Stanja disocijacije i opsjednutosti u različitim kulturama

Dobro je čitati, upijati, traziti na sve strane ... u razlicitim mjestima i na razne nacine..
Čitati i lose i dobre stvari..teme, razmisljanja, stilove..ali zato treba biti umjetnik i ne dopustiti da nista ne utjece na nas same do te mjere da se izgubi nas osobni dozivljaj svijeta oko i u nama.

Uzeti sve , stati i rezimirati situaciju..i odrediti sta je ok a sta ne...a opet ostati svoj nakon svega..to mi je se cini najsretnija opcija!

Što se tiče knjiga i čitanja, pomenuti Kalifornia Blues sam i ja čitala jednom davno i dopao mi se tada, iako ne mogu reći da je izvršio neki uticaj na mene. Seks, drugs 'n' Rock 'n' roll, takav je utisak ostavio na mene... Čitam sve i svašta, nešto odmah otpišem, na nečemu se zadržim, a ponešto i prihvatim. Ima beskrajno vrednih i potpuno bezvrednih knjiga. No, ovo treba shvatiti isključivo kroz ličnu prizmu... Sve su mi dolazile onda kada su mi i trebale.

Osvrnula bih se na Alphino pitanje o OPS pojedincima. Koliko je meni poznato, oni mogu napredovati samo do određenog nivoa i ne dalje, za razliku od OPD. Kada pređu određenu granicu, više ne mogu menjati svoje opredeljenje između OPS i OPD. Meni je ovo i logično, čak posmatrajući samo ovaj nivo na kojem smo. Ako ubiješ čoveka iz čiste obesti ili zabave, mislim da si dogurao dotle da ti povratka nema...

Sem knjiga, možda bi trebalo spomenuti i uticaj koji vrši muzika (bar na mene). Verujem da neke kompozicije mogu ostaviti dubok utisak, ili nas čak pokrenuti negde... Eto, ja već sat vremena vrtim u krug RHCP: Californication... *

@Alpha...slobodna volja je stanje svjesnosti o imanju slobodne volje. UČENJE I ZNANJE razvijaju SVIJEST da Imamo slobodnu volju. Kad smo toga svjesni, tada znamo razliku između laži ( koje nam se ubacuju kao naše misli ) i Istine koja je samo to, ISTINA. Više znanja, više slobodne volje. Manje znanja, manje slobodne volje. Postoji i Lažno znanje. Zato ja npr. sve analiziram ( što mi oduvijek zamjeraju ), i idem dotle dok ne ustanovim da je nešto Istina, ma šta to bilo. Ali mislim da ti vrlo dobro razumiješ o čemu govorim, inače mi ne bi postavljala ovoliko pitanja i podpitanja, što je dobro za tebe. To ti je kao kad neko u nešto sumnja, ali ta sumnja se tu ne završava odbacivanjem i negiranjem mogućnosti, već se ide dalje i rastavljamo nešto do potpunog i jasnog znanja o tome.
Kad steknemo dovoljno znanja i svijesti, stičemo uslove za viši nivo, gdje se nalaze i OPS i OPD i na tom nivou OPD se ne hrane drugima. Zapravo, mi smo ovdje, na ovom nivou OPS i OPD ( zavisi od napretka ) jer se hranimo onima koji su na nivoima ispod našeg.
Slobodna volja nam se može oduzeti samo ako Mi to dozvolimo. To je takođe naš izbor. Tako npr. ako ja činim nešto kao OPD svojom slobodnom voljom i izborom koji je takav da će me to što činim dovesti do toga da budem OPS, to je takođe moj izbor. Ja sam tako odlučio.

