Borše/torbe

Dakle, kakve borše volite?
Velike, male?
Jednobojne, šarene?
Sportske, šminkerske?

Jesu li vam fetiš?
Koliko često ih kupujete?

I sve ostalo vezano za borše šta meni sada ne pada na pamet...

Oprosti, što je točno borša. Kod nas je to ruksak.

Svjetloisjena je napisao/la:

Oprosti, što je točno borša. Kod nas je to ruksak.

Torba?

Svjetloisjena je napisao/la:

Oprosti, što je točno borša. Kod nas je to ruksak.

volim sportske s puno đepova i onako srednje velike. volim kad imaju dugu naramenicu pa je onako prebacim kao poštar a kupujem ih ili je kad je stara toliko stara da je neupotrebljiva

Sad sam skužila da nisam napisala svoj izbor...

Ja volim velike, ali sam mala pa nosim one srednje veličine...
Trenutno su mi najdraže polusportske, ali ne volim đepove...
Inače, moj ukus borši se mijenja non stop (što znači da ih imam svakakvih), pa ja znam izvadit i koju staru, pa da mi se sviđa i nosim je kao da je nova... A kupujem ih kad sama sebe uvjerim da nemam šta nosit , a to obično bude 3-4 puta godišnje...

nema šanse da ih kupujem tako ćesto. taman se naviknem di mi šta stoji pa onda opet neka promjena.

ja ih znam dnevno par prominit... koja mi bolje stoji uz neku robu, tu nosim...
pa zaboravim ponit pola stvari nekad...

Borša je dakle torba

Volim srednje velike, univerzalno crne jednostavnog kroja. Zapravo ne volim, ali najlakše mi je s njima.

Svjetloisjena je napisao/la:

Borša je dakle torba

Volim srednje velike, univerzalno crne jednostavnog kroja. Zapravo ne volim, ali najlakše mi je s njima.

sad ćemo napraviti nešto da te više ne zbunjuje

floridana je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

Borša je dakle torba

Volim srednje velike, univerzalno crne jednostavnog kroja. Zapravo ne volim, ali najlakše mi je s njima.

sad ćemo napraviti nešto da te više ne zbunjuje

Da!

Ja kad čujem borša, vidim pred sobom ovo:

Spoiler:

floridana je napisao/la:

volim sportske s puno đepova i onako srednje velike. volim kad imaju dugu naramenicu pa je onako prebacim kao poštar

E baš takve ja nosim A boje sve dolaze u obzir...

Svjetloisjena je napisao/la:

floridana je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

Borša je dakle torba

Volim srednje velike, univerzalno crne jednostavnog kroja. Zapravo ne volim, ali najlakše mi je s njima.

sad ćemo napraviti nešto da te više ne zbunjuje

Da!

Ja kad čujem borša, vidim pred sobom ovo:

Spoiler:

pa i to je borša ovaj torba

floridana je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

floridana je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

Borša je dakle torba

Volim srednje velike, univerzalno crne jednostavnog kroja. Zapravo ne volim, ali najlakše mi je s njima.

sad ćemo napraviti nešto da te više ne zbunjuje

Da!

Ja kad čujem borša, vidim pred sobom ovo:

Spoiler:

pa i to je borša ovaj torba

Da, ali za mene nije borša ništa drugo. Sad uzimam na znanje da borša može biti i ovo

to je boršica

floridana je napisao/la:

to je boršica

torbica

Iliti boršin...

Evo nesto sto mi se jako svidjelo kad sam dobila na citanje...pa sam sad pronasla da podijelim i s vama

PRIČA (Nagradni natječaj)

