Ne po guzi!

Hrvatska je jedna od 15 zemalja Europe koje su zakonom zabranile tjelesno kažnjavanje djece. Odrasli za taj zakon nisu još čuli. Nastavlja se lupanje po guzi, šamaranje i čupanje.

Znate li da je bilo koji oblik fizičkog kažnjavanja od strane roditelja, učitelja ili bilo koga drugog u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, zakonom zabranjen.

Zaštitu djece od svih oblika tjelesnog i duševnog nasilja nalaže članak 19. Konvencije o pravima djeteta (1989.) te članak 17. Europske socijalne povelje (2001.). Temeljem članka 87. Obiteljskog zakona iz 1998. godine Hrvatska se svrstala među 15 država svijeta u kojima je roditeljima zabranjeno tjelesno i drugo ponižavajuće kažnjavanje djece.

Alternativa batinama
Udruga RODA u svojoj brošuri Ne! po guzi preporuča što u samoj situaciji (ili neposredno nakon nje) roditelj može učiniti:

• reći glasno 'ne' kad to i misli, tonom glasa i stavom tijela pokažite da se ne slažete s onim što dijete čini
• dopustiti da se dogode prirodne posljedice (npr. ako dijete ne objesi svoj ručnik nakon kupanja, ostavite ga tako i ujutro će ga dijete zateći mokrog i vlažnog)
• udaljiti svoje dijete od problematične situacije i ostati s njim (iskoristite to vrijeme za slušanje, razgovor o vlastitim osjećajima, grljenje i rješavanje sukoba)
• ignorirati nepoželjno ponašanje (npr. dijete psuje – koristi psovku kako bi izazvalo reakciju roditelja)
• kazniti dijete gubitkom privilegije – privilegija je pravo koje daje roditelj (npr. za gledanje televizije)

Osjećate li da vam je situacija nepodnošljiva
• zamolite drugu odraslu osobu da vas "zamijeni" neko vrijeme
• uzmite si vrijeme da se "ohladite" (stavite dijete na sigurno mjesto i izađite iz prostorije, poduzmite sve što je potrebno da se smirite i preuzmete kontrolu nad sobom – duboko udahnite
i polako izdahnite, plačite, nazovite prijateljicu, istuširajte se, skuhajte si biljni čaj)

Više o tome OVDJE

nemam snage niti čitati o tome!!!
ja bih te roditelje.... izmlatila - ma...

Sve je to u redu osim jedne sitnice. Koncentrirali su se na izjavu "ne po guzi", a guza je zapravo jedino mjesto na tijelu koje nekakvim normalnim udarcem uistinu ne možete ozlijediti niti djetetu nanijeti veću fizičku bol (o onoj drugoj se može raspravljati jer ovisi o situaciji)

Nisam za to da se djeca tuku, no ne znam postoji li roditelj kojemu se ruka baš nikad nije omakla nakon beskonačne gnjavaže i iskušavanja svih ostalih načina. Sigurna sam da će dijete kojeje dovoljno staro da zna da je pogriješilo radije otrpjeti blagi udarac po guzi nego odsvajanje - npr. zatvaranje u drugu sobu što preporučuju zagovornici "nenasilnih" metoda. Psihičko nasi9lje tipa ucjenjivanja i zastrašivanja daleko je gore od usputnog udarca po guzi. Nadam se da su pisci teksta to spomenuli u cjelovitoj verziji koju nisam čitala jer su mi djeca ionako prerasla dob u kojoj usput klepiti zloćka po stražnjici može donijeti korist (pritom nikako ne mislim na pravi udarac koji stvarno boli, osobito ako se radi o licu ili rukama)

U francuskoj postoji fon broj putem kojeg deca mogu prijaviti roditelje za maltretiranje i telesno kaznavanje.
Neretki slucajevi su bili ti koji deca prijave roditelje za telesno kaznavanje jer ovi zadnji im nisu hteli da im kupe ps3 ili slicno.
Batina je iz raja izasla.
Mada licno nisam saglasan s time,treba neki put deci i po turu da bi svatili osnovne stvari.

Ima to i u nas - Plavi telefon.

Osobno mislim da je fizicko kaznjavanje ponekad neminovno...ali sto kaze Svjetlo...upravo po guzi...

