Prijatelji

Prijateljstva igraju važnu ulogu u životu ljudi.
Jedinstvena emocijonalna veza koja veže dvije osobe ponekad je neraskidiva i doživotna.

Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela

Život bez prijateljstva je ništa

Jezik prijateljstva nisu riječi nego značenja

Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj

Prijatelji su kao sjena,oni su uvijek tu kad ih trebaš


ok, svi imate prijatelje, koliko su tu kad ih trebate, koliko imate pravih prijatelja, da li još imate dobru prijateljicu/prijatelja iz djetinstva?

Imam super prijateljicu iz srednje škole.....imam nekoliko dobrih dobrih prijatelja.....koji su tu i u dobru i u zlu......a i ja sam njima na raspolaganju....
Joj baš su mi super
i imam veliki broj frendova, ljudi sa kojima se dobro slažem, ali su eto ostali u kategoriji frendova.....

Malo me brine ono facebook prijatelj, di neki ljudi olako stavljaju riječ prijatelj u kontekst pa ih imaju 168 ili koliko god....svašta....

Nemam prijateljicu iz djetinjstva jer sam se više puta selila iz grada u grad pa je i to nekako utjecalo na prijeateljstva koja su nakon dvije, tri ili više godina dopisivanja bez viđenja uživo ipak ugasnula.

Imam prijateljicu sad, tu je kad je trebam i ja sam tu za nju i drago mi je da je tako, prijateljski osjećaji su neobično važni u životu.

Možda nije realno, ali skužila sam da imam vrlo snažne prijateljske osjećaje prema svojoj mami i svom mužu. Uz to naravno ide i ostalo što ide mami i što ide mužu posebno.

U svakom slučaju, prijateljstvo je nešto što jako cijenim i nikad nisam nikoga nazvala bez veze prijateljem - on je tu visoku poziciju morao držati barem u tom trenutku.

baš visoka pozicija.
imam prijateljicu iz djetinstva, u stvari točno iz prvog osnovne. četiri godine skupa, pa razlaz i opet skupa u srednjoj pa sve do danas. rođene smo na isti datum šta mi je vrlo znakovito s obzirom da mi je i muž rođen na isti datum. ne mogu opisati šta za nju osjećam i vjerovatno ona za mene. ono šta se kaže i u dobru i u zlu. imam još četiri prijeteljice iz nešto kasnije dobi, srednja škola uglavnom. i one drže vioku poziciju. imam i prijatelja, muževljev prijatelj ali se znamo 27 godina tako da mogu reći i da je moj. čovik i pol.
a ova prijateljstva internetska jesu prijateljstva ali su ograničena s obzirom na lokacije na taj svijet i kao takva ne mogu biti poput ovih u RL. površnija su.

Kad govorimo o pravim prijateljima, nemam ih puno.
Imam tri dobre prijateljice, poznanika naravno više.

Jednu poznajem još iz osnovne škole, onda smo se razdvojile u srednjoj, kada je ona otišla u gimnaziju u drugi grad i igrom slučaja opet srele neposredno prije faksa i obnovile prijateljstvo.
Drugu frendicu sam upoznala prije jedno dvije godine i stvarno mi je drago da smo postale tako bliske, jer je izuzetno iskrena i neiskvarena, rijetko dobra osoba.
S rijetkima sam dobra od srednje, jer je vremenom/razdvojenošću to preraslo u poznanstvo.

Ne smijem zaboraviti svoju rodjakinju koju smatram svojom dobrom prijateljicom, iako je od mene starija 23 godine.

Samo bi htjela naglasiti da se prijateljstvo (barem u mom slučaju) uopće ne mora temeljiti na svakodnevnim kavicama i ćaskanjima o koječemu, jer je pravo prijateljstvo nešto puno dublje i ne poznaje geografske granice.
To je onaj osjećaj, kad se s nekim sretnete nakon puno godina i imate dojam da se uopće ništa nije promijenilo, samo nastavljate tamo gdje ste davno stali.

Nemam nijednu dobru prijateljicu i ponekad se osjećam jako usamljeno. Jedini prijatelj mi je moj dečko na kojeg se mogu uvijek osloniti.

