Šta je to prostor-vrijeme?

Gripphon je napisao/la:

Čemu takvo obraćanje s visine? Možeš lijepo objasniti i bez takvih ispada.

A j..., ljute me ljudi koji misle da su u pravu i koji ne prihvačaju nova znanja i tako se sprdaju na tuđa razmišljanja kao da su najpametniji na svjetu a u stvari ne vide dalje od svoja četri zida...

Ja nisam imao nikakve loše namjere kad sam otvorio ovu temu nego evo da vam pokažem da mi kao ljudska rasa mislimo da smo tehnološki napredni (informatička era) da smo najpametniji, da smo naj..., naj.... A u biti nemožemo odgovoriti na osnovno pitanje kao što je to zapravo prostor? Iako je prostor sam temelj naših teorija u fizici i matematici... Nije mi jasno koko smo otišli tako daleko a da nismo napravili ni taj prvi korak koji simbolizira pravu definiciju prostora... Ni sam A. Einstein nije imao pojma šta je prostor ali je ipak uvidio da je on ne djaljiv sa vremenom odnosno da su prostor i vrijeme obrnuto proporcionalni te svijetu dao Opču Teoriju Relativiteta... Kužiš šta mislim reči?

Prihvačamo prostor kao takvim i gotovo i uopče ne razmišljamo o njemu a u biti ga uopčene razumjemo. Moja intuicija mi govori da objašnjenje samog prostora donosi sa sobom veliki napredak za čovječanstvo, i osječam da smo blizu možda 21.12.2012...

Hack_The_Universe je napisao/la:

Gripphon je napisao/la:

Čemu takvo obraćanje s visine? Možeš lijepo objasniti i bez takvih ispada.

A j..., ljute me ljudi koji misle da su u pravu i koji ne prihvačaju nova znanja i tako se sprdaju na tuđa razmišljanja kao da su najpametniji na svjetu a u stvari ne vide dalje od svoja četri zida...

Ja nisam imao nikakve loše namjere kad sam otvorio ovu temu nego evo da vam pokažem da mi kao ljudska rasa mislimo da smo tehnološki napredni (informatička era) da smo najpametniji, da smo naj..., naj.... A u biti nemožemo odgovoriti na osnovno pitanje kao što je to zapravo prostor? Iako je prostor sam temelj naših teorija u fizici i matematici... Nije mi jasno koko smo otišli tako daleko a da nismo napravili ni taj prvi korak koji simbolizira pravu definiciju prostora... Ni sam A. Einstein nije imao pojma šta je prostor ali je ipak uvidio da je on ne djaljiv sa vremenom odnosno da su prostor i vrijeme obrnuto proporcionalni te svijetu dao Opču Teoriju Relativiteta... Kužiš šta mislim reči?

Prihvačamo prostor kao takvim i gotovo i uopče ne razmišljamo o njemu a u biti ga uopčene razumjemo. Moja intuicija mi govori da objašnjenje samog prostora donosi sa sobom veliki napredak za čovječanstvo, i osječam da smo blizu možda 21.12.2012...

...A na sta sam se ja to sprdala, molim te? Ako je itko bio posprdan, onda si to ti jer mozda ti je namjera bila dobra, ali nacin brate...

A osim toga i ako ne znas voditi argumentiranu raspravu bez da se naljutis ili posvadjas i da mi ne das pravo na moje misljenje i komentare, onda ti nije mjesto na forumu...

...Jos jedna stvar...mislim da bi razumljivije pitanje od onoga sta je prostor bilo: sta je to sila? Odnosno sta je to sta se nalazi izmedju cestica, a privlaci ih ili odbija ili bla, bla...

Jer prostor sam po sebi moze biti prazni, zrakoprazni, vakuum, Trg Sv. Marka u Rimu, moja soba...

Osim toga, i u vakuumu djeluje vecina poznatih sila, tipa elektromagnetska...
Mozda kad objasne zasto svjetlost ima dualnu prirodu (i cestica i val u isto vrijeme), mozda onda uspiju objasniti i prostor...

A posebno ako uzmes u obzir mogucnost da jos mozda postoji cestica koje nismo otkrili, kao i fizikalnih zakona i novih sila...

...Nisam mogla odoljeti, hhahaahah: https://www.youtube.com/watch?v=-Gp1kVAEFAI

Sve je to meni jasno, Hack, baš zato sam i napisao da je tema odlična i za filozofiju, ne samo fiziku, baš zato jer na tako ''jednostavno'' pitanje nemamo određen odgovor. U biti je samo pitanje jedno od najtežih i najelementarnijih, kako god se to banalno činilo.

Nisi imao lošu namjeru, ali bitan je i način na koji nešto kažeš/izvodiš. Kada nekome kreneš objašnjavati ''Dušo draga, to ti ovako ide...'', to ostavlja čisti dojam obraćanja s visine mislio ti to na taj način ili ne, normalno da će reakcije na takav post biti - negativne. Da si makar samo to izostavio u postu, tvoj post bi ostavio sasvim drugačiji dojam, uvjeren sam da Narayana ne bi reagirala tako kako je reagirala. Možda se sve to čini ''nevažnim sitnicama'', ali doista takve ''sitnice'' određuju dobar ili loš odnos između pojedinaca.