Onaj tko nikad nije imao djecu ne može donositi sud. Kad proba kako je to kad mu sto puta kažeš jedno te isto i opet po starom. Stvarno ponekad jedino po guzi funkcionira. Zato se u potpunosti slažem sa svjetlosjenom. no, isto tako nakon što dobije po guzi idemo u njegovu sobu, sjednemo i dok se isplače i smiri, dobro popričamo zašto je bio zločest, i da da se to nesmije raditi i sl. i mora obećati da se tako više neće ponašati i sl. Moje mišljenje je da će onda kroz određeno vrijeme promijeniti svoje loše ponašanje, no s djecom treba razgovarati.

meli je napisao/la:

Onaj tko nikad nije imao djecu ne može donositi sud. Kad proba kako je to kad mu sto puta kažeš jedno te isto i opet po starom. Stvarno ponekad jedino po guzi funkcionira. Zato se u potpunosti slažem sa svjetlosjenom. no, isto tako nakon što dobije po guzi idemo u njegovu sobu, sjednemo i dok se isplače i smiri, dobro popričamo zašto je bio zločest, i da da se to nesmije raditi i sl. i mora obećati da se tako više neće ponašati i sl. Moje mišljenje je da će onda kroz određeno vrijeme promijeniti svoje loše ponašanje, no s djecom treba razgovarati.

Da, ako se taj posljednji korak propusti učiniti, zapravo smo primijenili represiju, a ona je jako loša i kod starijih, kamoli kod tako malog djeteta koje još možemo lupiti po guzi...

Slazem se...

joj kako je lijepo sjecati se mojih "starih" vremena... XD

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

joj kako je lijepo sjecati se mojih "starih" vremena... XD

Da, lijepo je prerasti to razdoblje... Nisam nikad dobila po guzi bez razloga, a često nisam uopće dobila i kad sam trebala dobiti, no bolje je kad nam se to ne događa. Iako, kad pomislim, nisu ni bila tako loša ta vremena kad bi jedan ili dva udarca po stražnjem dijelu sprala s mene svu krivicu za učinjeno...

svjetloisjena je napisao/la:

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

joj kako je lijepo sjecati se mojih "starih" vremena... XD

Da, lijepo je prerasti to razdoblje... Nisam nikad dobila po guzi bez razloga, a često nisam uopće dobila i kad sam trebala dobiti, no bolje je kad nam se to ne događa. Iako, kad pomislim, nisu ni bila tako loša ta vremena kad bi jedan ili dva udarca po stražnjem dijelu sprala s mene svu krivicu za učinjeno...

äääääähm, to sam sarkasticno mislio :S

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

svjetloisjena je napisao/la:

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

joj kako je lijepo sjecati se mojih "starih" vremena... XD

Da, lijepo je prerasti to razdoblje... Nisam nikad dobila po guzi bez razloga, a često nisam uopće dobila i kad sam trebala dobiti, no bolje je kad nam se to ne događa. Iako, kad pomislim, nisu ni bila tako loša ta vremena kad bi jedan ili dva udarca po stražnjem dijelu sprala s mene svu krivicu za učinjeno...

äääääähm, to sam sarkasticno mislio :S

Znam, ali i u tome ima istine

doskora su me roditelji sibali, najcesce mama ako dobijem losu ocjenu u skoli :SSSSSSSSS

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

doskora su me roditelji sibali, najcesce mama ako dobijem losu ocjenu u skoli :SSSSSSSSS

Šibali

da.
otkinu prut sa dunje kod potoka uz ogradu i...

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

da.
otkinu prut sa dunje kod potoka uz ogradu i...

Znam ja što je šibanje, ali ne mogu zamisliti da netko mene tako dohvati ili ja nekoga, osobito dijete. Šibanje sam svojim očima vidjela kad je učiteljica drugog razreda osnovne dva ili tri puta slomila prut na nogama jednog malog koji i nije bio osobito zločest, ali ta žena nije bila normalna - nas ostale je vukla za kosu sa strane i za uši, i to ne zato što smo bili zločesti (nikome nije padalo na pamet da njoj bude zločest) nego zato što nešto nismo znali ili r5azumjeli, a od straha često nismo znali ni kako se zovemo. Kad sam nakon dvije ili tri godine rekla mami što se događalo (djeca to često ne govore, nisam ni ja), poludjela je...

