Opsjednutost

OPSJEDNUTOST

“Danas postoji mnogo kliničkih dokaza koji ukazuju na to da duhovi diskarniranih ljudskih bića mogu da utiću na žive ljude formirajući s njima fizičku ili mentalnu vezu, nakon čega im onda oni nanose štetne fizičke i/ili emocionalne posljedice i simptome.”

(Dr W. Baldwin; Spirit Releasement Therapy)

Čini se da u dio naše objektivne realnosti spada i ovaj ‘fenomen’ “kačenja” nekih drugih entiteta na čovjeka s namjerom da utiču na njegove misaone procese i ponašanje, a u određenom broju slučajeva dolazi i do pokušaja preuzimanja potpune kontrole nad tijelom domaćina.

Mada je ovaj fenomen odvajkada u narodu bio poznat kao “opsjednutost”, zvanična nauka mu još uvijek ne posvećuje dovoljnu pažnju, tako da na tom području i dan danas ima mnogo konfuzije. Ta konfuzija je mahom rezultat djelovanja nebuloza koje se šire kroz institucije crkve, odnosno, kroz glavna religijska učenja, kao i onih dezinformacija koje nam redovno stižu iz Holivuda u smislu filmova tipa Exorcist, Constantine i mnogi drugi.

U poslednjih desetak godina broj psihijatara i psihologa (mahom iz SAD i nekih drugih zapadnih zemalja) koji se posvećuju ovom problemu postaje sve veći. Tako prema istraživanjima nekih američkih psihijatara, psihologa i hipnoterapeuta kao što su Dr Morris Netherton, Dr. W. Baldwin, Dr Elisabeth Fiore, Irene Hickman i drugi, većini nas se tokom života “pridruži” jedan ili više ‘entiteta’ koji mogu da budu ‘ovozemaljskog’ porijekla a i ne moraju. Ovi psihijatri nazivaju te entitete “privjescima” ili “priljepcima” (eng. - spirit attachments).

Postoje tri glavne vrste ovih “privjesaka” a to su:

1. duhovi-privjesci

2. vanzemaljci-privjesci (vanzemaljci sa drugih planeta ili iz drugih dimenzija i denziteta)

3. demoni-privjesci (entiteti sila mraka – ESM)

U prvoj grupi radi se o duhovima umrlih ljudskih bića koji su nakon smrti iz nekih razloga ostali da se vrzmaju u visini naše ravni postojanja tj. nisu otišli u 5-ti denzitet (kroz onaj već prilično poznati - “tunel od svjetlosti”). U ovu grupu se uključuju i fragmenti svijesti živih ljudi koji se takođe mogu “zakačiti” drugim ljudima (npr. kod tzv. proklinjanja, “bacanja čini ili uroka” itd.)

Da bi se objasnio ovaj “fenomen” prvo moramo steći malo širu sliku o realnosti u kojoj živimo. Bitno je shvatiti da mi živimo na 3-ćem “spratu” jedne “zgrade od sedam spratova”. Svaki sprat naseljavaju jedinke sa razvojnim stepenom svijesti koji odgovara tom spratu. Ti spratovi se prema nekoj novijoj metafizičkoj terminologiji nazivaju – denzitetima.

Postoji sedam denziteta: Prvi 'nastanjuju' - minerali; Drugi - biljke i životinje; Treći - ljudska bića; ova prva 3 denziteta su fizički ili materijalni, vrijeme kao što ga mi percipiramo je karakteristika (iluzija) samo 3-ćeg denziteta. Četvrti denzitet je "polufizički", entiteti koji ga naseljavaju mogu da uzmu fizički ili eterični oblik, vrijeme kao vrijeme - ne postoji u istoj „formi“ kao kod nas; ono se može izabrati prilikom interakcije sa nižim denzitetima (nešto kao kad izabereš jednu ploču iz džuboksa da svira, i dok slušaš tu jednu - i sve druge ti stoje na raspolaganju). Peti denzitet je eteričke prirode, to je tzv. "zona kontemplacije", "tajm aut" ili mjesto gdje idemo kad napustimo fizičko tijelo.Tamo imamo priliku da malo "odmorimo", sagledamo prijašnje živote i na osnovu iskustava i stepena svjesnosti odlučimo gdje i u koje "vrijeme" ćemo se opet inkarnirati. Šesti denzitet je realitet koji naseljavaju bića u obliku "misaonih formi" koja su izgubila potrebu za fizičkom manifestacijom, a Sedmi je - Jedinstvo sa Jednim. (Tamo ćemo se vratiti kad završimo "školu" a onda vjerovatno opet: «big-bang» - i sve ispočetka, u jednom neprekidnom istraživanju i doživljavanju samog sebe, kroz samog sebe.)

S obzirom da “bog ima dva lica” u Svemu Što Jeste postoje dva “polariteta” a to su OPS (orjentacija ili opredjeljenje prema sebi) i OPD (orjentacija prema drugima). Radi se o dva načina, odnosno, oblasti postojanja koji su u vezi s tim da li se neko usklađuje sa entropičnim (konstriktivnim) ili sa kreativnim (stvaralačkim) silama Svega Što Jeste. Prva tri denziteta su po svojoj prirodi OPS oblasti, dok se OPD opcija pojavljuje tek u 4D. Mi kao 3D OPS bića za vrijeme boravka na ovoj ravni postojanja možemo eventualno postati samo “kandidati” za OPD vrstu postojanja i nakon tranzicije u 4D ćemo imati priliku da se i svjesno, uz pomoć svoje slobodne volje, opredijelimo za to, ukoliko mi to, naravno, želimo.

Drvo kabale nam može poslužiti da se ovo grafički predstavi u malo “grubljem” smislu:



OPS entiteti kroz cijelu kreaciju (Sve Što Jeste) hrane se energijom sa donjih spratova (a mogu i sa svog). To bi značilo da se biljke hrane mineralima, mi kao 3D OPS se hranimo biljkama, 4D OPS se hrane nama…itd. Da bi nas što dulje održali u neznanju o našoj ulozi u odnosu na 4D OPS entitete, oni nas drže pod mentalnom kontrolom. Tako se mi rađamo i umiremo u neznanju a dok živimo u ovom sistemu koji nam je organizovan s njihove strane, mi imamo tendenciju da posvećujemo pažnju mahom materijalnom aspektu kreacije, dok nam znanja o njenoj drugoj polovini nisu dostupna ili su uz pomoć religijskih i drugih učenja izvitoperena.

Bez obzira, što se na prvi pogled čini da je sve odvojeno, svaka jedinka svijesti, “božja iskra” (monada) sadrži u sebi sve ostalo, kao jedan hologram. U suštini, sve je međusobno povezano i dio je Jednog.



