Volim te

Također se slažem da kod nas ljudi nemaju taj običaj izražavati ljubav riječima.
Tako je oduvijek i sa mojim roditeljima i cijelom obitelji, barem što se tiče partnerskih odnosa.
Osobno smatram da neki ljudi često puta te riječi "volim te" koriste tendenciozno ili isforsirano kad je u javnosti, iako to ne mora biti uvijek slučaj.
Ne znam zašto ljudi izbjegavaju verbalno izraziti ljubav nekome, vjerojatno to smatraju kao što Alpha kaže izrazom slabosti.

Isto tako, mislim da taj "volim te" vuče u sebi neku odgovornost i obvezu.

Iskreno, osobno ne bih voljela da mi netko kaže "volim te" jako često ,jer ne patim na fraze, a mislim da time automski imamo obvezu reći "i ja tebe" ili se osjećamo krivima.
Ono što mi je iznimno bitno općenito u međuljudskim odnosima jest da nekad čujem "stalo mi je do tebe, naći ćemo neko rješenje", ovisno o čemu se radi.
Srećom, takvu podršku dobivam i to mi je dovoljno, a za druge odnose (prijateljske, obiteljske, partnerske...) kakvo je stanje stvari najbolje mogu procijeniti djelima ljudi koji me okružuju, a "volim te" kao fraza ih može samo dodatno potvrditi.
Nešto što čini šlag na torti, ali nikako ne cijelu tortu.

Ponekad riječi nisu potrebne i dovoljan je pogled, osmijeh, neko dobro djelo, sitnica kao znak pažnje ili "samo" topli zagrljaj. Ali ako toga nema i vlada hladna atmosfera, tada zaista ništa ne svjedoči ljubavi.
Mislim da nije lijepo kada supružnici koji imaju djecu održavaju takvu atmosferu. Djeca se odmalena nekako nauče kao da je iskazivanje lijepih osjećaja nešto loše ili sramotno. Kao da to treba skrivati. Ne kažem ja da će djeci zauvijek ostati ta "navika". Zapravo je još veća mogućnost da oni jednoga dana vode sasvim drugačiju "politiku", baš zato kako njihova djeca ne bi trpila isti domaći ugođaj. A ako se već dogodio taj peh da supružnici u braku shvate da se ne vole.. I svejedno odluče živjeti zajedno.. e pa onda bi barem bilo fer da pokazuju poštovanje jedno prema drugome, kao što bi pokazivali i prema nekoj drugoj odrasloj osobi. Ne mora im niti biti stalo jedno do drugoga, baš me briga, ali neka se onda odnose s pristojnošću i nekakvim prihvaćanjem i razumijevanjem.

Rijetko izgovaram "volim te", ali kada to kažem , tada zaista i mislim. Uglavnom se dogodi u trenutku spoznaje da mi je tako drago što imam tu osobu u svom životu. I UVIJEK jedva procjedim kroz zube, bez obzira što se radi o mami ili najboljoj prijateljici.
I slažem se s tim da takva izjava uglavnom vuče sa sobom obvezu da se kaže "i ja tebe".

Smatram da i nije tako loše kada je netko škrt na izjavljivanju ljubavi, jer te riječi tada dobivaju na vrijednosti.
A opet, nije dobro biti preškrt, jer , kao što Alpha kaže, kada se sjetimo moglo bi biti prekasno.

Ja sam odgojena u drusvu u kojem se emocije generalno ne verbaliziraju. Pogotovo to vazi za musku populaciju. Nove generacije vise nisu tako krute ali u principu je to tako bilo oduvijek. Mogu kazati da u takvom okruzenju osoba najvise pati dok je mala tj. dok je dijete koje ocekuje njeznost kao nesto prirodno. Kasnije polovi da se emocije izrazavaju kroz neke druge znakove koje i sama spominjes. Kada odraste osoba ce i sama vjerojatno imati problema pri verbalizaciji emocija ali to moze prevladati. Ipak, to se prvenstveno odnosi na nekog eventualnog partnera i djecu koju ce imati s njim/njom ali tesko, vrlo tesko da ce ikada moci reci 'volim te' ocu koji niti sam to nikada nije izgovorio bas kao sto ni njegov nije i sve tako unazad.