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

doskora su me roditelji sibali, najcesce mama ako dobijem losu ocjenu u skoli :SSSSSSSSS

Namcor je napisao/la:

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

doskora su me roditelji sibali, najcesce mama ako dobijem losu ocjenu u skoli :SSSSSSSSS

THX na suosjecanju ^^ :dance2: :dance2: :dance2: :dance2: :dance2:

ThE_IMMORTAL je napisao/la:

doskora su me roditelji sibali, najcesce mama ako dobijem losu ocjenu u skoli :SSSSSSSSS

Ti to ozbiljno, kaj danas još toga ima? I ja imam dijete, znam ga tu i tamo po guzi, no šibanje, to mi zvuči ko mučenje u logoru. Moji starci kad sam ja bila mala su imali metode klečanje ili stajanje u kutu. Klečanje je bilo na kukuruzu, a jednom sjećam se da sam dobila s kuhačom ali više neznam da li kao packe ili po guzi. Srećom to su bile povremene, izvanredne metode i nisu bile za lošu ocjenu iili nešto slično. To je bilo kad smo sestra i ja stvarno nešto loše napravile. Znam da sam jednom uzela novce (tadašnjih 100 dinara) bez pitanja i otišla u dućan i potrošila na gluposti, e to je bio prekršaj za kuhaču.

djeca ispituju granice do koje mogu ići i ponekad je stvarno teško samo riječima dokazati gdje su. stvar je u tome da kad god bi im dala po guzi redovito bi osjećala kriivicu zbog toga i razmišljala o tome dali je moglo na drugačiji način. dakle moja savjest mi je nešto poručivala. ali tako je teško u svakom momentu biti sabran i znati šta je najbolje za učiniti. e da, i važno je poslije sjesti, razgovarati da znaju zašto je kazna bila takva kakva jeste.
kao roditelj mogu reći da se još uvijek učim biti roditelj. nije svako djete isto u istim fazama. preživila sam jedan pubertet sad mi slijede još dva i iako imam određenog iskustva, naročito sa svojim pubertetom , i otprilike znam što bi me moglo (a i nemora) dočekati, ne znam kako ću u određenim okolnostima reagirati.

i kod mene su to (bile) povremene kazne. dok sam bio manji cesce su se koristili tom metodom, ali kako sam stariji sve manje, ali ipak nervira. sta ce oni mene udarati zbog skole? :S to mi nikako ne ide iz glave...

Ja sam bil grozno dijete i potpuno opravdavam svoje roditelje što su me tu i tamo opalili po lampi...da toga nije bilo, vjerojatno bi bio još i gori, ovako sam barem naučio granice...i isto tako mislim da je u redu opalit klinca ako je mali gad...a danas ti klinci iskorištavaju sustav i još tužakaju profesore il roditelje umjesto da budu kuš...u moje vrijeme bi se vraga postavljal na profesora, dobil bi po lampi od njega, a onda još i doma od staraca...sasvim opravdano

Sjedim danas pred večer na terasi jednog kafića i pijem kavu. Stol do mene roditelji (tridesetak god.) i klinac. Čuo sam kad je njegova mama rekla konobarici da mali u 9-om mjesecu puni 4. god. A taj klinac je širi nego što je dug. Neću ga opisivati jer to nema smisla. Za manje od pola sata koliko sam sjedio mali je pojeo 8 kuglica sladoleda, komad štrudla od višanja (u dva zalogaja) i popio sok. Mama i tata su maznuli svaki po dvije žuje iz boce, a onda se tata digao i otišao preko puta u McDonald's i vratio se sa velikom vrećicom krcatom hrane. Čim je sjeo izvadio je hamburger i dao ga klincu. Mali ga je pospremio u sebe dok sam ja pripaljivao cigaretu. Bilo mi je mučno kad sam odlazio.

Cjelo večer sam pod dojmom tog događaja i ne mogu ga se osloboditi. Razmišljam na koliko načina se dijete može upropastiti a da ga se ne tuče po guzi. Razmišljam kakav će biti život tog klinca i o tome koliko će muke i problema imati u svom životu zbog neodgovornosti svojih roditelja i nebrige društva za takve probleme.

Ne smiješ po guzi ali smiješ od djeteta napraviti debila!

E sad si ga reko

Strašno što roditelji rade od svoje djece. Oni kao da ne znaju da oni moraju prvenstveno odgajati djecu i da biti roditelj ne znači samo brinuti se o fizičkim potrebama djeteta već i puno, puno više. Ovako ispada da je roditelj neki automat od kojeg dijete dobije što želi ili što treba i to je to.