DUHOVI-PRIVJESCI

Ukratko rečeno, čovjek je kao jedinka svijesti ili duša – vječan a fizičko tijelo mu dođe samo kao odijelo ili “vozilo” dok boravi u 3D. S obzirom da “sve svoje nosimo sa sobom,” čovjek kad umre u neznanju u kakvom jeste, često se zadrži na zemaljskoj ravni, mahom usljed svog konfuznog stanja svijesti (nosi svoje neznanje sa sobom).

Tako njegov duh ostaje i dalje “vezan za zemlju”, umjesto da pređe kroz onaj svjetlosni tunel u 5D. U toj zoni ljudski duh gubi i osjećaj za vrijeme. Samo njegovo ponašanje je u skladu s njegovom bivšom ličnošću. U mnogo slučajeva, ljudi ne žele sebi da priznaju da su “umrli” jer su još uvijek svjesni sebe i svoje okoline a svoje eterično tijelo precipiraju kao fizičko. Tako, svjesno ili podsvjesno negirajući činjenicu da su napustili fizičku oblast postojanja oni pošto poto pokušavaju da nastave život onako kako su prethodno navikli.

Ljudi koji imaju veoma jak ego, imaju i tendenciju da komplikuju stvari, te tako često ostaju nakon smrti da se i dalje vrzmaju na zemaljskoj ravni. Isto tako jaka emocionalna osjećanja straha, krivice, griže savjesti, pravdoljubivosti, tuge, jaka emocionalna vezanost za odredene ljude ili mjesta, želja za osvetom nakon nasilne smrti, pa čak i obična radoznalost, utiću na to da čovjek ne ode tamo gdje bi trebalo. Većina ljudi umire s nekim predubjeđenjima koja nemaju nikakve veze s objektivnom realnošću. Tako W. Baldwin opisuje slučaj jednog katoličkog sveštenika koji se nakon svoje smrti zakačio svom sinu, jer - “tamo nije bilo onako kako je on očekivao i on neće nigdje da ide sve dok ne bude onako kako on misli da treba da bude”.

Isto tako, ljudi koji umru npr. usljed atomske eksplozije ili u nekom požaru, imaju tendenciju da izbjegavaju svjetlost. Ljubomorni i posesivni muževi ili žene često imaju tendenciju da se nakon svoje smrti zakače svom bračnom drugu. U nekim slučajevima preminuli članovi porodice se kače živim zbog emocionalne vezanosti ili iz razloga da im pruže zaštitu ili ih navode “na pravi put”. Tako npr. preminuli roditelji se često kače svojoj djeci. U svakom od ovih slučajeva, s duhovnog aspekta gledajući, radi se o kršenju slobodne volje žrtve uticanjem na njene procese razmišljanja, pa tako i na ponašanje. Metaforično rečeno, slijepac pokušava da vodi i štiti drugog slijepca.

Tako se ovi entiteti nakon svoje smrti “prikače” čovjeku i nastave da “žive” s njim. Oni se mogu ugnjezditi u čovjekovu auru tj. energetsko polje koje obavija fizičko tijelo, neku od čakri, kao i u bilo koji drugi dio ili organ tijela (glava, vrat, grudi, seksualni organi, ekstremiteti itd.). Ovdje moramo napomenuti da primaoci transplantiranih organa od drugih osoba, mogu zajedno s njima dobiti i “dušu” preminule osobe koja je bila donor.

Mnogi entiteti ljudskog porijekla pokušavaju da u tijelu žrtve dožive nešto što su propustili dok su bili živi. U većini slučajeva, neposredno nakon njihovog kačenja, žrtva primjećuje da “nešto nije u redu”. Odjednom počinje da mijenja ukuse, da voli stvari koje prije nije voljela, počinje drugačije da razmišlja i drugačije da se ponaša. U nekim slučajevima mogu se naglo pojaviti neki strahovi koje žrtva nije prije imala. Tako npr. ukoliko je čovjek poginuo usljed pada s neke visine, kao npr. u avionskoj nesreći a onda se prikačio nekome, čovjek kojem se prikačio može naglo početi da se boji visine ili letenja avionom.

(Ovdje moramo napomenuti i to da kod nekih “psihički nerazriješenih” slučajeva smrti iz nekog od prošlih života, čovjek takođe može imati neku od fobija kao što su strah od visine, vatre, vode itd. To se ponekad događa kod gubitka života usljed pada s visine, požara, davljenja u nekoj rijeci itd., međutim, u tim slučajevima takvi strahovi su prisutni od mladosti, tj. ne pojavljuju se iznenada.)

Npr. u knjizi CE-VI, W. Baldwin navodi slučaj djevojke koja je naglo počela mnogo da jede i brzo da se deblja neposredno nakon smrti svog oca. On je imao rak crijeva i bio je nekoliko mjeseci prije smrti samo na infuziji jer nije mogao da jede, tako da je umro gladan. Nakon što je umro i prikačio se svojoj kćerci, ona je naglo dobila neutoljiv apetit.

Bolnice su jedno od mijesta gdje se neposredno preminuli duhovi često kače drugim pacijentima, bolničkom osoblju ili posjetiocima. Svaki čovjek ima određenu prirodnu zaštitu protiv prodora drugih entiteta spolja, međutim, u nekim slučajevima ta njegova zaštita može da oslabi. To se dešava recimo kod slučajeva bolesti, neke traume, depresije, za vrijeme anestezije itd. Što je čovjek psihički slabiji, utoliko je on ranjiviji, odnosno, pogodnija meta, pogotovo za vanzemaljske entitete i demone. Isto tako, kad se nezrele i psihički slabe osobe upuštaju u praktikovanje čanelinga (“seanse prizivanje duhova”) one imaju velike šanse da im se zakači neki od ovih entiteta jer se ovi tada smatraju pozvanima.

Mnogi psihijatri, psiholozi i hipnoterapeti koji se bave ovom problematikom tvrde da se između 70% i 100% ljudi nalazi u nekim periodima svog života pod direktnim uticajem diskarniranih (bestjelesnih) entiteta. Isto tako, na jednog čovjeka se može zakačiti veći broj diskarniranih entiteta koji mogu biti različite vrste i porijekla.

Moramo biti svjesni toga da se samo entiteti koji su OPS tipa, kače drugima, crpe energiju iz njih i krše njihovu slobodnu volju.