Same sile stvarali bi bozoni, masivne elementarne čestice. Sila je definirana kao F=m*a ili masa*promjena brzine, s tim da zamislimo masu kao energiju, ali to nije odgovor koji tražiš, pretpostavljam. Tražiš baš uzrok sile, zašto ona postoji uopće, jel da? Hack će bolje znati kako je postojanje sile objašnjeno u fizici, ali sam uzrok svega nam je nepoznat.

Gripphon je napisao/la:

Same sile stvarali bi bozoni, masivne elementarne čestice. Sila je definirana kao F=m*a ili masa*promjena brzine, s tim da zamislimo masu kao energiju, ali to nije odgovor koji tražiš, pretpostavljam. Tražiš baš uzrok sile, zašto ona postoji uopće, jel da? Hack će bolje znati kako je postojanje sile objašnjeno u fizici, ali sam uzrok svega nam je nepoznat.

Same sile su ustvari cestice koje posjeduju puni spin (foton, W, gluon i graviton kod materije) odnosno njihovi antiparovi koji imaju spin 1/2 kod antimaterije. A uzrok sile npr. kod elektromagnetne sile bila bi izmjena fotona koji su glasnici te sile zato elektron stabilno kruži po točno određenim stazama oko jezgre, i te su staze/orbite točnoodređene velicinom quanta/paketič energije koji posjeduje glasnik te sile u ovom slučaju foton a foton posjeduje točno 1 quant energije. Tako je slično i sa drugim silama... Osim možda slabe nuklearne sile koja je odgovorna na za raspad čestica ali to je sad druga priča...

Po mojem pogledu na prostor sila/energija/masa nije odgovor na ovu temu jer je sila/energija/masa predstavljena česticama sile a one ipak moraju biti u nečemu (u nekom prostoru) ali možda i griješim...

Hack_The_Universe je napisao/la:

Gripphon je napisao/la:

Same sile stvarali bi bozoni, masivne elementarne čestice. Sila je definirana kao F=m*a ili masa*promjena brzine, s tim da zamislimo masu kao energiju, ali to nije odgovor koji tražiš, pretpostavljam. Tražiš baš uzrok sile, zašto ona postoji uopće, jel da? Hack će bolje znati kako je postojanje sile objašnjeno u fizici, ali sam uzrok svega nam je nepoznat.

Same sile su ustvari cestice koje posjeduju puni spin (foton, W, gluon i graviton kod materije) odnosno njihovi antiparovi koji imaju spin 1/2 kod antimaterije. A uzrok sile npr. kod elektromagnetne sile bila bi izmjena fotona koji su glasnici te sile zato elektron stabilno kruži po točno određenim stazama oko jezgre, i te su staze/orbite točnoodređene velicinom quanta/paketič energije koji posjeduje glasnik te sile u ovom slučaju foton a foton posjeduje točno 1 quant energije. Tako je slično i sa drugim silama... Osim možda slabe nuklearne sile koja je odgovorna na za raspad čestica ali to je sad druga priča...

Po mojem pogledu na prostor sila/energija/masa nije odgovor na ovu temu jer je sila/energija/masa predstavljena česticama sile a one ipak moraju biti u nečemu (u nekom prostoru) ali možda i griješim...

E, ovako mi se sad vec vise svidjas...

Ma nije bitno jesam li ja u pravu ili ne, sto puta provalim nebulozu i ostanem ziva i to je normalno ako zelis diskutirati, pa znas i sam da su ljudi do najvecih otkrica dolazili tako da su prvo lupetali gluposti pa onda razvili teorije...

E sad, i izmedju tih cestica se nalazi nesto, mozda neke jos manje cestice...Nekako mi se sve vise cini da ce to ici u beskraj, u mikrokozmos kao i u makrokozmos, van shvacanja nasih umova jer onaj koji je sve to napravio, sigurno nasim ogranicenim umovima nece otkriti "the key"...

Ali je svakako zabavno o ovome diskutirati...

Moje je pitanje koliko su zapravo stvarne te čestice? Koliko su stvarni bozoni i fotoni? Ne radi li se o virtualnim česticama, zamišljenim česticama koje nam pomažu u shvaćanju svega toga?

Slično kao i sa kvarkovima. Koliko znam ne postoji polovičan naboj, ne postoji 2/3 i 1/3 naboj, a opet kvarkovi su zamišljeni s tim nabojem da u zbroju daju naboj 0 ili 1. Nisu li bozoni i fotoni upravo to, samo pomoćne zamišljene čestice s kojima si olakšavamo shvaćanje? Za elektron je ustanovljeno pokusom gdje su oni izlijetali van te ostavljali otisak, no na koji način su bozoni dokazani?

"Higgsov bozon

Postoji jedno pametno i vrlo elegantno rješenje problema, rješenje koje je prvi predstavio Peter Higgs. On je predložio da je cijeli prostor ispunjen poljem, sličnom na neki način elektromagnetskom polju. Kako čestica putuje kroz polje, interagira s njim i stječe ono što se doima kao masa. Ovo je slično viskoznim silama koje osjete čestice dok putuju kroz gustu tekućinu. Što je veća interakcija čestice s polje, veća nam se čini njena masa. Zato je postojanje ovog polja ključno u Higgsovoj hipotezi za produkciju mase čestica.

