Hrabrost, nepromišljenost ili oboje?

Svatko zna otprilike značenje ovih pojmova, samo sada postavljam pitanje koja je granica između njih i postoji li uopće. Što bi zapravo bila hrabrost? Veže li se pojam hrabrosti isključivo uz pozitivne strane, ili je to više pojam koji označava stanje stvari?

Za neke slučajeve možemo reći da se radi o hrabrosti, za neke kažemo da se radi o nepromišljenosti, a za neke oboje. No je li nepromišljenost dio hrabrosti i može li se hrabrost uopće tako definirati? Naravno, potrebno je definirati i pojam nepromišljenosti, što je to.

vjerovatno misliš na onu impulzivnu hrabrost kad skočiš u rijeku punu virova spasiti dijete. tu nema razmišljanja. ali ima i hrabrosti kao šta su nastaviti živjeti unatoč svim problemima i bolima ili eventualno ne nastaviti živjeti unatoč istim, kad imaš dovoljno vremena promisliti i donijeti odluke. tako da nepromišljenost, po mome, se ne veže uvijek i u svakoj situaciji za hrabrost.

da, zbilja u nekim situacijama tanka je granica između ta dva pojma, dovoljno tanka da možemo reči oboje - ovisi iz strane na koju gledaš taj oderđeni događaj

a to i ovisi o tome koliko si zreo - jer uz dječja nadmetanja htabrosti obićno se veže nepromišljenost, dok odrasli čak i u djeliću sekunde ipak su hrabri, ako sudjeluju u spašavanju koliko to god nepromišljeno bilo - djeluju po instinktima

Pojam koji se, kao i vecina, moze gledati iz dva kuta. Netko ce za hrabrost reci da je ludost. A tko je u pravu?

Recimo jedno dijete spasi drugo dijete iz iznimno opasne situacije. Roditelj spasenog djeteta ce reci kako je spasioc hrabar, dok ce roditelj spasioca reci da je nepromisljen jer ce se preplasiti za svoje dijete. A takve stvari su obicno impulzivne kao sto kaze Flo.

Ipak, tesko je reci sto Hrabrost uopce jeste...npr. hrabrost samohrane majke da odgoji dijete i digne ga na vlastite noge da bi zatim opet skupla snagu/hrabrost da ga pusti da ode. To je, po meni, hrabrost. Mislim da je na tako nesto i Flo ciljala gore.

A sto je za tebe Hrabrost? Ili jos bolje pitanje...zasto se uopce pitas sto je to?

Po meni, hrabrost je nečija ustrajnost, snaga, volja, upornost u nečemu u čemu želiš uspjeti, u nečemu u čemu te drugi sputavaju, u nečemu gdje sam moraš probijati put.
'Impulzivna hrabrost' može biti mješavina adrenalina i straha, no mislim da je ona i pokaz nečije ljubavi prem toj osobi jer ipak, spreman si za nju riskirati život.
Ludost je također hrabrost, ali ona od koje nemaš koristi, ona koju radiš sebi za zabavu

Ovisi sto je to cemu stremis

Da, omjer hrabrosti i nepromišljenosti ovisi o subjektivnoj percepciji pojedinca, to se slažem. Međutim postavljam opet pitanje, kada će pojedinac reći da je netko postupio hrabro, a kada će reći da je postupio nepromišljeno? Evo, recite za sebe kad bi koji izraz upotrijebili.

Hrabrost je za mene odlučnost pojedinca da unatoč mogućeg bad-enda pokuša učiniti neku stvar sa ''višim'' ciljem. To podrazumijevam uglavnom za neke ''više'' ciljeve koji imaju neku određenu svrhu, uglavnom nesebičnu, ali može i sebičnu. Ah, ne znam kako da definiram.

Znas onaj vic kada je covjek dosao kod vracare te mu je ona rekla kako ce biti odgovoran za smrt miliona ljudi. I sad se covjek prenerazi. Ne moze vjerovat. Pa kako to? Sav u ocaju. I nista, ode on i tako prolazi pored jezera u kojem vidi da se utapa djecak. Ni on nije bio dobar plivac ali rece sebi: "Ako mi je vec sudjeno da ubijem toliko ljudi onda barem sada mogu pokusat spasiti ovog djecaka." Baci se u jezero i nekako izvuce djecaka na obalu. U tom trenutku dotrci majka i kad su se svi pribrali kaze majka djecaku: "Hajde, Adolfe, zahvali gospodinu."