Autor Sanja Pilić

Ukoliko se želite riješiti problema u životu, najjednostavniji način je da promijenite svoj stil odijevanja. Svojedobno sam po svijetu šalabajzala s velikim torbetinama i u suknjama s rastezljivim strukom koje su padale preko koljena. Izgledala sam poput intelektualke nježna srca koja pokušava spasiti svijet, a bilo bi bolje da se ubije ili promijeni frizuru.
Uglavnom, moje lice odavalo je osobu koja ne zna odbiti kolegu s posla kad je ovaj zamoli da mu bude jamac za stambeni kredit sljedećih sto i pet godina. Na sastancima razrednika kroz osnovno i srednje obrazovanje moje predrage dječice obvezatno sam birana u savjet "Doma i škole" jer netko poput mene s king size torbom i u plitkim cipelama u kojima je ravnoteža uvijek zagarantirana, zaslužuje kaznu da sastanči i mlati praznu slamu o tome što bi trebalo promijeniti u sustavu školovanja umjesto da pije koktele na obali mora. S vremenom sam uočila da mi torba neprimjetno raste, raste i raste: u nju su upadale knjige za lektiru koje je trebalo posuditi ili vratiti, rukopisi koje nisam pročitala na poslu, razne alatke, pipe i kistovi, "uradi sam" literatura, lončanice s cvijećem, pribor za prvu pomoć, sklopivi kišobrani i veste u kojima i najzgodnija manekenka izgleda kao frustrirana domaćica iz provincije. Prvo sam zamrzila torbu, a onda sebe i svoju glupost. Što se tiče suknje ona se zbog kroja i gumice u struku mogla rastezati do mile volje na istok i zapad, sjever i jug. Naravno, tijelo je iskoristilo mogućnost da se širi u svim smjerovima, pa se širilo. Kako je duša također bila dobrostiva počela je nakuhavati jela za drage i nedrage, prijatelje i prolaznike, obitelj i plemena, za rođendane, vjenčanja i sprovode unutar mjesne zajednice. Svu svoju osobnost ubacila je u rajčice i zafrige, umake i sosove, roštilje i cušpajze, knedle i salate, ribu na lešo i pudinge, palačinke i kolače, torte i sladolede.
Noge su mi od silnog rada otežale, a stopala rasla, cipele postajale sve ravnije, na kraju sam kupovala one u obliku peraja da bih mogla što radosnije plivati svojim životom. U međuvremenu sam postala krsna kuma trima djevojčicama, vjenčana kuma rođenoj sestri koja se udala za propalicu, jamac za kratkoročni kredit za auto prijatelju iz djetinjstva, a posudila sam i svoju ušteđevinu jednom tipu koji je bankrotirao pa su mu kamatari promijenili opis tako da sam se sažalila nad njegovom zlom sudbinom i prestala uplaćivati vlastite rate za struju i centralno grijanje, te mi je zaprijetila ovrha nektretnina i ćuza.
Jednog dana razgledavajući na rasprodaji opet poveću torbu s bezbroj džepova u koje svašta stane, dotaknula me, bolje rečeno šljagnula me Božja ruka, a potom je Svevišnji zaurlikao: Ukoliko ikada više kupiš torbu veću od deset centimetara kvadratnih u tlocrtu, spalit ću te na lomači! Tras! Pljas! Zviju! U hipu, u stotinki sekunde doživjela sam prosvjetljenje. Lomača je lomača, Bog je Bog, a naredba je naredba. Život je, zapravo, jednostavan. Trube su zatrubjele, more se otvorilo. Kao prava preobraćenica s gađenjem sam vratila prostrani artikl na svoje mjesto i odlučila sasvim promijeniti stil života. Došla sam doma ljuta kao guja i izbacila iz stana sve odjevne predmete u kojima sam se ugodno osjećala, vrećaste haljine, kojekakve trenirke i šlafroke; zatim pedesetlitarske lončuge i tave čiji obujam je bio dovoljan da četveročlanu obitelj zaštiti od kiše ukoliko je potrebno, ledenice, jedaći pribor za sto osoba, prekobrojne tanjure i zdjele za salate, a smočnicu sam u navali energije u tri sata pretvorila u sobičak za ljenčarenje, dokolicu i nemišljenje.
Sve sam to obavila prije nego su se najdraži vratili kući: još sam stigla nabaviti sedam najmanjih torbica na svijetu, kupila tri para cipela s visokim, šiljastim, šiljastim petama i dva svijetloplava kostimića broj premala u kojima sam jedva mogla disati. Znala sam da će nova mondura otjerati od mene napasnike, parazite, vampire, dokoličare i jadnike. Dok sam nabadala u štiklama po ulici pazeći da se ne stropoštam na asfalt ili ne uglavim u tramvajskoj šini, napokon sam bila usredotočena samo na sebe, a ne na budućnost i egzistencijalna pitanja ekonomskog karaktera. Odjednom sam razmišljala jedino o tome kako disati a da se ušici na kostimu ne rasparaju, kako prijeći križanje dok traje zeleno svjetlo, a moje noge drhture od nedostatka sigurnosti i spretnosti. U ruci sam imala jedino minijaturnu torbicu kojom sam mahala lijevo-desno održavajući ravnotežu, a u torbici najmanji novčanik na svijetu, kreditnu i osobnu karticu i ruž. Izbacila sam fotografije djece, muža i psa, četverolisne djeteline, plastičnog praščića i članske iskaznice kojekakvih udruženja, i mada sam zapravo bauljala, činilo mi se da letim. S malom torbicom, naime, i problemi se smanje, a ljudi vas počnu više cijeniti. Kad su me djeca ugledala onako sapetu, nesposobnu za rad, odmah su se primila spremanja sobe, glačanja, bacanja smeća i nikad me više nisu zapitala da im posuđujem lektirne naslove u knjižnici. Muž me počeo izvoditi na ručkove, jer se asortiman jedaćeg pribora svih vrsta i oblika neprestano i uporno smanjivao. I u kući sam počela boraviti u elegantnim, strukiranim haljinama s volanima, a na noge sam navukla ružičaste natikače s perjem čija je peta s svako malo rasla. Znate, na gazelu se ne mogu staviti bisage, a na magarca mogu. Ako razvijete krhkost, sve probleme će početi rješavati netko drugi. Uglavnom, prestala sam izgledati kao Anka Partizanka koja gradi autoceste i trasira željezničke pruge i pretvorila se u Trnoružicu. Kakav odmor!
Kakva bajka! Još sam i zacementirala umjetne nokte na prste, dovoljno dugačke da i izgledaju seksi i ništa više ni manje od toga. Kad sam ih namazala crvenim lakom, svi su shvatili da odustajem od prizemnih poslova i prizemnosti u širem smislu i na sastancima uredništva biblioteke "Razdor" počeli su me gledati s uvažavanjem. Čeljad oko mene, uključujući i muža, misle da imam bogatog i tajnog ljubavnika.
Puštam ih da misle što žele i ludo se zabavljam. Naučila sam hodati u štiklama bez popikavanja, pocupkivanja, izvrtanja gležnjeva, lomova kostiju i čini mi da sam pronašla sebe.
Hm, da, potvrđuje mi dragi Bog. Govorio sam ti oduvijek da je život je-dno-sta-van. To znaju Forest Gump, mali Ivica, Mujo i Haso, dobri vojak Švejk, Barbie i još poneki. Ma, trebala si kupiti najmanju torbicu odmah u početku. Ali nikad nije kasno, i zapamti, dijete moje: uvijek možeš biti još slobodnija i još, još sretnija!