"Svjesno" idem ka dolje u ukupnoj kreaciji i sebe i svega u čemu sam.
OPS se nalaze i ovdjei na višem nivou. Iako je nivo viši, ne znači da je gore sve bolje i ljepše. Naprotiv, više odgovornosti.
E sad, tvoje pitanje, šta se dešava sa OPS kada "umiru". Prvo, OPS imaju slobodnu volju, inače ne bi bili tu gdje jesu i to što jesu.
I stalno to poredim sa nama samima. Tamo smo gdje jesmo i tako nam je kako nam je jer smo MI TO IZABRALI.
Mi na viši nivo možemo dospjeti i kao razvijeniji OPS ako ne koristimo svoje mogućnosti za razvoj dok smo ovdje.
I tako, famozne crne rupe. Sile energije na različitim nivoima postojanja, isijavaju energiju ka van, šire je oko sebe. Crne rupe su u centru tih energetskih sila i one su odraz onoga što je slobodna volja OPS. Recimo da "tamo" odlaze. Po svom izboru.
Vidiš, sad mi je nešto postalo jasno, a to je, ono što smo moj prijatelj i ja nazvali SAVRŠENO LOŠE, odnosno, da se i SVIJEST i NE SVIJEST, mogu razvijati, odnosno postajati na neki način sve savršeniji u onome što jesi, tj. u onome što sami izaberemo. Npr. na ovom nivou, Buda se razvio do svjesnosti čiste suštine Svega, a Hitler je razvio drugu vrstu onoga što je bio, i kao takvi oni se nakon odlaska odavde razvijaju u svojom slobodnom voljom izabranim pravcima, i zapravo to je ono što nazivamo Dobro i Zlo. Iako je to samo naziv koji se koristi kad smo u ovoj dimenziji, dok se to gledajući u cjelini ne postavlja kao suprotstavljenost jedno drugom, već kao komplementarnost . Pismo i glava su dvije različite strane Ali, ISTOG novčića. Novčić možemo istopiti i ponovo na njemu utisnuti različite strane, bez da možemo definisati gdje se prije što nalazilo. Da, ponovo zahvaljujući pitanjima, odgovarajući na nih stičem novo Znanje. Hvala.

Što se tiče bolesti, kao izborom ( prije dolaska ovamo ), bolest je stanje materijaliziranog fizičkog tijela, koje radi po Zakonu kako funkcioniše Biće u kojem živimo, samo što je to u manjem obliku i prolazno u odnosu na ONO što nas je stvorilo. Kroz doživljavanje bolesti u nekom obliku, pa bila to bolest koja je " izlazna postaja " mi učimo i drugi oko nas uče i razvijaju se kao i mi sami. Nedovoljna svijest o sebi i time nesposobnost da se svjesno i slobodnom voljom kroz teškoće i ostala iskušavanja u ovom životu, usavršimo i učinimo boljima zbog sebe i drugih, vodi do već poznate, " sužene svijesti " kada se čini to što je n a s i l n o prekidanje toka života koji smo u ovom tijelu izabrali.
Tako duša onoga koji je to učinio, NE svjesna i sa poremećenom Suštinom, odbija da se vrati tamo odakle potiče jer je toliko zaglibio/la u ovom materijalnom ( što ga je i dovelo do tog čina ), i nađe se u zoni izmedu svjetova, odnosno nivoa postojanja Ovdje ili Tamo. U takvom stanju, kakvi su bili kad su to učinili, nesretni,očajni, uplašeni, izgubljeni, bijesni...borave u toj " međudimenziji " i ne shvataju posljedice svog čina. Nisu ni tamo ni ovamo. Neke osobe sa izgrađenim spiritualnim moćima, čine ono što zovemo istjerivanje duhova, a zapravo pomažu tim dušama i "oslobađaju" ih zarobljenosti u koju su sebe doveli.

Često takve osobe sa spiritualnim sposobnostima, imaju pomoć u vidu vodiča koje su izabrali prije no što su došli ovdje.

eto...odgovaram kako najbolje znam, iz svog iskustva i onoga što ja mislim da jeste kao i onoga što znam da jeste.

I stvarno ne znam zašto je ovaj post ovako složen. Prvo nije prošao ( što postaje pojava ), ali tu je bio notepad pa sam uspio.

I da...vi ste svi baš o.k. društvo.