^^Znam otprilike kako ti je...dečko mi je broj 1, pravi prijatelj bio i ostao! Jedina prava prijateljica (još od OŠ) mi se odselila nedavno u Zg, pa mi nedostaje...rijetko se viđamo, al to onda uvijek budu krasni susreti! Do prije ljeta sam imala još 2 "naj" frendice, al sam ih odjebala jer mi je pun ku*** njihovog ogovaranja, zavisti i ljubomore. Ostali prijatelji su za izlaske

Zbog toga i nemam prijateljica. Misliš da je netko dobar s tobom, a onda od druge osobe čuješ da te ogovara. Pravi prijatelji su rijetkost i njih treba čuvat. Mislim da su muškarci bolji prijatelji od žena (manje ogovaraju i tračaju).

Cinderella je napisao/la:

... Mislim da su muškarci bolji prijatelji od žena (manje ogovaraju i tračaju).

Potpuno pogresno. Naucila na vlastitom iskustvu...

ja poznajem dvije predivne osobe za koje imam čas nazvat ih najboljim prijateljicama. poznajem ih oko 3 godine, ali ponekad se to čini kao da ih oduvjek znam.
one su malo nekonvencionalne, tako da kod njih nema puno toga tipičnog... tako su šaljivo spontane da uz njih izlazak van je prava avantura, nikad ne znamo gdje ćemo završiti. nažalost ovo je doba kad sve troje imamo posla prekoglave pa se čujemo i vidimo kad se možemo

što se tiče prijašnjih prijateljstava na kraju su me razočarala. nikad nisam previše patila na tračeve... patila sam licemjernost. jedan tren su ti najbolji prijatelji i samo čuju neku laž sastrane i za njih više ne postojiš dok se ne razuvjere, pa onda ponovno ista priča. prije sam mislila da tako stvari funkcioniraju, zato mi prijateljstvo i nije bilo tako važno, a onda sam krenula u srednju i shvatila sam bit onoga što ljudi nazivaju prijateljima

Već sam mislila da nešto sa mnom ne štima, jer sam rijetka od forumašica u 20-ima, 30-ima koja se ovdje izjasnila da ima par zaista bliskih prijateljica.
Drago mi je da ipak nije tako.
I ja poput Gee imam jednu prijateljicu koju kratko poznajem i nekako mi se čini da se znamo oduvijek.

Ne mogu to objasniti.
To je valjda kada se ljudi nadju na nekoj istoj valnoj duljini i kad mogu gledati stvari iz zajedničke perspektive, što je vrlo rijetko.

Athena je napisao/la:

I ja poput Gee imam jednu prijateljicu koju kratko poznajem i nekako mi se čini da se znamo oduvijek.

Ne mogu to objasniti.
To je valjda kada se ljudi nadju na nekoj istoj valnoj duljini i kad mogu gledati stvari iz zajedničke perspektive, što je vrlo rijetko.

Imala sam i ja... i dok smo bile dobre nikad ne bi rekla da će završit kako je završilo. Stvarno nekad prođu i godine, pa na kraju shvatiš da ti tu osobu ne poznaš...i poželiš da je nisi nikad upoznao kad cijela istina o svemu ispliva na površinu.

Što se tiće muških prijatelja...nijedan me nije nikad sjebao, izdao, ogovarao..ništa od toga...jako su korektni i iznimno se slažem s dečkima! Dok neke ex-frendice ne mogu izdržat sa mnom, a da ne prljaju moje ime i iznose neistine iza leđa jer im je krivo što sam ja sretna osoba, a one nisu. Očito ne shvaćaju da men nitko sreću nije servirao nego sama radim na tome da se tako osjećam...najlakše je reći: ne ide mi u ljubavi, ne ide mi na faxu, ne ide mi ovo, ne ide mi ono i ništa ne poduzeti. Drugo je kad se netko ful trudi, pa mu ne ide... Najgore što u svakom od tih prijateljstava sam dala svoju dušu, pomagala na sve moguće načine, uz ove 2 zadnje frendice sam bila kad im je bilo najgore...al ništa se to nije cijenilo...0 bodova i još gore od toga sam dobila zauzvrat i nažalost kasno došla do te istine. i još najgore kad nekog nije ni sram radi toga što ti je radio, niti mu je žao. Ma neću više o tome jer mi odmah dođe muka...

