastao erupcijom vuklana, a kroz taj krug uzdiže se sivo-crna 'gljiva'.

Znanstvenike je zadivio i prizor bijelog oblaka, koji se stopio s vrhom dimnog stupa, a nastao je naglim uzdizanjem mokrog i vrućeg zraka, koji je kondenzirao i stvorio oblak, koji izgleda kao snježni pokrov na vrhu dimnog stupa. Otok Matua, na kojem se dogodila ova erupcija, na sreću nije nastanjen pa nema opasnosti za ljude, no erupcija vulkana je počela prije čak tjedan dana i još uvijek traje.

IZVOR

veličanstveno! toliko snage...

Mene fascinira i ona kugla od pare koja probija kroz dim na vrhu stupa

da, izgleda čak kao neka jestiva gljiva. ili da je ono unutra bjelanjak neki.

Ili šnenokla

meni vise lici na atomsku bombu...

kugla od vanilije.....

jednom sam gledao neku emisiju o vulkanima i bilo je price o nekom vulkanu koji je eruptirao dok su ga znanstvenici promatrali.....ne sjecam se sad detalja ni gdje se to dogodilo ali zapamtio sam dvije stvari u vezi tog vulkana.....prva je da to nije bila kako da kazem uobicajena erupcija vulkana jer uobicajeno je da vulkan eruptira ravno prema gore na vrhu nekakvog brda i sl. a ovaj vulkan je eruptirao sa strane brda.......
i drugo je to sto su znanstvenici u danima prije erupcije primjetili tocno na onom dijelu brda di je izbila magma da taj dio raste tj. kao na natice...oni su to opisali kao prist na ljudskoj kozi koji raste i pukne....
eto malo sam smotano objasnio ali.....valjda se razumije sto je pisac htio reci kriva je piva

mislim da se radilo o vulkanu MT.saint Helen's,u americi,taj je vulkan eruptira kroz čini mi se "parazitski" krater i natica je danima prije... dosta ljudi nije bilo upozoreno da će eruptirat