Higgsov bozon je neotkrivena elementarna čestica, za koju se smatra da bi bila vitalan dio za upotpunjenje slagalice u fizici čestica. Kao i sve čestice, ima valna svojstva srodna onima koja nastaju mreškanjem površine vode u jezeru koje je uznemireno. U kvantnom jeziku analog površini vode koja prenosi valove je polje. Svaki tip čestica ima svoje odgovarajuće polje.

Zamislite koktel-zabavu političke stranke na kojoj su uzvanici uniformno raspodjeljeni po prostoriji, svi razgovaraju sa najbližim susjedom. Ministar ulazi i prolazi kroz prostoriju. Svi uzvanici u njegovoj okolini su jako privučeni njemu i nakupljaju se oko njega. Kako se kreće, privlači ljude u čiju blizinu dolazi, dok oni koje ostavi se vraćaju u svoje položaje. Zbog skupine ljudi koji su stalno oko njega, on efektivno dobiva veću masu od normalne, tj. ima veću količinu gibanja za istu brzinu dok se giba po prostoriji. Dok se kreće, teško se zaustavlja i kad se zaustavi, teško se ponovo pokreće.

Mehanizam

U tri dimenzije i sa relativističkim komplikacijama, ovo je opis Higgsovog mehanizma. Da bi čestica dobila masu, izumljeno je pozadinsko polje koje postaje lokalno poremećeno kada se čestica giba kroz njega. Poremećaj – nakupljanje polja oko čestice – generira čestičnu masu. Ideja dolazi izravno iz fizike čvrstog stanja. Umjesto polja raširenog po cijelom prostoru, krutina sadržava rešetke pozitivnog naboja atoma kristala. Kada se elektron giba kroz njih, privlači sebi atome, što efektivnu masu elektrona čini i do četrdeset puta većom od mase slobodnog elektrona.

Postulirano Higgsovo polje u vakuumu je vrsta hipotetske rešetke koja popunjava naš Svemir. To trebamo jer inače ne možemo objasniti zašto su Z i W bozoni, čestice koje prenose slabu interakciju, tako teški dok je foton, koji prenosi elektromagnetske sile, bez mase.

Sada promotrimo vijest koja se kreće našom sobom punom uniformno raspoređenih političkih govornika. Oni bliže vratima je prvi čuju i skupe se bliže da čuju detalje, tada se okrenu i približe susjedima koji također žele čuti. Val nakupljanja prolazi sobom. Može se raširiti u sve kuteve sobe ili formirati kompaktnu nakupinu koja nosi vijest po pravcu do neke važne ličnosti na drugom kraju sobe. Budući da informaciju nose nakupine ljudi i budući da je nakupljanje ono što je ministru dalo dodatnu masu, ispada da i nakupine koje nose vijest također imaju masu.

Higgsov bozon je predviđen da bude baš kao nakupine u Higgsovom polju. Puno ćemo lakše povjerovati da polje postoji i da je mehanizam koji daje česticama masu ispravan ako nađemo samu Higgsovu česticu. Opet, postoje analogije sa fizikom čvrstog stanja. Kristalna rešetka može prenijeti valove nakupina bez potrebe za elektronom koji pokreće i privlači atome. Ti se valovi ponašaju kao da su čestice. Oni se zovu fononi i oni su također bozoni.


Higgsovo polje je jednostavno – ima iste karakteristike bez obzira iz kojeg se smjera promatra i u nekim pogledima se ne razlikuje od praznog prostora. Zato fizičari zamišljaju Higgsovo polje kao nešto što prožima cijeli prostor i snabdijeva ga «zrncima» kao npr. daskama od drveta.

Smjer zrnaca se ne može detektirati i postaje bitan jedino kada se uzimaju u obzir Higgsove interakcije sa drugim česticama, npr. čestice koje se zovu vektorski bozoni mogu putovati sa zrncima, u tom se slučaju lako gibaju na velikim udaljenostima i promatraju se kao fotoni – čestice svjetlosti, ili u suprotnom smjeru, a u tom slučaju njihov efektivni domet postaje puno kraći i zovemo ih W ili Z čestice. One igraju važnu ulogu u fizici nuklearih reakcija kakve se javljaju u jezgri Sunca.

Higgsovo polje omogućuje nam da vidimo naizgled nevezane fenomene kao dvije strane istog novčića. Oba se mogu opisati u terminima karakteristika istih vektroskih bozona. Kada čestice materije kao što su elektroni i kvarkovi putuju kroz zrnca, konstantno se «prevrću» što ih usporava sporije od njihove prirodne brzine – brzine svjetlosti, čineći ih teškima. Vjerujemo da je Higgsovo polje odgovorno za snabdijevanje doslovno sve materije masom.

Može postojati Higgsov mehanizam i Higgsovo polje u našem Svemiru bez da postoji Higgsov bozon. Nova generacija akceleratora bi to trebala riješiti.

Kao i mnoge analogije, drvena zrnca su uvjerljiva, ali pogrešna. Trebamo zrnca doživljavati ne definiranjem njihovog smjera u svakodnevnom trodimenzionalnom prostoru, nego radije u nekom apstraktnom internom prostoru naseljenom raznim vrstama vektorskih bozona, elektrona i kvarkova."