Entitetima OPD tipa tuđa energija za egzistenciju nije potrebna, dok je jedno od njihovih osnovnih pravila – poštovanje slobodne volje drugih. To bi podrazumijevalo da bi svaka njihova intervencija u našu korist istovremeno značila i kršenje naše slobodne volje, jer u mentalnom stanju u kakvom se trenutno nalazimo, mi nemamo ispravnu orjentaciju šta je to za nas pozitivno a šta negativno, šta je korisno a šta nije, gledajući sa nekog višeg ili duhovnog aspekta svijesti. U stanju svijesti u kakvom trenutno jesmo, mi ni ne primjećujemo da smo robovi, mi ne primjećujemo da živimo u jednom mentalnom zatvoru, te u skladu s tim mi ni ne pokušavamo da se oslobodimo. Situaciju u kojoj se nalazimo, mi smatramo manje-više normalnom. Naša mjerila vrijednosti su takođe rezultat našeg mentalnog kondicioniranja od strane ‘kontrolnog sistema’ i ona nemaju ništa zajedničkog sa mjerilima vrijednosti u duhovnom, odnosno, istinskom ili objektivnom smislu. S druge strane, mi nismo slučajno tamo gdje jesmo. Ova zona, odnosno, oblast postojanja u kojoj se nalazimo (Zona Demijurga) je po svojoj suštini OPS tipa, tako da ne bi trebalo biti nikakvo čudo što ovdje preovladavaju entropične sile. Dakle, mi živimo u zoni koja je pod kontrolom od strane OPS entiteta iz 4D i njihovih “pomoćnika” iz 3D. Ona je kao takva bazirana na lažima koje se promovišu preobučene u “istinu”. U skladu s tim mi smo neprestano izloženi cijeloj jednoj paleti njihovih uticaja kojima je cilj da nas što duže zadrže tamo gdje jesmo.

S tog aspekta trebamo gledati i na druge dvije grupe entiteta s kojima imamo posla a koji nisu ljudskog karaktera i koji djeluju na “frekvencijama” entropičnih sila kreacije.

DEMONI-PRIVJESCI

Jedni od njih su tzv. demoni. Naziv demon smo im mi dali, dok oni obično sami sebe smatraju i nazivaju “entitetima sila mraka” – ESM. Ove sile kontrolišu sve one koji su na “njihovim frekvencijama” tj. na njihovom “dometu”, što znači ne samo nas, kao 3D OPS ljudska bića, nego i vanzemaljce OPS tipa, sa drugih planeta, i iz drugih dimenzija i denziteta.

Čini se da ovi entiteti sila mraka takođe žive u jednom hijerarhijskom sistemu koji je karakterističan za sve OPS-oblasti postojanja, uključujući naravno i našu. Oni koji su na dnu “piramide” mentalno su kondicionirani tako da slušaju naređenja “odozgo”, dok im se istovremeno uskraćuju sve informacije koje imaju veze sa objektivnom realnošću. Tako se i za njih može reći da žive u nekoj vrsti nametnute im iluzije, u kojoj jedan stalni strah od kazne “odozgo” igra veoma bitnu ulogu.

Uloga ovih entiteta se mahom svodi na mentalni uticaj na žrtvu u smislu da se ova ponaša u skladu sa “frekvencijama” tih ‘sila zla’, odnosno, kao njihova alatka ili “produžena ruka”.

Mnogo ljudi je svojom voljom sklopilo „ugovor s đavolom“ odnosno stupilo u neku vrstu saveza s njima, u ovom ili nekom pređašnjem životu. Razlozi za tako nešto su mnogobrojni ali se mahom svode na ostvarenje neke lične koristi za sebe u trenutnom životu. To je mahom rezultat onih klasičnih ljudskih poriva kao što je pohlepa, povećanje lične moći i želja za vlašću i kontrolom drugih ljudskih bića. Ljudi koji su samoživi, samoljubivi, sebični i sa jakim egom imaju tendenciju da učine šta god je potrebno ne bi li ostvarili svoje porive, te tako i „prodaju dušu“ đavolu kako bi ušićarili u životu u kom trenutno žive. (Npr. osobe koje se bave crnom magijom su takođe „klijenti“ ovih entiteta, pripadnici kojekavih «tajnih društava», kultova itd.; satanistički rituali tzv. Iluminata nisu nimalo slučajni). Međutim, dok čovjek sklapa savez s ovim entitetima imajući u vidu svu onu potencijalnu korist u ovom životu, dotle „đavoli“ sklapaju ugovor s čovjekom imajući u vidu vječnost. Tako onda ove osobe i nakon svoje smrti ostaju robovi ovih entiteta, te i kad se ponovo rode automatski ostaju pod njihovom kontrolom. Naravno, u mnogo slučajeva čovjek je takođe samo jedna naivna žrtva manipulacije ovih sila i tako se pretvara u njihovu alatku, nesvjestan da je pod njihovim uticajem i kontrolom.

S kojim silama će se neko uskladiti u svom životu u mnogome zavisi od njegove slobodne volje, a stepen i način korištenja slobodne volje je srazmjeran razvojnom stepenu svijesti određene individue.



VANZEMALJCI-PRIVJESCI

U našem slučaju, bitno je pomenuti greyse (kibernetičke sonde humanoidnog izgleda) i reptoide koji su jakog OPS polariteta i koji najviše manipulišu ljudsku rasu i pod čijom kontrolom se mi, kao ljudska rasa, nalazimo hiljadama godina, mada postoje i drugi. Čini se da se interakcija između ovih entiteta i nas odvija na nekoliko nivoa i da je ona multidimenzionalne prirode. Tu se moraju uzeti u obzir i hibridi između ljudi i vanzemaljaca, koji su nastali tokom njihovog vijekovnog eksperimentisanja s našim genetskim materijalom.

Zajedno s detekcijom prisustva ovih entiteta u čovjeku, ide i otkrivanje određenih ‘uređaja’ u smislu sondi ili nekih drugih implanata uz pomoć kojih se pospješuje nadzor određene osobe, uticanje na njene misli a takođe i amplifikacija nekih emotivnih stanja. (Ovdje se moramo podsjetiti na to da naše emocije služe nekima kao ‘hrana’). Ovi uređaji mogu biti fizičke prirode ali čini se da su mnogo više zastupljeni tzv. eterični implanti. Međutim, u promjenjenom stanju svijesti tj. pod hipnozom, pacijenti percipiraju i eterične implante kao da su oni fizičke prirode.

[Napomena: moramo biti oprezni s pojmom “vanzemaljac”. Prema rezultatima regresivnih hipnotičkih seansi, prilično veliki procenat ljudskih bića koja trenutno žive na ovoj planeti su u nekom od pređašnjih života živjeli na nekoj drugoj planeti u humanoidnom ili ‘vanzemaljskom’ tjelesnom obliku.]

TERAPIJA OSLOBAĐANJA OD DUHOVA (eng. SPIRIT RELEASEMENT THERAPY)

Terapija oslobađanja od duhova-privjesaka je prilično efikasna jer je bazirana je na spiritualnoj realnosti, koja je istovremeno nepoznata sljedbenicima religija kao i onima koji imaju tendenciju da bespogovorno prihvataju naučna objašnjenja za realnost u kojoj živimo. Moglo bi se reći da se tu, u nekom smislu, radi i o duhovnom savjetovanju prikačenih entiteta.