U pravu si.

Alpha je napisao/la:

floridana je napisao/la:

...Možda smo hladniji, a možda samo iskreniji od drugih", kaže glavni urednik časopisa Reader's Digest Hrvatska Goran Miletić. ...

Vidi, vidi, ovaj dio "a mozda smo samo iskreniji od drugih" nisam ni skuzila bila...imam dojam da taj glavni urednik spada u one koji ne govore 'volim te'...e sad...jel on to ne govori jer zapravo ne voli nikog dovoljno pa je zbilja onda iskrenije da ne spominje ili se skriva iza tog razloga s "iskrenoscu" zato jer je kukavica ...naime, mislim da masu nasih ljudi ne govore te rijeci jer su, na neki nacin, kukavice... Za nekome otkriti emocije covjek koji ima jak ego ili izgovaranje rijeci kojima iskazuje emocije smatra pokazivanjem slabosi treba hrabrost...

da, pitanje je zašto treba hrabrost da bi se takvo što izgovorilo tj nekome verbalno dalo do znanja da ga voliš? mislim da nije baš sve u egu onoga koji je obznanjuje. ne skrivaju ljudi za ništa svoje emocije.
onog trena kad nekome izjaviš ljubav postaješ ranjiv jer se često dešava da osoba kojoj izjaviš ljubav iskoristi to. uzme te zdravo za gotovo pa smatra da nema više potrebe poklanjati pažnju jer je trvđava osvojena, čitaj tvđava se predala, i misle da sad mogu raditi od nje šta hoće.
ispada da je ljubav slabost jer smo zbog nje spremni oprostiti dosta toga šta možda ne bi da nije prisutna, i upravo iz tog razloga može je netko iskoristiti na grub način.

rekla 3 put u 6 mjeseci onda znate kak je tesko :/

Slažem se da Amerikanci pretjeruju u izgovaranju tih riječi...
Ali meni ih nije problem reći, osobito jer ih koristim u pravim trenutcima. Pogotovo mužu i djeci. Kad me obuzmu osjećaji (a prilično sam osjećajna pa to i nije tako rijetko) velim im da ih volim. Ja to nikada u životu nisam čula od svojim roditelja i falilo mi je to. Prvenstveno hoću da moji klinci nauče ne sramiti se svojih emocija i izražavati ih, ali naravno ne ih shvaćati olako.
Naravno, nije sve u riječima - te važne riječi treba potkrijepiti djelima kako bi one dobile pravo značenje.

Mislim da sam samo jednom u zivotu reko "Volim te"...

floridana je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

floridana je napisao/la:

...Možda smo hladniji, a možda samo iskreniji od drugih", kaže glavni urednik časopisa Reader's Digest Hrvatska Goran Miletić. ...

Vidi, vidi, ovaj dio "a mozda smo samo iskreniji od drugih" nisam ni skuzila bila...imam dojam da taj glavni urednik spada u one koji ne govore 'volim te'...e sad...jel on to ne govori jer zapravo ne voli nikog dovoljno pa je zbilja onda iskrenije da ne spominje ili se skriva iza tog razloga s "iskrenoscu" zato jer je kukavica ...naime, mislim da masu nasih ljudi ne govore te rijeci jer su, na neki nacin, kukavice... Za nekome otkriti emocije covjek koji ima jak ego ili izgovaranje rijeci kojima iskazuje emocije smatra pokazivanjem slabosi treba hrabrost...

da, pitanje je zašto treba hrabrost da bi se takvo što izgovorilo tj nekome verbalno dalo do znanja da ga voliš? mislim da nije baš sve u egu onoga koji je obznanjuje. ne skrivaju ljudi za ništa svoje emocije.
onog trena kad nekome izjaviš ljubav postaješ ranjiv jer se često dešava da osoba kojoj izjaviš ljubav iskoristi to. uzme te zdravo za gotovo pa smatra da nema više potrebe poklanjati pažnju jer je trvđava osvojena, čitaj tvđava se predala, i misle da sad mogu raditi od nje šta hoće.
ispada da je ljubav slabost jer smo zbog nje spremni oprostiti dosta toga šta možda ne bi da nije prisutna, i upravo iz tog razloga može je netko iskoristiti na grub način.