Sve je to OK što se tiče mase elementarnih čestica i ja sen nadam da če uskoro pronači Higgsovu česticu jer če to biti veliki napredak za civilizaciju pogotovo ako ikada naučimo baratati sa njome kao sa elektronom, tu bi se ostvarila nevjerovatan napredak u prijevozu pošto bi mogli poništiti masu vozila on bi teoretski mogao putovati brzinom svjetlosti i napokon bi interstelarna putovanja mogla postati stvarnost.

Ali što se tiče toga da je u biti sam prostor u biti Higgsovo polje to mi ne izgleda baš tako jer kako čemo onda objasniti Opči relativitet (a on je itekako točan). On nam govori da je prostor i vrijeme jedno i da oni zajedno stvaraju u biti 4D prostor-vrijeme. Prostor i vrijeme su obrnutoproporcionalni tj. što se brže krečeš to za tebe i tvoji koordinatni sustav vrijemeteče sporije u odnosu na referentni koordinatni sustav. A spomenimo da masa krivi prostor a samim time i vrijeme jer se na ta dva pojma ne može gledeati odvojeno. Tako npr. na površini Sunca vrijeme teče sporije nego na površini Zemlje.

Reformulirati ču temu ovog posta u "Što je u bitit prostor-vrijeme?"

Narayana je napisao/la:

E, ovako mi se sad vec vise svidjas...

A eto več sa na petom tjednu kure sa steroidima (2 x 250 Testosteron enanthat) pošto pokušaavam podiči 180 kg u benč presu u teretani tako da baš i nemam previše strpljenja...

Narayana je napisao/la:

van shvacanja nasih umova jer onaj koji je sve to napravio, sigurno nasim ogranicenim umovima nece otkriti "the key"...

Ja smatram da naši umovi imaju mogučnost da shvate cijeli svemir i njihov mehanizam samo je u pitanju volja odnosno čežnja ili potreba za znanjem. na žalost 90 % ljudi na svijetu uopče ne vidi dalje od svojeg nosa a niti za to nema nikakvu potrbu niti želju vjerovala ili ne ti ljudi ngotovo nikada ne pogledaju u nebo oni godovo nikada ne vide zvijezde... nemaju blage veze koliko je u biti prostora izvan naše zemlje, izvan naše galaksije, izvan našeg jata galaksija jednostavno nemaju pojma a niti ih to ne brine jer eto... njihovi životi i oni sami su centar svijeta... Često mi se znalo desiti da kad bih počeo nekome objašnjavati da samo u našoj galaksiji ima preko 200 mili.zvijezda ta osoba mi ne bi vjerovala jer je mislila da svemir nije tako velik ali mi smo pričali o našem mlječnom putu a ne o svemiru... Ljude uopče ne zanima priroda što ih okružuje zašto je ljubičasta tako ljepa boja? Kako Sunce svijetli? Šta je fundamentalna građevina? Zašto cviječe miriši? Zašto smo mi ovdje? Od kuda doliazimo? Kamo idemo? Koja nam je svrha? Kada o tome počnem diskutirati sa nekim večina me smatra ludim za njih je dovoljno to da sunce sija, da cvječe miriše, da se živi, da se umire, da se pije pivo, da se troše miliarde eura za izgradnje nogometnih aren... Ma neznam to me užasno deprimira. Kao da su ti ljudi eto isprogramirani (analogijami dolazi jer sam ia i sam programer) za određene funkcije i eto kada za to dođe vrijeme da se ugase.

Ja ne vjerujem u takvu kolotečinu života, ja vjerujem da svatko od nas ima nekakvu svrhu u ovome svemiru a ta svrhi nije sigurno rađanje, posao, razmnožavanje, ispijanje hektolitara pive, vikanje na nogometnim tribinama i smrt. Da nam je to svrha bili bi nas šteta stvarati, bili bi šteta materijala i energije koja je trebala da mi nastanemo. A svatkood nas si treba sam pronači svrhu svog postojanja, svoji put (path)...

Hack_The_Universe je napisao/la:

Narayana je napisao/la:

E, ovako mi se sad vec vise svidjas...

A eto več sa na petom tjednu kure sa steroidima (2 x 250 Testosteron enanthat) pošto pokušaavam podiči 180 kg u benč presu u teretani tako da baš i nemam previše strpljenja...

Narayana je napisao/la:

van shvacanja nasih umova jer onaj koji je sve to napravio, sigurno nasim ogranicenim umovima nece otkriti "the key"...

Ja smatram da naši umovi imaju mogučnost da shvate cijeli svemir i njihov mehanizam samo je u pitanju volja odnosno čežnja ili potreba za znanjem. na žalost 90 % ljudi na svijetu uopče ne vidi dalje od svojeg nosa a niti za to nema nikakvu potrbu niti želju vjerovala ili ne ti ljudi ngotovo nikada ne pogledaju u nebo oni godovo nikada ne vide zvijezde... nemaju blage veze koliko je u biti prostora izvan naše zemlje, izvan naše galaksije, izvan našeg jata galaksija jednostavno nemaju pojma a niti ih to ne brine jer eto... njihovi životi i oni sami su centar svijeta... Često mi se znalo desiti da kad bih počeo nekome objašnjavati da samo u našoj galaksiji ima preko 200 mili.zvijezda ta osoba mi ne bi vjerovala jer je mislila da svemir nije tako velik ali mi smo pričali o našem mlječnom putu a ne o svemiru... Ljude uopče ne zanima priroda što ih okružuje zašto je ljubičasta tako ljepa boja? Kako Sunce svijetli? Šta je fundamentalna građevina? Zašto cviječe miriši? Zašto smo mi ovdje? Od kuda doliazimo? Kamo idemo? Koja nam je svrha? Kada o tome počnem diskutirati sa nekim večina me smatra ludim za njih je dovoljno to da sunce sija, da cvječe miriše, da se živi, da se umire, da se pije pivo, da se troše miliarde eura za izgradnje nogometnih aren... Ma neznam to me užasno deprimira. Kao da su ti ljudi eto isprogramirani (analogijami dolazi jer sam ia i sam programer) za određene funkcije i eto kada za to dođe vrijeme da se ugase.

