Halloween ili Noć vještica

Noć vještica ili Halloween je noć uoči dana mrtvih, tj. noć prije katoličkog blagdana Svih svetih. No, ipak ova se najstrašnija noć u godini slavi prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi i Australiji.

Priča počinje još u vrijeme starih Kelta koji su 1. studenoga slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu).

Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku.

Dolaskom Rimljana noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći, prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih.

U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom kako bi se grešne duše uplašile, a dobre pronašle put kući.

Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje, prvo u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.

Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po domišljatosti, ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što mu je ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik.

Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti.

Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog grešnog života u raj, a na vratima pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se riješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući, luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci.

Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.

IZVOR

Za mene je Noć vještica, iako zanimljiva kao pojava, ipak nešto potpuno strano našem mentalitetu i došlo je zajedno s Valentinovim kao tekovina potrošačkog društva. Imali smo nekad puno blagdana, ali za ova dva smo čuli samo u američkim filmovima dok se nisu zgurali u naše podneblje prije petnaestak godina.

I dok sam za etnografske podatke i za priče uvijek zainteresirana, taj me dan u svakom drugom pogledu ostavlja potpuno ravnodušnom. Još da se stvarno slavi, ali ljudi su to doživjeli kao prethodnicu maškara

Valentinovo barem nije nejasno u svom značenju...

vidila žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu
meni je stvarno glupo da mi od Amera preuzimamo obićaje a njihova povijest je nešto malo starija od 200 godina.

Pa u biti noć vještica je puno starija od sadašnje američke civilizacije, preuzeli su je od Kelta. Ali to kod nas nikad nije uspijevalo. A sad mnogi glume šišmiše i troše lovu na ukrase tipa izdubljena bundeva

ja baš nisam nikada doživjela taj noć vještica. totalno sam ravnodušna.
jednom sam samo bila na "proslavi" - i to u američkom veleposlanstvu.
ma, tulum ko tulum, i samo su se svi nažderali - bezveze

floridana je napisao/la:

vidila žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu
meni je stvarno glupo da mi od Amera preuzimamo obićaje a njihova povijest je nešto malo starija od 200 godina.

e potpuno se slažem.

sve su to glupost i proizvod potrošačkog društva

I onda je Svizac zamotao cokoladu u omot

Mozemo mi pivat borbene al nasu zabu vec naveliko kuju sa tim razno-raznim valentinovima i haluinovima i ostalim -inovima...

sve je to postalo komercijala

i Božić je postao komercijala,, sve vodi ljude u neke prevelike troskove( ne slavim Božić, al vidim kako se ljudi masovno zadužuju kako bi mogli to proslavit) I jednostavno mislim da to nije u redu, jer mislim da je puno tih krivih obicaja doslo od strane Amerike, a ljudi se ostavljaju tradicionalnih običaja

Prokleta komercijala, vrtić mojih klinaca bio je pretrpan s tikvama, javna ustanova??!!Preplavit će nas s takvim glupostima.

to je to Željko, uvlače nam komercijalu u odgoj a da o tome ni ne razmišljaju. trebalo bi na roditeljkom sastanku tetu u vrtiću pitati otkad mi to slavimo noć vještica i zašto?
dobro došao

zeljko bakrac je napisao/la:

Prokleta komercijala, vrtić mojih klinaca bio je pretrpan s tikvama, javna ustanova??!!Preplavit će nas s takvim glupostima.

Dobro došao, željko

Do prije tri godine nisam zapravo nikog vidio da je slavio helovin taj ... Onda sam u bigbraderu vidio one tikve od tikvi i odonda vidim da svi masovno slave taj helovin ... Meni je to bzvze, po meni to su samo druge maškare ... one stare su se negdi izgubile, više ih nitko ne slavi ... Ja recimo čak ni ne znam kad su :S

Pa...sto se tice vrtica ali i svijeta odraslih i zasto se javljaju tj. bivaju prihvaceni svi ti haluinovi i valentinovi i ostali -inovi (naravno osim radi zarade)...ljude treba zabaviti...osvrnimo se malo oko sebe i primjetit cemo kako se vecina ljudi ne zna niti zabaviti samo...
Kad sam ja bila klinka sami smo si izmisljali igrice i zabavljali se...danas su djeca mahom izgubljena ako nemaju TV, PS, komp. ili nesto/nekog da ih zabavi... I tako...lako je onda uvodit -inove

Alpha je napisao/la:

