Dječji križarski rat

Moram priznati da sam ideju za temu dobila kad je netko spomenuop dječji križarski rat na jednom drugom forumu. Pa sam malo istražila i našla neke zanimljive podatke. Prema pričanjima bila su to djeca koju su zbog njihove nevinosti kao nepobjedivu naivno poslali u rat, ali se vojska raspala prije bilo kakvog sukoba - dio djece umro je na putu od gladi i bolesti i ostalih nevolja, a dio je prodan u roblje kad su ih na prijevaru zarobili kapetani brodova i prevezli u Tunis gdje su djeca prodana.

Suvremenije tumačenje je da je došlo do nesporazuma u korištenju riječi puer što latinski znači dijete, ali se zapravop radilo o lutajućim skupinama starije mladeži koju su nazvali, pomalo podrugljivo, pueri, a da se to nije odnosilo na njihovu jako ranu dob, više na način života. U slijedeća dva posta donosim kopipejst s Wikipedije - jedan sa starom pričom, drugi s novijom verzijom, za one koji žele više a ne da im se na gornji link.

Citat :

Prema dugo prevladavajućem shvaćanju, radi se o jednoj od nekoliko verzija događaja sa sličnom tematikom. Ili u Francuskoj ili u Njemačkoj, izvjesni dječak počeo je propovijedati tvrdeći da ga je posjetio Isus i naložio mu da predvodi sljedeći križarski rat. Nizom navodnih proročanstava i čuda pridobio je značajno mnoštvo sljedbenika, uključujući možda čak i 20000 djece. Poveo je svoje sljedbenike na jug prema Sredozemnom Moru, gdje je, smatra se, vjerovao da će se more rastvoriti kad dođe, kako bi on i njegovi sljedbenici mogli nastaviti pohod prema Jeruzalemu. No rastvaranje mora se nije dogodilo. Dva trgovca ponudila su prijevoz za onoliko djece koliko je moglo stati na sedam brodova. Djeca su tada bila ili odvezena u Tunis i prodana u roblje, ili su poginula u brodolomu. Prema nekim izvještajima, djeca nikad nisu ni došla do mora, umrijevši ranije ili odustavši od pohoda zbog gladi i iscrpljenosti. Znanost je, međutim, pokazala da je ovo dugo prevladavajuće shvaćanje više legenda nego činjenica.

Citat :

Prema novijim istraživanjima, čini se da su se dogodila dva pokreta tijekom 1212: u Francuskoj i u Njemačkoj. Sličnosti dvaju spomenutih događaja potakle su kasnije kroničare da ih spoje u jednu jedinstvenu priču.

U prvom događaju, Nikolas, njemački pastir, predvodio je u rano proljeće 1212 jednu skupinu kroz Alpe u Italiju. Oko 7000 ljudi pristiglo je u Genovu kasno u kolovozu. No njihovi planovi izjalovili su se kad se voda nije razdvojila kako im je bilo obećano i družina se raspala. Neki su se vratili kući, neki su možda otišli u Rim, a ostali su možda otputovali niz Rhonu u Marseilles gdje su vjerojatno bili prodani u roblje. Malo ih se vratilo kućama, a niti jedan nije stigao u Svetu Zemlju.

Drugi pokret predvodio je "dječak pastir" imenom Stephen de Cloyes nedaleko od sela Chateaudin, koji je u lipnju ustvrdio da je dobio pismo od Isusa za francuskog kralja. Privukavši mnoštvo od preko 30000 sljedbenika, zaputio se u Saint-Denis gdje je viđen kako izvodi čuda. Po zapovijedi Filipa II, prema savjetu Sveučilišta u Parizu, masa je poslana kućama i većina se razišla. Niti jedan onodobni izvor ne spominje planove mnoštva na put prema Jeruzalemu.

