Najpametniji čovjek

Super, hvala

Nego Alpha, mislim da je svima jasno da ti nisi prva niti druga razina. Možeš li onako iz zabave reći što misliš kojoj razini pripadaš? Onako, shvati to kao zabavu, ne kao izbor

da si mene pitao, ja bih shvatila to kao provokaciju, a ne zabavu.
ali nasreću nisi....

A ti, Gloria? Kojoj razini ti misliš da pripadaš?

ne mogu se odlučiti između prve i zadnje

@Gripphon, ok...onda se najvise nalazim u 4. s time da je to mozda projekcija moje zelje.

4. razina: balansiranje znanosti i umjetnosti, sklonost filozofiji, ali još uvijek nedovoljna posvećenost višoj svrhi, prevladava ipak još uvijek ili razum ili osjećaji, ego je manji i strahova je manje.

Od navedenog me zanima i imam sklonost ka svemu...dakle i znanost i filozofija i umjetnost (najvise likovni izricaj).

Razum i osjecaji se ponekad bore...na egu se uvijek treba raditi...strahova je definitivno manje...

Eto...tako nekako gledam...

Bravo, Alpha, takav odgovor sam htio. Hvala ti

ja ovo ne razumem, a u tipove ljudi kolko sam skapirao sto ste napisali od onih 4-5 ja ne spadam ni u jedne.

ni ja ne kužim kakve to ima veze s najpametnijim čovjekom?
malo smo odlutali...

@gloria najprije kratko gloriji najpametniji čovo ne bi bio onaj koji je genijalac u nekom području, a tudum u ostalome, već onaj koji bi prema ovoj klasifikaciji bio na 5. razini. Poznajem svega dva čovjeka koja bih se usudio svrstati u tu klasu, jedan je duhovni učitelj Andrew Cohen, a drugi je moj bivši šef na Ruđeru, neću navoditi ime. Poznajem i nekoliko ljudi koje bih svrstao u kategoriju 4, mnogo koje bih svrstao u kategoriju 3 i najviše onih u kategoriji 2. Znam nekoliko iz kategorije 1, nažalost.

Evo, sad da odgovorim Gripphonu s primjerima.
Primjer razine 1.
Zamisli si jednu žensku osobu srednjih godinakoja se prostituira i koja se nasilno uselila u tuđi stan tako da je iskoristila dobročinstvo jedne starije gospođe. U prvi mah ona joj je malo pomagala, no ubrzo je pokazala svoje pravo lice tako što je počela dovlačiti svoje mušterije i svog "muža" (kao glavnog jebača) u taj stan. Prestala se brinuti o ženi, a ova je više nije mogla istjerati niti su je oni koji su pravi vlasnici stana od te starije gospođe mogli isjerati van (stan je bio nacionaliziran). Žena je pijančevala sa svojim mušterijama, slušala srpske narodnjake jer joj je "muž" srbin i orgijala. Na kraju ih je, nakon više godina policija sa sudskom odluku izbacila van. U međuvremenu je starica i umrla jer nije mogla tako dugo živjeti.
Sad ti je jasna razina 1?

Primjer razine 2. Muškarac srednjih godina, završio ekonomiju, radi u jednom poduzeću za prodaju jacuzija. Ima ženu i jedno dijete. U slobodno vrijeme ide na golf gdje sklapa nove poslove, razmišlja gdje će uložiti još para. Nema interesa za znanost ni umjetnost, agresivan je i prodoran. Ipak, brižan je otac i dijete se uz njega osjeća sigurno. Ne vara ženu. Dobije "božju opomenu" kad ga pregazi auto dok čeka tramvaj. Strga mu nogu. Ljudi mu govore da mora paziti na svoju agresivnost, da se opusti i razmišlja i o duhovnim stvarima. No to ga ne interesira. Tvrdoglav je, ali prilično razuman.

