Bonsai

Bonsai u doslovnom prijevodu znači stabalce u posudi. Za njegovo oblikovanje i uzgoj je potrebno mnogo više od same hortikulturne vještine, a velik je naglasak na umjetničkim sklonostima samog uzgajivača. Osnovni princip je uzgojiti minijaturno stabalce koje ima sve karakteristike te biljne vrste u "normalnoj" veličini u prirodi.

kaže wikipedija

meni osobno ti bonsaići izgledaju predivno.
rado bi se bavila time kad bi imala uvjete i vremena za to.
ako netko ima iskustva sa uzgajanjem bonsaija može ovdje podijeliti s nama, a u međuvremenu možemo stavljati slike pa se bar tako diviti tim umjetničkim radovima.



Bonsai javora

Prekrasni su za vidjeti, ali oni nastaju zapravo nekim oblikom zlostavljanja biljke (premalo vode, podrezivanje korijena itd)

prelijepi su....ja bi tooo

istina Svjetlo, ali za napraviti bonsai uzima se biljka iz prirode koja je već zbog pomanjkanja uslova zakržalja pa bi svejedno usahla nakon nekog vremena.

Jel to slično ko Banzai

Mislim da ja imam neku knjigu o tome
A mislim da i tata obožava to, htio bi se time baviti, al baš i nema vremena :S

Dok se zapitamo, što je to bonsai? Stojimo u prirodi ispred starog stabla, izbrazdane kore, grana izvijanih i kvrgavih, sa gustom krošnjom.Takovu ljepotu samo može podariti starost - kolika, ne znamo. Uzimamo čarobni štapić, smanjujemo to stablo na nekih 20 do 30 cm, vadimo ga iz zemlje i sadimo u plitku posudu. Upravo - to je bonsai. Naravno, takovo brzo smanjenje je nemoguće, zato samo stpljivi i smireni ljudi mogu činiti čuda, uz dugotrajno učenje od prirode i promatranje kako to i ona sama radi.
Bavljenjem biljkama - naročito patuljastim drvećem - smiruje užurbani svakodnevni život, a čovjekovu psihičku opterećenost pretvara u duševni mir. Razvoj samog bonsaija tokom njegovog života, postaje pravi doživljaj, jer sve ostalo u životu je trenutno i prolazno. Mi samim stvaranjem patuljastog drveća, stvaramo nešto što se svakoga dana mijenja, u biti stvaramo umjetničko djelo, koje ostavljamo slijedećim naraštajima, ukoliko se pridržavamo pravila uzgoja. Cilj bonsaija je u malom prikazati i održati ljepotu starih stabala, koja su desetljećima i tisućljećima odoljevala vremenskim promjenama.

Kod uzgoja bonsaija, put je važniji od cilja. Pod putom ovdje mislim na dnevno promatranje, razmišljanje i tihi rad s biljkama, na odmor, radost i povećanje znanja i iskustva koje donosi malo drveće.
Pojam punsai, prvi put se spominje u Kini u vrijeme dinstije Tsin (265 - 420. god. Naše ere). U japanskom jeziku ta se riječ pretvorila u bonsai, što se prihvatilo u cijelom svijetu. Riječ je složena iz bon - plitka posuda, i sai - uzgajati biljku. Slobodno prevedeno bonsai znači - biljka u plitkoj posudi. Nekada je bavljenje bonsaiem bila privilegija samo careva i samuraja (čak nekoliko stoljeća ), dok je danas to postalo narodna svojina. Bavljenje bonsaiem najviše se razvijalo u istočno Azijskoj kulturi, zbog toga što ti narodi smatraju da čovjek nije središte svijeta. Smatraju da je čovjek ravnopravan sudionik života na Zemlji, uz životinje i biljke. Zbog svega toga kod tih naroda postoji uzajamna veza čovjeka i bilja, te samim time je produbila odnos kod samog uzgoja, što se ne može reći za Europske narode. U istočnoj Aziji su npr. omiljeni darovi za Novu godinu upravo drvca bonsaia, što ujedno simboliziraju dug život, sreću, proljeće i sl. Iz Kine se bonsai proširio tako, što je potkraj dinstije Ming, jedan kineski vladin činovnik odbio poslušnost, pobjegavši u Japan. Osim kineske literature sa sobom je donio i veliko znanje iz umjetnosti uzgoja patuljastog drveća. Majstori bonsaia su iz generacije u generaciju zapisivali u knjige svoja iskustva, koja su svakim danom bila sve bogatija. Sva ta iskustva dugo su čuvana u tajnosti. Za vrijeme vladavine cara Daiga (898 - 930) bonsai je bio poznat u cijelom Japanu. I upravo i sam car je poticao razvoj kulture i bonsaia kao sastavni dio njihove kulture, te je i on najzaslužniji za širenje ove umjetnosti.
Zatim se iz Japana postepeno širi po čitavom svijetu, naročito nakon 2. svj. rata. Najstariji bonsai na svijetu (1100 godina) nalazi se i čuva u carskoj palači u Japanu, dok se najstariji u Europi (700 godina) nalazi u Heidelbergu (Europskoj Meki za bonsaie).
Ova umjetnost osvaja mnoge ljude širom svijeta. Iz dana u dan stiče brojne poklonike, različitih kultura, starosti i spola.
Bonsai nas uči skromnosti, jer priroda ne ispunjava sve naše želje.

