Shiatsu masaža je oblik terapije koja svoje korijene vuče iz tradicionalne istočnjačke medicine. Opisuju je i nazivom japanska fizioterapija. Postupak i filozofija vrlo su slični akupunkturi, u svom korištenju energetskih tokova i točaka pritisaka, kao i po metodama dijagnostike. Međutim, Shiatsu u svom radu ne koristi igle. Za razliku od drugih oblika masaže, u Shiatsuu primatelj zadržava odjeću i pri masaži se ne koristi ulje.
Shiatsu je japanska riječ nastala od 2 ideograma koji znače prst (shi) i pritisak (atsu). Primjena dodira je osnovni princip Shiatsua. Kasnije su ga nazvali akupresura, mada to nije baš točno ta tehnika. Mogli bismo reći da je Shiatsu oblik akupresure, budući da uključuje stimulaciju akupunkturnih točaka pritiskom.
Međutim, to nije jedini princip tehnike kojom se Shiatsu služi. Pritisak je u Shiatsuu nešto što se primjenjuje iznad šire površine a ne samo akupunkturne točke, iako je ponekad pritisak usmjeren precizno preko akupunkturne točke. Oni, koji prakticiraju ovaj oblik masaže, koriste prste i palac za stvaranje pritiska precizno preko locirane točke. Za stvaranje pritiska preko veće površine, rabe dlanove, laktove, koljena i stopala.
Dodatno, osim pritiskanja, Shiatsu uključuje i nježno istezanje i tehnike upravljanja, prije posuđene iz moderne fizioterapije nego iz antičke orijentalne medicine. Ali Shiatsu se, kao i u teoriji, u tehnici razlikuje od zapadnjačke medicine. Dok zapadnjački fizioterapeuti koriste duge pokrete koji teku za gnječenje mišića, oni koji prakticiraju Shiatsu koriste ritmična i postupna pritiskanja na meridijane i energetske točke. Ponekad se koriste tehnike laganog dodira, obično dlanom, vrlo nježno, skoro kao polaganje ruku kao pri duhovnom liječenju. Vježbe istezanja i ostale korektivne tehnike stvaraju gipkost i balans u tijelu, fiziološki i energetski.
Shiatsu radi s protokom energije ili kija koja kruži našim tijelom specijalnim energetskim kanalima, odnosno meridijanima. Tradicionalna istočnjačka medicina sugerira da svi imamo živu silu, odnosno živu energiju koja tvori našu fizičku strukturu i regulira fizičku, emocionalnu, psihičku i duhovnu stabilnost. Ta se životna sila zove qi ili chi u Kini, odnosno ki u Japanu, a predstavlja homeostatski balans u našem tijelu.
Energija kija može biti poremećena ili vanjskom traumom, kao što je ozljeda, ili unutarnjom traumom, kao što je depresija ili stres. Počinju se pojavljivati simptomi poput bola i patnje i time započinje iskustvo stanja bolesti. U Shiatsuu se fizički dodir koristi za određivanje distribucije kija kroz tijela i za pokušaje korigiranja svih nebalansa.
Dodir - esencija Shiatsua
Dodir je esencija Shiatsua. Dodir je prekrasan oblik komunikacije naše ljubavi i suosjećanja za druge na vrlo direktan način. Dodir može biti vrlo različite kvalitete, od agresivnog, uvredljivog i mehaničkog, do nježnog, pažljivog i opažajnog. Sva živa bića odazivaju se dodiru i Shiatsu pomaže u ispunjenju tih potreba. Pažljiv dodir korišten u Shiatsuu pomaže kao obarač u procesu samoizliječenja.
Moderni Shiatsu sjedinjuje mješavinu dvaju različitih pristupa – antičkog i modernog.
Uključuje dodir, trljanje, tapšanje, lupkanje, udaranje, drmanje, stiskanje, gnječenje, izvlačenje, upiranje i pritiskanje, namještanje, sagibanje, istezanje i u jednoj varijaciji zvanoj Bosi Shiatsu, uključuje hodanje po leđima onog koga se masira.
Shiatsu je postao cijenjena alternativna terapija u Zapadnim zemljama i u mnogim se bolnicama nudi kao dopunska terapija za tretiranje i prevenciju mnogih bolesti. Vrlo je siguran i učinkovit.
preuzeto sa stranice
www.ivosab.com