Paradigma kliničkog okvira regresivne hipnoterapije bazirana je na totalnom postojanju svijesti koja je zastupljena na svim nivoima Svega Što Jeste i koja se manifestuje na svakom vibracionom nivou, uključujući i fizički, mentalni i emocionalni. Sve je jedna cijelina a mi, kao ljudska bića, u smislu “božje manifestacije” predstavljamo samo jedan njen dio. Svaki njen “dio” se tako može i doseći uz pomoć određenih metoda. Nakon separacije od Izvora mi prolazimo kroz ciklus inkarnacija na ovoj ili nekoj drugoj planeti zavisno od toga koje lekcije trebamo ili želimo da naučimo i u kojim uslovima. Između inkarnacija boravimo u tzv. “zoni kontemplacije” ili 5D. Razvojem svijesti penjemo se na više nivoe sve dok se ponovo ne sjedinimo sa Izvorom (7D).

Sadašnjost je sve što postoji i sve se odigrava simultano a vrijeme je samo jedna od iluzija koje vladaju u 3D. S tim u vezi, uz pomoć regresivne hipnoze moguće je “vratiti se” i sagledati detalje ne samo iz nekog od prošlih života nego i iz budućih.

Danas se u savremenoj psihijatriji i psihologiji koja se bavi problematikom oslobađanja čovjeka od drugih entiteta ne pominje niti praktikuje nikakav “egzorcizam” u smislu nekog ritualnog istjerivanja demona ili duhova, nego se tu koristi pojam – “oslobađanje”. U suštini, tu se radi o jednoj kliničkoj proceduri istovremenog oslobađanja čovjeka od duha ili demona - i oslobađanja duha-privjeska ili demona-privjeska od čovjeka. Dakle, tu se ne koriste nikakvi rituali, nego se sve radi uz pomoć regresivne hipnoterapije, što podrazumijeva otkrivanje, identifikaciju i oslobađanje “prikačenih” entiteta. To se odvija kroz 6 faza:



Prva faza – otkrivanje zakačenih entiteta (većinom se radi o više njih)

Druga faza - identifikacija. Postoji mnogo vrsta diskarniranih, bestjelesnih i nefizičkih energija koje se mogu prikačiti i od kojih smo glavne već pomenuli.

Treća faza - dijalog sa pronađenim entitetom (uz pomoć organa za govor klijenta/pacijenta)

Četvrta faza - oslobađanje prikačenog entiteta (različiti entiteti se oslobađaju na različite načine)

Peta faza - navođena imaginacija svjetlosti – (metaforično zatvaranje ‘praznog prostora’ uz pomoć svjetlosti, nakon što je entitet napustio tijelo pacijenta).

Šesta faza – popratna terapija pacijenta; to može da podrazumijeva terapiju prošlih života, odnosno rješavanje nekih trauma koje su nastale u njima, vraćanje natrag “izgubljenih“ fragmenata duše, što doprinosi jačanju “duhovnog imunog sistema”, itd.



Prije nego što malo detaljnije opišemo ove faze, moramo naglasiti da se ovdje ne radi ni o kakvim ‘fiktivnim entitetima’ ili figmentima ljudske imaginacije, kako je to promovisano kroz neka ‘metafizička’ učenja (teozofi, rozenkrojceri, nju-ejdžeri itd.) ili od strane nekih poznatijih psihoanalitičara kao što je to bio Carl Jung. Mi moramo imati stalno na umu da ovdje imamo posla s jednim veoma inteligentnim ‘kontrolnim sistemom’ koji nas bombarduje dezinformacijama (često veoma fino isprepletenim sa istinitim deataljima) iz nekoliko različitih izvora koje mi smatramo kredibilnim (crkva tj. sve religije uključujući i raznorazne ‘kultove’, kojekava ‘metafizička društva’, ‘tajna društva’ itd.)

U vezi s tim, Dr W. Baldwin jasno i nedvosmisleno kaže: “Postoje teorije da su demoni projekcije ljudske sijenke ili eksternalizacija tamne strane naše ličnosti, kako je to opisivao Carl Jung. Tokom 17 godina svog kliničkog iskustva na tom polju, nisam naišao ni na kakve dokaze koji bi potvrdili tako nešto. Demoni nisu nikakve sijenke. Kad klijent/pacijent otkrije ove entitete u sebi, njegova uobičajena reakcija je strah i gađenje. Ti entiteti ne nazivaju sebe “demonima”. To ime smo im mi dali. Pojam ‘entitet sila mraka – ESM, mnogo pravilnije opisuje ova bića. Tim ESM-ima se takođe može pomoći u njihovoj vlastitoj transformaciji i oslobađanju, kao i nalaženju njihovog mjesta u Svjetlosti.” (CE-VI, str. 48)

Identifikacija Entiteta

Postoji nekoliko načina otkrivanja zakačenih entiteta kao i njihove diferencijacije. Obično se počinje s pitanjem:

Dr: “Da li si ti dio __________ (ime pacijenta) ili si neko drugi?

Ukoliko pacijent pati od disasocijacije ličnosti (ličnost podijeljena na više ‘podličnosti’) onda će ta ličnost tvrditi da je dio te osobe. Ukoliko se radi o zakačenom ljudskom duhu, on će obično reći onako kako jeste. Zatim slijedi pitanje:

Dr: “Da li si ikada živjeo u svom vlastitom ljudskom tijelu? Da li si ikada bio ljudsko biće u svom vlastitom fizičkom tijelu, na ovoj planeti?”

Ukoliko se radi o ljudskom duhu koji je ostao vezan za zemaljsku ravan, odgovor će biti potvrdan.

[Ovdje moramo napomenuti da se i duša pobačenog fetusa takođe može da veže za (‘nesuđenu’) majku ili nekoga drugog.]

Duša abortiranog fetusa je obično svjesna da je ljudsko biće ali se ne sjeća da je bila rođena. Ukoliko se radi o fragmentu svijesti neke osobe koja je živa, onda je on svjestan gdje se njegovo matično tijelo nalazi u tom momentu. (Već smo pomenuli da se fragment svijesti žive osobe može zakačiti nekoj drugoj osobi. Često kod pretjerano posesivnih majki dolazi do otcjepljenja fragmenta svijesti i njegovog vezivanja za dijete.)

ESM i vanzemaljci će na ovo pitanje obično odgovoriti s jednim odlučnim: “Ne!”

Da bi se otkrilo prisustvo zakačenih entiteta, doktor ili hipnoterapeut navodi klijenta da ovaj sam “skenira” svoje vlastito tijelo i da opiše ono što vidi:

Dr: “Obrati pažnju na svoju unutrašnjost. Da li primjećuješ neke oblike ili sijenke, neka lica ili obličja, tenziju ili ukočenost, bol ili neki drugi osjećaj, nešto što te emocionalno veže ili sputava, neki poremećaj u tokovima energije, neke rupe ili prazna mjesta, bilo šta što nije u redu u tvom tijelu. Moraš imati povjerenje u samog sebe. Slobodno opiši jasno i glasno ono što vidiš.”