2. primjer razine 2. Radnik u brodogradilištu. Ima ženu i dvoje djece. Svaki dan ide na pijanke s prijateljima, ima škembu do poda. Povremeno udari ženu, no brine se da žena ima dovoljno para i da je dijete osigurano. Žena ga vara, jer joj je dosta njegovih alkoholnih izleta i batina, no nema snage ga ostaviti. Tip ide svake nedjelje na misu i povremeno se kaje što je slab i što bi trebao prestati piti. Voli gledati dokumentarne emisije i ići koji put u kino.

Primjer razine 3. Profesor fizike, srednje godine, radi na fakultetu. Ima ženu, ali nema djecu. Jednostavno nema vremena za djecu. Žena je frustrirana, ali budući da je ona isto znanstvenica, biokemičarka, razmišlja racionalno i zaključuje da im je oboje bolje tako zbog karijere. Vrijeme prolazi, odu kojiput negdje na put, ali većinu vremena provodi svaki na svojem poslu. Navečer izmijene koju riječ o svojim istraživanjima. Ateisti su oboje, ali su vrlo inteligentni. Pročitaju dosta knjiga o kvantnoj fizici i kvantnoj kemiji, ali u njima gledaju samo što bi im trebalo za daljnje istraživanje, ne zanima ih filozofija. Seksaju se jednom mjesečno, uglavnom na njen nagovor.

Evo, toliko o kategorijama ljudi, izmislite i vi vaše primjere pa da vidimo.

Stayter je napisao/la:

ja ovo ne razumem, a u tipove ljudi kolko sam skapirao sto ste napisali od onih 4-5 ja ne spadam ni u jedne.

Ajde onda opiši sebe. Volim kad se ljudi ne nalaze u nečemu, to znači da se teorija može poboljšati.

nekad znam da budem dvolican itd... mrzi me sad mozda veceras kad budem imao vise vremena.

ja sam tu negdje 3. - 4. razina, rekla bi da sam više 3. razina (previše umjetnička), ali moja filozofska strana mi neda

u biti ovo mi sliči kao smjernice prema "boljem", u biti bolje je reći uzvišenijem i dostojnijem načinu života

da gea, pravilno si shvatila. to osim što je opis razina, to su i smjernice.

ja bi se svrstala u 4.razinu, ali sa mnom dosta vladaju osjećaji pa bi bilo poštenije govorit da sam između 3. i 4. razine, ali 90 posto ljudi je tu negdi..

Hvala, MoW, jasnije mi je. No, po običaju, moram ja nešto prokomentirati

Sve ovo mi se čini kao razvijanje iz OPS-a u OPD, više-manje. Osobe na prvoj razini su više za neku briju sa ekipom, sex-partyji i slično, bitno je samo vlastito zadovoljstvo na temelju fizičkog zadovoljstva vlastitog tijela.

Druga razina mi se čini kao neka bezbrižna razina, u kojoj naprosto samo živiš i ništa drugo. Držiš se neke svoje rutine, ne baviš se ničim konkretno, jednostavno imaš posao, ženicu, djecu, auto i držiš se toga... Tu bi mi spadao i profesor fizike recimo.

Treća razina mi je nekako više umjetnička. Imaš posao, ali imaš i neke osjećaje prema njemu, pokušavaš biti što bolji, što više umjetnik. Također si više zainteresiran za shvaćanje samog života, ali se ograničiš na svoju struku u kojoj si dobar, ostalo odbaciš jer te ne zanima. Također ovdje bi kao trebale biti razvijenije emocije i povezanost sa bližnjima, ali ne mora biti.

Četvrta razina, balansiraš svoju struku ili umjetnost sa drugim stvarima, otvoreniji si prema nepoznatim stvarima, ne gledaš na svijet jednokutno, pokušavaš imati razvijeniji odnos sa drugima, bolje ih poznavati...

Peta razina, potpuno si empatično biće koje razumije druge, sebičnost ne poznaješ, otvoren si, nemaš krutih stavova, imaš znanje...

Također bih rekao da ovdje seksualnost varira od razine do razine, usporedio bih to sa zakonom sačuvanja energije ili možda naboja, kako god. Ta energija prelazi iz jednog oblika u drugi. Dok je osobi na prvoj razini sex čisto životinjska radnja, ugodna, zabavna, ali ništa više. Razvijanjem u sex ulazi sve više osjećaja, sex više nije sasvim obična radnja, već je to vođenje ljubavi. Eto, tako ja na to gledam...