Kasniji kroničari spojili su ove događaje. Nedavna istraživanja sugeriraju da sudionici nisu bili djeca, barem ne osobito mlada djeca. U ranim 1200-tima, družine lutajuće sirotinje počele su se pojavljivati diljem Europe. Ti ljudi bili su pokrenuti ekonomskim promjenama onoga vremena, koje su prisilile mnoge seljake u sjevernoj Francuskoj i Njemačkoj da prodaju zemlju. Ove skupine nazivalo se, na snishodljiv način, imenom pueri (lat. dječaci), slično kao što se ljude u ruralnim područjima Sjedinjenih Američkih država i danas naziva "country boys" ("seoski momci"). Godine 1212, mladi francuski puer imenom Stjepan i njemački puer imenom Nikolas nezavisno su ustvrdili da su imali slična viđenja Isusa. To je rezultirao stvaranjem grupa lutajućih siromaha, ujedinjenih u vjerski protestni pokret koji je ovo prisilno lutanje pretvorio u vjersko putovanje. Pueri su marširali, slijedeći križ i poistovjećujući svoje putovanje s Isusovim biblijskim putovanjima. Ovo lutanje, međutim, nije bilo nikakav uvod u sveti rat.

Tridesetak godina kasnije, kroničari su pročitali izvještaje o ovim pohodima i preveli "pueri" kao "djeca", bez da su razumjeli upotrebu riječi. Tako je rođen Dječji križarski pohod. Rezultirajuća priča oslikava koliko je uvriježen bio koncept križarstva u mentalitetu ljudi onog vremena - kroničari su naprosto zaključili da su PUERI morali biti križari, vraćajući se u svojoj nevinosti temeljima križarstva karakterističnim za Petra Hermita i skončavši na isti tragični način.

Prema Matthewu Parisu, jedan od vođa "Dječjeg križarskog pohoda" postao je "Le Maitre de Hongrie", vođa Pastirskog križarskog pohoda 1251.

I danas mnogo djece nažalost sudjeluje u ratovima u nekim državama.

Goran je napisao/la:

I danas mnogo djece nažalost sudjeluje u ratovima u nekim državama.

da posebno u africi, (ucili smo u 8. razredu), sluze djeca tamo kao "zivi detektori za mine" onak, da idu ispred "prave" vojske (odraslih) i onda ak neko djete naleti na minu onda znaju da je tamo mina -___-" odvratno.

odvratno

Poznato je da su djeca najčešće silom prilika uključena u ratovanja i borbe, danas je najbolji primjer Bliski istok.. Mnogi talibani i slične sekcije obučavaju djecu da budu bombaši ili skauti u raznim akcijama, što je zapravo posljedica odgoja, ako si pod isključivo jednim odgojom bez ikakvog uvida u vanjski svijet to je tako.

radio sam referat o tome, sad nemogu nac clanak sto sam napiso (uglavnom mjesec-dva dana sam istrazivo o tome) i doso sam do par razlicitih prica, evo jedne, jedan djecak je imao "ukazanje" i skupio je nevjerojatno puno djece da idu za njim, i oni su dosli do mora ali ga on nije upio razdvojit i nisu mogli kucama jer su puno prosli i vecina je umrla, i rasprsili su se i vecina su zavrsila ubijena, mrtva i prodana u roblje, to je jedna od prica, nesjecam se tolko drugie 2

Vidiš, nikad nisam čula za tu teoriju da to zapravo nisu bila djeca u pravom smislu riječi. A ima smisla... Morat ću to malo proučit.

Ali od one teorije koju smo učili u školi dakle da su to bila djeca od 7-11 godina koju su roditelji dobrovoljno poslali u rat vidiš koliko su ljudi zapravo bili slijepi. Dati svoju vlastitu djecu u smrt radi ideje nekog čovjeka koji je zamislio da će ih spasiti samo njihova nevinost.

Neću napisati ''Kršćani.............'' što sam mislio, nego ću napisati samo ovo:

Tipično za ovaj svijet......

Cesto kad netko kaze nesto o gay ljudima, i ako osoba vjeruje u Boga, ateisti kazu zivis u srednjem vjeku. Ali sto se tice Krizarskih ratova, u tom slucaju se davna vremena izbrisu.
Jbg u to razdoblje ljudima nije ni trebao motiv za ubijanje, pa su poceli ubijati i u "ime Boga."

To je stvarno žalosno bilo