Kako pacijent sve više posvećuje svoju pažnju na svoju unutrašnjost, tako se i njegovo promijenjeno stanje svijesti (hipnotički trans) produbljuje. Tako se pojavljuju i određeni osjećaji ili slike koje on sasvim jasno opisuje. On će onda obično reći: “osjećam bol u donjem dijelu leđa”, “osjećam da me nešto steže oko vrata”, “vidim neku crnu grudvu u mom stomaku” ili “vidim jednu metalnu traku koja me steže oko glave odmah iznad očiju”…

Terapeut se onda služi istim riječima koje je pacijent upotrijebio:

Dr: “Ako bi taj bol iz donjeg dijela tvojih leđa želio da nešto kaže, šta bi on sada rekao?” ili “Ako bi to što te steže u vratu moglo da priča, šta bi ono moglo da nam kaže, jasno i glasno?” ili “Dok se koncentrišeš na taj osjećaj, kakva ti se slika u ovom momentu pojavljuje, šta osjećaš?”

“Bol u donjem dijelu leđa” ili “osjećaj gušenja” može da potiće kao rezultat neke traume iz ovog ili nekog od prethodnih života. On ne mora da bude u vezi sa nekim zakačenim entitetom ali i može da bude. U nekim slučajevima on može da bude rezultat traume ili posljedica npr. smrti usljed gušenja koju je u svom poslednjem zivotu dozivjeo zakačeni entitet. Sve te mogućnosti moraju se imati na umu, te se tako moraju formirati i pitanja, kako bi se došlo do istine. Istovremeno, osobe pod hipnozom su veoma sugestibilne, tako da se ne smiju postavljati tzv. “navodeća” pitanja koja u sebi mogu sadržati elemente potencijalnog odgovora. (Npr. Šta vidiš? a ne: “Da li vidiš jednu crnu grudvu u svom stomaku?”)

Ukoliko se radi o nekoj nerazjašnjenoj, odnosno, psihički neriješenoj traumi iz ovog ili prošlog života, onda se pacijent mora svjesno suočiti s njom. Sve što se čovjeku desi u fizičkom tijelu, mora se i razriješiti u fizičkom tijelu. Svaka zaostala emocija kao npr. osjećaj krivice, griža savjesti itd. u vezi s nekim događajem iz prošlosti (iz ovog ili nekog pređašnjeg života) takođe se mora razriješiti uz pomoć jednog svjesnog suočavanja s tim.

Dakle, postoji i mogućnost da entitet koji se zakači, obično ljudski duh, sa sobom donese i neke svoje traume i nerazlučene konflikte koji onda predstavljaju dodatni teret osobi kojoj su se zakačili, jer se sada oni manifestuju kako na njenoj psihi, tako i na fizičkom tijelu.

Stoga, regresivna terapija (prošlih života) i oslobađanje od duhova-privjesaka mora se istovremeno obavljati i to dvoje se ne bi trebalo razdvajati.

Interesenatno je i to što se čoveku jedan određeni entitet može kačiti iz života u život.

[Primjer: Jedna moja poznanica se nedugo nakon razvoda podvrgla regresivnoj hipnoterapiji prilikom koje je otkriveno da ima jednog prikačenog entiteta. Naime, radilo se o tome da joj se u jednom predašnjem životu, u Mesopotamiji, zakačila njena sestra koja ju je smatrala odgovornom za svoju smrt (pala sa stijene dok su se igrale), te je tako cijelo “vrijeme” pokušavala da joj se osveti utičući na njeno razmišljanje i ponašanje. (Duhovi-privjesci nemaju osjećaj za vrijeme). Tako je njena ‘sestra-duh’ imala dosta uticaja na neke odluke i ponašanje ove osobe. Čak se iz razgovora sa ovim duhom-privjeskom ispostavilo da bivši muž moje poznanice nije bio njen ‘izbor’, koliko je on bio ‘izbor’ njene prikačene sestre. Čini se da je, u stvari, ‘sestra-duh’ bila ta koja se zaljubila u njega a ne osoba koja se za njega udala!? U momentu oslobađanja od sestre duha, tj. kada je ova izašla iz njenog tijela, ova osoba je doživjela bol kojeg je opisala “kao da joj je neko prosvirao rame metkom iz pištolja”. Nije prošlo dugo, telefonom ju je nazvala bivša svekrva i rekla joj da je njen bivši muž pao dok je popravljao krov kuće i da je hitno prebačen u bolnicu. Ispostavilo se da je pao zbog toga što ga je nešto iznenada ‘probolo’ kroz rame i to upravo u istom momentu kad je istu bol doživjela pomenuta osoba, prilikom izlaska sestre-privjeska!? Čini se da je njena sestra momentalno prešla u njenog bivšeg muža?!]

Većina terapeuta tvrdi da nikada ne nailaze na samo jednog zakačenog entiteta, nego da njih, kao po nekom pravilu, uvijek ima više. Stoga se nakon oslobađanja od jednog od njih, nastavlja dalje sa pretragom, identifikacijom i daljnjim oslobađanjem. Različiti zakačeni entiteti, navodno, daju iznenađujuće specifične i konzistentne odgovore. Tako npr. pitanja se nastavljaju sljedećim redoslijedom:

Dr: “Da li si ti muško ili žensko?”

Duh-privjesak i zakačeni duh abortiranog fetusa znaju kojeg su pola.

Dr: “Koliko si star”?

Duh nekog čovjeka će obično reći koliko je star, dok duša pobačenog fetusa nema starost mjerenu u godinama, međutim, ona tačno zna koliko mjeseci je provela u tijelu majke.

Dr: “Koja je sada godina?”

Duh-privjesak je ‘fiksiran’ u godini svoje smrti. On nema osjećaj prolaska vremena. Duša pobačenog fetusa nije svjesna nikakvih datuma.

Dr: “Kako se zoveš?”

Duh-privjesak će obično reći svoje ime. Duša fetusa neće imati ime jer nije bila rođena. Terapeut joj onda daje mogućnost da ona sama sebi nadije ime, (za svrhu dalje konverzacije) što ona često i čini uz pomoć pojmova kao što su ‘bijeli oblak’, ‘crveni cvijet’, ‘mir’…itd.

Dr: “Gdje ste bili prije nego što ste se sjedinili sa _________ ? (ime pacijenta)

Duh-privjesak se obično sjeća detalja iz svog prošlog života, okolnosti u kojima je umro kao i svega što je uslijedilo do vezanja za trenutog ‘domaćina’ i nakon toga. Duša pobačenog fetusa obično odgovara da je bila “u Svjetlosti”.

Prikačeni fragmenti svijesti drugih ljudi prilično lako se na ovaj način identificiraju i šalju nazad tijelu/osobi od koje potiću. U većini slučajeva tu se radi o fragmentima svijesti/uma pacijentove posesivne majke.