Prekrasno pismo...

imam dva najbolja prijatelja poznam se sa jednim od kada sam bila mala beba ostalo su samo prijatelji al ne i najbolji i naravno prijatelja koji mi je decko tako da su to 2 najbolja

Citat :

Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela

zar nije tako i u ljubavi?Kada dvoje postaje jedno?

Nikad nisam uspela da se sprijateljim sa zenom ...ne znam zasto...

prosto,svi moji prijatelji koje sam nekad imala i koje sad pokusavam imati su muskarci...

lakse mi je o svemu pricati s muskima...valjda...valjda sto ja ,kao i sve zene, pitam pitanja na koja ne zelim cuti odgovor ili ga znam vec....pa mi je lakse,da mi prijatelj nemo klima glavom nego da mi druga zena satima objasnjava sta, kako itc.

ili sam ,pak, mozda nepristojna za zensko drustvo
(imam perverzan smisao za humor )

Vidim da je ovaj topic na Ženi pa pretpostavljam da ovdje o prijateljstvima pričaju žene.
Pretpostavljam da je u prijateljstvu bitno da prijatelji gledaju na svakodnevni život iz sličnih perspektiva, dakle određeno poklapanje afiniteta i životnih prioriteta.
Ipak, pitam se da li za prijatelje podsvjesno tražimo nekoga tko je vrlo sličan nama, samima ili nekoga tko je donekle drukčiji?

Osobno sam mišljenja da u prijateljstvu, slično kao i u vezama tražimo nekoga tko će nam pružiti neki segment "sebe" koji nemamo, a mi pružamo nešto "svoje" što nedostaje našem prijatelju. Tako dolazi do balansa koji je posljedica "primanja" i "davanja".

Imam manji broj prijatelja koji se međusobno ne poznaju i nitko od njih nije previše karakterno sličan, iako je svima zajedničko da dijele slični sustav životnih vrijednosti i upravo je u tome prisutna neka točka poklapanja.
Bitna razlika jest da je većina mojih prijatelja praktično orijentirana, dakle nema potrebe za raspravom o nekim temama koje ne rezultiraju praktičnim rješenjima.

Primjerice, sa najboljom prijateljicom uopće ne mogu komunicirati o različitim temama i ulaziti u dubinu nekih diskusija, jer ona nema afiniteta (pa ni znanja) za isto i "pragmatično" je usmjerena.
Uviđam i da je ona bitno drukčija od mene po načinima međuljudskih reakcija, neke njene "nedostatke" za koje čak kao prijateljica smatram da bi ih trebala mijenjati, radi sebe same. Sigurno ona vidi isto i kod mene.
S druge strane, naš odnos je veoma iskren i smatram je jako kvalitetnom i rijetko dobrom osobom.

Primjer nekih drugih prijatelja je ponešto drukčiji. Možemo (donekle) komunicirati na istim valnim duljinama, ali nije prisutna tolika iskrenost u odnosu, a niti komunikacija izvan segmenta "zajedničkih afiniteta".
Tu bi do izražaja moglo biti doći "rangiranje prijatelja", jer njih primjerice uz sve to neću smatrati toliko dobrim prijateljima, za razliku od nje.

Sve te razlike i sličnosti u odnosima prijateljstva nameću pitanje "kriterija" biranja prijatelja.
Dakle, što je to točno najbitnije prilikom uspostavljanja prijateljstva i definicije njegove jačine?
Dajemo li svi mi prednost istim "kriterijima" (primjerice, otvorenost u odnosu, kojom zaista upoznajemo neku osobu i njene "moralne" kvalitete) ili svatko ima neki svoj kriterij?

Athena je napisao/la:

...
Dakle, što je to točno najbitnije prilikom uspostavljanja prijateljstva i definicije njegove jačine?
Dajemo li svi mi prednost istim "kriterijima" (primjerice, otvorenost u odnosu, kojom zaista upoznajemo neku osobu i njene "moralne" kvalitete) ili svatko ima neki svoj kriterij?

