koliko..

Samo za Uskrs i Božić...

fiona je napisao/la:

crkva bi trebala biti mjesto gdje vjernici mogu u miru kontemplirati, meditirati i tražiti svoje pravo "ja". svećenici bi trebali biti ti koji bi vjernicima u tome pomogli i vodili ih na tom putu. u međuvremenu, otkad se crkva osnovala pa sve do danas, ta njena osnovna uloga je izgubila svoj smisao. ono što je trebala biti moralna vertikala pretvorilo se u nemoralnu horizontalu i kao takva, naročito u vrijeme kad su ljudi postali pismeni i školovani, je izgubila kredibilitet u narodu, postala je samo dio tradicije koju sve više ljudi napušta. da bi netko bio moralni vođa na putu prema Bogu mora biti uzor a ona skupa sa svojim osobljem to nije.
s obzirom da sam vječiti optimisti usudila bi se kazati da će se takvo stanje morati promjeniti ili će crkva kao takva nestati.

lepo opisano

idem svake nedjelje + neki blagdani

idem tako često na misu jer sam vjernica i kad ne odem se loše osjećam, a uostalom na misi mi je lijepo jer sam uključena u zajednicu mladih i onda idem na misu na kojoj smo mi svi pa se pjevaju lijepe pjesme i budu gitare, bubnjevi, tamburice, violina, flauta... kako kad, ali uvijek se svira i pjeva, i svećenik vodi zanimljive propovjedi tako da se jednostavno dobro osjećam tamo i zapravo ne mogu zamisliti svoj život bez toga...

no shvaćam ljude koji ne idu na misu jer vjerojatno nisu upoznali svu ljepotu mise te su bili samo na onim dosadnim misama u kojima ili neki zbor pjeva one stare kršćanske pjesme, ili bakice neke pjevaju ili na kojima je vladala uštogljena i stroga atmosfera, ni meni osobno se takve mise ne sviđaju...

Samo sam htio napomenuti da nisu svi svećenici/popi jednaki. Recimo(što narod misli): Tko od vas zna da postoji pop koji rad (fizički težak rad)? Svi će reći da takav ne postoji.
Da li su svećenici/popi čudni? Jesu. Zašto? Čudni običaji, ja bih osobno izbacio celibat.
Jesu li svećenici/popi pedofili? Jesu. Muče djecu...

Ja poznajem jednog velečasnog-rimokatolika. Čovjek radi s nama u polju, kopa, sije, ore, bere. Ne filozofira kad mu netko kaže pop da je to pravoslavno. Kad je fešta i treba piti i jesti on nas svih blagoslovi, te jede i pije s nama.
Nikad, nije mučio djecu.
Katkad se zapita zašto i on ne nađe neku žensku.(nikad nije rekao, ali se može naslutiti) Jbg, pa i on je samo čovjek.
On je skroz OK.
Dok ima bezbroj svećenika koji samo filozofiraju.
Jedan je čak mojoj familiji zaprijetio da pošto mi puno psujemo da zato imamo slab pomladak.(Eh da mi je znati zašto moj susjed ima toliko braće, a ne prođe 2 min. da ne psuju i beštimaju.) I to je zadni put da je došao na feštu.

P.S. tek sam kasnije skužio da sam off-topic, ali postano i dalje stoji.

babi je napisao/la:

idem svake nedjelje + neki blagdani

idem tako često na misu jer sam vjernica i kad ne odem se loše osjećam, a uostalom na misi mi je lijepo jer sam uključena u zajednicu mladih i onda idem na misu na kojoj smo mi svi pa se pjevaju lijepe pjesme i budu gitare, bubnjevi, tamburice, violina, flauta... kako kad, ali uvijek se svira i pjeva, i svećenik vodi zanimljive propovjedi tako da se jednostavno dobro osjećam tamo i zapravo ne mogu zamisliti svoj život bez toga...

no shvaćam ljude koji ne idu na misu jer vjerojatno nisu upoznali svu ljepotu mise te su bili samo na onim dosadnim misama u kojima ili neki zbor pjeva one stare kršćanske pjesme, ili bakice neke pjevaju ili na kojima je vladala uštogljena i stroga atmosfera, ni meni osobno se takve mise ne sviđaju...

ja sam bila samo na takvim misama, užasno je dosadno. meni bi više pasale te za mlade da mogu pjevati, pljeskati rukama i ljuljati se u ritmu. mene to stvarno ponese. nešto kao ovo
https://www.youtube.com/watch?v=n2azX548ppo

ja ne mogu pogledati zbog sranjskok kompjutera u kvaru

babi je napisao/la:

ja ne mogu pogledati zbog sranjskok kompjutera u kvaru

"oh happy day"

da, to sam i pretpostavljala...
da to je super...

Nikada. Ne volim biti u društvu licemjera i lopova.

ne idem, osim katkad na badnjak, zadnji put sam bio na vlastitoj krizmi (usput receno, to je i zadnji put kad sam se ispovijedio)

A kome se ispovjedamo? Kontradiktornim i licemjernim LJUDIMA. Za ispovjed vam treba posrednik između "boga", a za molitve i razgovor s "bogom" vam ne treba posrednik. Kako to?

Primjer:

Pričamo silver i ja, direktno. I ja ga uvrijedim. Odjednom ja i on ne možemo pričat i ja mu se moram ispričati preko nekog drugog. Je li to normalno? Nije. Tko je grešni svečenik (čovjek) da bi nama odredio kaznu? Je li on možda kanalizira nekog vraga pa mu ovaj viče koliko šta moramo molit? Zašto uopće moramo molit? Pa nismo u logorima, nitko nas ne maltretira i imamo mogućnost živit onako kako želimo. Što onda molit? Meni takvi izgledaju kao šizofreničari, oprostite ali tako ja to vidim.
Nemojte radit ono zbog čega ćete kasnije žaliti. Crkva je tu samo da bi brala pare od već siromašnog naroda. Da je njih briga ne bi po crkvama slali onu korpu da ubacujete pare, a nakon mise s vama pričali o siromaštvu i kako upravo VI nemate para, a državi morate plačati poreze i što već ne. Crkva ne plača poreze, oni ne davaju novac nikome osim vlastitom džepu!

a sto ako netko pronalazi utjehu u molitvi, odnosno obracanju bogu ili onome cime ga doticna osoba smatra?

silver je napisao/la:

a sto ako netko pronalazi utjehu u molitvi, odnosno obracanju bogu ili onome cime ga doticna osoba smatra?

To je u redu. Ako pronalazi utjehu onda nek se moli, ali ako se moli iz straha da će ga neka nevidljiva sila kazniti onda nek se propuca istog trena. Trebamo radit ono što mi sami odaberemo raditi bez prisile i manipulacije i glavna stvar je da nam to što radimo odgovara i da ne radimo s mučninom u želucu i kasnije se kajemo zbog toga.

Ljudi se obično mole da im Bog da ovo ili ono, da ustraju u vjeri, da dospiju u Raj itd....u isto vrijeme ti molitelji ne shvaćaju da tim činom govore sebi i onome koga mole da svojim djelima ne zaslužuju da im se molitva usliši

Mislim da se ljudi mole zato što nemaju samopouzdanja i vjere u sebe i ne vjeruju da sami mogu sebi ispuniti želju. Ne kuže da je dovoljno zaželit i ne odustajat od želje. A ljudi su naučeni da nemaju samopouzdanja i da prije vjeruju nekom tamo nego sebi i vlastitom osjećaju. Meni su se ostvarile na izgled nemoguće stvari a nisam se nikom molila...

U životu sam jednom bio u crkvi!

sad crkva dolazi k meni...@