Pa...sto se tice vrtica ali i svijeta odraslih i zasto se javljaju tj. bivaju prihvaceni svi ti haluinovi i valentinovi i ostali -inovi (naravno osim radi zarade)...ljude treba zabaviti...osvrnimo se malo oko sebe i primjetit cemo kako se vecina ljudi ne zna niti zabaviti samo...
Kad sam ja bila klinka sami smo si izmisljali igrice i zabavljali se...danas su djeca mahom izgubljena ako nemaju TV, PS, komp. ili nesto/nekog da ih zabavi... I tako...lako je onda uvodit -inove

jbt fakat se moram slozit s ovim gore
npr kad sam ja bio mali, nema sto nismo radili, igrali na frnja (klikera), na poklape sa slicicama, pravili brane kad padne kisa, pravili bunkere u sumi, palili vatru, igrali zmurice, djevojcice su uvijek skakale oko one lastike itd.

a danas, daj djetetu PC ili Playshit i to je sva zabava, djecanisu samoiniciativna, na zalost, kao da ima fali ideja ili ih je ova moderna tehnologija previse ogranicila.

sjecam se kad sam za svoj 6. rodjendan dobio pikado na dar od tate, osjecao sam se super... a danas ako djetetu ne kupis novu igricu za PS2 ili ako mu ne kupis PS3 nisi nista napravio

s jedne strane to roditeljima koji su opterećeni poslom i obavezama koje ih čekaju kod kuće odgovara. imaju dijete koje je mirno i pred očima im je. ne brinu se hoće li im se nešto desiti tamo vani. s druge strane djeca ako se pretjera sa tim PC I PSX igricama izgube tu maštovitost koju smo mi morali imati da bi se zabavili.
imam klinca koji je nemaštovit u igrama. doduše nikad nije ni pokazivao takve sklonosti ali zato tipka brže nego najbrži type majstor. količinu prijatelja koje bi da nema takav stil života imao u RL je nadoknadio s internet prijateljima. barata modernom tehnologijom onako kako ja samo mogu sanjati.

i sad se ja pitam kuda sve to vodi? cijeli svijet se mijenja a on odrasta u tom promjenjenom svijetu gdje njegova generacija stasa isto kao i on. kad se susretne sa svojim RL prijateljima teme su im indentične. pričaju o ogricama i internet svijetu, dakle kuže se, uklopljeni su. i kao takva ta generacija će izgraditi neki novi nam starijima pomalo čudan svijet. ali to je tako bilo uvijek.
mladi su ti koji mijenjaju a stari se čude. a onda ga opet gledam...ima poznanike diljem svijeta, kineze, ruse, šveđane, amere....i mislim se zar to nije divno. njega neće mučiti pitanja koja postavlja K.M. on je dijete svijeta a ne samo svoga kvarta.
hoću reći da nije svako zlo za zlo i valja ih samo pravilno usmjeriti, dati im onaj dio koji smo svi, više manje, dobili od roditelja i porodice. taj odnos, pažnju i ljubav, naučiti ih da cijene svoje i poštuju tuđe, a oni neka krenu dalje

jeste da sam se odmakla malo od teme ali nisam previše jer je i halloween posljedica globalizacije i miješanja kultura. ma pogledajte kako razgovaramo. miješamo hrvatski sa engleskim i toga će biti sve više.

Nisi se odmakla od teme, Flo

Slažem se, nove generacije donose nova pravila igre. Tako valjda mora biti. Mi im samo možemo držati palčeve

izgleda da kako god okreneš mi živimo u nekom virtualnom svijetu samo sada tehnologija to još više podupire.

možda je sve ovo matrix, i netko se sjetio halloweena čist da nam skrene pažnju. možda će nas naša djeca upravo tom tehnologijom osloboditi

Ja sam definitivno za modernu tehnologiju...osim toga i svi mi ovjde smo imali priliku upoznati se pa cak i sklopiti prijateljstva zahvaljujuci tehnologiji... Bez nje poznavali bi onu sacicu ljudi u svojoj okolini sa kojom nas je spojila sudbina tj. lokacija mjesta zivljenja bez nekog naseg samovoljnog izbora...ofc, i iz te grupe mi biramo prijatelje ali smo puno vise ograniceni nego ovako

Sto se tice klinaca...ne mislim da je problem sto imaju pristup tehnologiji (dapace, hvala Bogu na tome) ali je problem kako je oni koriste...jer nije sve u igricama...moglo bi se to sve koristiti i na puno kreativniji nacin...
Slicno kao i TV...klinici danas definitivno previse gledaju TV i sad ajde da gledaju dokumentarce ali oni gledaju...nesto drugo u svakom slucaju...