Ima puno u tome ali ako je tako (sto itekako moze biti slucaj) onda je to zalosno. Umjesto da osoba koja primi te rijeci jos vise pokazuje paznju i ljubav ona to...a prakticki koristi kao oruzje protiv te osobe. A jbg, onda se tu ne radi o ljubavi. Ne obostranoj. Ili ne kakva bi trebala biti.

u životu je najbolje ne izražavat osjećaje!! oni čine čovjeka ranjivim...
al jbg šta ću kad sam zavolio curu i reko joj da je volim... samo njoj često pokazujem osjećaje, iako ona misli da sam leden(zamislite onda šta bi drugi rekli da ih je briga)...
edit: nisam pročitao gore quotiran Floridanin post... slažem se s njim, kao što i vidite...
a osobito s ovim: "ispada da je ljubav slabost jer smo zbog nje spremni oprostiti dosta toga šta možda ne bi da nije prisutna, i upravo iz tog razloga može je netko iskoristiti na grub način."

A jbg...svi smo se po tom pitanju makar jednom zeznuli. To ne mijenja cinjenicu da je zalosno sto je tako (kada je tako). E sad...da li riskirati ili igrati na sigurno pa sutjeti...hrabrost...ne znam...

ja uvijek riskiram u tome!! tko ne riskira ne profitira.
a ovo o iskorištavanju, pokušala je jedna ženska to uradit samnom, al joj nije nimalo uspjelo baš zato jer je mislila da sam zaljubljen u nju..

Mama je napisao/la:

Slažem se da Amerikanci pretjeruju u izgovaranju tih riječi...
Ali meni ih nije problem reći, osobito jer ih koristim u pravim trenutcima. Pogotovo mužu i djeci. Kad me obuzmu osjećaji (a prilično sam osjećajna pa to i nije tako rijetko) velim im da ih volim. Ja to nikada u životu nisam čula od svojim roditelja i falilo mi je to. Prvenstveno hoću da moji klinci nauče ne sramiti se svojih emocija i izražavati ih, ali naravno ne ih shvaćati olako.
Naravno, nije sve u riječima - te važne riječi treba potkrijepiti djelima kako bi one dobile pravo značenje.

Svaka cast Mama super si to rekla!
@Biga-da ljubav je slabost nazalost jer moze neko iskoristit i to debelo

Ljubav se može činiti kao slabost i netko je može iskoristiti...
Ali je zato ne treba prestati davati. Sigurno ima ljudi oko svakoga od nas koji cijene ljubav i osim što je primaju i daju je. Za mene nisu slabi oni koji je pokazuju, nego oni drugi koji je iskorištavaju...
Ljudi, nemojte zazirati od ljubavi - ona nam jedan od koraka za poboljšanje odnosa među ljudima i ljepši svijet.

@Berny, hvala.

Mama, prekrasno

Hvala Legi

Mama,volim te....

@Fantom, izgleda da ni ti nemaš problema sa izražavanjem emocija .
Evo i tebi natrag

Berny_Sinara je napisao/la:

@Biga-da ljubav je slabost nazalost jer moze neko iskoristit i to debelo

da, ja bih rekao ljubav je slabost bez koje nemožemo...

@Mama...oni koji ju iskoristavaju nisu slabi vec...no...ne bih htjela bas izgovoriti... Ali ako nekoga volimo mislim da bi bilo dobro to i kazati...ako mozemo, naravno...

biga je napisao/la:

Berny_Sinara je napisao/la:

@Biga-da ljubav je slabost nazalost jer moze neko iskoristit i to debelo

da, ja bih rekao ljubav je slabost bez koje nemožemo...

nemres s njom a ni bez nje zato ima pjesma"Ti si moja najslada bol"

VOLIM TE

- Ljubav...


Ljubav nije:“ti si kriv“,nego: „žao mi je“.
nije: „gdje si“,nego: „evo me, tu sam“.
nije: „kako si mogao“,nego: „razumijem“.
nije: „trebao si biti ovdje“,nego: „zahvalan sam što jesi“...