Ovisi o osobi. Nekome je najbitnije ono sto on/ona moze dobiti iz tog prijateljstva i ono traje dok se ima koristi. Na tom nivou se i postupci prijatelja ocjenjuju kroz odnos prema sebi. To znaci da osoba misli kako sve sto prijatelj radi, radi u odnosu prema njemu te se nalazi uvrijedjen ako doticni prijatelj napravi nesto sto ne odgovara toj osobi. Jasno je da se ovdje govori o ljudima sa izrazenim egom. Najcesce ulaze u prijateljske veze sa slicnima sebi.
Ima ljudi koji su stalni "davatelji" u prijateljstvima koji se onda vezu na "primatelje" (kao sto su gore opisani).
Medjutim koje su dodirne tocke takvih ljudi, o cemu oni pricaju...mislim da se tu radi o ljudima koji se prvenstveno drze ovog svijeta. Znaci teme tipa sto je u modi, tko je sto rekao, tko sto ima i td.

Jasno je da u svakom prijateljstvu mora postojati zajednicki nazivnik. Ne ide to na princip "suprotnosti se privlace" ko ni u vezama. Medjutim zajednicki nazivnik ne znaci da su ljudi slijepi istomisljenici. Drugim rijecima biramo prijatelje po karakteru, po vibraciji, po principu "sebi slicnog". Ovaj iz prvo opisane grupe mozda moze htjeti uci u nesto sto bi zvao prijateljstvom sa osobom iz drugo opisane grupe jer misli da ce imati koristi od toga ili nesto slicno. Medjutim ovaj iz druge grupe tesko da ce podrzati taj odnos jer zna da su na razlicitim frekvencijama.

Tako da...otvorenost, moral i td. je posve relativno...vazan je nazivnik, a on se krije u istoj vibraciji

Slažem se alpha s tobom

Atena mislim da si malo previše sebi izanalizirala svoj odnos s drugima
U mom iskustvu nema nekih vidljivih striktnih kriterija kao i ljubav i prijateljstva se dogode
ni sami ne znamo zašo
postoje od polaganog upoznavanja kroz godine kao na primjer na faksu kad smo samo kolege pa onda za par godina i prijatelji ili jednostavno u društu ti klikne neka osoba. Možda baš nije baš znanstveno ili podkrepljeno činjenicama moje mišljenje ali nekako neke energije između ljudi se poklope.
i to nisu ljudi koji djele sve tvoje interese to su oni ljudi koji bi psihički ti mogli pomoči u nekom trenutku, ako ništa za razgovor da se međusobno opustite od stresa

im još jedna izreka o prijateljima:

Prijatelj je ona osoba koja izdrži sve ono što bi učinio neprijatelju a ne možeš.

Da se zamisliš.. Koliko u biti prijatelji trpe naš podsvjesni stres?

@Alpha, zanimljiva podjela. Ipak, mišljenja sam da se ljudi najčešće biraju po principu sličnosti karaktera i svjetonazora.
To je neki "klik" koji pridonosi zbližvanju ljudi na temelju sličnosti. Ne bih rekla da se nužno radi o "proračunatim" intencijama, već prije da se ono događa spontano.
Teško da ćemo biti bliski sa nekim, tko je ujedno naša sušta suprotnost, iz razloga što neće biti dovoljno razumijevanja druge osobe i ona će nam često djelovati "strano".
Pitanje je što bi se u tom slučaju dogodilo sa povjerenjem i otvorenošću ka drugoj osobi pa čak i sa eventualnim dojmom "titranja" na istoj frekvenciji.

@Gea, lijepo rečeno.
Da, pravi prijatelji trpe naš podsvjesni stres i s nama su i u teškim situacijama.

Ipak, ne mislim da sam baš previše izanalizirala pojam "prijateljstva", jer oni s kojima smo bliski će nam najčešće biti oslonac kad se nađemo u teškim životnim situacijama.

Naime, da bismo uspostavili određenu bliskost sa ljudima u svom okruženju, bitno je da se dobro "poklopimo" po nečemu, a to je bitan preduvjet da uopće dođemo do stadija zbližavanja.
Dakle, ja mislim da se najčešće radi o tome da će prijatelji imati slične interese i poglede na život, kako bi se dobro razumijeli.
Teško mi je zamisliti da bi ljudi različitih svjetonazora i životnih stilova, imali potenciju nekog vrlo bliskog i dugotrajnog prijateljstva, jer teško da bi uopće došli u situaciju produbljivanja kontakta.
Navedeno je moguće, ali smatram da se događa u izuzetnijim situacijama i da u prijateljstvu, kao i ostalim odnosima ipak vrijedi ona poznata

"svaka ptica svojem jatu leti".