I zato mozda ne bi bilo lose u nekim nizim godinama zivota ograniciti pristup tehnologiji i izbacit ih malo vani...upisat ih na neke aktivnosti ili nesto...a tehnologija...ionako je neizbjezna

Ja slavim Samhain : )

Prije par godina prevela sam priču o Jacku na hrvatski, tako da eto... podijeliti ću je sa vama. Meni je priča prekrasna. Nadam se da će se i vama svidjeti.

Jednom davno, u dalekoj zemlji živio je čovjek po imenu Jack.

Jack je bio zgodan muškarac, visok i jak, podjednako dobar u bitkama kao i u krevetu. Imao je puno prijatelja, i djevojke su ga obožavale. I tako je usred bitke u kojoj je ubijao neprijatelje svoga plemena, odjednom ugledao prelijepu viziju. Ženu, koja je bila toliko lijepa da nije mogao vjerovati da tako lijepo biće može postojati, tamnih očiju i tamne kose, puti bijele kao prvi netaknuti snijeg, kako upravlja plamenom kočijom sa kopljem u ruci i sa dva gavrana na oba ramena.

Kada se kočija približila Jacku žena je progovorila: ''Pođi sa mnom, jer ja te volim i bit ćeš sa mnom zauvijek.''Ali Jack se prestrašio jer Ju je prepoznao po onome što Ona je: ''Ne želim poći s tobom,'' odgovorio je dok mu je glas podrhtavao, ''Ja te znam – Ti si Morrighan, ti uzimaš živote, i ja još nisam spreman umrijeti.''

Oči su zasjale Boginji u ponosu i srdžbi, primila je uzde na kočiji i otišla iz Jackove vizije. Ali dok je tako začuđeno stajao, neprijatelj ga je napao mačem i posjekao ga po licu. Nije umro od te ozlijede, ali njegovo je lice bilo zauvijek unakaženo, i djevojke koje su se prije lijepile za njega, sada su bježale u strahu. I tako Jack se nije oženio.

Vrijeme je prolazilo. Jack je naučio umjetnost harfe, i postao je poznat diljem zemlje po prekrasnim melodijama, iako nije znao pjevati, ruke su mu bile vješte i nježne, i njegove melodije donosile su veselje i tugu srcu. Kada je Jack putovao, zaustavio se u Svratištu na križanju. Večeru mu je bila poslužila prekrasna žena srednjih godina, lijepe figure, sa tamnim sveznajućim očima i blijedim licem. Kada se Jack popeo u svoja kola i bio spreman krenuti na put, ta ista žena, noseći taman ogrtač iskoračila je iz sjene drveta.

''Ne moraš dalje putovati Jack,'' rekla je, ''Dođi sa mnom jer ja Te volim, i bit ćeš uz mene zauvijek.'' Ali Jack se prestrašio jer je Ju je prepoznao po onome što Ona je: ''Ne želim poći s tobom, '' odgovorio je dok mu je glas podrhtavao, ''Ja te znam – Ti si Morrighan, Kraljica Fantom i ja nisam još spreman umrijeti.''

Oči su zasjale Boginji u ponosu i srdžbi, ali okrenula se i otišla dok je njen tamni ogrtač lepršao za njom kao gavranovo krilo sve dok nije nestala u sjeni.

Jack je nastavio dalje svojim putem, ali pola milje dalje uzduž ceste njegovi konji su se prestrašili i potrčali kao da ih vrazi gone. Kola su se preokrenula, i bio je teško ozlijeđen kada je ispao iz kola i pao pod kotač. Nije umro, ali je izgubio ruku i nije mogao nastaviti svirati svoju harfu.

Vrijeme je prolazilo. Iako Jack više nije bio ratnik niti je svirao harfu, njegova obitelj, njegovi bližnji su se brižno brinuli o njemu. Ali svi starimo, i tako s vremenom njegova su braća i sestre ostarjeli, i mlađa se generacija nije toliko brižno brinula o njemu kao njegov najbliži rod. I tako se dogodilo, nedugo nakon smrti njegovog posljednjeg brata kada je prelazio rijeku tamo gdje voda nije bila duboka. Bila je kasna jesen, zastavio se na obali da skine cipele i čarape da može zagaziti u hladnu vodu. I onda, kada je opet podigao pogled, primijetio je nešto čudno. Na jednoj polovici obale gdje je on stajao vidio je crvene i žute listove, dok je na drugoj bio snijeg, koji kao da je tamo bio tjednima. Iza snijega, iza tamnih obrisa starih drveća, vidio je selo, polu sakriveno maglom. Neki prozori na kućama sjali su toplim, zlatnim sjajem koji su se činili poznatim i ostavljali su dojam da je on tamo dobrodošao.