Kad imamo posla sa ESM, tu je stvar malo drugačija. Npr. - nakon ‘skeniranja’ tijela i percepcije “crne lopte u stomaku” dijalog može da ide sljedećim tokom:

Dr: “Ukoliko bi ta crna grudva u tvom stomaku imala lice, kako bi ona izgledala?”

Pacijent: “Uh, stvarno ružno. Kandže i crvene oči”.

“Znak raspoznavanja” demonskih entiteta su najčešće “crvene oči”, mada one mogu biti i crne, naranđaste, žute, pa i zelene. Čini se da se ovi entiteti mogu privremeno pretvoriti u šta god hoće, uključujući i drage nam ljude, anđele, pa čak i Isusa ili Mariju, ali u koga god da se pretvore, nakon samo par minuta te njihove oči počinju da ih izdaju.

Dr: “Ukoliko bi ta crna grudva u tvom stomaku imala neki zvuk, kakav bi on bio?”

Pacijent pokušava da oponaša zvuk koji mu dolazi od strane crne lopte. Obično se radi o siktanju, režanju ili mumlanju. Ukoliko je npr. siktanje bilo u pitanju, onda terapeut koristi taj pojam da oslovi zakačenog entiteta:

Dr: Hej, Siktalo, ako bi mogao normalno da govoriš, šta bi nam sada mogao reći?” Ovdje u najvećem broju slučajeva slijedi jedan klasičan odgovor tipa:

“Jebi se!!!”

Nakon ovakvog odgovora velika je vjerovatnoća da se radi o ESM.

Da bi se to sa sigurnošću utvrdilo, entitetu se postavlja još jedno pitanje:

Dr: “Kakve boje je svjetlost iz koje dolazite?”

Pacijent: “Svjetlost ne postoji. Postoji samo mrak”.

To otprilike potvrđuje prisustvo ESM-a. On je sada ljut jer je svjestan da je otkriven a to prema pravilima koja vladaju u njihovoj oblasti postojanja podrazumijeva da će biti kažnjen od strane svojih pretpostavljenih. Tako on postaje neprijateljski raspoložen i agresivan prema terapeutu:

“Bježi tamo, ja nikuda ne idem odavde! On/a je moj/a!!!

Kod slučajeva oslobađanja od ESM-a, hipnoterapeuti koriste pomoć OPD entiteta iz viših oblasti postojanja. Čini se da postoje ‘spasilačke grupe’ ovih svjetlosnih bića koja su specijalizirana za ovakve intervencije i koja na molbu hipnoterapeuta okružuju ESM-a jednom “kapsulom od svjetlosti”, kao i sve one koji su prisutni u prostoriji, uključujući i njihovu rodbinu. ESM se onda navodi od strane hipnoterapeuta da i on sam pronađe u sebi onu “božju iskru” (ili monadu), koju ima svako biće u Svemu Što Jeste ali koje je, istovremeno, veoma malo ‘božjih bića’ i svjesno. (Demoni su u većini slučajeva “slabo informisani”, a istovremeno misle da nešto znaju, dakle - isto kao i mi. Oni vjeruju da će ih svjetlost uništiti ukoliko dođu u kontakt s njom jer im tako sugerisano sa ‘viših instanci’.) Nakon što demon spozna svoju “božju iskru” i postane svjestan da je i on u stanju da egzistira u svjetlosti, njegovo raspoloženje se mijenja, te onda svojevoljno pristaje da bude prebačen uz pomoć OPD entiteta na svoje odgovarajuće mjesto u Svjetlosti. Navodno, u ovom slučaju dolazi do potpune transformacije demona. Većina psihijatara, psihologa i hipnoterapeta koji se bave ovom vrstom regresivne hipnoterapije tvrde da je ova metoda veoma efikasna i da se pacijenti brzo oporavljaju nakon ovakve terapije.

U tom smislu, na kraju ostaju ‘svi sretni i zadovoljni’. S tim u vezi “istjerivanje đavola” u onom smislu kako to neki sveštenički krugovi kao i holivudska dezinformativna industrija promovišu, bilo bi analogno vađenju eksera iz automobilske gume i njegovo ponovno bacanje na cestu, tako da njega opet može naletjeti ne samo točak sa gumom u kojoj je taj ekser već bio, nego i bilo koji drugi.

Moramo uvijek imati na umu da svako biće u ovom univerzumu potiće iz istog Izvora i da uništavanjem drugih ili namijernim nanošenjem zla drugima, ne samo da narušavamo ravnotežu nego istovremeno činimo zlo i samima sebi. Mi smo svi dio Jednog. Istovremeno, mi moramo skupljanjem istinskog Znanja stalno proširivati svoju svijest i to je jedini način kako da se adekvatno zaštitimo od onih koji su odlučili da iskuse svoju egzistenciju na strani ‘sila mraka’.

Samo – Znanje – Spašava!!!

Vanzemaljci

[Redovni posjetioci ovog vebsajta bi na osnovu tekstova kao što su Tragovi Bogova, Vanzemaljci i njihovi planovi, Prijetnja i drugi, već mogli steći neku kakvu-takvu sliku ‘moguće situacije’ u kojoj se nalazimo.]

Sada ćemo se opet vratiti na ono ‘skeniranje’ tijela:

Dr: “Kada bi proširio svoju svjesnost u vezi te metalne trake koja je omotana iznad glave, odmah iznad očiju, šta bi mogao vidjeti?

U većini slučajeva ovdje se radi o uređaju instaliranom od strane vanzemaljaca kojeg pacijent percipira na gorenavedeni način. Ovaj uređaj navodno služi za nadzor, kontrolu i komunikaciju s ljudskim bićem. U večini slučajeva radi se o eteričkoj energetskoj formi koja se pacijentima s promijenjenim stanjem svijesti čini kao da je od metala. Pacijent je obično u stanju da pronađe i prati vezu između tog uređaja i vanzemaljskog svemirskog broda. Inače postoji mnogo različitih vrsta tih implanata od kojih neki uzrokuju bol kod pacijenta u momentu njihovog otkrivanja. Zajedno s tim, kod pacijenta se javlja strah, kao i jedan opšti osjećaj bespomoćnosti.

Nakon toga terapeut stupa u kontakt preko pacijenta s onima koji su instalirali taj uređaj, odnosno onima koji eksperimentišu s njim. Tu se obično radi o pripadnicima vanzemaljske civilizacije. Hipnoterapeut tada apeluje da se prekine sa kršenjem slobodne volje pacijenta i nasilnom manipulacijom njegove svijesti. Navodno, u većini slučajeva vanzemaljci oslobađaju tu individuu od svoje direktne kontrole, mada prema do sada dobivenim podacima, čini se da se većina čovječanstva nalazi pod njihovom direktnom ili indirektnom kontrolom. Mnogi hipnoterapeti upoređuju pregovaranje sa ovim individuama veoma visoke inteligencije sa situacijom gdje pacovi iz kaveza u nekoj laboratoriji pregovaraju sa naučnicima u bijelim mantilima i zahtijevaju od njih da prestanu sa svojim eksperimentima i da ih ostave na miru.

