U čovjekovom neprekidnom traganju za razumijevanjem svijeta koji opaža izvan sebe, kao i unutarnjeg svijeta doživljavanja, stalno se ide naprijed. Stvaraju se nove teorije, mijenjaju ili napuštaju stara shvaćanja. U tom razvoju dolazi do približavanja i preklapanja različitih područja, pa i takvih naizgled oprećnih svjetonazora kao što su fizika i istočnjački misticizam. Ono što nazivamo znanost približava se sve više shvaćanju koje već tisućama godina uče istočnjačke filozofije i religije - stvarnost kao takova ne postoji. Ne postoje opće važeći prirodni i fizikalni zakoni. Mi sami, kao ljudi, nosimo u sebi neogranićene potencijale i mogućnosti, kakve i ne slutimo. Svako nastojanje da tu beskonaćnu, kreativnu ekspanziju uklopimo u statićnu teoriju, proizašlu iz racionalnog, kauzalnog mišljenja, je besmisleno. To istovremeno ne dovodi u pitanje vrijednost svih teorija znanosti i ostalih područja ljudskog djelovanja - svaka od njih, shvaćena kao dio dinamičkog slijeda, ima svoju validnost u okviru koncepta kojim je definirana. Max Planck, otac kvantne mehanike, napisao je : " Znanost... znači neumorno nastojanje i kontinuirani , progresivni razvoj prema cilju koji poetska intuicija može shvatiti, ali intelekt nikada ne može u potpunosti pojmiti." logos se može prevesti kao nauka, ideja, riječ, energija, zvuk itd mnogo toga, a postoje i slojevi prioriteta u upotrebi logosa. Logika je od logosa!