Također bih komentirao da mi je nekako jako tanka granica između druge i treće razine. Što ako je čovjek jako dobar u matematici, ali to je sve što jest, s time ništa ne pokušava, već jednostavno predaje u školi i to je to. Bi li on spadao u drugu ili treću razinu i zašto?

Osjećaji prema drugima, to mislim da je presudno po razinama. Mislim da onaj tko se brine samo za sebe, da taj živi po nekim svojim mjerilima i osjećajima, te ne može biti dalje od druge ili treće razine.

Onda, bi li to bilo tako nekako?

U 4. razini osjećaji ne nadvladaju razum, nikako. Ne možeš biti na 4. razini, a da ti osjećaji upravljaju.
Dok god ti većinom upravljaju osjećaji, na 2. si razini. Dok ima puno osjećaja ima i puno straha i ego je visok. 3. razina je međurazina i rezervirana je za većinu znanstvenika i za velike umjetnike, ali one koji razmišljaju i razumno, a ne samo osjećajima.

Tako i ja mislim. Nego, zanimljiva mi je ta podjela ljudi. Malo smo nadogradili, možda budemo još malo, ali svakako mi je zabavno stvarati tako nešto.

Gripphon je napisao/la:

Hvala, MoW, jasnije mi je. No, po običaju, moram ja nešto prokomentirati

Sve ovo mi se čini kao razvijanje iz OPS-a u OPD, više-manje. Osobe na prvoj razini su više za neku briju sa ekipom, sex-partyji i slično, bitno je samo vlastito zadovoljstvo na temelju fizičkog zadovoljstva vlastitog tijela.

Prva razina je i lošija od toga. Većina ljudi koji idu na brijanje s ekipom i sex-partyje su na drugoj razini. Oni koji su na prvoj su baš zabrazdili u to, alkohol, droge, pušenje, ovisnosti, kriminal. To je prva razina. Tamas, propast.

Gripphon je napisao/la:

Druga razina mi se čini kao neka bezbrižna razina, u kojoj naprosto samo živiš i ništa drugo. Držiš se neke svoje rutine, ne baviš se ničim konkretno, jednostavno imaš posao, ženicu, djecu, auto i držiš se toga... Tu bi mi spadao i profesor fizike recimo.

Ok, složio bih se s bezbrižnom rutinom. Ali ono što je dominantno na drugoj razini to su osjećaji i strahovi. Ako bi tu spadao i naš vrli prof, tant pis pour lui (tim gore po njega).

Gripphon je napisao/la:

Treća razina mi je nekako više umjetnička. Imaš posao, ali imaš i neke osjećaje prema njemu, pokušavaš biti što bolji, što više umjetnik. Također si više zainteresiran za shvaćanje samog života, ali se ograničiš na svoju struku u kojoj si dobar, ostalo odbaciš jer te ne zanima. Također ovdje bi kao trebale biti razvijenije emocije i povezanost sa bližnjima, ali ne mora biti.

Ne samo umjetnost, u treću razinu spadaju i većina znanstvenika. Oni vrhunski, i to samo u slučaju da su širokog pogleda, ulaze u četvrtu skupinu. Ono što je jako prisutno u 3. skupini, to je ega. Ništa nije manji nego u 1. ili 2. skupini. Međutim... 4. skupina je drugačija.

Gripphon je napisao/la:

Četvrta razina, balansiraš svoju struku ili umjetnost sa drugim stvarima, otvoreniji si prema nepoznatim stvarima, ne gledaš na svijet jednokutno, pokušavaš imati razvijeniji odnos sa drugima, bolje ih poznavati...

Tako je, imaš vrlo malo strahova, puno znaš, ega nemaš puno, važno ti je sve, nema da te nije briga za nešto, preuzimaš punu odgovornost. Također, barem u nečemu si jako dobar.