Ovaj dio kad ju je sljagnula Bozja ruka mi je

A ovo: "Znate, na gazelu se ne mogu staviti bisage, a na magarca mogu." ...pronalazite li se ponekad u toj recenici mozda

Malena...vecina ovih torbi na slikama su vecih dimenzija...zar nisi procitala pricu?

Alpha je napisao/la:

Ovaj dio kad ju je sljagnula Bozja ruka mi je

A ovo: "Znate, na gazelu se ne mogu staviti bisage, a na magarca mogu." ...pronalazite li se ponekad u toj recenici mozda

odlična je i istinita. osjetila i još osjećam na svojoj koži. velika torba koja je više sličila na garažu nego na žensku torbicu. nedavno sam okrenula ploču. torba se smanjila tako da iz garaže mogu stati samo manje stvari. nađe se u njoj i pokoji komad šminke šta je prije bilo nezamislivo. i baš sam ovid dana mislila kako ću kupiti cipele na petu

Alpha je napisao/la:

Malena...vecina ovih torbi na slikama su vecih dimenzija...zar nisi procitala pricu?

Ali ja volim velike...
I potrebne su mi...

@Alpha
Priča je mrak....


nemam veliku torbu više onako srednju....ali to trnoružica stanje mi nije baš urođeno, mada ima dana......

Hehe, ova priča bi mogla otvoriti posebnu temu...

I ja se često osjećam kao magarac, ali od velikih torbi sam odustala kad su mi se u njima počele gomilati stvari. Sad kupujem srednje velike.