Ja ne vjerujem u takvu kolotečinu života, ja vjerujem da svatko od nas ima nekakvu svrhu u ovome svemiru a ta svrhi nije sigurno rađanje, posao, razmnožavanje, ispijanje hektolitara pive, vikanje na nogometnim tribinama i smrt. Da nam je to svrha bili bi nas šteta stvarati, bili bi šteta materijala i energije koja je trebala da mi nastanemo. A svatkood nas si treba sam pronači svrhu svog postojanja, svoji put (path)...

Mogu ti samo reci: WELCOME TO THE CLUB
Mislim da nas se velika vecina na ovom forumu tako osjeca, zato se ja osjecam ovdje ko da sam se vratila na svoj maticni planet

A da svi imamo svoju svrhu postojanja i da je moramo sami otkriti, u to sam uvjerena...

Da postavim jedno pitanje. Da ne postoji energija, bi li postojao definirani prostor? To je ekvivalentno pitanju da ''ništa'' ne postoji, bi li postojao prostor. I vrijeme uostalom.

Gripphon je napisao/la:

Da postavim jedno pitanje. Da ne postoji energija, bi li postojao definirani prostor? To je ekvivalentno pitanju da ''ništa'' ne postoji, bi li postojao prostor. I vrijeme uostalom.

...Ja nekako mislim da bi postojalo sve dok postoji MISAO o tome, dakle ona dobra, stara: mislim, dakle jesam.

A misli tvorac svega...

U navedenom slučaju mi ne bi postojali, energije nema. Dakle, tvoje mišljenje je da prostor onda ne bi postojao?

Gripphon je napisao/la:

U navedenom slučaju mi ne bi postojali, energije nema. Dakle, tvoje mišljenje je da prostor onda ne bi postojao?

Mislim da bi prostor bez nas postojao, ali bez tvorca misli o prostoru ne bi postojalo nista, tako ni prostor.

Prostor (a i vrijeme sa njime) je nastao u inflacijskoj ekspanziji materije (Big Bang) tako da mislim da prostor bez energije/materije ne postoji. On je nekako ovisan o nama kao da ga je sama materija stvorila prije njena postojanja tako da se može i ona sama stvoriti.... Ne znam dali je ko skuži šta želim reči... Nešto slično priča i jedna jedna dobra knjiga "Holografski svemir"...

Narayana je napisao/la:

...Ja nekako mislim da bi postojalo sve dok postoji MISAO o tome, dakle ona dobra, stara: mislim, dakle jesam.

A misli tvorac svega...

Da, negdje sam nešto slično i čitao o tome... A ide otprilike ovako... Postoje samo tri scenarija na koji može okončati naš svemir:
1. masa svemira je premala i on se nastavlja ubrzano širiti u beskonačnost, zvjezde potorše zalihe vodika i helija te se ugase, svemir se ohladi na približno -273 C (apsolutna nula je na -273.15 C), postane vrlo vrlo hladno...
2. masa svemira je točno na granici kritične mase i svemir se nastavlja širiti ali ovaj puta jednolikom brzinom i scenarij završava kao i prvi. Brrrrrrrrr......
3. masa svemira je veča od kritične i on usporava širenje te se na poslijetku počinje skupljati u Veliko sažimanje, scenarij je ovdje poprilično topal i tijesan otprilike kao da Big Bang premotaš u nazad, sve se stišče u jednu točku a temperature iznose miliarde stupnjeva... (space grill)

U svakom slučaju mi gubimo tj. ako i preživimo dovoljno dugo kao rasa osuđeni smo da izumremo zajedno sa našim svemirom... Opet me pere depra! E sad neki lik se sjetio da ukoliko bi nastavili razvijati naš intelekt te se jednog dana možda oslobotili materialne granice koja na predstavlja mozak kao organ (svojom veličinom, brojem sinaptičkih veza u njemu, kemijski sastav,...) i kad bi naše misli mogli pohraniti u samo tkivo prostora naš bi kapacitet mogao biti veliki koliko je veliki i sam naši svemir. E sad sa tom veličinom morali bi svi biti spojeni u nekakvu kolektivnu svijest koja prožima cijeli svemir ("may the force be with you") te pošto bi informacije odnosno naše misli bile zapisane u samo tkivo svemira (nešto slično se događa i sa bitovima koji svakodnevno pune i prazne RAM memoriju tvojega računala, ili virtualni zapis na hard disku koji podržava virtualno zapisivanje samo što je prostor za zapis ograničen veličinom samog uređaja) brzina našeg kolektivnog razmišljanja bila bi jednaka maksimalnoj brzini a to je brzina svjetlosti. E sad ono zanimljivo... Znači da nam se um proteže čitavim prostorom te da nam misli putuju brzinom svjetlosti, zbog Opčeg relativiteta, vrijeme bi stalo za naše misli (za foton kojemu je brzina jednaka brzini svjetlosti vrijeme ne teče) tako da bi vječno mogli živjeti u trenutku neposredno prije smrti svemira, u onoj zadnjo sekundi možda...
Odnosno u jednoj sekundi mogli bi doživjeti vječnost (Infinity) i da naravno pošto bi naše misli bile i sam prostor, a prostor neprestajno stvara i uništava parove virtualnih čestica,mogli bi stvarati materiju, a to opet znači da bi mogli isprogramirati razne svjetove gdje bi mogli provesti vječnost ("Matrix" i nije tako lud film jelda?)... Hm... Da mogli bi stvarati nove svemire, nove tvari, nove vrste...