Pojedinac iz vica postupio je hrabro po mom mišljenju. Riskirao je za neki plemenit cilj iako je znao da možda krene po zlu. To što naš cilj ispadne sa kobnim posljedicama, to ne umanjuje samu ''veličinu'' tog cilja. Spasio čovjek iz vica Staljina, Hitlera ili Natakoteyanakitu, postupio je hrabro jer je riskirao vlastiti život da spasi dijete. Kada sam spomenuo ''viši'' cilj, mislio sam na nesebičan plemenit cilj. To što je spašen Hitler, to je i dalje nesebičan plemenit cilj i ostat će takav kakve god posljedice imalo to.

A što mislite bi li bilo plemenito spasiti utapajućeg Hitlera nakon 1940.-e godine, tj. nakon svih tih zlodjela?

mozda bi i bilo plemenito ali ja to sigurno ne bih ucinio...pustio bih ga da se utopi ne bih se premisljao niti trenutka....jos bi mu zavezao bloket oko noge....

Gripphon je napisao/la:

Pojedinac iz vica postupio je hrabro po mom mišljenju. Riskirao je za neki plemenit cilj iako je znao da možda krene po zlu. To što naš cilj ispadne sa kobnim posljedicama, to ne umanjuje samu ''veličinu'' tog cilja. Spasio čovjek iz vica Staljina, Hitlera ili Natakoteyanakitu, postupio je hrabro jer je riskirao vlastiti život da spasi dijete. Kada sam spomenuo ''viši'' cilj, mislio sam na nesebičan plemenit cilj. To što je spašen Hitler, to je i dalje nesebičan plemenit cilj i ostat će takav kakve god posljedice imalo to.

Upravo tako

Legionar je napisao/la:

A što mislite bi li bilo plemenito spasiti utapajućeg Hitlera nakon 1940.-e godine, tj. nakon svih tih zlodjela?

Da dođem u takvu situaciju, zapitao bih se bi li se uopće ono dogodilo što znamo da je napravio. Kako da budemo sigurni da se ne bi radilo o nekoj alternativnoj stvarnosti.

Ako bih 100% znao što slijedi, ne znam bih li imao srca ostaviti ga da se utopi. Što bi bilo logično u tom trenu, ne znam.

Ne kuzim ovaj tvoj gornji post. Kakva alternativna stvarnost kad je Legi napisao nakon svih zlodjela?

Aha, znači to se već dogodilo. Ne znam što bi bilo dobro tada, da li da ostavimo da se utopi pa da spriječimo moguće loše posljedice ili da ga spasimo i damo mu priliku da se ispravi makar za sebe. Teško pitanje.

Težak odgovor. Zato sam ga i postavio.

Hrabri uvek privi ginu, a kukavice ostaju.

Gripphon je napisao/la:

Svatko zna otprilike značenje ovih pojmova, samo sada postavljam pitanje koja je granica između njih i postoji li uopće. Što bi zapravo bila hrabrost? Veže li se pojam hrabrosti isključivo uz pozitivne strane, ili je to više pojam koji označava stanje stvari?

Za neke slučajeve možemo reći da se radi o hrabrosti, za neke kažemo da se radi o nepromišljenosti, a za neke oboje. No je li nepromišljenost dio hrabrosti i može li se hrabrost uopće tako definirati? Naravno, potrebno je definirati i pojam nepromišljenosti, što je to.

hrabrost je kada se usudis prdnuti a imas proliv
hrabrost i nepromisljenost su dva jako povezana pojma i sve zavisi kojom brzinom mozak radi sto nema veze sa prekom naravi....
covek koji je hrabar se nece plasiti da izgubi bilo sta u bilo kom pogledu a onaj koji je promisljen je vise kalkulator i gleda iz svega izvuci i najmanju korist...
e sada kada se ta dva pojma spoje onda je to hirovita ludost i preterani"orgueil"(sorry ne znam rec na hrvatskom)

Stayter je napisao/la:

Hrabri uvek privi ginu, a kukavice ostaju.

ne,ne...blesavi uvek prvi ginu i postaju meso za tanad....
zamisli da toliko volis jednu zenu da bi i poginuo za nju,pa i pogines i sta ostaje posle toga njoj kad si ti poginuo?

svaler

Stayter je napisao/la:

svaler

a da,zaboravio sam na to

Istinska hrabrost je skup više osobina. Dobrote, inteligencije, požrtvovnosti.... U hrabrim djelima pojedinaca neke osobine su više izražene, neke manje. Sve ovisi od slučaja do slučaja.