Životni promašaj

Dakle, ako ima tema, obrisite il nes, al neam namjeru citat cijeli forum da vidim jel ima...Ako je pak pogresan pdf premjestite, al ne vidim sociologiju :/
ako je dugo mrtva, nek se ozivi =)

Dal mislite da ste napravili neki takav promasaj?
Dal ima nesto sto mislite da niste tako postupili da bi vam bilo bolje, ako da - sto? I kako biste sad postupili da vam se pruzi prilika?
Dal zazalite ikad radi nekih takvih stvari?
Koliko vam je zapravo žao takvih situacija, i jel patite za njima?

imas gore search klikni tamo i pogledaj.
mada zanimljiva tema i mene zanima, jer jos neznam u koju bi skolu iso i za sta, pa me zanima, jer bolje uzet nesto di uzivas i razumjes se ili nesto di su velike place i bolji polozaji

hmm, neznam prelisto sam ovaj pdf malo, nisam našao =)
idi ono što voliš, jer time ćeš bit dobar u tome,a time će doć i pare
kod mene se poklapaju pare i zanimanje, al opet idem tamo jer to volim...sigurno ne ić negdje gdje je egzistencija u pitanju, al moj savjet oko srednje je jedan, idi gimnaziju, bolja je od ostatka
iz nje možeš na svaki fax =)

Mislim da nemamo tu temu...ne znam jedino da li bi bolje odgovarala na PDF Psihologija

ooo, imam, imam par stvari koje mi je žao da nisam učinila. a kako je sve to prošlost i ne mogu promijeniti nastojim jednostavno više ne misliti na to i ne vraćati se tipa: što je moglo biti....
jer jednostavno nema smisla jer me rastužuje me...a s druge strane ne znam dal bi to da sam učinila, uopće bilo dobro. možda bi bilo pogrešno?? tako da...

Svi smo mi u životu donijeli neke odluke za koje mislimo da su bile veliki promašaj. No važno je znati da u trenutku odlučivanja nismo znali što nam donosi budućnost i da smo se odlučili za ono što nam se u tom trenutku činilo boljim izborom. Ukoliko se kasnije pokaže da se radilo o velikom promašaju, možemo se utješiti mišlju da se radi o lekciji koju smo trebali naučiti. Da smo mogli, sigurno bismo odabrali bolju varijantu. No ja sve nekako vjerujem da smo dobili upravo ono što nam je u tom trenutku bilo potrebno iz razloga učenja. Većinu tih promašaja možemo kasnije ispraviti. Recimo, možemo naknadno upisati školu za koju mislimo da nam je primjerenija od obne koju smo najprije odabrali. To naravno znači ulaganje velikog truda i mnogi radije kukaju cijeli život nad prolivenim mlijekom umjesto da odu u trgovinu po novo. Postoje i promašaji koje je puno teže ili nemoguće popraviti, kao recimo propust kojim smo uzrokovali nesreću ili smrt drugih ljudi, ili čin kojim smo nepovratno iznevjerili nama bliske osobe. Ne znam, u svakom slučaju dobro je za nas da pažljivo analiziramo sva događanja koja smatramo životnim promašajima, možda neke stvari naučimo, a možda shvatimo da to uopće nisu bili promašaji...

Naravno da svatko od nas ima nekih promašaja. Svi ljudi griješe, samo hrabri priznaju. Konfucije je rekao:"Naš uspjeh nije ako nikad ne padnemo, već ustati kada padnemo".

Slažem se s onom poznatom izrekom:"Tko radi, taj i griješi".
Kao nesavršena bića, nitko nije imun na pogreške.

Kako definirati svoje promašaje vrlo je diskutabilno i individualno.
Za nekoga bi životni promašaj bio raditi slabo plaćeni posao i ne završiti fakultet, a za nekog drugog nikada ne postati roditeljem.
Sve je to vrlo relativno, jer se individualni ciljevi i stremljenja ne mogu "ukalupiti" i generalizirati.

Mislim da se naši pravi životni promašaji, svi plusevi i minusi, mogu zbrojiti tek na kraju "našeg putovanja". Tek tada ćemo shvatiti da su neke stvari koje smo ranije definirali kao najveće pogreške, vremenom možda dobile neko drugo obličje i značaj i otvorile nam vrata za neka nova, možda i dobra iskustva.

Osobno, trenutno puno razmišljam o tome jesam li pravilno odabrala fakultet koji pohadjam, nisam li možda previše "kreativna" za taj poziv? Je li to moja životna pogreška, što bih učinila da sada biram? Osim toga ponekad zažalim, razmišljajući unatrag o nekim stvarima koje sam propustila učiniti, a opet su se i pasivnim djelovanjem pokazale kao vlastite pogreške.

Jedna osoba, koju veoma cijenim rekla mi je jednom prilikom:
"Što misliš da naoko uspješni ljudi nemaju životnih pogrešaka?
Čovjek treba biti dovoljno dobar sam prema sebi da si oprosti stvari koje je napravio u dobroj namjeri, ma kakav god njihov ishod bio. Netko se sa 50 godina odluči završiti drugi fakultet koji bolje odgovara njegovim interesima, a netko u tim godinama shvati da je cijelo vrijeme u dugogodišnjem braku s pogrešnom osobom."

Možda se samo moramo pitati jesmo li neki "promašaj" u samom začetku, dok ga još nismo doživljavali takvim, smatrali bitnim za nas same i za našu sreću, zadovoljstvo, uspjeh, općenito život?
I ako je tako, ostalo nije bitno.
Ja znam da su moji najveći promašaji tj.ono što trenutno definiram takvim, svojedobno bili meni najvažniji, značili kao što bi neki trivijalno rekli "cijeli moj život".

Možda su jednim dijelom time i opravdani. Ipak, "gorki ili slatki" ostavljaju nam iskustvo za vrijeme koje je pred nama.

Opet Copacabana post!

Ali mi u biti ne znamo da li smo napravili pogresku ili ne...mislim, ne postoji paralelni svemir pa da vidimo kako se prica odvijala sa drugom varijantom...

"Nista ne brini, za nicim ne zali. Zapali, zapali..." hehe

Alpha je napisao/la:

Ali mi u biti ne znamo da li smo napravili pogresku ili ne...mislim, ne postoji paralelni svemir pa da vidimo kako se prica odvijala sa drugom varijantom...

Pa zato što je uopće teško definirati pojam pogreške.
Mislim da svatko na životne promašaje/pogreške gleda sa individualnog aspekta, ali ipak može reći da je za njega/nju nešto učinjeno/neučinjeno promašaj, jer je polučilo razočaravajući ishod, što možda ne bi bilo za nekog drugog.
Iako je to isto subjektivno, jer neka pogreška može posredno polučiti i uspjeh za nas same i obrnuto, a da toga nismo svjesni.
Svejedno svaki pojedinac će neke svoje životne odluke smatrati promašajima i osjećati neku najčešće negativnu posljedicu takvog razmišljanja na vlastitoj koži, bila ona objektivno promašaj ili ne.

Hm, da...a sto bi uopce bio zivotni promasaj i tko ga definira? Mi mozemo za svoj zivot misliti da je totalni promasaj, a da smo kroz isiti dotaknuli i dali smisao mnogim drugim zivotima niti ne znajuci.

Upravo tako. Nasi postupci ne utjecu samo na nas zivot.