Izvor

jedan mali...

jedan veliki..

da se pohvalim hehe ja sam imala Bonsai,kupila sam ga u 6.razredu kada smo išli na putovanje u botanički vrt u Austriju.
Moj je nekako usahnuo nakon 2 godine što sam ga imala iako sam ga održavala kako su mi oni u botaničkom rekli,ne znam što mu se dogodilo. šteta, jako je lijepo kad ga imaš doma... a di ga se može nabavit nemam pojma

Mislim da ih drže neke cvječarne. Znam da je jedan centar u Velom Lošinju specijaliziran za Bonsaje

stvaram bonsaie

važno je znati da imamo bonsaie koje moramo držati vani, a imamo i bonsaie koji se mogu držati u kući i stanu. kućni bonsai su zapravo vrste cvijeća (tako ih zovem ) kao što je benjamin.

znao sam da ćeš otvoriti temu koja mi odgovara

Svjetloisjena je napisao/la:

Prekrasni su za vidjeti, ali oni nastaju zapravo nekim oblikom zlostavljanja biljke (premalo vode, podrezivanje korijena itd)

Pitao mene kolega da li se time nanosi bol drvetu. E pa sada, sa moralne strane gledano, zapitajte se jedete li vi jabuke i ostalo voće. Koliko znam, baš u ovo vrijeme, kasne zime, voćke se podrezuju, pa nitko se nije zapitao da li je to moralno i ispravno. Ili ćemo ići tako daleko.

Aurora Borealis je napisao/la:

da se pohvalim hehe ja sam imala Bonsai,kupila sam ga u 6.razredu kada smo išli na putovanje u botanički vrt u Austriju.
Moj je nekako usahnuo nakon 2 godine što sam ga imala iako sam ga održavala kako su mi oni u botaničkom rekli,ne znam što mu se dogodilo. šteta, jako je lijepo kad ga imaš doma... a di ga se može nabavit nemam pojma

mora se svako par godina presađivati i obrzivati. bonsai, zbog plitke posude, ima jako malo zemlje koja može držati vlagu, tako da je nužno zaljevati svaki dan. Dohranjivanje ide u ogromnim količinama. A možda si držao vanjski bonsai u kući i time ga polako ubijao. On u stanu može biti max 2-3 dana.

Meni se bonsai sviđaju, međutim oni pravi, lijepi primjerci su prilično skupi.
Mislim da neki koji se prodaju od kojih 80-200 kuna, baš i nisu pravi primjerci svoje vrste.
Uglavnom, razmišljala sam da prvo za probu kupim tako neki jeftiniji primjerak, ali čini mi se da zahtijeva previše pažnje i brige.

Usput, informativno me zanima gdje bi se u Hrvatskoj mogao nabaviti neki pravi bonsai i koja je njegova okvirna cijena?

Athena je napisao/la:

Meni se bonsai sviđaju, međutim oni pravi, lijepi primjerci su prilično skupi.
Mislim da neki koji se prodaju od kojih 80-200 kuna, baš i nisu pravi primjerci svoje vrste.
Uglavnom, razmišljala sam da prvo za probu kupim tako neki jeftiniji primjerak, ali čini mi se da zahtijeva previše pažnje i brige.