Hack_The_Universe je napisao/la:

Narayana je napisao/la:

...Ja nekako mislim da bi postojalo sve dok postoji MISAO o tome, dakle ona dobra, stara: mislim, dakle jesam.

A misli tvorac svega...

Da, negdje sam nešto slično i čitao o tome... A ide otprilike ovako... Postoje samo tri scenarija na koji može okončati naš svemir:
1. masa svemira je premala i on se nastavlja ubrzano širiti u beskonačnost, zvjezde potorše zalihe vodika i helija te se ugase, svemir se ohladi na približno -273 C (apsolutna nula je na -273.15 C), postane vrlo vrlo hladno...
2. masa svemira je točno na granici kritične mase i svemir se nastavlja širiti ali ovaj puta jednolikom brzinom i scenarij završava kao i prvi. Brrrrrrrrr......
3. masa svemira je veča od kritične i on usporava širenje te se na poslijetku počinje skupljati u Veliko sažimanje, scenarij je ovdje poprilično topal i tijesan otprilike kao da Big Bang premotaš u nazad, sve se stišče u jednu točku a temperature iznose miliarde stupnjeva... (space grill)

U svakom slučaju mi gubimo tj. ako i preživimo dovoljno dugo kao rasa osuđeni smo da izumremo zajedno sa našim svemirom... Opet me pere depra! E sad neki lik se sjetio da ukoliko bi nastavili razvijati naš intelekt te se jednog dana možda oslobotili materialne granice koja na predstavlja mozak kao organ (svojom veličinom, brojem sinaptičkih veza u njemu, kemijski sastav,...) i kad bi naše misli mogli pohraniti u samo tkivo prostora naš bi kapacitet mogao biti veliki koliko je veliki i sam naši svemir. E sad sa tom veličinom morali bi svi biti spojeni u nekakvu kolektivnu svijest koja prožima cijeli svemir ("may the force be with you") te pošto bi informacije odnosno naše misli bile zapisane u samo tkivo svemira (nešto slično se događa i sa bitovima koji svakodnevno pune i prazne RAM memoriju tvojega računala, ili virtualni zapis na hard disku koji podržava virtualno zapisivanje samo što je prostor za zapis ograničen veličinom samog uređaja) brzina našeg kolektivnog razmišljanja bila bi jednaka maksimalnoj brzini a to je brzina svjetlosti. E sad ono zanimljivo... Znači da nam se um proteže čitavim prostorom te da nam misli putuju brzinom svjetlosti, zbog Opčeg relativiteta, vrijeme bi stalo za naše misli (za foton kojemu je brzina jednaka brzini svjetlosti vrijeme ne teče) tako da bi vječno mogli živjeti u trenutku neposredno prije smrti svemira, u onoj zadnjo sekundi možda...
Odnosno u jednoj sekundi mogli bi doživjeti vječnost (Infinity) i da naravno pošto bi naše misli bile i sam prostor, a prostor neprestajno stvara i uništava parove virtualnih čestica,mogli bi stvarati materiju, a to opet znači da bi mogli isprogramirati razne svjetove gdje bi mogli provesti vječnost ("Matrix" i nije tako lud film jelda?)... Hm... Da mogli bi stvarati nove svemire, nove tvari, nove vrste...

...Upravo si opisao Boga...

...Samo sta vrijeme onda uopce vise nije bitno, kad ga se pretece, i mislim da ne bismo nalazili u sekundi prije smrti jer sekunda uopce vise nije parametar za mjerenje...u isto vrijeme vidjeli bi i svoju proslost i buducnost i sadasnjost, tj. vjecnost i mogli bi se (ako bi htjeli) vratiti u bilo koju tocku vremena bilo kada, a mogli bi se i isrovremeno nalaziti u bezbroj tocaka u vremenu...
I sve nase kreacije ne bi imale veze s vremeno, osim ako mi to ne bismo sami htjeli...

Vjecnost je pojam od kojeg, kad pocnem o tome razmisljati, zaboli me glava...

Prostor-vrijeme - Tema metafizike, inače meni vrlo draga tema....