Ispred jedne kuće mislio je da je vidio svojeg mrtvog brata kako mu maše i onda je nestao u magli. Primijetio je staru ženu na drugoj strani obale kako čuči pokraj vode, pokrivena tamnim, bezobličnim ogrtačem. Činilo se kao da nešto pere u rijeci. Njezine ruke bile su crvene do laktova i tamo gdje je taknula vodu ona bi bila crvena kao krv. Na njegovo zaprepaštenje pogledao je malo bolje i primijetio da ono što je ta žena prala ličilo je na njegovu ukrašenu tuniku koju je nosio na bratovom sprovodu. Žena je podigla pogled, njeno lice je bilo bijelo kao snijeg i puno bora, kosa joj je bila puna sjedina dok su joj oči bile crne, duboko upale u lice i činile su se crne kao noć.

''Prijeđi rijeku i dođi k meni Jack,'' rekla je dubokim glasom, ''Jer Ja Te volim, i bit ćeš sa mnom zauvijek.'' Ali Jack se opet prestrašio, jer Ju je prepoznao:''Ne želim poći s tobom,'' odgovorio je dok mu je glas podrhtavao, ''Ja Te znam – Ti si Morrighan, Vještica i ja još nisam spreman umrijeti.'' Odjednom tamo gdje je stajala stara žena, pojavila se Velika Kraljica u svoj svojoj ljepoti i drugo zemaljskoj veličanstvenosti, tamni dronjci su se odmah pretvorili u tamna krila gavrana.

''Ti si budala Jack!'' povikala je u srdžbi dok je njezina kosa lepršala oko njenog lica i njezine su oči sjale kao zvijezde u noći. ''Posjetila sam te tri puta, i sva tri puta sam ti ponudila svoju ljubav, jer sam te odabrala kao što bi žena odabrala svoga muža. Mogao si biti mladi ratnik na mojoj strani. Mogao si svirati prekrasne zvuke na svojoj harfi na mojim gozbama. Mogao si živjeti sa mnom i svojom obitelji u miru. I sva tri puta si me odbio zbog straha. Sada ja odbacujem tebe. Nikada ti više neću doći. Ali moje prokletstvo će živjeti sve dok svijeća će gorjeti.'' Krenula je preko rijeke – sada se činilo lakim jer je ona bila više od čovjeka – i stavila je svijeću na zemlju ispred Jacka. Tada je nestala, i selo i snijeg su nestali s njom, ostavljajući iza sebe samo jesenju šumu.

Isprva je Jack bio prestravljen. Svijeća je bila mala – činilo se da će izgorjeti za nekoliko minuta i Jack sa njom. Ali minute su prolazile, osjetio je veliko olakšanje jer se vosak nije kotrljao niz svijeću i nije se činilo da izgara uopće. Pažljivo pazeći na plamen svijeće da se ne ugasi, Jack je krenuo kući.

Vrijeme je prolazilo. Godina za godinom, kotrljajući se u ciklusu koji nije imao kraja. Svi koje je Jack poznavao u mladosti su već odavna pomrijeli. Nitko nije ostao živ od onih koji su znali tko je on, i u svom malom selu svi su se prema njemu odnosili kao prema ludom starcu, teret svima i pomagač nikome, jer dok je živio i stario je, slabio i čak se i njegova pamet gubila s vremenom. Nakon dugo vremena, sve što je znao jest to da ako se svijeća ugasi, ugasit će se i njegov život. Njegova kuća se pretvorila u ruševinu, njegovo polje se osušilo i sve što je tamo raslo je bila repa koju su njegovi susjedi posadili iz dobrote i sažaljenja prema njemu. Jedne večeri, munja je pogodila njegovu kuću koja je izgorjela do temelja. Tada je Jack uzeo jednu od repa iz polja, izrezbario ju u fenjer i stavio svoju svijeću tamo da ju zaštiti od kiše i vjetra.

Otišao je iz svoga sela i počeo lutati sa svojim fenjerom, tražeći svoju već odavno umrlu obitelj i prijatelje. Njegovo tijelo je starjelo čak je i meso počelo nestajati sa njegova tijela, ostavljajući samo dušu bez fizičke supstance. Čak ni kao duh nije mogao prijeći u Drugi Svijet, i zato je bio osuđen vječito lutati sa svojim fenjerom. Tužan i sam duh, zauvijek proklet zbog svoga straha.


I to je razlog zašto mi zovemo izrezbarene repe – danas izrezbarene bundeve Jack – o – lanterns, i zašto ih palimo na Samhain – da se podsjetimo Jacka i njegovog velikog straha, i da osvijetlimo put svim zalutalim dušama koje lutaju u tami tražeći put u Drugi Svijet.

Jadan Jack

Ali lijepa je priča, hvala, Absynthia