Post ti je takav baš ZBOG notepada. On ne formatira tekst kao Word. Trebaš kucati u Wordu, pa onda kopipejtati...
Ja ovde ne mogu da ga sredim, moja "moć" je na gornjoj polovini foruma... *

Popravila sam prijelom kod Castrumriderovog teksta. Nadam se da je OK. Malo sam na brzinu popravljala jer sad zurim pa ako sam nesto krivo prelomila budem nakanadno popravila dok cu citati pazljivo

Lullaby i Zvezda lijepi postovi

Castrumrider...eto, rekoh da ako pretjerujem s pitanjima da mogu i usporit. Nije problm. Znam da moze biti distraktirajuce kad je previse pitanja al kad krenem pitat onda nikako stat A pitam isto ono sto ponovno i ponovno preispitujem sebe pa i Vodica. Volim slusati sto drugi misle i kako razmisljaju I onda opet preispitivati i...uvidjate sliku, jel da

Sto se tice OPD/OPS-ovaca...pitam se koliko se moze napredovati na tom nivou. Ono sto se doima jeste da kad si tamo onda si vec prilicno opredjeljen. Dakle, tesko da ce netko tko je na tom denzitetu iz jednog, tek tako, preci u drugo. I opet se vracm u petlju da se najveci rast i izbor odvija upravo sada na nasem nivou postojanja. Naravno, odmah se postavlja pitanje renkarnacije. Da li postoji? Koliko puta je moguca? I sve tako...
U svakom slucaju ono sto Biblija propovijeda (da je ovo jedina sansa da izaberemo dobro ili zlo) ima neko uporiste i u ovim teorijama...

Hitler...e dam se kladit da on ne bi za sebe reko da je los ili zao. On bi reko da je radio za Vise Dobro. I sad, jel on bio poremecen? Neki kazu da je bio genije. Ako je bio poremecen koliko je njegova krivnja u svemu tome? On je cak radio eksperimente na ljudima u svojim logorima takodje za Vise Dobro. Barem Dobro iz njegovog kuta. A ciji je kut pravi uopce? E, ne kazem sad da je Hitler bio super i divotica samo postavljam stvari malo i iz drugog ugla, cisto u svrhu diskusije i razmisljanja

I kada je onda taj 'plafon' kada zapravo ne mozemo nazad. Kada smo definitivno zapecatili nase OPS ili OPD-ovanje? I sto ako ostanemo OPS? Onda ne mozemo na visi denzitet? A komplementarnost? Na kraju se opet vracamo na pitanje da li Zlo uopce postoji ili je sve samo Energija?

Vezano sa samoubojice...Castrumrider kaze kako se radi o suzenoj svjesti i odmaku od Sustine...ako sam dobro pokontala to bi znacilo odmak od Boga. Suzena svijest bi bila ne mogucnost spoznaje Vise Sile ili tako nesto, jel da? I zato bi oni automatski ostali u 'medjuprostoru'... Ali, sto je onima koji se ubiju jer se zele upravo vratiti Visoj Sili? Ili s onima koji se ubiju uslijed velikog straha (npr. u ratu je bilo situacija gdje su ljudi pocinili samoubojstva ne vidjevsi drugog izlaza)? Mislim da osoba koja se ubije jer ju je npr. ostavio decko nije iste svijesti kao netko tko se ubije iz nekog drugog razloga...ako me kuzite sto hocu reci... U biti slicno ko ovo sto Zvezda navodi za ubojstva...ako netko ubije iz zabave nije isto kao ako netko ubije iz straha ili ako netko ubije jer misli da je to za vise dobro...

A tko je Sudac svemu tome?


Evo nesto jako zgodno i ilustrativno

V U K

Nekada davno djed je svome unuku ispricao jednu zivotnu istinu: "U nutrini svakog covjeka vodi se bitka - kao borba izmedju dva vuka."

Jedan vuk predstavlja Z L O: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, zaljenje, pohlepu, aroganciju, krivnju, samosazaljenje, grijeh, srdzbu, inferiornost, laz, lazni ponos, egoizam...

Drugi vuk predstavlja D O B R O: predstavlja ono sto pruza uzitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdacnost, darezljivost, istinu, suosjecanje, vjeru...

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli usmjeri u dubinu djedovih rijeci, pa upita: "Koji vuk na kraju pobijedi?"

"Pobjedjuje uvijek onaj - kojeg hranis..."

Ovako...pročitao sam ovo, i kao i svaki put do sada otvaraš me za još više učenja lroz druge.
To što činiš svojim pitanjima meni ili druhima, čovjeka jednostavvno "budi" da istražuje.
No, idem prvo napravoto ručak i nešto uraditi pa se vraćam rado postavljenim pitanjima/odgovorima.