Usput, informativno me zanima gdje bi se u Hrvatskoj mogao nabaviti neki pravi bonsai i koja je njegova okvirna cijena?

cijena ovisi o starosti bonsai. čini mi se oko 200 kn po godini. pa sad računaj. ili sam početi, ali toliko ćeš u 10 godina potrošiti na đubrivo, vodu, alat, grnčariju ...
svaki bonsai je pravi. nema pravog ili krivog. bitno ga je održavati u formi i imati ga u plitkoj posudi (koja je b.t.w. široka 2/3 širine krošnje)
to od 80-200 kn zaboravi.

zbilja dobra temica

floridana je napisao/la:

Dok se zapitamo, što je to bonsai? Stojimo u prirodi ispred starog stabla, izbrazdane kore, grana izvijanih i kvrgavih, sa gustom krošnjom.Takovu ljepotu samo može podariti starost - kolika, ne znamo. Uzimamo čarobni štapić, smanjujemo to stablo na nekih 20 do 30 cm, vadimo ga iz zemlje i sadimo u plitku posudu. Upravo - to je bonsai. Naravno, takovo brzo smanjenje je nemoguće, zato samo stpljivi i smireni ljudi mogu činiti čuda, uz dugotrajno učenje od prirode i promatranje kako to i ona sama radi.
    Bavljenjem biljkama - naročito patuljastim drvećem - smiruje užurbani svakodnevni život, a čovjekovu psihičku opterećenost pretvara u duševni mir. Razvoj samog bonsaija tokom njegovog života, postaje pravi doživljaj, jer sve ostalo u životu je trenutno i prolazno. Mi samim stvaranjem patuljastog drveća, stvaramo nešto što se svakoga dana mijenja, u biti stvaramo umjetničko djelo, koje ostavljamo slijedećim naraštajima, ukoliko se pridržavamo pravila uzgoja. Cilj bonsaija je u malom prikazati i održati ljepotu starih stabala, koja su desetljećima i tisućljećima odoljevala vremenskim promjenama.

   Kod uzgoja bonsaija, put je važniji od cilja. Pod putom ovdje mislim na dnevno promatranje, razmišljanje i tihi rad s biljkama, na odmor, radost i povećanje znanja i iskustva koje donosi malo drveće.
    Pojam punsai, prvi put se spominje u Kini u vrijeme dinstije Tsin (265 - 420. god. Naše ere). U japanskom jeziku ta se riječ pretvorila u bonsai, što se prihvatilo u cijelom svijetu. Riječ je složena iz bon - plitka posuda, i sai - uzgajati biljku. Slobodno prevedeno bonsai znači - biljka u plitkoj posudi. Nekada je bavljenje bonsaiem bila privilegija samo careva i samuraja (čak nekoliko stoljeća ), dok je danas to postalo narodna svojina. Bavljenje bonsaiem najviše se razvijalo u istočno Azijskoj kulturi, zbog toga što ti narodi smatraju da čovjek nije središte svijeta. Smatraju da je čovjek ravnopravan sudionik života na Zemlji, uz životinje i biljke. Zbog svega toga kod tih naroda postoji uzajamna veza čovjeka i bilja, te samim time je produbila odnos kod samog uzgoja, što se ne može reći za Europske narode. U istočnoj Aziji su npr. omiljeni darovi za Novu godinu upravo drvca bonsaia, što ujedno simboliziraju dug život, sreću, proljeće i sl. Iz Kine se bonsai proširio tako, što je potkraj dinstije Ming, jedan kineski vladin činovnik odbio poslušnost, pobjegavši u Japan. Osim kineske literature sa sobom je donio i veliko znanje iz umjetnosti uzgoja patuljastog drveća. Majstori bonsaia su iz generacije u generaciju zapisivali u knjige svoja iskustva, koja su svakim danom bila sve bogatija. Sva ta iskustva dugo su čuvana u tajnosti. Za vrijeme vladavine cara Daiga (898 - 930) bonsai je bio poznat u cijelom Japanu. I upravo i sam car je poticao razvoj kulture i bonsaia kao sastavni dio njihove kulture, te je i on najzaslužniji za širenje ove umjetnosti.
    Zatim se iz Japana postepeno širi po čitavom svijetu, naročito nakon 2. svj. rata. Najstariji bonsai na svijetu (1100 godina) nalazi se i čuva u carskoj palači u Japanu, dok se najstariji u Europi (700 godina) nalazi u Heidelbergu (Europskoj Meki za bonsaie).
    Ova umjetnost osvaja mnoge ljude širom svijeta. Iz dana u dan stiče brojne poklonike, različitih kultura, starosti i spola.
    Bonsai nas uči skromnosti, jer priroda ne ispunjava sve naše želje.

Izvor

nije li održati mini kaktuse i kaktuse na životu u kući, slična tradicija ~ možda i stara tradicja amerike(?)
- jedino nema podrezivanja korijenja i sličnih radikalnijih intervencija.