Gripphon je napisao/la:

Peta razina, potpuno si empatično biće koje razumije druge, sebičnost ne poznaješ, otvoren si, nemaš krutih stavova, imaš znanje...

da, ali ne samo to. nemaš straha, hvataš se sa svime u koštac, ne bježiš, puno radiš i jako puno znaš. nije te briga što misle drugi o tebi, jer djeluješ balansirano kao sile prirode. teško te išta može zaustaviti, a u prolasku ostavljaš samo sreću i znanje.

Gripphon je napisao/la:

Također bih rekao da ovdje seksualnost varira od razine do razine, usporedio bih to sa zakonom sačuvanja energije ili možda naboja, kako god. Ta energija prelazi iz jednog oblika u drugi. Dok je osobi na prvoj razini sex čisto životinjska radnja, ugodna, zabavna, ali ništa više. Razvijanjem u sex ulazi sve više osjećaja, sex više nije sasvim obična radnja, već je to vođenje ljubavi. Eto, tako ja na to gledam...

Gripphon je napisao/la:

Također bih komentirao da mi je nekako jako tanka granica između druge i treće razine. Što ako je čovjek jako dobar u matematici, ali to je sve što jest, s time ništa ne pokušava, već jednostavno predaje u školi i to je to. Bi li on spadao u drugu ili treću razinu i zašto?

Osjećaji prema drugima, to mislim da je presudno po razinama. Mislim da onaj tko se brine samo za sebe, da taj živi po nekim svojim mjerilima i osjećajima, te ne može biti dalje od druge ili treće razine.

Onda, bi li to bilo tako nekako?

Ako bi bio samo jako dobar u matematici, onda bi spadao u 3. razinu, budući da se odvojio od skupine i razmišlja svojom glavom. Ne možeš biti jako dobar u matematici, a da nemaš visoku inteligenciju. Iako, čovjek bi bio ograničen donekle s time što radi u školi. Ali definitivno 3. razina.

Slažem se za osjećaje. Ne može dalje od 2. razine.

Ego baš nekako i spada u prve 3 skupine, dok je na četvrtoj puno smanjen, slažem se s time. Nego mislim da je ego najprisutniji u prvoj skupini, a zatim u trećoj.

Gripphon je napisao/la:

Ego baš nekako i spada u prve 3 skupine, dok je na četvrtoj puno smanjen, slažem se s time. Nego mislim da je ego najprisutniji u prvoj skupini, a zatim u trećoj.

Složio bih se s tom konstatacijom. Osjećaji i strahovi su pak najjači u drugoj i zato tamo 'živi' najviše ljudi.

uspjela sam prijeći večinu postova- ali zbunjuje me taj ego, je to povezujem s samoljubljem i stavljanjem sebe u centar svijeta, koja je u biti prava definicija njega?

Pa to bi bilo to...kad si sebi najvazniji, ja pa ja i jos malo ja, a onda mozemo o mom autu

procitao sam prvi put oblas pa sam razumeo "a onda mozemo u mom autu"
btw alpha nemoj da se ljutis, procitao sam brzinski!

znači pojam mi je na dobrom mjestu

uh nekako mi se čini da je dosta teško odljubit se od sebe kako bi napredovao... bar bi meni bio pošto uvijek kad trebam nešto prokomentirati o nekom događaju počinjem od sebe i gledam kako se to na mene odražava - uzrok - posljedica, ne znam da li razumijete, i meni malo to zbrčkano zvuči

to ti je alpha jednostavno objasnila. onako, za purgere (no offense).
stvari su malo kompliciranije...
Dakle, SVE što uzrokuje da se osjećaš jako i sigurno kao individua, svako priznanje, bilo ono zasluženo, a još više nezasluženo, hrani tvoj ego. Što se osjećaš više jak, to je ego moćniji.
Ego je teška životinja za ubiti. Ona je stalno tu, vreba, što si veći i jači, to je i on već i jači. Zato je i Krist rekao da je nemoguće uči bogatašima i svima ostalima koji nisu "maleni" u kraljevstvo nebesko. Ego mora proć.
A to je prokleto teško...