Počinjem od kraja. "A tko je Sudac svemu tome? "

Presudu donosimo mi sami, a izvršenje se izvršava samo po sebi, po Zakonu koji obuhvata sve. Oni koji se ubijaju "jer se žele vratiti Višoj Sili", da su SVJESNI Više Sile u tom trenutku, odnosno da su bili toga svjesni cijelo vrijeme svog života/boravka ovdje, ne bi se ni doveli do te siuacije niti bi to učinili.
Zato sam rekao da se to naziva suženom svješću, ali bi moj izraz bio bliži kao NE SVIJEST.
Ubiti se u ratu, da ne bi pao ne prijatelju u ruke. A šta kada to ne uspije iz raznoraznih razloga.
Vratiću se na trenutak u svoje sjećanje od prije nekoliko godina.
Bio sam u takvom stanju o čemu sam već pisao na početku, da sam o samoubojstvu razmišljao više puta. Na razne načine. I...kada god bih to primjetio, otresao sam glavom i pitao se šta ja to radim, odnosno o čemu ja to razmišljam, pa to nisam Ja, to nisu moje misli. Govorio sam sebi da treba da živim, jer volim ovaj život ovdje, bez obzira kakav je, taj život je MOJ. JA GA ŽIVIM.
To nije strah od smrti, to je želja da se živi. Tada, kada nisam uradio ono što mi je silom "gurano" u um, počeo sam se vraćati sebi. Prošao sam i doživio takve situacije kada se čovjek ili slomi ili uvene, ili napravi niz pogubnih poteza po sebe i bližnje.
NE, samoubojstvo je definitivno strana instalacija u našem umu.
Ja ne osuđujem one koji su to počinili. Ne osuđujem ni one koji su "znali" da toga može doći a nisu ništa učinili da pomognu povratku jedne zalutale i opsjednute ljudske duše. Ne osuđujem. ALI ukazujem, gledajmo i pomažimo jer nekom treba pomoć. Spas.
Ko nije bio u vlasti ovoga što sam ja iskusio, a i mnogi drugi, ne razumije da neko čini samoubojstvo jer je zbog "opsjednutosti", zbog vlasti druge rase nad njim, kako god to nazvali, SEBE i STVORITELJA odavno zaboravio. Trenutak koji slijedi tren prije tog čina, emituje takvu frekvenciju koja je "poslastica" za onoga koji se cijelo vrijeme hranio takvom osobom. Daljne posljedice su takve da oni koji ostaju iza te osobe, pate zbog tog čina i energija "nesreće" se nastavlja emitovati i sve ide u prilog "drugima".
Zato ratovi, ubistava, nesretni brakovi...predstavlaju rezultat i potrebu onih kojima to koristi.
Djed je u pravu. "Pobjedjuje uvijek onaj - kojeg hranis..."

Zlo postoji Ali...samo onako kako to mi vidimo. Na nekom višem nivou, to se može nazvati energija, komplementarnost, ali ... na višim nivoima to je samo dio postojanja svega, Kako gore, Tako dolje, što bi Zvezda rekla.
Nema plafona. Ili da kažem, plafon je vječnost, u bilo kom pravcu. A vječnost nije plafon. Vječnost je VJEČNOST.
I za jedne i za druge. Nema razlike u Biću koje nas je stvorilo i u kojem postojimo, sa svim što je Biće stvorilo.

Pročitao sam većinu stvari na temi i poželio sam komentirati nešto, reći svoja mišljenja, iskustva. Neću ulaziti u same teorije o tome da mi biramo svoj život, pa da se to kao zapiše, pa onda da ima ograničenost učenja...