Stavit ću svoj rad na ovu temu, rad kojim baš nisam pretjerano zadovoljan ali može ukratko prikazati što metafizičari tvrde:


Cilj ovoga rada jest prikazati osnovne razlike između A-teorije vremena i B-teorije vremena. Na samom početku ću ukratko prikazati neke osnovne razlike između tih dviju teorija, zatim izložiti McTaggartov argument zajedno sa prigovorima, ukoliko ih ima a na kraju iznijeti svoje mišljenje koja je teorija prihvatljivija suvremenoj znanosti i zašto.

Što je A, a što B teorija?:
Prema A-teoriji, vrijeme teče, određeni događaj je najprije budući s tendencijom da postane sadašnji te ne kraju prošli. Zagovornici A-teorije, s pravom mogu koristiti izraze poput „jučer“, „sutra“, „prošli“, itd., odnosno mogu se služiti glagolskim vremenima kako bi prikazali kada se što dogodilo ili će se tek dogoditi. Primjerice, A-teoretičar će izjaviti rečenicu poput: „Danas je kišilo“. A-teoretičari se smatraju objektivnima, tvrde kako bi svojstva vremena bila u skladu sa A-teorijom čak i kada ne bi bilo nekog mislitelja. Još jedna važna stavka A-teorije je ta da se sadašnjost smatra stvarnijom od nekog prošlog ili budućeg događaja.
B-teorija je pak statična, u njoj ne postoji budućnost, sadašnjost i prošlost već se svaki događaj prikazuje kao „ranije od“, „istodobno s“ ili „“kasnije od“, odnosno bez glagolskih vremena. Primjerice, Zagovornik B-teorije će izreći rečenicu „Prvi svjetski rat je ranije od Drugoga svjetskog rata a kasnije od potonuća Titanika“. Drugi način je da datumski odredi neki događaj i tako precizira kada se točno dogodio. Prema B-teoriji, vrijeme je uz duljinu, širinu i visinu četvrta prostorno-vremenska dimenzija. Dok A-teoretičari sadašnjost smatraju stvarnijom od prošlosti i budućnosti, u B-teoriji svi događaji imaju isti ontološki status, niti jedan nije stvarniji od drugoga.


McTaggart o B-nizu i A-nizu:
McTaggart tvrdi kako B-niz pretpostavlja A-niz. Ta je tvrdnja iznesena pod pretpostavkom da vrijeme pretpostavlja promjenu. A-niz je taj koji je dinamičan, on sadrži promjenu u vidu toga da svaki događaj ima tendenciju da bude budući pa se promjeni u sadašnji te na kraju se promjeni u prošli. Pošto je B-niz statičan i svi događaji imaju jednako ontološko određenje, oni se ne mijenjaju. Pošto nema promjene, McTaggart smatra kako ne može biti niti B-niza, barem ne zasebnog, bez A-niza. Mogući izlaz iz ovako nezgodne situacije za B-teoretičare bi mogla biti zamisao da je možda nešto od staroga događaja preživjelo u novom događaju, te bi smo tako dobili promjenu. Ovim načinom ne bi se promijenilo ontološko stanje događaja starog i novog događaja – stari događaj ne bi prestao postojati niti bi novi nastao ni iz čega. No za McTaggarta ni ovo nije prihvatljivo rješenje zbog toga što stari i novi događaj moraju imati numerički različite sastavnice, mora postojati nekakva razlika između ta dva događaja. Kako bi bilo tako, dio staroga događaja mora prestati postojati, čime se mijenja ontološki status te opet nailazimo na stari problem. B-niz je nepromjenjiv, dakle po njemu događaji koji će uslijediti, odnosno koji su „kasnije od“ ovoga trenutka, se ne mogu promijeniti te se tako stječe dojam kako je sve predodređeno. Kako je, dakle, u B-nizu bilo kakva promjena nemoguća a vremenski okvir podrazumijeva promjenu, McTaggart zaključuje kako B-niz ne postoji. Pošto je u A-nizu promjena prisutna, naime svaki događaj se mijenja iz budućeg, preko sadašnjeg do prošlog, a time se mijenja i njegovo ontološko stanje (sadašnji događaji su stvarniji od budućih), A-niz je utemeljeniji. Međutim takav zaključak je na kraju ipak problematičan zbog toga što na početku pretpostavlja promjenu. Čini mi se kako ne možemo ovaj argument prihvatiti kao rješenje problema pošto nije nikakvom metodom dokazano da vrijeme uistinu pretpostavlja promjenu. Pri tom ne mislim na promjenu unutar samih događaja (na primjer na promjenu da se kazaljka sata pomiče i tako mijenja svoj položaj), već promjenu iz budućeg stanja u sadašnje kao i postojanje samih događaja. Vrijeme bi uistinu moglo biti samo crta sa ispisanim događajima koji su datirani. Međutim to nije niti dokaz o opravdanosti B-teorije te se tako opet nalazimo na početku.
Drugi dio McTaggartova argumenta jest tvrdnja kako vrijeme uopće ne postoji. Pokušava prikazati nerealnost A-niza tvrdeći kako je nemoguće da jedan događaj sadrži svojstva budući, biti sadašnji i biti prošli; ako je nešto sadašnje, ono nikako ne može biti buduće. Ako neki događaj sadrži sva tri svojstva, zapadamo u paradoks. Tako zaključuje kako A-niz ne postoji. Očiti prigovor koji bi svatko uputio ovakvoj tvrdnji je taj da niti jedan događaj ne sadrži ta tri svojstva istovremeno nego s nekim vremenskim razmakom čime se oni ne isključuju. Kao kada govorimo da je knjiga u t1 bila otvorena a u t2 zatvorena, ne možemo zaključiti kako je knjiga zatvorena i otvorena (što je paradoksalno, naravno) jer takvim zaključkom ne uzimamo u obzir činjenicu da knjiga nije istovremeno i zatvorena i otvorena. McTaggart je bio svjestan ovog prigovora te se od tog prigovora brani tako što tvrdi kako se previše oslanjamo na snagu jezika te da glagolska vremena imaju samo prividnu vrijednost. Analizira to formulom:

da x je (u prezentu) y znači da x je (bez glagolskog vremena) y u nekom trenutku
sadašnjeg vremena; reći da x bio y znači da je x je (ponovo bez glagolskog vremena)
y u nekom trenutku prošlog vremena; a reći da će x biti y znači da x je (bez glagolskog
vremena) y u nekom trenutku budućeg vremena.

Dolazimo u situaciju da za neki događaj koji je sadašnji kažemo kako „će biti prošli“. Tada se javlja nova glagolska funkcija koja glasi „će biti“ te bi smo i za nju trebali naći neko opravdanje. Tako ulazimo u regres u beskonačnost.
Čini mi se da je McTaggart u pravu zbog toga što beskonačnim regresom uistinu ništa ne dokazujemo. No nekako ostaje dojam kako ovdje nije srušen prigovor već samo odveden u beskonačno objašnjavanje.

A-teorija ili B-teorija vremena?
A-teorija vremena se možda čini zdravorazumski prihvatljivijom, no čini mi se da je B-teorija vremena znanstveno utemeljenija zbog svoje četvrte dimenzije. Naravno, pod pretpostavkom da uistinu postoji nešto takvo kao što je vrijeme. Ukoliko zaniječemo postojanje vremena, niječemo i postojanje brzine. Da postoji neka povezanost između vremena i prostora vidljivo je već u samom pojmu brzine koja prikazuje odnos prijeđenog puta (odnosno dijela prostora) i vremena u kojem se put prešao. Brzina je stvar s kojom se mi svakodnevno susrećemo i čini se kako nema smisla reći kako ne postoji tako nešto.
Prostorvrijeme je fizikalni pojam koji se najčešće povezuje sa Einsteinovom teorijom relativnosti, a važan je jer objedinjuje prostorne dimenzije i vremensku dimenziju u jednu pojavu. Einsteinovom teorijom i kasnije mjerenjima dokazano je da su prostor i vrijeme povezani te da promjene koje utječu na prostor utječu i na vrijeme, npr. satovi u svemirskim letjelicama koje su putovale velikim brzinama su se ponašali drugačije (sporije) od satova na Zemlji.

Ovdje vidimo utjecaj brzine, odnosno prijeđenog prostora za određeno vrijeme, na samo vrijeme. Objašnjenje ovog fenomena je u ovom trenutku irelevantno, ono što je bitno da je ovako izravno prikazana povezanost vremena i prostora te potvrđeno postojanje četvrte dimenzije. Osim toga, kada vrijeme ne bi bilo jedna od dimenzija ili kada ono ne bi postojalo, ne bi bilo pomaka jer ne postoji brzina a ako ne postoji brzina ne postoji niti pomak. Ako se nešto kreće brzinom koja iznosi nula, tada taj pomak ne postoji. U svakodnevnom životu vidimo kako imamo pomak pa se tako može zaključiti kako postoji brzina i, ono što je ovdje zapravo važno, postoji vrijeme koje je pri tom četvrta dimenzija.
No ne možemo se uhvatiti samo jednog dijela argumenta i tako zaključiti da je cijeli argument valjan. Pa pogledajmo jedan tipičan prigovor A-teoretičara na B-teoriju; A-teoretičari glasno ustaju protiv metode B-teorije da datumski prikaže ono što se u A-teoriji naziva prošlošću, sadašnjošću ili budućnošću. Loux navodi sljedeći primjer:
(1) Jučer je sniježilo (A-teorija)
(2) 24. prosinca 2005. Sniježi
Ovdje A-teoretičari zatim stvaraju slijedeću situaciju:

Pretpostavimo da sam se na Badnjak 2005. probudio iz dugotrajne kome i vidio da
sniježi. Upravo se probudivši iz kome, bio bih u potpunom neznanju u pogledu
datuma. Sljedeći dan, još uvijek ne znajući datum, pristao bih na (1), no ne bih pristao
na (2).

No ovdje zapravo A-teoretičari narušavaju svoju objektivnost kojom se diče te prikazuju subjektivno poimanje vremena, nečije neznanje datuma i neslaganje sa tvrdnjom da je određenog datuma sniježilo ne dokazuje ništa. Ukoliko želimo objektivan pogled na vrijeme, ovaj prigovor ne možemo uvažiti. Kako bi smo prikazali objektivno vrijeme, moramo isključiti ljudske doživljaje o vremenu pošto je cilj prikazati vrijeme kakvo bi bilo neovisno o tome postoji li neki mislilac ili ne. Tako možemo isključiti i problem koji nastaje rečenicom koju je iznio Arthur Prior: „Hvala Bogu da je prošlo!“.