Umro Boris Dvornik

Naš poznati glumac koji je još za života postao legenda preminuo je u Splitu u 69. godini života.



Na net.hr-u možemo pročitati:

Citat :

U Splitu je u 69. godini života preminuo jedan od najvećih hrvatskih kazališnih, televizijskih i filmskih glumaca. Gledatelji ga najviše pamte po serijama Malo i Velo misto, Čovik i po, Kapelski kresovi.


Boris Dvornik je glumac koji je hrvatsku filmsku, televizijsku, a potom i kazališnu scenu obilježio do te mjere da je ona bez njega gotovo nezamisliva.

Rođen je 16. travnja 1939. u Splitu u obitelji drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u ranom djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama.

Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu.

Iako se glumom počeo baviti još od osme godine, objavio je Radio Dalmacija, pravu karijeru počeo je ulogom u filmu Deveti krug Franceta Štiglica, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome.

Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera.

Zbog toga je Boris Dvornik, kao i Ljubiša Samardžić, Milen Dravić i Velimir Bata Živojinović (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo), postao jedna od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije.

Do sredine 1960-ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata.

Za uloge u filmovima Most (Hajrudin Krvavac, 1969.) i Kad čuješ zvona (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli.

Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu.

Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija.

Veliki broj uloga na filmu kao i nagrada koje je primio za te uloge nije Borisa Dvornika spriječio da se jednako uspješno okuša i na televiziji koja mu je kod najšire publike i pribavila za naše prilike iznimnu popularnost: Roko i Cicibela, Malo misto, Čovik i po, Velo misto, Kapelski kresovi.

Zapažen je također i kao estradni umjetnik, povremeno i kao pjevač zabavne glazbe, ali Dvornik će, osobito od osamdesetih godina, sve više vremena pronalaziti i za kazalište.

Premda se Boris rado sjećao Libra Marka Uvodića u kojemu je još 1969. igrao na Splitskom ljetu, novija ga kazališna publika ipak bolje pamti iz opereta.
Straussova Šišmiša te dvaju bisera Ive Tijardovića – Male Floramy i Splitskog akvarela.

Dodaju li se tome sjajne kreacije u Šjora Fili i Šjor Bartulovim snovima E. de Filippa, Ribarskim svađama C. Goldonija, u Drami bez naslova A. P. Čehova, u Brešanovim dramama Nečastivi na gimnaziji u gradiću 'N', Hamlet u selu Mrduša Donja i Julije Cezar, u Dundu Maroju Marina Držića, u Bljesku zlatnog zuba Mate Matišića, u Pirandellovoj predstavi Čovik, zvir i kripost, ili u Buzdi nepoznatog makarskog autora.

Izuzme li se Mala Floramy u kojoj je Dvornik igrao više od 300 puta, onda su Roko i Cicibela i Roko krvolok, također Smojini tekstovi, ujedno neke od najizvođenijih Borisovih uloga u kazalištu, objavio je HRT.

Prije nekoliko godina doživio je moždani udar. Iz splitske bolnice još nisu objavili uzrok smrti.

Desetljeća rada na filmu

Martin u oblacima, Prekobrojna, Most, Kad čuješ zvona, U gori raste zelen bor, Opklada, Licem u lice, Lito vilovito, Svanuće, Čovek nije tica, Čovik od svita, Konjuh planinom, Ljubav i poneka psovka, Bablje ljeto, Život je masovna pojava, Družba Pere Kvržice, Lov na jelene, Živjeti od ljubavi, Sutjeska, Hitler iz našeg sokaka, Letači velikog neba, Okupacija u 26 slika, Kiklop...

R.I.P.

Pula će ga pamtiti.

Boris je legenda...

adio meštre, adio legendo

R.I.P