Prvo na što sam obratio pozornost jest Castrumov primjer sa ženom kada je nakon svađe tvrdila da ona nešto nije rekla. Naime sasvim je logično pretpostaviti da su u tom trenu na ženu utjecale, kako da se izrazim, više sile pa zbog toga možda nije sasvim svjesno nešto rekla. Moje je mišljenje da je veća vjerojatnost da je u pitanju zapravo ''ljudski faktor''. I meni se tako nešto događalo, nisam se mogao sjetiti da sam rekao nešto prije nekoliko minuta, a sjetio sam se po tjedan dana poslije. Problem je što ljudi, osobito tijekom svađe, imaju puno toga na pameti, a tu su i osjećaji posebno izraženi. Ponekad čovjek razmišlja tolikom brzinom, toliko unaprijed... Traži argumente za drugu stvar koju planira reći dok još nije rekao niti prvu stvar, a desi se da se u tom trenu zapetlja, jednostavno zaboravi o čemu je pričao. Ali, kako je i rečeno, ja nisam imao nekih iskustva sa ''demonskim'' silama tako da zapravo nisam svjestan kako je u tom trenutku to izgledalo, to Castrum ti najbolje znaš, pa ću samo reći da se i meni slično događalo gdje sam mislim ja sam bio krivac.

Puno se priča o zlu, vidim. Moje je mišljenje da apsolutno zlo nije definirano. Neki bi se odmah pozvali na Bibliju kako tamo točno piše šta je dobro, a šta loše. Po meni je to stvar pojedinca, zlo je po meni relativan pojam. U današnjem svijetu se podrazumijeva da je ubijanje loše, međutim kako to argumentirati kao apsolutnu istinu, da to nema neki svoj ''dobar'' smisao? Ako bi mi birali svoj život, tada bi ubojstvo doista i imalo neki smisao, ne nužno loš. Moja su uvjerenja pak drugačija, nemam namjere opravdavati nečije ubojstvo ili mučenje, no ja si postavljam pitanje, kako argumentirati da bi mučenje i ubojstvo doista bili loši na Božjoj razini?

U vezi sjena koje je Castrum spominjao... To sam i ja vidio, ne jedanputa. Prvi puta jesam pomislio da mi se pričinjava, ali teško da mi se pričinilo 5-6 puta. Možda jest, samo nekako mi se ne čini jako vjerojatnim...

Komentirano je kako se danas većina neobičnih stvari naziva mistikom, paranormalnim, abnormalnim... To je po mom mišljenju zbog današnjeg društva i prilagođavanja sistemu. Iz istog razloga još uvijek nije sasvim normalno da se priča o duhovima da se ne ispadne ''lud'' u konformističkim očima. Također mislim da se, za razliku od prije, ti pojmovi lagano vade iz područja paranormalnog, da postaju sve više svakodnevnica, a vjerujem da će uskoro i izaći iz područja paranormalnog. Za to treba pričati o tim stvarima, ne ih zapostavljati, jer zapostavljanjem neće doći do otvaranja svjesti naroda, treba djelovati i trebamo sami početi o tim temama pričati sa nekim, dijeliti iskustva i samim time pokazati da i nije tako strašno vidjeti duha.

OPS... Svakako vjerujem u teoriju OPS-a i OPD-a kao i njihove utjecaje na nas. Vjerujem u to da nas OPS-ovci negativno usmjeravaju tako da nam isišu energiju, pa samim time bi mogli utjecati na same događaje da oslabe žrtvu. Vjerujem da nas mogu kontrolirati u sličnom odnosu kao i mi pse. Oni nama naizgled prikažu put koji nam se sviđa, a zapravo nas prijevarom dovedu do cilja. Ne znam što da kažem na mogućnost kontrole samog uma, ali vjerujem da snažnog OPD-ovca ne mogu prevariti jer za to trebaju nekakav naš pristanak. To da nas napadaju uglavnom kada smo na dobrom putu, to je malo ''mutno'' meni za shvatiti jer pokušavam protumačiti šta bi to bio ''dobar put''. To se po meni može definirati preko samog pojedinca, preko njegovih pogleda i ciljeva, a pojedinac koji misli da je na dobrom putu, takav je puniji kvalitetne energije, jel da. Sasvim dovoljan razlog za napad ako se mene pita.

Za sudbinu postoji tema. U sudbinu ne vjerujem niti mislim da je zapisana na neki nepromjenjiv način jer vjerujem u slobodnu volju kao i učenje preko te volje što je Alpha opisala. Da spomenem, sudbina je za mene nešto nužno nepromjenjivo, budućnost koja je, unatoč svemu, neizbježna. Na neki način poznata nam je sudbina fizičkog tijela - smrt, ali što se duhovnog stanja tiče, tu mi je malo teže uvrstiti pojam sudbine s obzirom na moju definiciju iste.