Sudeći prema mnogim naznakama, s naše tačke gledišta, to bi moglo biti analogno situaciji gdje bi se nama neke ovce iz određenog stada bunile u vezi našeg postupanja s njima, te tražile od nas da ih ostavimo na miru. Ukoliko ih mi poslušamo i pustimo na slobodu, onda automatski ostajemo bez mlijeka, vune i mesa!?

U skladu sa svojim razvojnim stepenom svijesti i etikom, mi smo počeli da omamljujemo ovce prije klanja. U skladu s njihovim nivoom svijesti i etikom, vanzemaljci nas drže omamljenima tokom cijelog našeg života. Tako mogu cijelo vrijeme da nas “muzu” a da mi istovremeno nismo u stanju da primjetimo - da nešto nije u redu!?

Za sada, naša antropocentričnost još uvijek ima prilično dobro sedativno dejstvo na našu psihu – “sve što postoji, mi smo izmislili ili bar – zamislili”. Religija takođe – “poslije smrti idemo bogu (Jehovi, Hrkljušu) na istinu, pa će nas on onda, prema našim zaslugama, razmjestiti tamo gdje treba”. Opcija da čovjek prolazi kroz proces reinkarnacije, tj. da je ljudsko biće vječno i da ljudska duša u nekim slučajevima može da ostane i da se vrzma na našoj ravni postojanja, kao i mogućnost da se ona ‘zakači’ nekome od nas, - ne postoji. Tako, većina pravih vijernika ne zna šta će sa sobom nakon što umre!? Kačeći se drugima, oni pate i sebe i njih. Možda ovaj naš duhovni haos i sljepilo nije slučajna stvar? Čini se da je nekome u interesu da mi stalno – patimo! A patićemo sve dok vjerujemo u iluzije koje su nam nametnuli oni kojima je naša patnja od suštinskog značaja za njihovu egzistenciju. Odatle proizilazi da je patnja svakog pojedinacnog ljudskog bica direktan rezultat nekorištenja svog vlastitog mozga za razmišljanje, dok je svaki strah samo jedna indikacija – nedostatka istinskog znanja, odnosno, - svjesnosti.

A naša nauka – prema njoj “duša i vanzemaljci ne postoje”, jer nisu uhvaćeni, izmjereni i izvagani. Doduše, tamo negdje daleko u svemiru teoretski se dozvoljava postojanje vanzemaljaca, ali toliko daleko da prema našim zakonima fizike oni nikada ne mogu doći ovamo. Širokogrudo, nema šta! Blago nama i vanzemaljcima!

Naravno, “koncenzus realnost” nam je svima manje-više poznata, jedino, ostaje pitanje, da li ćemo stići da spoznamo bar djelić - objektivne realnosti, ovdje gdje živimo, prije nego što to bude kasno?

I na kraju, što se religije tiče, još jedan kuriozitet:

Svi psihijatri, psiholozi i drugi psihoterapeuti koji se bave regresivnom hipnozom, na osnovu svog kliničkog iskustva jednoglasno tvrde - da oni od nas koji su bili veliki katolici u jednom životu, rađaju se kao muslimani, pravoslavci ili protestanti u narednom životu, i – obratno. Sve opcije su u igri. Istovremeno, svaki od ovih “mentalnih pacijenata” je 100% uvjeren da je njegova sadašnja religija – jedina prava?! Zar to nije – kuriozitet?! Tragikomika bez granica! Čini se da ovaj naš univerzum ipak ima smisla za pravdu, a bogami i za – humor.

Izvor, Galaksija

Da li je iko od vas prisustvovao exorcizmu! Ako je,kakvo je iskustvo?

Ja nisam ali postoji snimak tj. audio zapis egzorcizma Emily Rose (Anneliese Michel)
Mislim da je ovo, nisam htio otvarati jer je 1:17, nije baš ugodan snimak. Koda jarac govori.

https://www.youtube.com/watch?v=qz_xYLPvUM0
https://www.youtube.com/watch?v=TZ4-dOmjzhE

P po Emily Rose je i film nasto...gledala sam ga...malo je spooky...pogledajte ga!dobar je

Poslušajte ove snimke glasa, ovi linkovi na youtube-u.

ajme najezila sam se...odvratno je to....baaaaaaaaa!!!!!!

Jesi čula, nema veze sa ženskim glasom..

Zakon!

da....bas gnjusno!!

Ma ne vjerujte u to, lažu vam! Imam ja pametnijega posla u životu od opsjedanja ljudi.

Pozdrav,
Nečastivi

Eosphoros je napisao/la:

Ma ne vjerujte u to, lažu vam! Imam ja pametnijega posla u životu od opsjedanja ljudi.

Pozdrav,
Nečastivi

Možda lažu, možda ne. To što ti imaš pametnijeg posla u životu, ne znači da nekom drugom opsjedanje nije glavni cilj
(posao ) u životu.

Eosphoros je napisao/la:

Ma ne vjerujte u to, lažu vam! Imam ja pametnijega posla u životu od opsjedanja ljudi.

Pozdrav,
Nečastivi

Evo ovako, ajmo reći da je opsjednutost stvarna, da je to pojava koja se svako toliko javlja kod nekih osoba i možemo ju povezati sa nekakvom psihičkom bolesti, premda ne ciljam na to ili da je neka sila uzela kontrolu nad cjelim ili samo djelom tjela. Nema veze.

Evo, ja ću sada opsjednutost povezati sa duhovima, da recimo duh neke pokojne osobe zauzme tuđe tjelo. Zašto su to tako rjetki događaji a recimo duhova je jako puno, jako je puno pokojnika i po tome bi to trebala biti učestala pojava
Kako ja gledam na to?

Recimo osoba je imala smrtni slučaj koji je skrivila druga osoba i toliko je ljuta na tu drugu osobu što joj je oduzela sve ove zemaljske ljepote i ugođaje i želi joj se osvetiti. Znači to je toliki bjes na nekoga tko ti je odnio sve. Zamisli se u takvoj situaciji. Tjelo odumre a ti si tamo i nemožeš više ništa. Zapravo prvi se put nađeš u takvoj situaciji gdje više nemaš tjelo niti ništa. Dali bi znao opsjesti neku osobu. Nebi, naravno da ne. To je ista stvar kao da te sada pitam da mislima pomakneš neki predmet. Totalna nepoznanica. Ali recimo neki duhovi što lutaju stoljećima i tisućama godina na zemlji, ljuti radi nekog razloga su već naučili kontrolirati nekim svojim sposobnostima i žele nauditi drugima jer su bjesni. I sada tih par pojedinaca hara okolo.

