plakanje predstavlja fizicko olaksanje psihicke boli, a i fizicke. mala djeca plaču kao reakcija na fizičku bol, a kasnije se, pod socijalnim i emotivnim utjecajem razvijaju tako da plaču i zbog drugih stvari, nelagode ili neke negativne emocije (odnosno, one koja izaziva negativni osjećaj).
jednostavno je tako lakše, možda zato obično muškarci toliko zaziru od suza, radi se o vrlo intimnom ispoljavanju emotivne boli koja pokazuje da zapravo jako patimo zbog nečeg. što kod većine muškaraca i nije tako prikladno jer ne žele pokazivati svoje intimne emocije.
a inače, biološki su suze jako čiste i djeluju dezinfekcijski, ispiru oko ako nešto u njega upadne. i održavaju ga vlažnim.
hm, kad malo razmislim, to i nema baš neke veze s plakanjem.
sad da malo wikipediramo..
e, da, to se nisam sjetio. postoje i suze radosnice, što znači da suze ne nastaju kao reakcija samo na negativne emocije, nego bolje rečeno na vrlo intenzivne emocije.
znači, ovako. nisam baš dobro sve rekao. izgleda da suze koje nastaju pri plakanju nisu jednakog kemijskog sastava kao one koje nastaju refleksno ili one koje održavaju oko vlažnim.
"emocionalne suze" sadrže više hormona na bazi proteina: prolaktin (daje osjećaj ugode, olakšanja), adenokortikotropski hormon (izlučuje se pri reakciji na stres) , i leucin encefalin (prirodno sredstvo protiv boli).
postoje i neki terapeutski pokreti koji se bore protiv predrasuda o plakanju i naglašavaju kako se zapravo radi o nečem što pridonosi i fizičkom i psihičkom zdravlju.