Još nisam pročitao nekoliko zadnjih postova, ali i to ću pa možda komentiram. Nadam se da nisam previše toga krivo shvatio ili propustio shvatiti.

Opet me malo nije bilo...bijah i na nekom putu...al napokon se docepah malo vremena

@Castrumrider...bas je (cini mi se) prosli ponedjeljak bila epizoda Na rubu znanosti koja je obradjivala temu Zivota izmedju Zivota. Znaci gdje se nalazi i sto radi dusa izmedju dvije inkarnacije. Kao prodloga za temu uzeta je knjiga Michaela Newtona - Putovanje dusa. Covjek se inace bavio hipnozom i tako bi eliminirao tj. deprogramirao npr. kronicne bolove pacjenata, a koji su, na neki nacin, bili psihicke prirode (trauma iz djetinjstva i sl.). Uglavnom, tako je slucajno vratio jednog pacjenta u prosli zivot (sugerirao mu je da se vrati u razdoblje kada je doslo do te boli obzirom je normalnom regresijom u djetinjstvo nije mogao naci). Tako je krenulo njegovo istrazivanje. Uglavnom, u emisiji je receno kako su samoubojstvima sklone duse koje su prije imale inkarnacije na nekom drugom planetu, a koji je bio puno mirniji nego Zemlja.
Sto se tice lutanja u medjuprostoru...spomenuto je bilo da duse koje su prozivile iznenadnu smrt (valjda i samoubojstvo) i mlade duse znaju ostati duze ovdje oko nas ali na koncu ih Osobni Vodic najcesce ipak usmjeri na pravi put. Naravno, dusa mora odluciti da ode za Vodicem.


@Gripphon...ovo sto pises za svadje...Castrumrider je napisao kako je zeni pustio snimku i ona je i dalje tvrdila kako nesto nije rekla. I ja sam to znala vidjeti. Slazem se da ljudi u afektu 'zaborave' neke momente ili neke rijeci ali ipak ih se sjete pogotovo ako ti to netko pusti kao snimku. Ono sto me nervira (bez obzira na razlog zasto do toga dolazi) jeste sto ljudi koji imaju tu sklonost da nesto kazu i onda tvrde da nisu rekli nikada ne uvide to sto rade. Oni smatraju da ih drugi lazu, da drugi izmisljaju da ovo, da ono...al nikako da se zapitaju ima li neceg u tome kad im svi oko njih nesto govore, a samo oni suprotno. Zamarajuce je to.
Sudbina...e, sad...da, ima tema o tome...bas sam u knjizi koju sam gore spomenula procitala nesto kako je Osobni Vodic 'ubrzao vrijeme' kako bi iznenadno umrloj dusi koja nije htjela napustiti Zemlju pokazala kako se njegova obitelj snasla bez njega. E sad...jel to bio prikaz Sudbine ili sto? Ili je Vrijeme zbilja tako relativno da sve ovisi od kud se gleda...tako da se onda zapitam jel bi ovo sa Sudbinom valjalo porazgovarati (i na) temi Sudbina ili na temi Vrijeme...

Znam da joj je pustio snimku, ali nekad se osoba jednostavno tjedan dana kasnije 'sjeti' što je zapravo rekla, kao što sam se neki dan ja sjetio skoro svih snova koje sam ikad sanjao, iz čista mira, a dok sam ih se pokušao sjetiti, nisam mogao.

U temi sudbina se nalazi i komponenta vremena, tako da bih rekao da je sudbina malo opširnija tema od teme 'vrijeme' i da je zato to prava tema (kao što joj i ime kaže).

Razumjem, ali svejedno bih ponovila da je jedno kad se ti sjetis ili ne sjetis za tjedan dana, a drugo je poricat sam sebe na audio zapisu. Ne kazem da su to sad demonske sile samo mi je to skroz ludo...

Ovisi i o karakteru kao i o 'snalažljivosti'. Netko će poricati nešto za što je siguran da je napravio, a kamoli sad stvar za koju niti ne znaš jesi li ili nisi, to jest misliš da nisi. Netko će brzopleto poreći bez da se zamisli... Mnogo je kombinacija.