Otvoriti ću anketu baš da vidim koliko ljudi vjeruje u život nakon smrti. Eto, ako postoji nešto nakon smrti gdje ostaješ svjestan mogao bi svašta raditi.

Slazem se sa gorenavedenim. U trenutku smrti dusa dozivljava strasan sok, pogotovo mlade duse kojima je sve jos nepoznanica. Neki od njih se toliko vezu za svoje zemaljsko postojanje ili neke ljude ovde da ne mogu da krenu dalje... i tako ostaju "zaglavljeni" izmedju dva nivoa postojanja... Ja ZAISTA mislim da je tako...

Ako budem mogao jednoga dana ću vama ili nekim vašim potoncima pričati o tome. Ali sada je to za mene potpuna nepoznanica. Sve je to rekla-kazala. A to često u mome umu baš i ne prolazi, tj. prolazi djelomično.

Nevjerujem da bas dusa luta unaokola straseci ljude ili sta ti ja znam...Jer ako je covjek vec stvoren sa dusom, stvoren je s razlogom, znaci sa nekim ciljem i svrhom.
E sad koja bi to svrha covjeka odnosno duse bila da poslije smrti bude prepustena sama sebi???
Svi smo mi vezani za ovaj svijet i tesko da bi se iko probudio bez "soka" i bio svjestan realnosti u koju se probudio!

Ove price oko opsjednutosti i uznemiravanja i sl., vjerujem da je moguce samo od strane vrlo svjesnih entiteta iz neke X dimenzije koji su u mogucnosti da nam se "prikazu" kao nasi najmiliji a i nemoraju, jel?

Zar misliš da su nekada prije naše "duše" bile dio jednog jedinstva, a kasnije su se odvojile i postale pojedinci-individijumi.

Ako vjerujes u dusu onda mi je logicno da ju je stvorio kreator, nije nastala evolucijom! E sad da li je kreator stvorio neko "jedinsinstvo" pa iz jedinstva induvidue ili odmah induvidue, po meni je nebitno!
Ako si mislio da li se poslije smrti vracamo ponovo u jedinstvo, mislim da ne, jer mi se na neki nacin gubi smisao i svrha stvaranja nas kao pojedinaca!

Neznam od kud si zakljucio iz mog posta da smo nekad bili dio jedinstva!

little alien je napisao/la:

Nevjerujem da bas dusa luta unaokola straseci ljude ili sta ti ja znam...Jer ako je covjek vec stvoren sa dusom, stvoren je s razlogom, znaci sa nekim ciljem i svrhom.
E sad koja bi to svrha covjeka odnosno duse bila da poslije smrti bude prepustena sama sebi???
Svi smo mi vezani za ovaj svijet i tesko da bi se iko probudio bez "soka" i bio svjestan realnosti u koju se probudio!

Ove price oko opsjednutosti i uznemiravanja i sl., vjerujem da je moguce samo od strane vrlo svjesnih entiteta iz neke X dimenzije koji su u mogucnosti da nam se "prikazu" kao nasi najmiliji a i nemoraju, jel?

:cheers:

duše ljudi koji su bili vezani za materijalne stvari kao npr droge, alkohol, sve vrste ovisnosti ne žele ili ne znaju da nađu -izlaz-
e sad taj izlaz gdje duša ili duh odlazi sigurno je neka druga dimenzija.
Tako da mislim da nema onoliko duša na ovom svijetu koliko je ljudi umrlo, jer inače bi svijet bio krcat, samo one zači koje nisu našle izlaz .

ja sam citala prije par godina o astralnim razinama. neke duše koje se nisu stigle oprostiti od voljenih osoba ili napraviti nešto što bi moglo promjeniti daljni život istih ostaju na 1. razini što znaci da se mogu vratit na zemlju ili jednostavno žele ostat tamo dok se ne pomire da nemogu ništa i da više nisu dio "tog svijeta" a ovi duhovi koji opsjedaju su vjerojatno oni koji su ubijeni ili tako nešto pa se žele osvetit. A ostale osobe koje ništa više ne veže za ovaj svijet idu na vece razine i ne mogu se više vracat. 1. i 2. razina uglavnom predstavljaju kao neko "cistilište" ili tako nešto. ne sjecam se više tocno

nisam sigurna, ali mi se čini da sam se u ovom tekstu prepoznala. ne znam zašto, ali cijeli sam život bila veoma prazna, kao nekakva ljuska koja uopće nema dušu. imam majku koja je prilično vezana za mene. nekad kao da primjećujem neke sličnosti između mene i nje, a uopće ne znam kakva sam ja zapravo. ne znam kome da se obratim za pomoć. svijest o sebi samoj mi je jako slaba, kao da uopće ne postojim. znam da zvuči glupo. ali je istina. imate li ikakav savjet? ili bar preporuku kome se obratiti?

Dying Lady je napisao/la:

nisam sigurna, ali mi se čini da sam se u ovom tekstu prepoznala. ne znam zašto, ali cijeli sam život bila veoma prazna, kao nekakva ljuska koja uopće nema dušu. imam majku koja je prilično vezana za mene. nekad kao da primjećujem neke sličnosti između mene i nje, a uopće ne znam kakva sam ja zapravo. ne znam kome da se obratim za pomoć. svijest o sebi samoj mi je jako slaba, kao da uopće ne postojim. znam da zvuči glupo. ali je istina. imate li ikakav savjet? ili bar preporuku kome se obratiti?

Dobro nam došla, Dying Lady! :cheers:

Mislim da u pubertetu mogu nastupiti ovakvi osjećaji, no pokušaj se sjetiti unatrag jesi li se i kao maleno dijete i nešto kasnije osjećala jednako tako prazno? Ne znam, možda može kakva loša obiteljska situacija utjecati na razvoj ovakvog stanja. U svakom slučaju bilo bi dobro da se obratiš nekome za stručnu pomoć. Znam da može biti problem pitati obiteljskog liječnika zbog straha da roditelji preko njega ne saznaju. Ako si u Zagrebu, znam da možeš otići u dječju bolnicu u Klaićevoj i oni imaju psihološku pomoć gdje mladi mogu slobodno i sami doći kad imaju problema.

hvala na dobrodošlici.
nažalost, živim prilično daleko od zagreba.
redovito razgovaram sa psihologom, ali to mi nažalost nije pomoglo da dođem do objašnjenja.
da, oduvijek sam bila prazna, zato što kao dijete nisam imala dovoljno iskustava u životu, neke sam stvari propustila zbog načina života mojih roditelja. jednostavno nisam imala priliku upoznati samu sebe. razlog zašto ovdje pišem jest da pokušam saznati zašto sam ovako blokirana. nije stvar koja se može riješiti običnim razgovorom.